Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 2.1.1994. godine
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Početak se ne čuje. Bliže objašnjenje mogao bi da da dr Silajdžić, prema potrebi. Najavljeno je neki dan da je u pripremi jedan ovakav propis koji bi obavezivao naše građane, a drugima davao mogućnost da, ako žele da učestvuju u stvaranju sredstava za odbranu i obnovu zemlje. Sve bi išlo na račune Vlade i taj mehanizam bi se osigurao prikupljanjem sredstava i kontrole nad njihovom upotrebom.
HARIS SILAJDŽIĆ: Na inicijativu naših građana vani, posebno prilikom našeg posljednjeg boravka u Ženevi, da se na neki način propiše, ozakoni i legalizuje doprinos naših građana koji su vani u odbrani i obnovi zemlje. Oni su tražili da se na neki način to centralizuje, da se uvede malo reda u doprinose da bi oni mogli istovremeno vršiti svoju patriotsku dužnost i koristiti ustavno pravo. Mi smo mislili da je ovo što vidite, što je pred vama, da je to najbolji način.
Kao što vidite radi se o izdvajanju od 10% neto sredstava na račune koji su, takođe, pred vama. U članu 3 će se naći "da je... u skladu potrebe odbrane i obnove Republike u inostranstvu u skladu sa ...fizička lica po stopi od 10% i to na neto lična primanja". Što znači kada izdvoji poreze, da 10% na to plaća. Mogu vam reći da smo mi proveli široku konsultaciju među radnicima vani i da je to njihov prijedlog. Da se ta suma može izdvojiti. Meni je to, moram priznati, u početku izgledalo malo mnogo, međutim, rekli su da to svako od njih bez problema može izdvojiti i da će istina biti manje uštede, ali da se ta suma može izdvojiti. Vodili smo o tome računa. Kad je u pitanju provedba ove odredbe sa zakonskom snagom, mislim da će tu pomoći, pogotovo u početku dok se stvar ne uhoda, propagandni rad članova Vlade i Predsjedništva koji budu vani među tim radnicima. Da im se objasni o čemu se radi. Jer bi se mogla značajna sredstva prikupiti, po našim proračunima, radi se od 10 pa nadalje miliona maraka mjesečno (najmanje). To su značajna sredstva.
Iz uredbe ćete vidjeti da postoji, osim moralne obaveze (naravno, ovo je zakonska obaveza), postoji i neki način da se ti ljudi privole, pogotovo ako je vezan po ovoj uredbi i za izdavanje pasoša, za donošenje potvrda o tome da je ovo plaćeno. Išli smo na to da mnogi ljudi koji su vani jesu spremni da daju ta sredstva, ali ih treba na neki način malo na to i privoliti.
Na trećoj strani imate "sredstva iz ovog člana uplaćuju se na posebne račune - Služba društvenog knjigovodstva" itd. "uplaćuje se na devizni račun Ministarstva finansija sredstva Republike konto taj i taj, na račun Narodne banke BiH, a kod slijedećih banaka" pa smo izdvojili ove banke misleći da će to pokriti uglavnom potrebe i da je ovo jedan dovoljan broj računa da se pokriju radnici koji su vani. Ova zakonska odredba ne pokriva donacije na zavičajnom nivou, donacije na zavičajnom nivou ostaju stvar dobre volje. Kako će se to organizovati je, takođe, stvar dobre volje.
STJEPAN KLJUIĆ: Mi smo do sada imali raznih prikupljanja. Za našu armiju ljudi su davali nakit itd. Nikad nismo saznali šta je s tim. Možda jednog dana da to saznamo i građanima javimo. Ovdje za mene je problematično samo što su sve kategorije ljudi stavljene pod 10% i nisam siguran da neka sirotinja tamo u Njemačkoj, jer i takvih ima tamo, da li će ona moći to ispuniti? Ne zato što ne želi, nego da li može. I ovo je možda putokaz da sa tim iseljeništvom moramo održavati sasvim drugačije kontakte, da ne radimo što smo nekad radili. Kad dođe da se uplati u naše banke naprave im priredbu, pa onda kad uzmu pare, više nikad ne dođu. Nego jednostavno da mi započnemo jedan intenzivan odnos prema našim ljudima koji tamo žive. To znači da mi moramo napraviti... unutar Vlade. Ne mogu sad da nađem formulu. Da mi njima šaljemo i razne informaciie pa da pokrenemo i jednu novinu. Jednostavno ljudi će davati ako vide da ima hajra od tog i da se to upotrebljava pošteno. Vrlo je bitno što su navedene ovdje banke, brojevi računa i nas jedino obavezuje, da ne bismo iznevjerili te ljude, ali nas isto tako obavezuje da s tim ljudima daljnje. Održavam kontakt i da ih informiramo o stanju, da ih malo povežemo. Možda su to oni koji će sutra doprinijeti još više obnovi kad se oslobodimo i kad dođu ovdje. I, pošto ja nisam finansijski stručnjak, ne znam je li 10% to. I rekao sam samo još jednu skepsu - prema svim ljudima. Ali mislim da je akcija modernog profila, da je dobro dizajnirana i da je treba podržati i treba nastaviti kontakt s tim ljudima.
IZETBEGOVIĆ: Dalje. Ko se javlja za riječ?
ŠIBER: Ovo se odnosi na one koji su tamo iseljenici i primaju tu pomoć - socijalnu? I drugo, da li će značiti ko nije uplatio svojih 10% da neće pomoć dobiti u našem predstavništvu - pasoš?
IZETBEGOVIĆ: Ne vidim za pasoš, piše novčana kazna.
IVO KOMŠIĆ: Član 5. U njemu je to.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, znači Stjepan je dobio odgovor. Ako hoće da koristi neka prava naša kao što je pasoš, moraće da izvrši obavezu. Ima li još neko pitanja u vezi s ovim?
MIRO LAZOVIĆ: Nije svejedno da ako čovjek ostvaruje prihode ličnim radom ili ako ima nekakav biznis. Penzioner tamo koji ima 2.000 DM nije mu baš svejedno.
KOMŠIĆ: On daje 200 DM, a onaj koji ima 20.000 davaće 2.000 DM.
LAZOVIĆ: Ja podržavam ovo.
SILAJDŽIĆ: Ako se predsjednik sjeća, u Ženevi su ljudi upravo insistirali na ovih 10%. Kad smo imali sastanak sa njima gore. I mi smo to rekli - da nije to mnogo za onoga. Kažu oni kako neko može poslati ispod 150 ili 200 DM na račun. I ovdje smo diskutovali o tome i zaključak je da je ovo jedan dobar prosjek, da nije prevelik. Meni se činilo u početku da je to puno. Mislio sam da je 3% sasvim dovoljno. Međutim, ljudi su me uvjerili da to nije ništa. Da 3% i 4% nije ništa, a 10% u redu. Mi imamo mnogo ljudi gore koji rade na crno. To je sad jedan problem.
IZETBEGOVIĆ: To neće biti oporezovano. O tome se radi. On to neće prikazati.
SILAJDŽIĆ: Ako ste primijetili ovdje u obrazloženju ima...
IZETBEGOVIĆ: On zarađuje 2.000 DM i 2.000 DM na crno, on će od one 2.000 DM platiti, a od one druge 2.000 DM neće, i tako.
SILAJDŽIĆ: I za firme isto tako, koje su nastale iz kapitala - dakle uplatom kapitala pravnih i fizičkih lica iz Republike za firme koje su osnovane...
IZETBEGOVIĆ: Velik posao ostaje oko provođenja samo. Prihvatiti sredstva, da ne bude zloupotreba tih sredstava. To je velik priliv sredstava tamo. Zloupotreba je bila kod pasoša tamo. Imali smo diskreciono pravo da mu ne naplati pasoš - izbjeglici. On mu naplati, dadne da ga je oslobodio (tako barem pričaju). I ova sredstva koja budu išla, ako ne budu sigurni ljudi gore, ne bude čvrsta organizacija, biće zloupotreba. Bojim se. To je drugi par rukava, što kažu. Treba prvo ustanoviti obavezu i krenuti u njeno izvršenje pa ćemo vidjeti.
SILAJDŽIĆ: Ukoliko ova akcija prođe dobro, može se izdvojiti određeni broj ljudi da radi to.
IZETBEGOVIĆ: Stvoriće se čitav jedan poreski ured koji će tamo imati kontrole, poresku policiju. Uvid u to kako se to ostvaruje, knjige, itd. Dobro, jednom riječju da donesemo tu uredbu pa da pratimo to. Ovdje ima ministar finansija. On će uglavnom pratiti, to je njegov posao.
…..
Sjednica je završena u 18 sati.
Magnetofonski snimak 235. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 14.1.1994. godine(1)
IZETBEGOVIĆ: Početak sjednice se ne čuje. Ima li neko primjedbu na ovaj dnevni red? Nadam se da niko ne želi da ga dopunjava.
EJUP GANIĆ: Mislim da ne možemo. Toliko ovoga ima da bi trebali ovo odložiti.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Da ostanemo na ugovornom sporazumu za Ženevu, a da ovo ostalo ostavimo.
SELIMOVIĆ: Radi se o materijalima koji su već izgubili...
GANIĆ: Ali zašto nisi došao prije tri dana da donesemo taj materijal? Pazi o čemu se radi, ovo ste imali prije nedjelju dana, mogli ste prije nedjelju dana podijeliti. Ja bih predložio da se držimo ovog dnevnog reda.
IZETBEGOVIĆ: Da vidimo šta je zatraženo. Možda ima čisto formalni značaj.
SELIMOVIĆ: Čisto formalni značaj. Danas je Vlada dostavila Uredbu sa zakonskom snagom o budžetu za decembar prošle godine. Odluku o zaduženju itd. Sve su to propisi da ih usvoji Predsjedništvo.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ako imate osobiti razlog za hitnost recite. Ako nije, da možemo jednu sjednicu kratku sutra ili prekosutra održati.
SILAJDŽIĆ: Nema problema da se ostavi za sutra.
IZETBEGOVIĆ: Prema tome, idemo po starom dnevnom redu. Tačka 1. Kaže ono što se ne da na engleski prevesti besmisleno je. Ugovorni sporazum. Harise, može li se ugovorni sporazum prevesti na engleski.
SILAJDŽIĆ: Ta sintagma može samo na ruski.
IZETBEGOVIĆ: Nijaze, jesi li spreman da nam izložiš primjedbe, odnosno zapažanja radne grupe.
DURAKOVIĆ: Samo ću reći da ima uža i šira verzija i da elaboraciju za pojedine tačke koje ću ja iznijeti mogu dati šire, a ima nešto i što je sublimirano. Naime, na molbu predsjednika Vlade, ja sam okupio neke ljude tri-četiri ministra na čelu sa gospodinom Ljubjankićem, konsultovao sam i neke profesore pravnike od Zdravka Grebe do prof. Ibrahimagića i neke naše pravne savjetnike i iz svega onoga što smo mi analizirali i iščitavali ovaj ponuđeni ugovorni sporazum, po meni proizilazi sljedeće: da on ovakav kakav je ponuđen nije prihvatljiv i da ga mi kao Predsjedništvo trebamo odbiti. Generalno, i glavna i principijelna i temeljna primjedba jeste da ugovor ne mogu potpisivati narodi, već ugovor potpisuju međunarodno priznati subjekti. U ovom slučaju subjekti međunarodnog prava mogu biti država BiH i Republika Hrvatska. Naravno, mogu to biti na nivou i političkih organizacija i svih onih koji čine subjekte međunarodnog prava.
Ali ovdje se radi očito o ponuđenoj, nekoj vrsti, međudržavnoga ugovora. I BiH i Hrvatska su članice UN i ako bi se insistiralo na potpisivanju ovog ugovora, onda bi Hrvatska morala maltene povući međunarodno priznanje koje je dala RBiH tako da je to temeljna i osnovna primjedba. A ako pratite preambulu ovog ponuđenog ugovornog sporazuma, ovdje se kaže da biste "u ime bošnjačko-muslimanskog naroda" sporazum trebali potpisati Vi i gospodin Silajdžić. Nastranu to da nije čak ni ...izabran sa hrvatske strane, jer se tamo pojavljuje Tuđman i Mile Akmadžić kao ministar za međurepubličku saradnju i međunarodne odnose Hrvatske i Republike Herceg Bosne.
U preambuli ovog ugovornog sporazuma se ne spominje ni treći narod - srpski. Postavlja se pitanje šta je sa njim. Čitav ugovorni sporazum na jednom mjestu spominje zaštitu i interese srpskog naroda, ali u svim članovima tog sporazuma ponaša se kao da uopće nema te treće strane i kao da nema srpskog naroda bilo na području tzv. Herceg Bosne bilo na području Republike, a ako polazimo od neke faktičke realnosti, mi moramo uzeti u obzir i tu treću stranu. U preambuli se kaže da će ugovorne strane osobno jamčiti realizaciju ovog ugovora.
Temeljna druga primjedba jeste da se kroz manje-više desetak članova faktički zadire u pitanje suvereniteta i integriteta BiH, da se faktički negira činjenica da BiH onakva kakva je međunarodno priznata jeste pomorska zemlja i ima izlaz na more i da mnoge tačke ovog ponuđenog ugovornog sporazuma padaju ispod nivoa čak i onoga što je preliminarno dogovoreno na prethodnim ženevskim konferencijama.
Recimo u članu 5 se kaže da "je poseban interes hrvatskog naroda na cijelom njegovom etničkom prostoru, osiguranje strateških interesa Republike Hrvatske, a uopšte potpuno se zaobilazi interes ugovarača i potpuno se negira interes međunarodno priznate Republike BiH. Recimo u članu 9 se predlaže da grad Mostar bude posebno određeno područje pod upravom EZ. To je jedan stav, a odmah u drugom stavu u drugom članu se kaže da će Mostar biti glavni grad Hrvatske Republike Herceg Bosne. I tamo se govori, mogu ja to i pročitati ako hoćete, mada znam da ste svi pročitali, jedan drugom protivuriječi. Kaže "Grad Mostar će biti glavni grad Hrvatske Republike Herceg Bosna i sjedište njezinih tijela i vlasti". A sljedeći kaže: "Potpisnici će se posebnim sporazumom dogovoriti o osiguranju povratka građana Mostara koji su odavde otišli zbog ratne operacije i uspostavljanja demografske strukture koja je postojala prije početka neprijateljstava". Recimo, jedno sa drugim ne ide.
Demografska struktura Mostara prije početka rata je bila - Mostar je bio kao grad pretežno muslimanski sa znatnim brojem Srba i najvećim brojem Jugoslovena u BiH i po toj strukturi ispada maltene da je najmanje Hrvata. Ali ako će ići pod mandat snaga Evropske unije, onda on automatski ne može biti i glavni grad hrvatske republike Herceg Bosna.
A nastranu to da bi prihvatanjem ovog stava naša strana automatski priznala Herceg Bosnu, pa i s tog stajališta mislim da je ovaj stav neprihvatljiv. Ili u članu 12 se predlaže: "da prestankom unije republika BiH ne dolazi do promjene o postignutom razgraničenju Herceg Bosne i bošnjačko-muslimanske republike".
Naš bi stav po ovom sudu bio da prestankom unije sve pravne posljedice potpisanog sporazuma prelaze na međunarodno priznatu Republiku BiH kojoj, po međunarodnom pravu, pripada i pravo na supcesiju. Ima još maltene svaki od ovih članova se da kritički komentirati. Recimo na samom početku kaže: "Odlučni smo da treba u svakom slučaju ostvariti usku saradnju između hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda u okviru BiH i Hrvatske Republike Herceg Bosne te bošnjačko-muslimanske republike".
Naš bi prijedlog bio slijedeći: da mi na osnovu svega ovoga pozdravimo svaku vrstu sporazuma koji vodi, kako kažu, uspostavljanju trajnog i cjelovitog mira, da naravno težimo i razumijevanju i prijateljstvu i suradnji između hrvatskog i muslimanskog naroda i da možemo to obrazložiti i povijesnim, i ekonomskim, i kulturnim, i političkim i svakim drugim razlozima i da, dakle, krenemo s tim da podržavamo sve to, da kažemo da ovakvu vrstu ugovornog sporazuma iz principijelnih razloga, pa navesti nekoliko ovih bitnih tačaka, ne možemo prihvatiti, a da na kraju elaboriramo, kao našu spremnost za svaku vrstu saradnje, ponovimo po treći put prijedlog da smo spremni čak ponovo iznijeti prijedlog o uspostavljanju konfederacije između Republike Hrvatske i Republike BiH i da u tom smislu predlažemo formiranje dvaju državnih komisija koje bi ponudile elemente za taj konfederalni ugovor. Razlozi su sljedeći. Podignuta je prilična medijska i propagandna halabuka i sva mašinerija ide u pravcu da naša strana se optuži da smo mi nekakvi ratni huškaši koji ne prihvataju tobože te konstruktivne mirovne i slične inicijative pa čak i neku vrstu unutarnjih konfederalnih odnosa između Hrvata i Muslimana. Da mi to naprosto obrnemo, da pokažemo dobru volju i konstruktivan pristup i sve ostalo i da ponovno licitiramo mogućnost čak uspostavljanja i direktne konfederacije između dvaju suverenih međunarodno priznatih republika. I da to onda plasiramo svim propagandnim sredstvima i međunarodnoj i domaćoj javnosti i da iz ove očite da kažem defanzive u kojoj se nalazimo, jer ja koliko čujem ogromna je mašinerija pokrenuta čak i poslije vašeg govora naročito, gdje se sad govori kako Alija hoće ratnu opciju, odbija sve konstruktivne prijedloge itd. i da na jedan kulturan, dostojanstven i konstruktivan način iskoristimo ovu priliku da vratimo loptu onima koji su nam ovaj ugovorni sporazum postavili. Ovo je neko jako stručno i jako lukavo pravio i tek kad se udubite u formulacije pojedinih članova, vidite zapravo da bi mi tim sporazumom distruirali sopstvenu državu, priznali Herceg Bosnu kao državu i otvorili neka pitanja koja su vrlo neizvjesna. Tamo se nudi mamac. Recimo bošnjačkoj strani je 33,3%, hrvatskoj strani je 17,5%, a da se uopće ne govori o granicama te Herceg Bosne. Ona je vrlo svjesno zaobiđena. (Nastaviće se)