Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva RBiH, od 16. decembra 1993. godine Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović.
….
HARIS SILAJDŽIĆ: Ja sam sad sa aerodroma, ako imate strpljenja. Nemam ništa naročito reći. Daću svakako saopštenje. Ja ne vidim i dalje nikakvog napretka. Ja ću to dalje reći. Prošli put ništa nisam rekao, a ljudi pitaju što ne kažeš. Ne volim ništa da ne kažem, ali moram danas nešto reći o tom sastanku. Dakle, istočna Bosna, zapadna Bosna - tvrdo opet.
U najavi je, to sad Krajišnik kaže koliko je to tačno ne znam, da će Tuđman tražiti cijeli Mostar.
A Krajišnik kaže:
"Ja se nadam i mislim da ćete imati 33,3%". Vi ne date ono, uzmu nam Mostar.
On kaže: "To će biti najvjerovatnije sa nekom teškom borbom".
Kažem: "Pokaži mi kako će biti".
Ne zna. Sasvim mi je jasno dao do znanja da oni ne misle ostati ni u kakvoj uniji. Ali, kaže, to nećemo javno reći, ali da znate, mi idemo na ujedinjenje sa Srbijom. To je tako. To treba da znate. Naravno, govorili smo o drugim stvarima - konvojima, izlasku iz Sarajeva.
Kažu: "Srbi žele da izađu, vi ih ne puštate".
To nije tačno. Mi to radimo ali preko noći se ne može to. Govorili smo i o bombardovanju. Međusobno smo razmijenili proteste zbog bombardovanja.
Oni kažu: "Naše su bolnice pune, sa Igmana se bombarduje Ilidža, Lukavica i ovamo na Grbavici palite zgrade".
Naravno, rekao sam onda šta je sa naše strane. Tako da je to jedan više informativan sastanak bez neke velike supstance. S tim da su tražili da se susretnemo kao delegacije prije plenarne sjednice u Ženevi. Ja ću nešto od ovoga objaviti, nešto neću. Ovog puta smo se dogovorili i šta da kažemo. Nekog velikog optimizma nema.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Nisi nas puno iznenadio. Hvala vam.
Sjednica je savršena u 69 sati.
Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 25. decembra 1993. godine
Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
…..
IZETBEGOVIĆ: Za vjerske. Imamo samo još jednu stvar. Da li je potrebno da vam mislim da sam vas izvijestio i svi vi znate šta se događalo pa ako treba još nešto da kažem, recite. Prije svega bili su izvještaji odatle. Juče sam dao intervju štampi. Ako ima neko nešto neka pita da ne gubimo vrijeme oko toga. Ništa nije postignuto. Iako smo divljački radili tih dana natezali se. Ja više neću na taj način razmetati se. Ovo su naši zahtjevi. Istina, kopredsjednici su krivi. Oni su pokušavali da spasu konferenciju na svaki način.
Kad je riječ o Sarajevu podmetali su nam 7-8 varijanti. Da se održi pojam Sarajeva, ali srpskoj strani da se izađe u susret. Oni su bili spremni da prihvate jer to je možda pojedinost koja nije poznata administraciji od dvije godine pod uvjetom da se odmah napiše tu da će se stvarati još jedan grad pored Sarajeva. Mi smo to odbili. Oni su dali raznorazne formulacije - ove druge ponude ovdje. Ja sam na koncu ponudio formulu gdje se htjela spasiti ova opcija prisustva. Na svaki način da ona uđe. Karadžić je odbacio tu formulu. Kategorički odbacio na sastanku dvanaestorice pa su rekli da, ali da se zna unaprijed da će muslimanska strana, tako oni kažu, se složiti da se stvori još jedan grad koji će - ta dva grada - perfektno sarađivati. Da to bude buduća prijestolnica Balkana.
ŠIBER: Njima treba ime. Ime im treba.
IZETBEGOVIĆ: Da ta dva grada neće moći jedan bez drugoga. Ja sam vidio kako stvari idu, ali sam vidio u prvom dijelu formule mogućnost da se dođe do deblokade što prije, barem u onom smislu da dođe do odlaska artiljerije. Zato nisam odustajao. Oni su ostali pri tome. Još sam ponudio da daju formulaciju da će u konačnom rješenju se zalagati na principu koji će osiguravati podjednaka prava Hrvata, Srba, Muslimana i ostalih.
Dakle, natezanje oko Sarajeva je bilo dva puta oko jedno 4-5 sati. Nije se moglo ništa postići. Oni insistiraju, ako hoćemo, to je ostala otvorena opcija. Oni će možda još jednom to razmatrati. Oni bi prihvatili administraciju UN-a pod uslovom da se u formulaciju ubaci da će se tražiti konačno rješenje, ali da će konačno rješenje počivati na principu dva grada. Ja sam rekao da je to podjela. Oni su kazali ne podjela, nego naše pravo da napravimo grad. To je njihovo. Evropa neće mrdnuti da to spriječi, to vam mogu reći unaprijed. Neće doći do bombardovanja ovih pozicija, čak i ako se bombardovanje grada nastavi dotle da će nas poubijati sve do jednoga. Ne bih rekao da će išta….. Granica njihovog miješanja su sankcije koje bi zadržavali 15 godina bombardujte grad, imate 15 godina sankcije. Mislim da sankcije neće skinuti. Sankcije igraju ulogu, po njihovom mišljenju. Dakle, čine svoje kako su oni rekli. Ali preko toga neće ići. Ja opet ne vidim da će se moći na taj način.
…..
ŠIBER: Drugo, ja vas ponovo pozivam na ovaj mali koktel sutra u 16 časova, u Amerikancu, povodom božićnih i novogodišnjih praznika - sve članove Predsjedništva. Ko može doći. To je kod "Vraniće". I posljednje, ja sam poslije pet dana uspio sinoć uhvatiti Brikmona da me primi. Imao je opravdanja kao došli Francuzi i neki francuski svećenik. Tri stvari sam potencirao: prvo, dogovor Delić - Roso u prisustvu Brikmona. Ništa nisu potpisali ali Roso je obećao. Helikoptera dva naša iz Međugorja da će ići u Divulje na tehnički pregled i da će biti vraćena. Obećao je Roso poljska bolnica iz Ploča. Ona je zaustavljena na ulazu u Mostar kod Blagaja, Bune negdje tamo. Brikmon je rekao da, koliko on zna, nešto se čudno dešava kod njih tamo. Da glavnu riječ vode Jadranko Prlić i Perica Jukić koji je sad ministar odbrane kod njih, da Roso je obećao i jeste, ali oni sad ne daju to. Uslovljavaju ranjenicima iz Bile. Međutim, na tom razgovoru, ja sam s Delićem svaki dan u kontaktu, je bilo da će pustiti bolnicu, da će pustiti ta dva helikoptera gdje je naših šest ljudi, četiri pilota i dva medicinara i da će onda biti sve vezano za ranjenike kao što je bilo i prije. Dakle, Brikmon mi je obećao da će on danas da ponovo pokuša da ih dobije. Oni se izgovaraju na sastanku, na terenu i nije ih dobio. Ali danas će im kao čestitati Božić pa će ih dobiti. Sve će učiniti da se to uradi kako je dogovoreno. Bez potpisa.
Ja sam intervenisao kod Brikmona vezano za 3-2 helikoptera 22. na 23. Helikopterski preleti su bili od Šekovića prema Majevici. On je zapisao da avioni NATO pakta nisu reagovali, nisu pucali ti helikopteri nego su prebacivali ili municiju ili grupe.
I posljednje; ako niste znali, naši su prekjuče, građanstvo je otelo britanski transporter. Sinoć u toku sastanka smo to saznali. Javio se Rasim. To je u Bistrici kod Vakufa. Međutim, Rasim se sinoć javio dok sam bio kod Brikmona i rekao da je taj transporter juče ujutro vraćen i četiri vojnika, ali je bilo oduzeto naoružanje, neki pasoš i neka motorola i Rasim je sinoć javio da je sve vraćeno. Izvinio sam se Brikmonu za to i dalje sam tvrdio, kao što ja dobivam izvještaj, da to vojska nije učinila nego građani iritirani da su to uradili. To je radi informacije. I on je insistirao da se poštuje prekid vatre. Ja sam rekao da su izdata naređenja i nastojaćemo da se suzdržimo, da ne pucamo, da poštujemo to primirje.
IZETBEGOVIĆ: Samo bih trebao neke detalje oko onih helikoptera. Koliko ima vremena da su zadržani, zbog čega su išli u Međugorje. To mi nije jasno. Radi pregleda. Gdje su oni bili krenuli. Da neke cifre ne navodim proizvoljno. Znam u osnovi šta je bilo, ali ne znam detalje.
ŠIBER: Dobićete u toku dana sve.
IZETBEGOVIĆ: Oko ta dva helikoptera i dalje ovaj naš konvoj koji je krenuo zajedno ovim bijelim putem još nije stigao. Stoji u Zenici i čeka prolaz za Maglaj.
Sjednica je završena u 12 sati.
Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 29. decembra 1993. godine (1)
Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Predloženi dnevni red imate u materijalima. Ima li neko primjedbu?
IVO KOMŠIĆ: Predsjedniče, mogu li ja. Ne znam da li je moguće pod tekuća pitanja da bar načnemo onu temu o kojoj sam prošli put govorio ovdje kad smo bili. Pred sami Božić. To je bilo oko ponašanja Armije BiH kad je u pitanju bio konvoj Bijeli put i situacija u srednjoj Bosni.
IZETBEGOVIĆ: To bi trebala biti posebna tačka dnevnog reda. Je li Armija pripremljena da o tome govori?
ŠIBER: Nema. Ja sam tražio informaciju o svemu što se dešavalo, nisam dobio.
KLJUIĆ: Možemo li mi dobiti informaciju kakvo je stanje. Mi dobivamo informacije s druge strane. Ja govorim u svoje ime. Sedmina Vrhovne komande ne znamo o čemu se radi, a želio bih da pomognem.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam dobio informaciju neku o konvoju Bijeli put.
……
IZETBEGOVIĆ: Mislim da nam Egipat može pomoći, samo stvar je procjena koliki je njegov uticaj u muslimanskom i zapadnom svijetu. Trenutno u Zapadnom svijetu je najveća Saudijska Arabija. Egipat je zbog finansijske situacije, zemlja privredno zavisna. Ako neko u zapadnom svijetu zavisi ovamo, to zavisi od Saudijske Arabije, zbog nafte, zbog toga što su tamo sveta mjesta i zbog toga što tamo ima 200 milijardi dolara prihoda. Prema tome, S. Arabija je zemlja čiji se glas najviše tamo čuje i sluša itd. Prije par mjeseci oni su zaustavili neku akciju britanske vlade prijeteći da će obustaviti veliku nabavku, itd. Egipat to ne može uraditi. Nisam baš siguran da je Egipat vrlo uticajna zemlja. A što se tiče uticaja u samom muslimanskom svijetu, ni tu Egipat nije baš najuticajnija zemlja. Nije zbog problema mira s Izraelom itd. Nije baš najuticajnija zemlja. I tu imaju dvije zemlje koje su jako uticajne - S. Arabija s jedne strane, Iran za malo oštrije zemlje i Pakistan, jedna zemlja izbalansirane politike. Međutim, s Egiptom se trebaju uspostaviti veze. Gali ne uživa ugled u Egiptu.
…..
IZETBEGOVIĆ: Mi treba u svakom slučaju da imamo dobre odnose, samo kamo sreće da možemo nešto uraditi, a ne bih rekao da se može bitno šta uraditi. I u muslimanskom svijetu ne može mnogo, ne znam da li može u zapadnom svijetu. Glas S. Arabije se više čuje tamo. On bi mogao da zaprijeti i da kaže, recimo, to ne može da prođe. Mogao bi neke stvari da uradi. To, recimo, Egipat ne bi mogao da uradi. Oni su, Saudijci, napravili
krizu sa naftom, ako se sjećate. To Egipat ne može napraviti jer nema dovoljno ekonomske moći. I on je zavisan od pomoći Zapada. Ne može baš poduzeti vlast. A Saudijci su potpuno nezavisni i mogu da to urade, Iranci mogu s druge strane da urade, mogu druge probleme da prave, nezavisna zemlja potpuno. Malezija je jedna zemlja kad je riječ o muslimanskim zemljama, Pakistan, sad Indonezija postaje. Mislim da će biti za par godina najcjenjenija muslimanska zemlja u svijetu jer naglo ekonomski raste, itd. Međutim, to nikako ne znači da Egipat treba zanemariti. Turska je pokušavala nešto da uradi, vidite, nije uspjela, a jača je od Egipta sigurno. Po veličini bruto produkta i broju stanovnika, po strateškom položaju. Puno su veće sile u igri i Turska ne može ništa napraviti, ona vuče ovamo i onamo. Iako je pokušavala. Egipat se nije puno ni trudio, a možda i zato što se mi nismo trudili kod njih, a sad se postavlja pitanje i da smo se trudili da li je on mogao nešto da napravi. Ja lično mislim da nije mogao. Jer nevolja je u ovome, kad je riječ o Bosni, Francuska i Engleska su zajedno vukle u jednom pravcu. A to je ogromna sila. Nije se dala neutralisati nečim drugim. Njemačka nije mogla ništa da napravi, Amerika nije mogla da napravi. Ne znam sad kod Amerike postavlja se pitanje je li htjela ili nije. Ali nije mogla, kad je bilo kritično pitanje glasanja za embargo, Amerika na jednoj strani glasa, a Francuska i Engleska na drugoj strani, i nisu se mogli ubijediti oko te stvari. Inače, u pravilu glasaju zajedno kod najvažnijih pitanja u svijetu. Onda je bilo 5:9 rezultata gdje je Amerika glasala za podizanje embarga, a ove dvije na drugoj strani i nisu mogli da se ublijede.
…………..
IZETBEGOVIĆ: Neka nam pročita. Ovo je izvještaj iz Bile. Komandant Mehmed Alagić, komandant 3. korpusa, podnosi izvještaj.
ĐURIČIĆ: Po ulasku konvoja bijeli put u Novu Bilu dana 21.12.1993. godine, rukovodstvo konvoja je upoznate da kamioni moraju napustiti teritoriju pod kontrolom HVO do 12 sati, kako bi bila pripremljena i obezbijeđena pratnja preko slobodne teritorije RBiH do izlaza u Gornjem Vakufu. Međutim, rukovodstvo konvoja, odnosno gospodin Slobodan Lang nije ispoštovao dogovor, već je od komande britanskog bataljona UNPROFOR-a zahtijevao da vozači UNPROFOR-a prevezu kamione do Gornjeg Vakufa kao i da se vozači konvoja prevezu oklopnim vozilima UNPROFOR-a što je komandant britanskog bataljona odbio. Kamioni iz konvoja Bijeli put su nakon toga bez ikakve najave napuštali Novu Bilu i krenuli prema Gornjem Vakufu u tri grupe. Prva grupa 30 kamiona, druga grupa 30 kamiona, treća grupa 17 kamiona, a dio kamiona je ostao u Novoj Biloj. Zbog ovakvog razvoja događaja, postojala je realna mogućnost da dođe do nekontrolisanog zaustavljanja i otmica kamiona, što je velikim angažovanjem ljudstva određenog za obezbjeđenje spriječeno. Nakon okupljanja svih vozila u selu Bistrica, pratnju kroz zonu razgraničenja je preuzeo UNPROFOR tako da je konvoj podijeljen u manje grupe kamiona. Oko 14.30 sati, prilikom prelaska treće grupe vozila na glavnoj komunikaciji u mjestu Gornje polje, zadnje kuće na izlazu iz Gornjeg Vakufa prema Prozoru, mjesto je izloženo vatri s obje strane iz pješadijskog naoružanja, otvorena je vatra tako da je pogođeno pet kamiona i tom prilikom je jedan vozač poginuo, a jedan je ranjen. Na osnovu prve analize, kamioni su mogli da budu pogođeni i od strane pripadnika Armije RBiH i od strane HVO. Dva pogođena vozila su ostala na mjestu događaja. Dio vozila je ostao u kampu UNPROFOR-a u Gornjem Vakufu sa obećanjem komande UNPROFOR-a da će ih privesti naknadno. Po izjavi komandanta britanskog bataljona Pitera Vilijamsa, rukovodstvo konvoja je tražilo da se svi vozači kamiona, koji su ostali u kampu, prevezu do Prozora, što je i izvršeno tako da je dio kamiona ostao u kampu. Vilijams nam je rekao da ni ne pomišlja da kamione iz G. Vakufa do Prozora prevezu njegovi vozači. Dakle, niti jedno vozilo nije zadržano od strane pripadnika Armije RBiH. Naređeno je da se slučaj otvaranja vatre i pogibije, kao i ranjavanja vozača, istraži do kraja. To, ukoliko se utvrdi da je vatra otvorena od pripadnika Armije RBiH, da se prema počiniocima preuzmu krivične mjere. Komandant bataljona.
IZETBEGOVIĆ: Ne znam je li vam jasno šta se dogodilo ili nije?
KLJUIĆ: Meni nije jasno.
(Nastaviće se)