Magnetofonski snimak sa sjednice Predsjedništva RBiH, održane dana 11. novembra 1993. godine
STJEPAN KLJUIĆ: Moramo biti realni, situacija je takva. Mi ne možemo naći više srazmjernu nacionalnu strukturu kao ekvivalent popisa stanovništva iz 1991. iz više razloga. Jedan od razloga je što je jedan dio ljudi otišao lijevo, jedan desno. Ja lično govorim o ljudima koji rukovode tim da ne bi bilo popularno da svugdje budu Muslimani. Tim prije što imamo znatan broj i Hrvata, i Srba, a i Židova, ako hoćete, koji su patriotski opredijeljeni za ovu zemlju i ja predlažem gdje god možemo da to uradimo. Mi nismo sad u situaciji nikakve procente i nikakve srazmjere. Ali, ako želimo da afirmiramo zajedničku borbu, ako želimo da pokažemo da je ovo republika u kojoj ima zajedničkog života i tolerancije, moramo pronaći što više čestitih ljudi i da ih tu stavimo. Što se tiče predsjednika Vrhovnog suda, ja sam s njim obavio dva razgovora. Ja bih te molio da ovo ne snimaš, odnosno možeš, svejedno je. (Ne snima se dalje).
……
EJUP GANIĆ: Vraćamo se sad. To je prijedlog platforme za razgovore sa delegacijom Republike Hrvatske. Zamolio bih predsjednika Vlade da kaže ukratko.
HARIS SILAJDŽIĆ: Jeste li dobili materijale? Ja sam, ne bih usmeno to radio, ja sam zadužio ljude da naprave jednu informaciju s tim da tada nije rečeno kada će biti sjednica Predsjedništva. Nisam ni ja znao do prije pet minuta da je sjednica Predsjedništva i zbog toga to nije ni podijeljeno. Istina je isto da sam ja bio na stanici pa na aerodromu. Ja sam rekao ljudima da za sjednicu Predsjedništva ima da se donese ova platforma. Platforma je čisto tehničke prirode, s obzirom na to da smo se tako dogovorili. Radi se o logističkim centrima, dalekovodima, dogovorima, konvojima, itd. To je radna platforma, na tome se radi i na tome će se raditi. To je stotinu tehničkih pitanja. Mene što interesuje je šta ćemo mi sutra politički razgovarati. Malo je teško o tome govoriti s obzirom na to da ministar Granić preko telefona kaže da ima da kaže važne stvari. Naravno, tu stane. E sad, mi moramo znati koja je naša platforma kad je u pitanju Republika Hrvatska. Jer on dolazi kao predstavnik Hrvatske. A može imati uticaja na razvoj u BiH. Ja bih to tako postavio. Dakle, ministar Granić dolazi kao predstavnik jedne države, a može imati uticaja i unutar BiH pod određenim uslovima i okolnostima. Ja, iskreno vam kažem, ne znam šta on hoće. On hoće razgovarati.
Mi smo prošli put razgovarali, dok smo bili u Zagrebu o svemu. Ponajprije da se skine zabrana sa uvoza iz Ploča, sa …. i razmjena zarobljenika. To su bile teme. Što se političke situacije tiče, oni kažu - priznaju BiH a da je unutrašnje uređenje BiH u tom okviru. Međutim, oni su izašli iz tog okvira. Podržavajući Abdićevu secesiju. Ja sam rekao da je to miješanje u unutrašnje stvari BiH, na šta mi je Granić odgovorio da to nije miješanje. Kako mi možemo ne biti za stvaranje jedne unije, odnosno u sprovođenju dogovora koji je u Ženevi. Tu je greška politička, jer nema razgovora.
Mi isto tako možemo pričati o stvaranju unije Hrvatske - Knin i ostalo. Naravno, to bi nam oni zamjerili jer to je miješanje u unutrašnje stvari Hrvatske.
Stvar je u tome ne da griješe nego da ne priznaju greške. Boban i Abdić se nisu smjeli sastati u Zagrebu. Znači, oni nastavljaju s tim greškama i tu je čitav problem, što još nisu shvatili da se s tim mora prestati. Kad je u pitanju odnos sa Hrvatskom, to je za mene ključni problem. Dakle, ukazano je na greške, rečeno da je to miješanje u unutrašnje stvari BiH. On odgovara - a kako mi možemo ne biti za uniju, mir? Kako možemo biti protiv mira? Mi nismo protiv mira i nismo protiv unije. Čije unije? Nema nikakve unije. Ima Republika Hrvatska i ima Republika BiH. Mislim, bilo ko da dođe u kontakt s tim ljudima, evo imamo i protokol, da se jasno i glasno kaže, ukoliko oni namjeravaju tako održavati odnose, onda odnosa neće biti nikako. To isto kao što bismo mi sad otišli iz Knina tjerali čovjeka u Bosnu da on razgovara o Hrvatskoj. Kaže da ovoga puta dolazi sa eksplicitno visokim mandatom, kako je on rekao.
GANIĆ: Nijaze, tražio si riječ.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Ja ću poći od onog što je najlakše. Igrom slučaja, pošto imam školske kolege koji se bave prije svega elektroprivredom i znaju dobro tu energetsku situaciju. Ima određenih migova itd. da bi zapravo jedini valjan posao između Hrvatske i Bosne mogao biti na planu struje. Pa sam ja privatno naručio jedan elaborat koji je urađen od ljudi koji 20-30 godina rade u energetici i sasvim konkretno su oni naznačili šta bi Vlada BiH mogla da ponudi konkretno Graniću. Ja bih te zamolio da sutra primiš tog čovjeka koji će donijeti tebi kratko, na karticu-dvije, prijedloge.
Trebalo bi iskoristiti i tu priliku. Očito je da Hrvatskoj fali struje, mi je imamo. Brane se prelijevaju i čak je opasnost da puknu i čak je opasnost da se sravni sve od Mostara do...
To se ne objavljuje, ali to je vrlo realna i ozbiljna opasnost. Jer klapne ne mogu da podignu na Salakovcu u Mostaru jer se granatira, a to je svaki inženjer stručan i kaže da je stanje vrlo alarmantno, jer se energija ne proizvodi, a jezera se prelijevaju. Bilo bi dobro iskoristiti i to ako bude takva klima i takav tok razgovora. Ja bih sutra zamolio tog inženjera neka dođe do tebe da te upozna i neka ti da taksativno pet do šest vrlo konkretnih prijedloga gdje bi se mogao napraviti valjan posao. E sad ono što je najgore, ovaj politički problem. Rušenjem starog mosta stvari se veoma kompliciraju. Nije most srušen radi mosta, most je srušen radi odnosa. I ja sam napisao jedan tekst, sutra će biti objavljen, moguće je da se za naredni milenij konduciraju muslimansko-hrvatski odnosi jer su ga srušili kao zadnju sponu i vezu i kao zadnji simbol i ruku saradnje itd. Ne bih želio da o tome sad govorim.
Prvo što bih postavio Graniću jeste - odmah i sada raspuštanje svih logora. To je najkrupnije pitanje. I drugo je šta je sudbina 2.500 momaka koji se nigdje ne knjiže i ne vode - jesu li mrtvi, jesu li živi i neka se jednom kaže. I treće, onda ide vojna opcija da li treba odmah i bezuslovno zaustaviti svaku vrstu ofanzivnih akcija s jedne i druge strane, jer bez toga ovo ide u katastrofu.
Vjerujte mi, sad govorim vama, Hrvatima, rušenje starog mosta, pričao sam ova dva dana, ljudi su jednostavno spremni da idu golim prsima na barikade. Most je naš. Kljuiću, nisam rekao da je most muslimanski. Njega je Hajredin napravio. Most je hercegovački. Ti kad si srušio most, meni si srce iščupao. I tebi vjerovatno i Ivi Komšiću. Ali on je srušen zato da se do kraja posije sjeme zla i mržnje. To bi po meni bio ključni predmet razgovora sa g. Granićem.
KLJUIĆ: Međutim, to je samo jedan diplomatski trik. Od tada je sve učinilo da ne prizna BiH. Ono što je kapitalno politički jeste da su oni preuzeli ingerencije predstavljanja bosanskih Hrvata, što nikada nisu dobili od nas pravo, pa vam moram reći samo jednu digresiju. Kad su svojedobno bili oni turnuci šest predsjednika iz republike u republiku, Karadžić je otišao u Beograd i predao kompetencije Miloševiću da zastupa Srbe iz Bosne. Ja sam došao u Zagreb i onaj je rekao meni gore - ti to meni ne daš. Ja kažem, predsjedniče, kako ću vam dati, onda šta ćemo mi raditi dalje. Ovdje je jedno od bitnih pitanja da ih postavimo, bez obzira što on nije kompetentan čovjek, ali on je došao ovdje kao kurir Bogdan da čuje nas i nešto će on donijeti. Da im kažemo - molim vas, dokle ćete se miješati i stajati iza onih koji ruše i BiH a moram posebno reći i hrvatski narod u BiH. Oni ruše i hrvatski narod u Hrvatskoj. Ali to nije u mojoj kompetenciji. U tom pogledu ćemo tražiti da se prekinu borbe, da se oni bojovnici koji su napravili zločine itd. ili predaju ili neka bježe, a da mi u hrvatskim enklavama i ovo gdje, i još ima Hrvata, smatramo se bosanskim patriotima i građanima BiH. Ukoliko oni ne prihvate tu tezu, ja kao legitimni predstavnik Hrvata u BiH ću izaći pred narod i objasniti to da smo pokušali još jednom i onda ću pozvati one koji su za BiH, koji su podanici druge države neka se snalaze. Jer mi ne možemo ovdje zaustavljati napore armije da poslije svih ovih autogolova ide dalje. Ali pazite, meni je u interesu da Armija oslobodi Vitez, ali mi nije u interesu da ona 7. brigada uđe unutra i pobije one Bosanke u onim bijelim nošnjama. Ne zato što to njoj kaže Armija, nego zato što mi znamo i naše unutarnje slabosti u vezi vertikale. Prema tome, mi moramo Graniću eksplicitno reći - da li će Hrvatska praktično podržavati sve one elemente koji ruše BiH ili će jednom zauvijek, bez ikakvih taktičkih razgovora što kaže Haris, reći - izvinite, to je bila greška. Ne moraju nam to javno reći, neka praktično pokažu. Ako ne, mi onda poslije toga znamo na čemu smo. Smatram ovo nekim zadnjim razgovorom ili možda prvim što se kažu. Prema tome, to je taj politički dio pitanja. Sve ovo drugo, ako oni okrenu čunj da žele suradnju, mi se geofizički nadopunjavamo, mi predstavljamo jednu geofizičku harmoniju, onda možemo govoriti da oni nama daju neke finalne proizvode, da mi njima damo struju. Možemo da prihvatimo dio izdržavanja naših izbjeglica. Ja sam uvijek govorio da bosanska država treba da plati za neke izbjeglice ne da oni nama kažu mi imamo izbjeglice. Onaj dio koji međunarodni forumi daju, plus BiH će se zadužiti u Hrvatskoj, malo sačekaju, vratićemo im strujom, itd. I treće da mu politički objasnimo da Karadžić danas ratuje samo u Posavini, ne zbog BiH on nas tuče svaki dan da bi nam dao do znanja da je on ovdje, da ne možemo hodati sigurno. Ali za onog ko misli politički i strateški da ratuje u Posavini, da bi napravio koridor za budući rat u Hrvatskoj. Ako poslije ovoga oni ne promijene to sve, jer trebamo dati onda još 48 sati kad se vrati u Zagreb da to referira, poslije toga ja ću tražiti da u ime, tu je prof. Komšić ako želi sa mnom, da zadržimo bosanske Hrvate jer, objektivno govoreći, hipoteku krivnje sa hercegovačkih Hrvata i Mate Bobana nitko neće moći skinuti. Ja ovog puta ne branim dolje, iako onaj narod nije kriv, želim da skinem hipoteku sa bosanskih Hrvata koji su najbosanskiji i da onda idemo dalje, da znamo nemamo pomoći od njih, oni rade to i to, oni su protiv BiH. I imaćemo argumente. Jer, nema više priče, nisu oni ni naivni ni glupi. Da oni priznaju BiH a šalju Prlića kod Abdića i tamo paradira s Lukićem. Prvo, ja sam oborio Prlićevu vladu i cijeli život ću se boriti protiv Prlića. I Prlić nije legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH. On je imao svoju šansu, bio je predsjednik Vlade zadnjih šest mjeseci, nikad ništa nije učinio za nas. Prema tome, mi moramo sutra nakon razgovora s Granićem znati. Nema više testiranja. Ako priznaju i odreknu se, ako ne, molim vas, cijela propaganda treba stari most da iskoristi u demaskiranje te politike. Vrlo otvoreno.
MIRKO PEJANOVIĆ: Pošto smo se dogovorili, Haris nije bio na tom dijelu, osim prijema koji će predsjednik Vlade imati, da prijem napravi g. Kljuić sa još jednim brojem ljudi. Sad je pitanje dogovora hoćemo li na jednom i drugom razgovoru sva pitanja pokretati ili se dogovoriti gdje će šta biti težišno. Ja to postavljam više radi iskorištavanja, da se dođe do što racionalnijeg pristupa. A što se tiče političkih pitanja, ja bih molio da se ovo pitanje - vjerovatno on dolazi sa nekim inicijativama, pitanje njihovih koncesija za mirovni ugovor ili da mi pokrenemo, ili ako oni pokrenu, da imamo neku vrstu interesovanja.
GANIĆ: Ako dođe do radikalnih prijedloga s njihove strane, mi se uvijek možemo sastati kao Predsjedništvo, ali ja lično ne očekujem. Pošto će on primiti Granića poslije razgovora s tobom, da se dogovorite.
KLJUIĆ: Duraković i ja.
SILAJDŽIĆ: Mislim da biste se ti i Komšić trebali vidjeti s njim sami.
KLJUIĆ: Mislim da će predsjednik Vlade s njim vrlo otvoreno razgovarati jer oni već imaju. A nas dvojica ćemo posebno razgovarati o onim pitanjima o kojima sam ja govorio.
GANIĆ: Meni se ne sviđa. Ja sam predložio da se ti priključiš pa razgovarajte zvanično o čitavoj toj stvari.
KLJUIĆ: Ne mogu, znaš zašto. Jedan dio pitanja mi moramo njemu reći.
SILAJDŽIĆ: Ne može to.
KLJUIĆ: Da mu kažem u četiri oka - jeste li vi ludi da žrtvujete ovaj narod. Vi nemate pravo na to. A ja to ne mogu reći pred članovima Predsjedništva.
SILAJDŽIĆ: U vezi s tim... Mene bi obradovalo kad bi on došao sa nekim konkretnim... Dok dolazi ovdje, priprema jedan drugi sastanak tajni itd. Treba da se sastanu. Mislim, moram vam reći, pomalo gubim nadu da je moguće s njima nešto dogovoriti. Oni imaju jedan problem, a to je problem banovine i problem 1939. i problem Tuđmana koji ima tu opsesiju. Tuđman misli da se Bosna mora podijeliti na dva dijela. Još nije shvatio da to neće ići. Još nije shvatio. Zato i ovaj razgovor sutra, možda Granić dolazi s najboljim namjerama ne ulazim u to, ali vjerujte mi da ga ne šalju s najboljim namjerama, jer se ponovo prave sastanci i dogovori iza leđa. Dakle, dok on dolazi ovamo, oni prave sastanke. Možda bi dobro bilo blagi ultimatum uputiti i reći ovo vam je zadnja šansa.
KLJUIĆ: Ja ću njemu sigurno reći jer mi moramo poslije toga nastaviti borbu za naš narod u BiH.
SILAJDŽIĆ: Da dođete pameti a okrenuti se prema hrvatskom stanovništvu i reći mu - imate garancije. Ne idite od svojih kuća, mi ne vršimo etničko čišćenje, mi to ne radimo. To vam radi taj i taj.
KLJUIĆ: Apsolutno, vrlo jasno.
SILAJDŽIĆ: Plan postoji, oni se plana nisu odrekli. Znam da se oni tog plana odrekli nisu. Taj čovjek će uraditi sve što su mu oni rekli, s najboljim namjerama. Ali je problem da oni koji odlučuju još nisu shvatili.
KLJUIĆ: Onda ćemo Ivo i ja imati argumente i crkva bosanska pa ćemo izaći pred narod.
DURAKOVIĆ: Danas je bio specijalni novinar kod mene dva sata. Ja sam otprilike rekao - umrijeću ali ne mogu načiniti ... politike koja se vodi spram Hrvata u Bosni i onda naveo sve. Kaže on, to mu je rekao i... i Kuharić, a zadnji put i monjsinjor Puljić. Pa u čemu je problem? Problem je u dijelu mafije hercegovačke koja zarad svog interesa faktički žrtvuje hrvatski narod u Bosni. To treba Graniću reći, možda zadnji put, ali mu ponovo reći.
KLJUIĆ: Mnogo je ljudi radilo da se spasu ova dva čovjeka. Ali mislim da je Haris najviše učinio i ja mu posebno zahvaljujem, jer mislim da je povratak ove dvojice velika pobjeda naše države.
PEJANOVIĆ: Ja ću to isto kasnije reći.
KOMŠIĆ: Kad je Granić sa mnom razgovarao, rekao je da bi se želio sresti sa mnom i Kljuićem nasamo i da bi se želio sresti sa širim krugom Hrvata. Mislim da je mislio na monsinjora, na fra Petra itd. Treba po protokolu predvidjeti samo to, da ga malo izdvojimo, da ga odvedemo među te ljude.
GANIĆ: Kad on dolazi?
SILAJDŽIĆ: Svi znate da avioni ne lete noću. On će otići najdalje pred mrak, a doći će oko podne. Moje iskustvo je takvo.
KOMŠIĆ: Možemo prirediti kod mene. Doći će nadbiskup, pa zovnem fra Petra.
SILAJDŽIĆ: Ja predlažem sljedeće. Da oni budu tu, pa kad se uhvati vrijeme, bićemo vrlo ekspeditivni. Ja ću, što se mene tiče, jedno pola sata. Samo bih se nadovezao na diskusiju Nijazovu - raspuštanje svih logora i pitanje 2.000-2.500 momaka. Ako se raspuštaju svi logori onda više pitanja nema. Ja sam, kao što znate, preuzeo sprovođenje ove deklaracije Izetbegović-Tuđman. I na tome se radilo. Stalo se na razmjeni upravo zbog ovih problema. Ja sada predlažem sljedeće - da neko iz Predsjedništva, od sada pa nadalje, preuzme rukovođenje razmjenom zarobljenika. Da se razumijemo, ja ne mogu sve sam. Vidite, to mi je oduzelo dva dana oko ove dvojice ljudi. Vjerujte, razmjena zarobljenika je problem koji traži mnogo angažovanja i cijelog čovjeka. Kad čovjek radi na ljudima, onda više nema koncentracije ni za šta. Nema govora da ćeš spasavati čovjeka da ga ne ubiju i da ćeš moći raditi na redovnim poslovima. To ne može. Prema tome, molim da se ovdje neko odredi od članova Predsjedništva koji bi mogao ovo voditi i privesti kraju zajedno s ljudima iz vojske koji će mu pomagati, iz komisije, itd.
Sjednica je završena u 17.30.
(Nastaviće se)