Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 29. decembra 1993. godine (3)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Jeste naravno, ne jedanput nego svaki put.
STJEPAN KLJUIĆ: Šta ti je rekao? Je li rekao da ne diraš Vitez i Busovaču?
IZETBEGOVIĆ: Da se obustavi ofanziva na Vitez. Ja kažem, nema nikakve ofanzive na Vitez.
KLJUIĆ: Eto.
IZETBEGOVIĆ: To nije bilo povezano. On je što se tiče Mostara bio zadržao čist stav - nema upravljanja EZ sve do sastanka u Briselu i to do drugog dijela sastanka kad je onaj Klas se izvikao, počeo da se ljuti na srpsku i hrvatsku stranu kako je rekao, zbog nesaradnje u tom pitanju. Onda je Tuđman uzeo riječ i rekao - molim vas, ja iz vašeg izlaganja vidim da je to važno pitanje za mir. Ako se radi o tome da se dođe do mira, pa ako je problem tog Mostara, molim vas, ja ću uticati na bosanske Hrvate da to prihvate. Onda se Boban javio i rekao predsjednik je već uticao, prema tome. Dakle, to je tu bilo. Inače nije bilo to, evo mi ćemo ovo prihvatiti vi ovo prihvatite. Ali je u razgovoru koji je bio noć ranije sa mnom tada je rekao - molim vas, ja čujem da vi imate ofanzivu na centralnu Bosnu, molim vas da se ta ofanziva obustavi itd. itd. To je napisao u onom pismu. Ja sam bezbeli rekao nema nikakve ofanzive. Ima sukob tamo. Tamo jesu vojske sučeljene i bore se u Vitezu itd.
KLJUIĆ: Možemo li mi ovako.
IZETEEGOVIĆ: Ja nisam ništa obećao da ćemo mi obustaviti to, osim što je kasnije došlo do ovog zahtjeva za božično primirje i mi smo to prihvatili. Ali može se govoriti jedino o povredi tog primirja ako s naše strane ima nešto. Inače, nema drugih obaveza.
IVO KOMŠIĆ: Ali ja mislim da je stanje mnogo ozbiljnije nego što mi mislimo. Ja to naslućujem, nemam informacija. Jer, vrlo je oštar zahtjev prema Savjetu sigurnosti vezano za to. A druga stvar, ministar vanjskih poslova jedne druge države nama najavljuje rat. To je ozbiljna stvar. Ja ne znam da li vas to uznemirava. Ja zbog toga ne mogu da spavam. Nama druga država najavljuje rat - javno kaže, molim vas, cijelom svijetu su objavili, mi ulazimo u rat. Ja bih volio da mi sasvim ozbiljno to uzmemo. Pazite sad, ponašanje drugih uvijek zavisi i od nas. Uvijek.
EJUB GANIĆ: Mislim da jedna od mogućnosti koja nama predstoji je da se te grupe HVO koje se tamo nalaze, da se njima omogući neki ventil da oni napuste te prostore, a da to područje preuzme MUP, vojska da ne ulazi tamo. Naša vojska nema ni potrebe da tamo ulazi.
KOMŠIĆ: Hajmo da Predsjedništvo donese odluku i da to predloži javno.
KLJUIĆ: Jedini izlaz koji ja vidim, gospodine Izetbegoviću, je da se s naše strane obustavi ofanziva, ne rat nego ofanziva do 18. do novih pregovora.
ŠlBER: Da vam ja prokomentarišem kako izgleda stvar. Ako dozvolite. Prvo, ima primjedba kad se potpišu primirja i dosadašnja primirja itd. Dakle, mi izdamo zapovijedi našim jedinicama. Međutim, zapovijedi dodju do bataljona, čete, skoro do svakog vojnika. Ali vjerujte, toliko je razuđeno ratište, da se uvijek nađe neko ko zapuca. Sad neću reći s one strane. Nego i
s naše strane. Uvijek se nađe neko. Na mnogim mjestima je, kao u Mostaru, 30 metara čovjek od čovjeka i uvijek se nađe neko. Onda s druge strane odgovor. Dakle, prekršaji se dešavaju.
Drugo, ja vas molim, ja to potenciram središnja Bosna, kad se govori o njoj, misli se uvijek Busovača, Kiseljak, Vitez. Ona je vezana pupčanom vrpcom za Mostar i za Gornji Vakuf. Sve što se dešava u središnjoj Bosni odražava se na Mostar i obratno - što se dešava u Mostaru odražava se ovamo.
Armija RBiH nije nijednu strategijsku akciju izvodila u ovom ratu. Strategijsku jer nema čim. I da imamo topove i municiju, mi bi izvodili to. Pokušaj jedne strategijske akcije bila je "koverat" operacija. To je pokušaj pa je propala. Sve ovo ostalo se svodi na taktiku. Ja vam kažem da Armija RBiH - ima snage da Busovaču, Vitez i dio Novog Travnika kojeg sad drži HVO pod apsolutnom komandom Bobanovaca Hercegovaca, osim Kiseljaka gdje je UNPROFOR i gdje se ne smije ništa raditi, ima snage i sad i sredstava da bi to za 48 sati ušla u ta mjesta. Ali, odraz Mostara? Šta će se desiti sa lijevom obalom? Odraz industrije u Vitezu, posebno u Vitezu koja je od značaja za ovu državu u perspektivi. Bez kad bi se uništila postrojenja u Vitezu i Novom Travniku, tad ova država za narednih 10-20 godina ne bi imala sredstava da izgradi tu tehniku i tehnologiju. A u Vitezu je "Slobodan Princip Seljo" sve njegove tvornice su minirane. Imamo i slike. Dakle, Hercegovci bi digli sve u vazduh i narod i sve. G. Ganića predlog da kažemo da izađu. Nema teorije, to je utopija. Nema teorije da bi oni pristali da izađu.
GANIĆ: Bili su pregovori blizu tamo, neki lokalni.
ŠIBER: Nikako. Jer, automatski bi to bilo iseljavanje, etničko čišćenje totalno. Ne po volji naroda.
Nikad neće biti mir! Uvijek će biti neki lokalni vođa komandant brigade travničke, kakanjske ili ne znam koje, koji će redi - ovo je naše. Ili srpske s one strane, ili Bobanove Hercegovačke koji će reći Konjic je naš idemo napadati. Dakle, kažem vam, živi bili pa vidjeli, nikad neće biti mir. Uvijek će trajati taj rat i puškaranje i međunarodne snage će imati posla. I dobro je to što je sad, čujem, konačno otpalo ono demilitarizacija pa će imati svi oružje pa će moći svi da se brane. Dakle, utopija je taj mir.
KOMŠIć: Ima. Samo je napravljena izmjena. Nije u Herceg Bosni dio Jajca, Bugojna, Travnika, Donjeg Vakufa itd. već Kiseljak, Kreševo, Busovača, Vitez i ono povezano preko.
ŠIBER: Samo još jedno. Vezano dogovor Silajdžić - Granić. Mislio sam za tog Granića da je neki super političar. Međutim, pazite, Granić je u mojim očima ispao u dva navrata, kako kažu u mom kraju, šalabajzer.
KLJUJIĆ: Možemo li napraviti nešto zbog nas. Pošto su oni nas optužili u UN, pošto mi moramo nešto odgovoriti, da ti sad izađeš na TV i kažeš da BiH nema ofanzive na Vitez, a među nama rečeno, pazite nismo mi djeca. Što Ivo kaže neko ima više iskustva životnog neko je mudriji, neko više govori, a neko manje govori više radi, itd. Nama je svima jasno da je strateški za BH Armiju najvažniji Vitez/Novi Travnik jer tu su kapaciteti što kaže moj imenjak za 20 godina.
Druga stvar, pošto su to Hrvati koji su dobili referendum, koji neće da ostanu u Herceg Bosni, njih hoće da naseljavaju u Tomislavgradu i Posušju, za njih dolje nema života jer Boban u svoj svojoj koncepciji diverzija u Bosni nije uspio u jednom, a to je da Bosance naseli u njegovu Hercegovinu, nego je dapače on izgubio u hrvatskom ratu 10.000 ljudi, u ovom ratu s nama izgubio je 10.000 ljudi. Pa zapadna Hercegovina koja ima oko 10.000 ljudi bez Mostara. Danas ima 80.000 jer je 10.000 pametno pobjeglo u Njemačku i Ameriku. Vjeruj, imam izviješće, svi ovi koji su iz Vareša pobjegli, niko nije ostao u Herceg Bosni. To je samo tranzit. Dakle, on nije uspio u svojoj nakani da bosanske Hrvate istjera iz Bosne, a da ih naseli u Herceg Bosnu jer bi on bio dolje šef ako bi se sa 110 popelo na 250 on bi mogao reći - ima nas 250. Nema on ništa.
KOMŠIĆ: Nijedan bosanski Hrvat nije se zadržao u Hercegovini.
KLJUIĆ: Mi hoćemo sad da ovo Hrvata sirotinje, a te su one snaše u bijelim nošnjama. To jedino čuva srednjevjekovnu tradiciju i mi smo ponosni na to. Da sačuvano.
Ja tebe molim, a ti znaš da ja ne molim za sebe ništa, učini to, a ja mislim da će te i članovi Predsjedništva podržati u tome. Da izađeš na TV i kažeš - to što gospodin Granić kaže nema razlog. Mi nemamo ofanzive.
IZETBEGOVIĆ: Nije sporno da je došlo.
KLJUIĆ: Ne, meni je to drago. Zato ti kažem. Da mi na njihovu novu zabranu konvoja odgovaramo da je u Bilu stigao konvoj. A to jesu li se kamioni vratili? Onaj ko je donio robu on je halalio kamione, samo mi je žao onog čovjeka što je ubijen. Možemo li se mi tako dogovoriti, predsjedniče? Da ti izađeš na TV i kažeš ovo i da zaustaviš do 18. A ako oni nastave poslije toga, onda ću ja izaći na TV i reći.
IZETBEGOVIĆ: Ovo što si rekao mogao si reći u jednoj rečenici. Možemo li mi zaustaviti ofanzivu do 18? Pazi, traje nam dva sata sastanak bez potrebe.
Ako dolje nema mira, nema ni u centralnoj Bosni mira niti mi možemo našem narodu to narediti. Ali, ako se nastavi akcija u centralnoj Bosni, oni bi htjeli da dobiju mir u centralnoj Bosni, a da dolje nastave svoju akciju. Hoće tako da rade. Međutim, mi to nećemo prihvatiti. Bojim se da tako stvari idu dalje. Treba da razmišljamo o tome na koji način? Ima li neka formula da se narod sačuva? To je zagonetka koju pokušavamo rješavati. Ako ikako može. Bio sam kod jednog političkog radnika u Vitezu na Božiću i slao sam ga da s njima pregovara. Pa znaš da su išli ljudi u Zagreb. Vi ste urgirali. Izaći će čovjek, ali s Tuđmanom neće riješiti, Tuđman neće da se odrekne Viteza. On hoće da to zadrži po svaku cijenu. Kaže - hoćemo i Mostar jer Mostar treba da bude glavni grad. Hoćemo i G. Vakuf jer se bez toga ne vrijedi ništa u centralnoj Bosni. Ceste idu preko G. Vakufa, itd. Oni igraju tu igru, to je jasna situacija. Prema tome, preostaje jedino da im kažemo obustavite te akcije, mi ćemo obustaviti u centralnoj Bosni. Ako ne obustavite, mi ćemo nastaviti. Ova druga varijanta je realnija i hajmo mi rješavati pitanje kako da sačuvamo narod? Ja bih želio da se hrvatski narod zadrži u Vitezu, Busovači. Da se sačuva. Da se sačuva bez HVO. Sve se skupilo u Busovači, Ne znam koliko se to može. Ako imamo nekog načina da razdvojimo kukolj od žita.
KOMŠIĆ: Može samo zaštićena zona. Da UNPROFOR-u predaju oružje i izađu. Nema drugog rješenja.
IZETBEGOVIĆ: I to je rješenje.
KOMŠIĆ: Hajmo ga ponuditi.
X: To i Granić može.
KOMŠIĆ: Dajmo mi svoj prijedlog.
IZETBEGOVIĆ: Vojska naše ne bi ušla, ušla bi samo policija specijalno trenirana koja bi zaštitila narod. I političari.
KOMŠIĆ: Neka UNPROFOR bude ta garancija. Svakako je tamo.
GANIĆ: U UNPROFOR-u ima onih kojima je stalo do tih sukoba, nemojte to zaboraviti. Tu su se neke strane sile umiješale kojima je stalo.
KOMŠIĆ: Ako predaju ljudi oružje i izađu ovi koji žele da idu vani, onda nema problema.
IZETBEGOVIĆ: Ima jedna tu. Da mi ne dobijemo u posjed tvornicu.
KLJUIĆ: A našoj armiji je stalo do toga. Zato ne idemo u Foču nego u Vitez. Nismo ni mi djeca.
IZETBEGOVIĆ: Ne daju da dođe tvornica nama. To je igra od Londona pa na ovamo. Da mi ne dobijemo tvornicu nego da ostane tamo. Da nikome ne služi. Oko toga je igra. A naš je cilj da ostane hrvatsko stanovništvo u centralnoj Bosni.
KLJUIĆ: Ja ti moram nešto reci, predsjedniče. Ti tvornicu nećeš dobiti, odnosno ja s tobom. A izgubiću ja narod, a ti ćeš onda izgubiti i ovo nas što imaš. Ja onda moram biti građanin BiH jer nemam koga zastupati više. To mi je ostalo još 150.000 ljudi tamo.
GANIĆ: Mislim da oni ne smiju dići tvornicu.
KLJUIĆ: Profesore, ti ne znaš te ljude. Oni će ti dići tvornicu u zrak, pa makar poginule njihove familije. To nisu ustaše. Ustaše su Zagreb mogle minirati, pa su pustili partizanima i izašli. Nije metak opaljen. A ovo su ljudi posljednjeg kova za koje vi ne znate. Vi ne znate mentalitet tih ljudi, ja ih znam. To su ljudi koji su mene otrovali u Lištici. A nisam ručao.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Mi silom nećemo narod dirati, samo hoće ga oni protjerati, o tome se radi. To su radili u Varešu. Protjeraće ga vani. To je bosanski narod i oni ne žele da narod ostane tu. Bosna bez tog naroda nije Bosna. Treba taj narod da ostane. Sad kako riješiti taj problem da narod ostane, a da razbojnici izađu? Jako je teško to riješiti i naći formulu. Ako oni budu išli oni će narod potjerati pred sobom. Primijeniće vareški recept. Mene ništa ne košta kazati obustavite paljbu u Mostaru. Ja znam da neće obustaviti. Obustavite paljbu u Mostaru i G. Vakufu, obustavite akcije mi ćemo ovamo. Oni to neće uraditi. Vratite bolnicu u Mostar, dadnite konvoj Mostaru, normalizujte dole situaciju imaćete normalnu situaciju u centralnoj Bosni. Mislim da se ta izjava može dati. Naravno, odgovorićemo mi na Granićevu izjavu. Ministarstvo će odgovoriti. Molim vas još jednu stvar iz tekuće pošte. Da odobrite pomilovanje Zorana Plavšića koji je osuđen na godinu i po zatvora i koji je godinu dana izdržao i više od godinu dana. Za tri-četiri mjeseca ističe mu kazna. Da bi mogli da uđu u razmjenu, da dobijemo jednog čovjeka. Ima tamo u kuli nekoliko ljekara. Da dobijemo nekoga. On će svakako kad izađe na Crveni križ i otići. Ako bi sad možemo dobiti nešto za njega.
KLJUIĆ: To je Plavšićkin bratić treba ga pustiti.
IZETBEGOVIĆ: Osuđen je, nije neka krupna stvar dok je samo godinu i po dana osuđen. Ali ta kazna se završava za nekoliko mjeseci. Prema tome, pomilovanje bi vuklo ta tri-četiri mjeseca. U aprilu ističe kazna. Ali bi onda pokušali da dobijemo nešto za njega.
MIRO LAZOVIć: Ja mislim da se mi vrtimo u začaranom krugu gdje teško možemo naći rješenje. I ne polazimo od onoga što prouzrokuje ovakvo stanje, čini mi se da je koncept koji nam je ponuđen u Ženevi faktički generator svega ovoga. On je ponudio rat za teritorije i naša armija, teško se može zaustaviti, to sam juče rekao Ivi. Ako je protjerano muslimansko stanovništvo iz Stoca, Čapljine i iz drugih krajeva. Prema tome, sam koncept bi trebalo staviti na stranu da vidimo može li se tu šta promijeniti da se zaustavi taj rat da narod ne strada, da se ojačaju funkcije unije ako će se unija sačuvati. Ako se bude išlo za stvaranje tri samostalne etničke države, onda rat neće stati, to je ovo što Šiber kaže. Rat će se produbiti, rat ide dalje jer je ovo rat za teritorije. Svako hoće sebi državu.
Zajednički razgovor.
AVDO ČAMPARA: Predsjedniče, mi smo zaključili da ne postavljamo i ne imenujemo ratna predsjedništva bez saglasnosti okruga.
ŠIBER: Imam jednu informaciju. Komandant naš je organizovao, naredio svečani koncert novogodišnji i božični. Nadam ste da ste dobili poziv, sutra u 69 časova u Domu ljiljana. Program vrhunski, sve napravljeno. Opet su ubacili, jutros sam dobio to je Delić organizovao, pod tačkom 4. obraćanje predstavnika ŠVK i predstavnika Predsjedništva BiH. Sa dvije-tri rečenice. Samo čestitka i ništa više. Pošto Delića nema, ja ću biti u minut i po do dva kratak. Član Predsjedništva jedan koji će samo pozdraviti zvanice. Predstavnike vjerskih zajednica itd. Sutra u 69 časova.
IZETBEGOVIĆ: Hoćemo li odmah odrediti ko će doći?
Sjednica je završena. (Nastaviće se)