Odatle proizlazi da dejtonski politički režim potpuno podupire samo srpska politička elita, dok su bošnjačka i hrvatska elita nezadovoljne njime, ne prihvaćaju ga i bile bi ga pripravne praktično stalno opstruirati da nema međunarodnih političkih aktera koji ih prisiljavaju da ga uvažavaju sve dok je formalno na snazi.
Ali, međunarodni akteri vjerojatno bi poduprli svaki prijedlog reforme političkog uređenja o kojemu bi se dogovorile i suglasile političke elite triju konstitutivnih nacionalnih zajednica. Je li takav dogovor moguć?
Osim navedenih podloga, koje izražavaju prve političke preferencije triju nacionalnih političkih elita, čini se da je razmjerno lako ostvarivo njihovo pomicanje na pozicije `drugih najboljih rješenja`, koja izražavaju njihove druge političke preferencije. Kad bi započeli pregovori elita u `duhu suglasnosti o općoj nesuglasnosti`, ali u cilju prevladavanja te `opće nesuglasnosti` kako bi se stvorile pretpostavke za samoodrživu demokratsku državu, vjerojatno bi u dugom i teškom prvom krugu tajnih pregovora - pregovora iza zatvorenih vrata, koji bi bili nužni kako nacionalne javnosti ne bi negativno ili histerično reagirale na različite ustupke i protuustupke vlastitih predstavnika - glavni akteri pregovora prešli na pozicije koje izražavaju njihove druge političke preferencije. Srpska politička elita mogla bi pristati na preuređenje države u uniju triju entiteta te bi se tako posve približila početnoj hrvatskoj poziciji. No, politički savez srpske i hrvatske elite bio bi iluzoran zbog više razloga. Ponajprije, međunarodni politički akteri već su jedanput, u beskompromisnom suspendiranju privremene hrvatske samouprave, odbacili takvo rješenje. Ne bi ga prihvatili ni u novim okolnostima jer bi se činilo da se time priklanjaju hrvatsko-srpskom savezu koji je uperen protiv Bošnjaka. Napokon, nije vjerojatno da bi međunarodni akteri stali iza početne političke pozicije ijedne strane, pa tako ni iza početne hrvatske pozicije.
Onoga trenutka kad bi Srbi poduprli hrvatsko stajalište, Hrvati bi morali odustati od njega, među ostalim, i zato što je to njihov maksimalistički zahtjev u postojećim okolnostima. Stoga bi se odrekli koncepta konfederacije triju država u korist etničke federacije odnosno federacije triju ili više etničkih kantona. Bošnjačka strana vrlo bi vjerojatno odustala od unitarne građanske države i prihvatila koncept neetničke federacije odnosno federacije više neetničkih kantona, što je za nju podnošljivo političko rješenje.
(Nastaviće se)