Glavni strukturni čimbenici koji određuju odnose među segmentalnim elitama, a time i izglednost akomodacijske politike u Bosni i Hercegovim, nisu osobito povoljni, ali nisu ni izrazito nepovoljni. Povoljnima se mogu smatrati prvi i drugi, a nepovoljnima treći, četvrti i peti čimbenik.
Pri tom je povoljnost prva dva čimbenika neupitna i u dogledno vrijeme nepromjenjiva, dok je nepovoljnost triju ostalih čimbenika relativna i promjenjiva. Ne može se, naime, kazati da zemlja nema nikakva iskustva s konsocijacijalizmom. Ne može se ni ustvrditi da se vanjske opasnosti nisu smanjile u odnosu prema stanju devedesetih godina 20. stoljeća i da se tendencijski ne bi mogle i dodatno smanjiti. I potpora segmentacijskih baza akomodacijskoj politici vlastitih nacionalnih elita, koja je zasad najsporniji element cijele `konstrukcije`, u dogledno bi se vrijeme mogla promijeniti i povećati. Osim toga, na razinu potpore masa toj politici neposredno mogu utjecati same elite načinima na koji vode politike i rezultatima što ih te politike postižu.
Politika akomodacije konkretno znači da bi svaka elita morala odustati od svojih maksimalističkih nacionalnih interesa i ciljeva u korist postizanja kompromisnih rješenja. Početna pregovaračka polazišta svih triju strana moraju isključiti pravilo `nultog zbroja`, prema kojemu jedna strana mora dobiti sve, a ostale ništa. Drugim riječima, elite moraju unaprijed odustati od nakane da pregovorima ostvare svoje ekskluzivne ili maksimalističke političke ciljeve na račun ostalih partnera. Početna pregovaračka polazišta moraju, nadalje, uključivati stajalište da ima predmeta o kojima se uopće ne može pregovarati, koji nikako nisu na dispoziciji pregovaračima, kao što su pitanja identiteta konstitutivnih zajednica, odnosno prisilno odustajanja od tih identiteta ili njihovo prisilno mijenjanje.
Ekskluzivna nacionalna stajališta u pogledima na političko uređenje Bosne i Hercegovine prikazana su u prethodnim poglavljima. Sažeto se mogu izraziti na sljedeći način:
? bošnjačka politička elita zauzima se za unitarnu građansku državu;
? srpska politička elita zauzima se za ekskluzivni status Republike Srpske kao nacionalne države bosanskohercegovačkih Srba i njezinu uniju s ostalim dijelom države;
? hrvatska politička elita zauzima se za uređenje države kao unije triju nacionalnih entiteta. (Nastaviće se)