Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva RBiH, od 15. decembra 1993. godine (3)
HARIS SILAJDŽIĆ: Stjepane 10% oni neće dati, ovo što si govorio za izlazak, ja ti to garantujem. Neće i ne mogu. Sigurno. Postoji veliki problem između Pala i Banjaluke. Oni u Banjaluci ne mogu ništa reći i ništa narediti. To je sigurno. Oni ne smiju Krajinu dirnuti - ne zato što ne bi htjeli. Prema tome ne bi dali 10% Stjepane, ja te u to uvjeravam. Onda, zašto su počeli rat?
Oni bi s pravom rekli nama je ostalo Grahovo, Gacko. Šta će od toga? Prema tome, 10% ne bi dali. Radi se o tome da oni jesu jedva i ovih 28% progurali i oni jesu i Srbe ubijedili da je to definitivno, što je greška Ovena bila. Sankcije kao i sve imaju uzlaznu i silaznu liniju. Sankcije su na silaznoj liniji. Milošević je nabavio naftu, ima je sigurno. Zemlje okolo će pomoći Srbiji da izađe iz sankcija. Oni će se dugo oporavljati finansijski itd, ali neće pasti na koljena zbog toga što neće biti nafte. Nafte će biti. Ostaje nam da vidimo pitanje unije. Unija čega? Unija samostalnih država. Dakle, po ugledu na novi Sovjetski savez, unija republika i po onom papiru konstruktivnom ženevskom svako zadržava svoju policiju, odnosno vojsku, drugo svoju monetu, čuva svoje granice. S tim što dijelimo jedno mjesto i što se guramo na jednom mjestu u UN. Ne znam koliko centralna bosanska republika u tome dobiva, koliko gubi? Ukoliko bi bila unija nesamostalnih država, to je po Amerikancima jedno nečisto rješenje, oni vjerovatno u tome neće učestvovati, tako su rekli. Pedeset hiljada ljudi nama neće doći... sporazuma. Može doći 7.000 do 8.000 ukoliko ih pozovemo da budu stacionirani unutar naše republike jer se bojimo ponovljene agresije. Karadžić kaže mi to nećemo dozvoliti. Da nama u uniju dolaze strani vojnici. Ukoliko budete vi samostalna država onda imate na to pravo. Ni tada nam nije drago, ali vi na to imate pravo. Dakle, pazite, kada su u pitanju razmišljanja samostalno i nesamostalno, ovo su vam ta razmišljanja. Finansijski stručnjaci svi redom na svijetu kažu - vi morate biti samostalni, inače ćete izgubiti mnogo. Dijelićete na tri dijela ono što će ići vama. Svijet ne želi da pomogne fašistima, želi da pomogne vama. Ali ćete onda lijepo to dijeliti. Dalje, postoji, ovo što je predsjednik govorio, izlaz iz ovoga svega da kažemo gospodo naš parlament i naši se ljudi s ovim ne slažu, mi ove razgovore ne priznajemo više ovakve kakvi jesu, vraćamo se u SB.
U svijetu danas ne postoji raspoloženje za intervenciju silom. Mi smo pokušali posebno Amerikancima objasniti sile koje mogu ovu Bosnu osloboditi, pa smo ukazivali na mogućnost pojave fašizma, nacizma u Rusiji. Nisu nam vjerovali. Evo danas vide da smo mi bili u pravu i konačno mogu Amerikancima reći je li vam sad jasno da vi nemate pojma, mislite da znate sve.
Dakle, hoće li ova nova konstalacija odnosa dovesti Zapad do pameti? Pazite, ne radi se samo o Rusiji, radi se o tome da sada dovoljno fašizma u Evropi ima da odgovor na ruski fašizam bude užasan. Dakle, postoji u Evropi ...do Njemačke, do Mađarske, do Čehoslovačke pazite. Svugdje to postoji. Dakle, virus postoji. Hoće li Žirinovski izazvati ili neće, vidjećemo. Svi su iznenađeni.
Alber Gori je tamo otišao da promovira reformu i Jeljcina, dobio je Žirinovskog. Koliko to nama sad ide u prilog, koliko ne, to ne znam. Kako će se Milošević prema tome odnijeti, kako će se Zapad prema tome odnijeti. Hoće li shvatiti da se radi o jednoj imperiji i koja može biti mnogo opasnija od Lenjinove imperije. Mnogo opasnija. I to vrlo brzo. Ako to shvate, možda smo mi sada u prednosti. Moramo odvagati i vidjeti kakvo je raspoloženje. Sudeći po Kristoferu, recimo, on nije čovjek koji na ove stvari reaguje preko noći. Njemu treba vremena da nešto shvati. Vidjećemo kako je Gorova pozicija poboljšana poslije ove nafte i sporazuma između Kanade i Meksika i Amerike. Hoće li se on uključiti direktno ili ne? Postoje neke indikacije da hoće.
Neće biti sankcija, o tome se radi. O čemu govorim? Govorim i izboru momenta za koji je rješenje kompromis. Zavisi od toga šta podrazumijevaš krajem. Ako je to zadnji naš mladić sposoban za borbu, nisam za to. Ako je to da nam djeca 10 godina sjede bez škole, nisam za to. Već dvije godine nemamo studente. Mi nemamo sada pola pameti sigurno, i to je konzervativna procjena, više od pola pameti nemamo. Džaba će biti nama teritorija ukoliko ne sačuvamo ovo što imamo i ne sakupimo vani. Moramo otvarati firme vani. Vjerujte da bez toga nema napretka, nema zemlje. Reći ću vam koliko se puta to ponavljalo u istoriji. Bez ljudi se ne može ništa. Od Jevreja i Arapa koji su protjerani iz Španije, nakon čega su odmah Španci napravili program da vrate Arape i Jevreje, jer su oni napravili klopke za... Holandiju, a ne za Španiju. Naravno, Jevreji i Arapi se nikad nisu vratili. Nijemci su istjerivali... dobili su Grke, Arape, Turke. Francuzi su išli u Alžir, sad su dobili Alžir u Francuskoj. Englezi su dobili... u Engleskoj i nikad ih neće otjerati. Amerikanci su istjerivali Indijance, sad im sa juga dolazi ta ista rasa i nikad ih se neće riješiti. Prema tome, stvar je u živoj sili, u narodu i u pameti. Mi pameti nemamo za izvoz. Ima jedna kritička tačka. Mislim da smo mi na toj tački sada. Ja ne vidim, Stjepane, to je moje mišljenje, da ćemo dobiti 10% ikada. Karadžić to sve kad bi sutra htio i Milošević ne mogu skupa zajedno to. I Mladić. Njima će biti problem Miladina sa Ozrena ubijediti u to. Oni već kažu sada ete vam Miladina. Oni bi nama tog Miladina. Hoće proglasiti odmah autonomiju. Milošević nije u stanju njih da ubijedi. Oni nisu u stanju da ubijede one u Banjaluci itd. O 10% nema govora. Oni se pitaju zašto smo onda počeli rat ako ćete vi uzeti u Krajini, istočnoj Bosni (to je najbolji dio Bosne što ima). Nacionalni cilj nije ostvaren, niste otišli sa Drine, itd. Prema tome, malo sam odužio, da se ne zavaravamo.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Svako lice ima i naličje - argumenti i kontraargumenti. Po mom sudu mi ni u kom slučaju ne bi trebalo da odustanemo od državnopravnog okvira, namjerno kažem okvira, BiH kao suverene međunarodno priznate države. To bi za mene bilo nešto o čemu ne bi trebalo uopšte raspravljati. Kako sam shvatio vas otprilike i vi ste stali na to. Da se ne dovodi u pitanje međunarodno priznat pravni status države. Već iz Harisovog izlaganja, ako idemo na koncept samostalne države, otvara se odmah jedno najkrupnije pitanje - da li bi ta samostalna država, to što bi ostalo u BIH u tih 30 i nešto procenata, bila i dobila status koji zasada još ima BiH? Da li bi se više ponovila ona trijumfalna situacija u UN?
SILAJDŽIĆ: Moram te prekinuti, ne ponavlja se, mi automatski nasljeđujemo to.
DURAKOVIĆ: Mislim da ne bi trebalo da odustanemo od onoga što je još jedino vrijedno, što imamo, a to je međunarodno priznati status države BiH i ubijeđen sam da bi Karadžić sve svoje teritorije, kao i Boban, sve živo dao da ima to što mi imamo.
Mi imamo državu međunarodno priznatu. To nije mala stvar. Ona je velika po mnogo čemu, da je ne obrazlažem. Drugo, četnički agresori daju dio tih teritorija. Iz ovoga što sam čuo. Samo što još ne znam šta smo mi konkretno u detaljima tražili i da li mi imamo i možemo li utvrditi neki minimum ispod koga doista ni po koju cijenu ne bi išli. Postoje neke vitalne stvari bez kojih se ne može.
Kad se govori o izlazu na Savu i na more, to su dva najključnija pitanja. Da jednom konačno znamo je li to luka Brčko kao prvi uslov ili bi se zadovoljili ono što je bilo u jednoj varijanti ta nepristupačna obala niže Brčkog? Izlaz na more. Moram vam reći da sam igdje bio, najoštrije i energično bih suzbio. Zašto prihvatamo floskulu da nam Hrvati daju more? Izlaz na more. Šta oni nama moraju davati mi imamo izlaz na more. Država je još međunarodno priznata i njene teritorije - Neum i 26 km naše obale.
Pa dolazimo do najparadoksalnije situacije. Nedavno hrvatski ambasador u Njujorku kaže: "Hrvatska vojska se nalazi u BiH." To je prvi put da jedan zvaničnik kaže da brani interese Hrvata itd. On, dakle, zvanično priznaje agresiju hrvatske vojske na taj dio teritorije.
Mi možemo razgovarati o tome da po svim parima i međunarodnom pravu razgovaramo o slobodnoj zoni luci Ploče, jer su Ploče napravila bh. država, imaju papiri sasvim jasni. Pruga je elektrificirana, napravljena od Čapljine do Ploča, itd. Ima preko četiri milijarde dolara bh. para. Tuđman kaže Neum ne dolazi u obzir i neće o tome da razgovara. To bi isto bili kao da bi mi rekli - hoćemo Zadar ili Split što nam se više sviđa, itd. Naravno, uvažavam realnost i činjenicu.
Zajednički razgovor
DURAKOVIĆ: Nikom ne repliciram nego kažem da su to dva ključna pitanja - izlaz na more. Jer kad ti sad nude neke varijante, ja znam taj teren. Taktika Miloševića i Karadžića je da ti da ono što nije njegovo. A da uzima opet ono što nije njegovo. Faktički sad vrši pogodbu na račun hrvatskih teritorija ili onih teritorija u Bosni koje bi trebalo pripasti nekoj hrvatskoj budućoj republici.
Izloženi smo strahovitom poniženju, gubimo moral i dostojanstvo i da u ovom paklu pitanje je koliko se još može izdržati. Ali isto tako je tačno imamo li prava, već je 12.000 mrtvih, porušeno je sve, popaljeno, prognano i poniženo, pristanemo da ga podijelimo. Ja sam sarkastično neki dan rekao to mi liči pomalo kao kad bi Hitleru dali pola Lenjingrada ili Staljingrada. Sarajevo jeste simbol i bosanske države, a i glavni grad njen, ali i simbol otpora i nekog herojstva itd i nije slučajno zašto četnici hoće po svaku cijenu da dobiju dio Sarajeva. To je simbolika prave pobjede i oni bi više voljeli taj dio Sarajeva nego mnoge, mnoge druge teritorije. Sad je pitanje može li se drugačije? Ide li još varijanta ta da se insistira na nekoj međunarodnoj kontroli, mada ja to ne bih zvao protektorat. Prema tom papiru koji smo ljetos nudili i po nekom sličnom, ako ne?
IZETBEGOVIĆ: Ide.
DURAKOVIĆ: Bilo bi mi mnogo racionalnije ići na tu varijantu nego pristati uopće na razgovor o podjeli.
IZETBEGOVIĆ: Samo odmah slijede razgovori.
DURAKOVIĆ: Neka slijede.
KLJUIĆ: Ima li ikakav način da kad međunarodna zajednica prihvati Sarajevo, da ona dovede svoju policiju.
IZETBEGOVIĆ: Vojsku da, policiju ne. Vojska otići, policija neće otići.
Zajednički razgovor
IZETBEGOVIĆ: Četnici pristaju da povuku vojsku, a ne policiju. Oni kažu da srpski narod neće prepustiti nikome drugom. Nema nikakve druge vojske. Mi štitimo srpski narod. Oni ne ostaju bez policije.
KLJUIĆ: Ima li među nama ovdje šansa da kažemo pristajemo da se vojska i policija povuče, a da UNPROFOR dovede svoju policiju.
IZETBEGOVIĆ: Nema. Hajmo dalje.
DURAKOVIĆ: Tu bi najveća prednost bila što bi se u onom papiru dislocirala sva artiljerija, sve mimo automatskog oružja kalibra 12 mm i to na 25 km koliko je maksimalni domet. To bi već značilo ogromni predah. Onda bi već druga priča bila. Pa ćemo onda razgovarati. Ako pristanemo odmah na podjelu, vjerujte nema ni države ni Bosne ni Sarajeva. Ne možete vi očekivati na granici u gradu tri berlinska zida da ćemo mi praviti državu. U to apsolutno ne vjerujem.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam samo duboko uvjeren da nas to na kraju čeka.
DURAKOVIĆ: Dajmo isprobati sve mogućnosti.
IZETBEGOVIĆ: Ovaj njihov argument - nas je 150.000 tu, mrdnuti nas odatle nećete, mi tu prava imamo, itd. Oni tvrde da su svi Srbi za to. Prema tome, naša prava tražimo tu. Ili u gradu ili pokraj grada, ali ne možete vi kazati da nas nema. Pale nikad odstupiti neće, Lukavica, Ilidža, Raj lovac. Ja govorim njihove tvrdnje. Prema tome, nas to, čini mi se, čeka. Daj bože da nas ne čeka. Ali što ti kažeš, hajmo vidjeti.
DURAKOVIĆ: Isprobao bih sve mogućnosti. Mislim da je ova varijanta
kud i kamo povoljnija. Ona bi dala olakšicu Sarajevu. Glavni su problem topovi okolo.
IZETBEGOVIĆ: Slažem se. Idemo mi na to rješenje.
DURAKOVIĆ: Drago mi je. I na kraju ovo što je Haris govorio, mi smo pričali i u Ženevi o tome, stoji i ta vrsta argumenta, a mogu se i kontraargumenti. Sad je lord dao jednu analizu oko sankcija u Hrvatskoj. Sve evropske stručne procjene govore da bi pravi efekti sankcija trebalo da uslijede u junu mjesecu naredne godine. Čak predviđaju maltene i datum. Za sada, nije problem u nafti i vojnoj mašineriji po kojoj oni mogu ratovati bar 10 godina, već je problem u privredi Srbije i Crne Gore. Momentalno je ona potpuno na koljenima. 2,5 miliona ljudi je bez posla.
Glavnina uopće ne radi, sem onog što je vojna proizvodnja i još rezerve, koje su se imale tu i tamo, traju - hrane i ostaloga pa i energije i sličnoga, ali efekti ovakve nezapamćene, u povijesti uopće, inflacije i apsolutnog sloma cijele privredne strukture od borskog bazena preko Niša do Kragujevca. U samom Kragujevcu je 40.000 ljudi na čekanju, pa do Novog Sada. Moja je teza sljedeća: Naravno, ona može biti utopijska, ja samo iznosim svoje mišljenje. Ako bismo smogli snage da uz pojačanu humanitarnu i ovo što pomalo ide, da nekako ovu zimu prezimimo i da se nekim pregovorima itd. uhvati kakav predah i dio primirja i ako bi se eventualno nešto moglo postići u dogovoru sa Hrvatima, pogotovo u centralnoj Bosni, da bi vrijeme do proljeća ubrzano radilo za BiH.
Ima i drugi kontraargument: mnogi kažu ne, vrijeme već sada radi za agresora, što je tačno s obzirom na nastupajuću zimu. No, uvjerenja sam nekog da nije isključena, ako dođe do tako čvrstih i nepopustljivih stavova sa agresorske srpske i strane, da nije isključena ni oružana borba.
I na kraju postoji i treća varijanta, ne treba ići 10.000 ili 100.000 Sarajlija golorukih na topove. Svi generalni da se ovakav jedan grad kakav je Sarajevo nije moguće iznutra osloboditi. To je isto kao kad biste konzervu pokušali iznutra otvoriti. Ali kombinacije napada s leđa i iznutra.
Neki čak misle da bi se bar na određenim dijelovima sarajevskog fronta realno mogao napraviti jedan odlučan proboj. Naravno, nisam vojni stručnjak pa samo iznosim. Lično sam od generala Šarca do Vranića, od naših aktivnih generala itd, pola ih misli da bi, drugi imaju sumnju uz realnu svijest da je koncentrirana okolo neviđena artiljerija i ta sila, ali ipak su pozicije pravljene prema Sarajevu, a leđa su im slaba. Dakle, nije isključena u krajnjem ni ta varijanta, jer u tom očaku i u kakvom se nalazimo, mislim da bi ona trebalo bar debelo da se izanalizira i osmisli i ne isključi mogućnost ni toga rješenja. I na kraju, predlažem da ako možemo sa ovog sastanka, radi nas samih. Meni je juče dolazilo jedno, kao da sam znao, sjednica Predsjedništva, ujutro su mi došli provokatori sa radija s pitanjem, molim vas, odgovorite mi zašto je održana samo jedna sjednica. Naravno, rekao sam da nije tačno, bilo ih je više. Razlog je što su ljudi bili po pregovorima itd. Računao sam na ovu današnju, a bila je i sinoć. Mi smo u nezahvalnoj poziciji svi pojedinačno jer kad vas pitaju ovako često dajemo dijametralno suprotne odgovore. Onda se stvara privid da je Predsjedništvo potpuno nejedinstveno. Jedan u klin, drugi u ploču, itd. A to ima i negativnih efekata i u međunarodnoj javnosti. Dakle, plediram ako može kao neki rezime današnje rasprave, koja nije zatvorena, s ovim što smo do sada govorili, da bar rotiramo četiri-pet ovih bitnih stvari, da se probamo usuglasiti i da to bude nekakav okvir za naše političko djelovanje i istupanje i sutra ću otići borcima na Žuč ili Dobrinju i pitaće me. Kao što pitaju novinari, itd. Bilo je dosta nesporazuma i oko vaše zeničke izjave, pa ste vi onda pravili određene projekcije. Ja sam bio sutradan na TV u kontakt emisiji i šest pitanja sam dobio sublimirana. Bilo je dobro kad ste onda naknadno pojasnili neke stvari jer je izazvalo dosta burnih reakcija i u svijetu i naročito u Hrvatskoj, Evropi pa i u Sarajevu. Da ne bi dolazili u tu situaciju, nisu to krupne stvari, to je sedam-osam malo razrađenijih teza. Ako ih usaglasimo, da onda znamo. To bi nam bili nekakvi principi za naš neposredni politički rad. To je bio osnovni razlog zašto smo nas četvorica tražili sjednicu na ovu temu. (Nastaviće se)