Magnetofonski snimak sa redovne sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 26. novembra 1993. godine (2)
STJEPAN KLJUIĆ: Očito je da Ženeva treba da riješi pitanje humanitarnog preživljavanja i ne samo za ovu zimu pošto pregovori o Bosni i Hercegovini mogu potrajati pet godina, da se definitivno razriješi pitanje silom. Tu moramo inzistirati i tu imamo podršku Evrope. Druga stvar, što se tiče lorda Ovena, ja sam i protiv Stoletenberga, ali slažem sa s Harisom da se to ne radi ovako. Mi možemo izraziti u Ženevi svoje neslaganje, proteste itd.
Ali mi ovdje, ako želimo praviti državu, moramo napraviti jedan diplomatski paket kojim ćemo od prijateljskih zemalja, zemalja koje su naklonjene BiH i zemalja koje nisu samo naklonjene BiH nego iz nekih evropskih i civilizacijskih principa podržavaju BiH, moramo napraviti akciju da pripremimo dezavuiranje Stoltenberga i Ovena, formalna teza je da ženevska konferencija nije uspjela, priprema se nova konferencija, s neuspjehom ženevskih principa moraju se povući i medijatori.
I treća stvar, čisto političke prirode, ja vam moram reći ja pratim Srnu. Krajišnik je sinoć rekao da nisu spremni pola procenta dati teritorije nazad. Prema tome, mi ako uđemo u borbu za tri ili četiri procenta možda je to trik kojim on kaže da neće, a onda će reći evo vam četiri procenta, kao što je nudio Karadžić Ustipraču. Mi nećemo u Bosni ništa dobiti ako dobijemo Ustipraču, a potpišemo da definitivno gubimo teritorije.
Znači, moramo se u pregovorima, odnosno vi koji ćete biti tamo, zadržati na jednoj tezi o jačanju države Bosne i Hercegovine, ovo što je Ivo govorio, moramo inzistirati na instrumentima njene kohezije, što znači... A Tuđman je već promijenio mišljenje i rekao u jednoj izjavi da će glasati da se ne može Herceg Bosna isključiti iz Bosne i Hercegovine. Ja to ne smatram komplimentom, nikakvim, nego jednostavno - konačno je i on shvatio ako se isti princip primijeni na Hrvatsku da će ostati sa amputiranom državom. Dakle, nama je u tim pregovorima da prvo ispitamo ne partnere, mi znamo šta partneri misle, nego koliko je demokratski svijet Evropa, UN, Atlantski pakt, spreman da podrži Bosnu i Hercegovinu kao državu. Ako tu spasimo s jačim kompetencijama države, to znači ako bude parlament pa makar iz dva doma, što je Ivo rekao, ako bude da ne može niko izaći iz te države, mi smo dobili mnogo više, vjerujte, nego što ćemo dobiti dva ili četiri procenta.
Sa druge strane, moramo insistirati na tri principa, po meni, koji su pomalo vulgarna ili ih stalno spominjemo, ali su bitna za ovu narodnooslobodilačku borbu, a to je povratak izbjeglica, s uvjerenjem da mi sada znamo da nećemo sve izbjeglice vratiti, nećemo čak vratiti ni one koji su otišli u Norvešku nazad, ali moramo kao država, kao ljudi koji vodimo ovu državu, moramo na tome inzistirati.
Druga je na proganjanju ratnih zločinaca, čime imamo veliku podršku radom Suda u Hagu. Taj sud radi vrlo sporo, on sada konstituira principe itd. Jedan pametan čovjek je rekao kada su ga pitali hoće li Arkana prvo, kaže - ne, ne on ide postupno. U pedagogiji imaju dva principa - od težeg ka lakšem ili od lakšem ka težem. Oni su se očito opredijelili za ovaj lakši ka težem.
Dalje, paralelno sa sukcesijom stare Jugoslavije sprovoditi princip zahtjeva za odštetu Bosni i Hercegovini. Dakle, da zaključim, čini mi se da u Ženevi moramo završiti uspješno pitanje humanitarne pomoći ne do proljeća, nego za sva vremena u nastavku raspleta bosanske krize.
Mislim da ćemo morati ovdje prema sebi, možda na jednom sastanku u užem krugu nego što je ovaj, reći ko je za podjelu Bosne i Hercegovine, ko nije. Ako sačuvamo Bosnu i Hercegovinu kao državu, onda unutarnje podjele nisu podjele Bosne i Hercegovine u istorijskom smislu, nego je unutarnja reorganizacija države, zvala se ona kantonizacija, stvaranje tri republike, četiri itd. Dakle, to je proces koji ima vremena za nas.
Mi ne smijemo gubiti vrijeme da inauguriramo te principe jer po onom što se sada događa u javnosti očito je da se javljaju nove tendencije da definitivno treba podijeliti Bosnu i Hercegovinu, te se mora ovdje riješiti i mora se ovdje zaključiti. Onaj ko će dijeliti BiH staviće svoj potpis, ali ima ljudi koji neće da dijele Bosnu i Hercegovinu i moramo im dati šansu da to ne urade ili da odstupe prije toga.
HASIB SALKIĆ: Stav međunarodne zajednice i tok događaja na ovom krugu ove dvije godine stvari dovodi do kraja. Mi smo, izgleda, pred krajem i ono što smo mi prognozirali iz ove stranke čiji sam predstavnik da će nam uskoro na vrata zakucati neka komisija je poprilično očito. S te strane, mi smo izričiti u jednom stavu ili stvari treba ubrzano privoditi kraju, kakav će to scenario biti, ili treba definitivno potvrditi okrivljenja koja su postala u onoj staroj platformi. To definitivno reći sami sebi i međunarodnoj zajednici jer ovako stvari ne idu baš daleko i neće dugo trajati. S te strane mislim da i ova delegacija koja ide u Ženevu ne nosi baš najjasniju predodžbu o tome šta bi i kako trebalo i da ono što je prethodno potrebno je, gospodin Kljuić je već pomenuo, definitivnu raspravu i utvrđivanje nove političke platforme ove države kao i vojničke, da stvari budu načisto odnosno da se definitivno jednom pomirimo i ne mjenjamo ni politiku ni državu, do u nedogled.
EJUP GANIĆ: Ja mislim da bi trebalo iskoristiti ovih dvanaest ministara koji su gore prisutni da oni u stvari razriješe ovu humanitarnu krizu - to je prvi dio posla.
Meni ljudi kažu, kad sam neki dan posjetio "Merhamet", da im je ovaj Tomi Lerd rekao da on računa na određeni procent umiranja od gladi. Tako su se negdje oni malo posvađali. Uglavnom, to mu je izletjelo, da on ide s tom cifrom, a hrane ima dovoljno i on zagorčava život "Merhametu", "Karitasu", "Napretku" i svim organizacijama.
Čak podmeće klipove tamo gdje bi oni mogli to odraditi jer oni kažu mi imamo dovoljno hrane da zadovoljimo taj kriterij po 600 grama po osobi, tako da je UNHCER jedna problematična organizacija u tom smislu i gore bi je trebalo slomiti da jednostavno pristane na veću saradnju s ovim organizacijama, to je jedna vrlo važna stavka.
Drugo, važno je da se isto gore razriješi to pitanje aerodroma... Treća stvar, ja sam to rekao komandantu, jasna šema ovih puteva koje mi predlažemo da budu za dostavu humanitarne pomoći, šema mora biti jednostavna i jasna, tako da neki predlažu nemoguć put, ne može predložiti nekakav put da se ima 50 barikada nekakvih, pa ih treba sada skloniti itd.
HARIS SILAJDŽIĆ: Pitanje cjelovitosti Bosne i Tuđmanova ta izjava da on sada Herceg Bosnu ne želi praktično u Hrvatskoj, moramo priznati to mora i dolazi sada iz Zagreba, gdje se ti stavovi često mijenjaju, ali uzmimo da je to jedna sada konstanta. Upadice sa mjesta. Ja sam imao jedan razgovor s njim gore prije jedno desetak dana, sat vremena, potpuno smo sami razgovarali. Zaključak je: nema Neuma, nemojte sanjati o Neumu, o izlasku na more i ta izjava bi mogla biti u vezi s tim. Dakle, jer postoji u onim dokumentima. Oni koji su pratili mirovni proces sjećaju se da je sukcesor država u slučaju odvajanja centralna republika je sukcesor. Sada je trebalo ili uništiti taj dio teksta ili nešto raditi oko toga. Ja mislim da se radi i o tome jer on mene uvjerava da bi oporba, ni mi niti ima Hrvata koji može pristati na to da se taj hrvatski teritorij prekida na moju intervenciji da se ne radi o hrvatskom nego o bosanskohercegovačkom teritoriju on je odmahnuo rukom, tu ćemo imati ovaj jedan problem, na jednoj strani, tu je veliki problem na drugoj strani. Zbog toga ne treba očekivati nikakvo brzo rješenje.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ne treba smatrati da je ta njegova izjava iskrena. Ona je taktički potez da se smanji pritisak na Neum i neumsko rješenje.
KLJUIĆ: Ako dođe do te nesretne unije, nije svejedno hoće li se izdvojiti ili će morati ostati u Bosni i Hercegovini. To govorim potpuno iskreno, jesmo li da se izdvoje ili nismo, jer onaj ko je za to da se izdvoji bilo koji dio Bosne i Hercegovine je protiv cjelovite Bosne i Hercegovine.
Mi znamo da cjelovite BiH trenutno faktički nema - postoje tri regije, čak i četiri, ali istorijski gledano, ljudi, ja sam dao zakletvu da ću raditi za Bosnu i Hercegovinu i poštivati interese Bosne i Hercegovine.
Ako treba da prevlada mišljenje da postoje sve i da je majoritet onih koji hoće da se podijele na tri republike, centralna zauzima, odnosno da sređuje međunarodne subjekte, članstvo u UN, u Olimpijskom komitetu itd. to treba reći, da mi ne lutamo. Možda sam ja u majini ali, molim vas, to je pitanje koje mi moramo raspraviti iza Ženeve jer očito je da vi u Ženevi nećete potpisati nikakav ugovor, što predsjednik kaže neće ga ponuditi da bi ga mogli potpisati, ali će se ćuti mnogo šta. I još nešto, nama u narednom periodu predstoji vrijeme da testiramo one izjave koje bi nam i odgovarale od prakse koje ćemo najzornije provjeriti kroz koridore, ako bude neka dobra volja onda možemo računati da bi u narednom političkom dijalogu moglo biti neke dobre volje. Pošto mi nemamo snage, a mi smo u najtežoj situaciji jer mi umiremo od gladi, ovaj ovdje naš narod umire od gladi, moramo izvojevati jednu pobjedu, a to je, u što ja vjerujem, da ćete izvojevati tamo da se silom koridori otvore i dostavi hrana. Ovo što je rekao Ganić, nije slučaj samo "Merhameta", ovdje je bio Bogen, izaslanik gospodina Moka, koji je rekao da se u Austriji priprema ne znam koliko pomoći, ali čovjek može donijeti pomoć do Ploča, a ne može do Sarajeva i Maglaja, gdje je potrebno.
Prema tome, molim vas da budemo jasni, sretan put delegaciji, morate izdejstvovati pobjedu da se štiti oružjem dotur hrane i koridori, a i to ne od novembra do 21. marta, dana proljeća, nego moramo to trajno riješiti. Što se tiče političkih pobuda i razgovora, morate oslušnuti sve šta ko misli, pa ćete nam kada se vratite paralelno reći, a mi ćemo sjesti, predsjedniče, ovdje i konačno ćemo izaći s nekakvim prijedlogom i ukoliko taj prijedlog bude u korist naroda Bosne i Hercegovine zdušno ćemo ga podržavati, ukoliko ne bude i bude imalo nekih dilema među nama, onda ćemo ostati oni koji su za taj prijedlog, a oni koji nisu neka se sklone.
IZETBEGOVIĆ: Samo jedan trenutak. Mi još nismo i prema tome i to samo cjelovita i zajednička država, možemo li to uraditi, teoretski možemo, ali praktički uraditi, kakva situacija nastaje, jer je nepopularno govoriti o Bosne i Hercegovine - možemo li kazati mi nikakvu uniju ne prihvatamo, mi hoćemo zajedničku državu? To bi onda opet bila unija. Možemo li napraviti zajedničku državu kakva je bila danima? Neki ljudi smatraju da mogu, ali ja bih volio da me ubijede da mogu i da mi pokažu put kako može jer ja tog puta ne vidim, ja bih najradje bio svakako za onu cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, postojeće granice i zajednička država čitava, nego ovako ispresijecana itd. Ako vidi taj put neka ga kaže ovdje, nego da ka kazuje na konferencijama za štampu, neka kaže ovdje, mi idemo gore da to branimo, nismo se nizašta obavezali, mi možemo komotno kazati mi smo presabrali - molim vas lijepo proteklo je mnogo vode odonda, promijenile se stvari, mi hoćemo ovako i ovakvu Bosnu i Hercegovinu, možemo li je mi izgurati i na koji način možemo? Izvolite.
BORO BJELOBRK: Pošto smo vi i ja bili autori jednog teksta o iluziji ja ću sebi pripisati za pravo da sam tu iluziju, pošto ste vi puno realniji čovjek, ali poslije ovog puta ja sam se vratio s uvjerenjem da ima još puno šansi da se borimo za Bosnu i Hercegovinu. Prije svega, mislim da imamo priliku da internacionalizujemo problem Bosne i Hercegovine. Tu je naša šansa, sva svjetska diplomatija je pod okriljem svih dokumenata, neko privrežnije tome pristupa, a neko manje privržen. Prema tome, šansu za traženje kvalitetnih rješenja u okviru Bosne i Hercegovine vidim na toj nekoj internacionalnoj konferenciji. Ako uzmete da je Evropski parlament bio mjesto za promociju gdje objektivno nema nikakvu veću snagu, bilo je interesantno uočenje koje ja mislim da smo svi stekli da kada se postavi tako problem postoji mogućnost da se kaže i da dobijemo taj svijet uz sebe. Ovo jeste sporo, a to je jedini po meni objektivan put po kome se možemo boriti za Bosnu i Hercegovinu.
IZETBEGOVIĆ: Naime, pitanje glasi, možemo li postaviti tezu - hoćemo zajedničku Bosnu ili zajedničku državu, to su snage koje mogu da izvuku danas?
BJELOBRK: Ali duboko sam ubijeđen kada bismo mi svoju unutrašnju energiju, gdje se slažem s premijerom da je to nama pitanje opstati ili ne, a kada bismo u tom smislu uspjeli svoju energiju i kada bismo rješenje za Bosnu i Hercegovinu tražili na tragu poboljšanja kvaliteta unutrašnjih odnosa, jer ne bi bilo starije pitanje ja lično mislim da je tu metodološka zabuna, hoće li prvo biti tri cjeline, pa se zvale one republike, države, unije ili ne nego da se preispita kvalitet odnosa šta će biti rezultat o tom potom.
Ja mislim da imamo i snage i da imamo šanse.
MUHAMED FILIPOVIĆ: Moje je lično ubjeđenje da ne možemo ignorirati realan razvoj i politički razvoj, ne samo ono što se dogodilo u svijetu i jednu očitu evoluciju pogleda svjetske političke javnosti na Bosnu kao takvu, nego istovremeno i ono što se unutar Bosne i dogodilo. Zbog toga mi treba da budemo vrlo pažljivi i precizni u tome kada odlučujemo šta je u ovom momentu najbolje i najsvrsishodnije da se učini. Očito je da težište u ovom momentu borbe za Bosnu kada se ona posmatra kao istorijski inteitet i za demokraciju Bosne ne može biti u tome da postavimo jednu apstraktnu tezu hoćemo Bosnu kao jedinstvenu cjelovitu državu sa jednom vladom i jednim parlamentom, jednostavno to ne možemo napraviti, nemamo moći da to napravimo. Znači, mi u ovom momentu moramo odrediti one ciljeve koji će maksimalno držati šansu da se obrnutim procesom kako je god posljednje tri godine proces bio negativan, ne samo tri godine, nego i 10 i 12 posljednjih godina od velike da tako kažem invazije totalitarnog i represivnog režima komunističkog od krajem sedamdesetih godina, on je pripremio sve ovo što mi imamo danas, sa posljednjom eskalacijom toga procesa u posljednje tri godine na srpskoj strani, prije svega, pa i na hrvatskoj strani, to su realne istorijske i političke, to se ne može prebrisati, jednostavno mišljenje ili izjava, mi moramo uspostaviti obrnuti tok stvari, mi moramo uspostaviti, negdje utemeljiti proces koji će rehabilitirati one snage koje su sposobne da nose demokraciju kao mediji reintegracije. Znači, moramo sada odrediti one ciljeve koji će nam sačuvati šansu reintegracije, a istovremeno, da tako kažem, odrediti tačno koji je to svijet koji način mišljenja, koji medi, historijski, koja tradicija, koja je sposobna da to nosi, u tom kontekstu ja vidim Bosnu. Sada kada se postavlja pitanje teritorija, teritorijalno pitanje kvalitetno pitanje, ne pitanje količina i procenta, za mene je ta Bosna koja bi trebalo da bude osnova reintegracije kao demokratska slobodna država unutar jedne unije u kojoj maksimalno treba sačuvati funkcije države i mogućnost njene reintegrativne djelatnosti ali to mora na Drini, Savi, Sani, i na moru, to je kvalitativno pitanje. Koliko ćemo mi biti na Drini, hoćemo li biti od Foče do Janje, ali moramo biti na Drini, više je pitanje hoćemo li biti na Savi od Broda do Brčkog ili do Sremske Rače, ali moramo biti na Savi i takođe moramo biti i na Sani, specifično sada hoću da kazem na Sani, zašto između Une i Sane, mi moramo dobiti, pošto nam se udara na jednu slabiju tačku, preko Fikreta Abdića i njegove secesije, udara nam se na slabu tačku, tu moramo mi dobiti jedan uteg na našu stranu. Zato je to pitanje, prije svega, kvalitativno pitanje sa dva posto kvalitativnog prostora tog u odnosu na bosanskih 50.000 m2 prostora ja bih pristao više nego na pet procenata.
Znate nekog drugog prostora, ali je za mene ključno ovo da se pravilno ocijeni naš istorijski status i naše realne mogućnosti. Ne smijemo mi više dopustiti jednu unutarnju eroziju koja i na koju djeluju sada sve sile - međunarodna zajednica, djeluje Oven, Srbi, Hrvati, Karadžićevi, Tuđmanovi, Bobanovi, a djelujemo i mi, time što, da kažem, neprestano iznova vraćamo neka pitanja za koja po mom mišljenju više nema dovoljno prostora, mi moramo shvatiti, po mom sudu, da moramo doći brzo do jednog političkog rješenja koje bi omogućilo restituciju života, ne preživljavanje, mi moramo sada preživjeti - to je diktat. Najbolje bi bilo kada bi Amerikanci htjeli napraviti zračni most za Tuzlu i Sarajevo, to bi bilo najbolje rješenje, da ne ovisimo o kopnenim itd. peripetijama, ali mi moramo to preživjeti, mi moramo uspostaviti život. Preživjeti ne znači život, život znači egzistencija jednog prirodnog društveno-povjesnog i kulturno-povjesnog subjekta koji je dovoljno širok, dovoljno demokratski, dovoljno dinamičan i dovoljno odlučan da zastupa nešto da iznese tu buduću Bosnu i da razvije unutrašnje snage integracije, da neutralizira ono negativno što je proizvela zadnja decenija. (Nastaviće se)