Magnetofonski snimak 235. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 14. januara 1994. godine (4)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Predlažem da grupa: Duraković, Komšić i ministar vanjskih poslova i još drugi saradnici pripreme jedan prijedlog kontra-ugovora uz nabrajanje manjkavosti ovoga. I da to bude sutra do 15 sati gotovo, s tim da se ja i Haris uključimo u 15 sati u rad, da pogledamo to da bi konačnu verziju pripremili. Ili do 14 sati. Da možemo konačnu verziju pripremiti za 17 sati za sjednicu sutra. Ako rano prekosutra putujemo, onda bi održali sutra u 17 sati, a ako ne putujemo, onda ćemo je prebaciti za prekosutra ujutro u devet sati. Zavisimo od toga kad idemo. Hoćemo li preći na tačku 3? Time smo iscrpili drugu tačku.
EJUP GANIĆ: Da li ostaju oni principi i odluke Skupštine kad su u pitanju, ako se ništa ne mijenja sa ovim ugovorom?
IZETBEGOVIĆ: Možda ćemo još sutra pogledati, ukoliko se nastave razgovori u Ženevi, na onim trasama kako su išle, da vidimo te karte kako su izgledale. Zna se da su to naši stavovi: Sarajevo, Mostar,…
GANIĆ: Ja bih molio da ovo uđe u zaključak, molim vas.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Napravili smo jednu analizu. Mi ne znamo stanje. Kad kažemo luka Brčko sama po sebi nije dovoljna, ukoliko nema obezbjeđenu komunikaciju: željeznicu, drumski saobraćaj, itd. I oni su dostavili svoj prijedlog, to smo dobili, dobio je Delić, ja ga imam na stolu. Pa da to uzmete u obzir kada se bude o tim finesama razgovaralo. Može ti dati luku, a da praktični nemaš pristupa. To je sad hitno. Nemamo mi sad formirati ekspertne grupe. Ekonomski fakultet u Brčkom napravio je elaborat.
IZETBEGOVIĆ: Brčko ne možemo dati.
DURAKOVIĆ: Jednostavno, moramo tražiti grad Brčko.
IZETBEGOVIĆ: Oni su zaključili na Skupštini da ni pod kojim uslovima ne daju grad Brčko, mi kažemo apsolutno moramo ga dobiti i to je taj sudar.
GANIĆ: Evo što ja insistiram na ovom zaključku. Ako raspravljamo, primjera radi, o povezivanju tih enklava Ministarstvo za saobraćaj i ne znam koje drugo, mora da da jedan proračun je li to realno ili nije. Da ne slikamo otprilike te mape, molim vas. Mislim da to treba i predlažem da to bude zaključak ove sjednice Predsjedništva. Neka neko jednostavno kaže u Vladi da li je to moguće ili nije moguće. Bar da nas prate.
IZETBEGOVIĆ: Svi sad to pratimo, koliko je moguće.
HARIS SILAJDŽIĆ: Ovo je jedno konkretno i važno pitanje. Odmah da kažem pomenut je Grebak i veza prema Goraždu. Uočena je ta stvar vrlo davno. Mi imamo o tome ne jednu nego desetak karata. Rečeno je da je to put za koze, ne za ljude. Zbog toga smo išli dolje prema Ustikolini dolinom rijeke Put. Međutim, kad smo došli do toga kažemo, gospodo, Ustikolina. Zašto Ustikolina? Ne zbog toga samo što to nije mjesto nastanjeno Srbima nego Muslimanima. Kako ćemo mi sa Goraždem komunicirati. Pa napravite put, kažu. Ne može se napraviti put iz tog i tog razloga. Sve to ima.
Međutim, oni su odbili da daju Ustikolinu zato što kažu da hoće tamo praviti hidrocentralu. Onda smo mi rekli kopredsjednicima: "Molimo vas, kakva je veza između ovolikog jednog teritorija kao što je Goražde i centralnog dijela teritorije?" Nikakva. U isto vrijeme oni traže da se mi pomaknemo od Brčkog osam km prema dolje južno i da se to premosti jednim mostom. I bilo je riječi da se formira komisija o Brčkom. Međutim, kad su oni odbili da se pomaknu na bilo kojem teritoriju, bilo gdje, onda smo rekli nema ni komisije u Brčkom. Prema tome, to je obrađeno u detalje. Čak i ona ponuda dolje kod Ćilipa, što su bili dali nam Prevlaku. I ta ponuda - mi smo rekli ne odbijamo ništa, sve studiramo. Što se tiče ulaska u Neretvu i pedološka studija ima. Samo to što neki ljudi kažu to je drugo, ali je tačno da se u Neretvi može napraviti, to kažu ljudi koji rade tamo. E sada, za koju vrstu brodova, kada, pod kojim uslovima, gdje stoji most. Sve to ima. Ovi koji sjede u Ženevi vrlo dobro znaju da se to ne radi napamet. Nemojte padati pod uticaj priča, novina, itd. Radi se o budućnosti zemlje i raditi nešto napamet ne dolazi u obzir. Ovo sve ima. što se tiče Neretve, konkretno, Tasovčići, Višići, sve obrađeno Ali smo mi rekli - to nije izlaz na more. To je jedna pomoćna luka, šta treba, ili vući one riječne embarze što se zovu, ili prebacivati iz brodova u manje brodove i dolaziti tamo. To nije zamjena za Neum, to smo rekli. A riječna luka, u svakom slučaju, dobro je došla, ali nije zamjena za Neum. Brodovi i sada idu.
Oni kažu - to ne damo, Sanski Most, Kozarac, tu je najveći genocid napravljen, oni jednostavno kažu to vi možete uzeti, ali kad dođete s tenkovima. Tako Karadžić i Krajišnik kažu.
MIRKO PEJANOVIĆ: Razumijem te dobro, nego predlažem da Ministarstvo i Vlada pripreme sadržaj naše inicijative SB.
SILAJDŽIĆ: To nije tehnička odluka.
GANIĆ: Mene raduju sve ove studije. Samo hoću da budem siguran da to ima.
Sjednica je završena u 16.15.
Magnetofonski snimak 236. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 16. januara 1994. godine (1)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Zdravko, hoćeš nam pročitati dnevni red, jer ja bez naočala ne vidim.
ZDRAVKO ĐURIČIĆ: Prijedlog stavova Predsjedništva RBiH o ugovornom sporazumu između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, zatim razmatranje prijedloga Vlade RBiH za donošenje prijedloga i odluka, zatim informacija o posjeti predsjednika Vlade g. Harisa S. Pakistanu, prijedlog odluke o dopunama Odluke o primjenjivanju Poslovnika Skupštine RBiH za vrijeme ratnog stanja (to je jedna odredba, Avdo, je li tako), Prijedlog za proizvođenje u čin (to su dostavili iz Ministarstva odbrane za Bisića) i zahtjev komande 5. korpusa po tekućim pitanjima za dolazak državne delegacije u Bihać.
IZETBEGOVIĆ: U redu. Slažete li se s ovim dnevnim redom? Ima li neko kakvu primjedbu? Ne znači da ćemo mi ovo prihvatiti, nego da se raspravlja o ovim stvarima. Kao što vidim, slažete. Prelazimo na tačku 1. Izvjestilac je Nijaz.
DURAKOVIĆ: Vi ste dobili negdje oko tri kartice teksta kojeg smo uglavnom ja i Ivo uz konsultaciju sa Ljubijankićem sačinili, s tim da na str. 3, po mom mišljenju, ima nepreciznost pod tač. 1. drugi stav. Ovdje kaže konfederalni ugovor bi se odnosio na onaj dio. Ne bi tako trebalo ići, jer ideja je bila da konfederalni ugovor bude između dvije države. Pa bi se samo stavilo, križala bi se ova rečenica i reklo bi se "na onom dijelu BiH koji kontrolira Armija BiH i HVO biće moguće..", bilo bi preciznije i čistije.
IZETBEGOVIĆ: Hoćemo li ovo da pročitamo jedanput na brzinu. Evo neka nam Zdravko pročita pažljivo.
ĐURIČIĆ: Na sjednici Predsjedništva RBiH održanoj 14. januara 1994. godine razmatrano je ugovornim sporazumom uspostavljanje trajnog i cjelovitog mira između hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda u BiH i o osnovama daljeg zajedničkog života, koji je sa hrvatske strane ponuđen na razgovorima u Bonu 9. januara 1994. godine.
Predsjedništvo je podržalo ovu inicijativu kao i sva nastojanja koja idu ka postizanju trajnog mira razumijevanja, prijateljstva saradnje i suživota hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda. Predsjedništvo, takođe, stoji na stanovištu da je zajednički život i prijateljstvo sva tri naroda u BiH od egzistencijalnog i povijesnog interesa. Što se tiče odnosa hrvatskog i bošnjačko-muslimanskog naroda, on je povjesno utemeljen i proizilazi iz teritorijalne vezanosti ekonomskih i kulturnih interesa kao i zajedničkih strateških interesa. Posebno uvažavajući činjenicu da ova dva naroda i dvije države imaju zajedničkog agresora. Zato je Predsjedništvo odlučno u nastojanjima da se što prije zaustavi tragični sukob između Hrvata i Bošnjaka-Muslimana, koji je, prije svega, posljedica velikosrpske agresije i da se iznađu takva politička i sistemska rješenja, koja će umjesto sukoba razvijati prijateljstvo, saradnju pa i proces integracije koja bi išla na dobrobit naših naroda i država. Ugovorni sporazum u pojedinim svojim segmentima postavlja takve ciljeve i Predsjedništvo ih dušno podržava. Nažalost, ugovorni sporazum se u cjelini ponuđene verzije ne može prihvatiti iz nekoliko principijelnih razloga.
Prvo, ugovorno mogu(?) ne potpisivati narodi već ugovor potpisuju međunarodno priznati subjekti, u ovom slučaju subjekti međunarodnog javnog prava su države Bosna i Hercegovina i Hrvatska kao međunarodno priznate države i članice Ujedinjenih naroda.
Drugo, u preambuli sporazuma se ne spominje i treći, odnosno srpski narod, bez koga nema cjelovitog i pravednog rješenja i o čijem se položaju, takođe, mora voditi računa.
Treće, u preambuli se kaže da će ugovorne strane osobno jamčiti realizaciju ovog ugovora, što ništa ne znači kada se radi o međunarodnom ugovoru između dvije suverene i međunarodno priznate države.
Dakle, manjkavost uvog ugovornog sporazuma je i u tome što se u njemu ne naznačavaju međunarodni pravni subjekti koji će garantirati njegovu provedbu.
Četvrto, u ugovornom sporazumu se koriste termini hrvatska republika Herceg Bosna kao i muslimansko-bošnjačka republika, čime se unaprijed određuju nazivi i rješenja koja još nisu legalizirana i koja odudaraju čak i od terminologije iz tzv. ženevskog paketa.
Peto, formulacije koje se tiču moguće secesije i prestanka postojanja unije republika BiH bitno su drugačija od dogovorenih i načelno prihvaćenih rješenja na ženevskim pregovorima. Ustavni sporazum o formiranju unije republika ne predviđa mogućnost postojanja unije sa dvije republike. U predloženom ugovornom sporazumu ne poštuju se dogovoreni uslovi i postupak eventualne secesije raspada unije kao i posljedice koje su za te situacije predviđene. Pri tome je posebno značajno da u tom slučaju općina Neum i područje Brčkog te međunarodnopravni subjektivitet i kontinuitet međunarodno priznate RBiH prelaze na republiku sa većinskim bošnjačko-muslimanskim narodom.
Šesto, predložena rješenja u ugovornom sporazumu za Mostar i Neum odudaraju od onoga što je već dogovoreno na Brodu, kao i od onih rješenja koja su načelno usaglašena u ženevsko-mirovnom paketu.
Sedmo, u mnogim člancima ugovornog sporazuma ima dosta pravnih manjkavosti, političke nedosljednosti i terminološke nepreciznosti, a neki članci jedni drugima protivrječe. Regulisanje statusa Mostara, Neuma, slobodnih zona u lukama Ploče i Rijeka. Nepreciznost u definiranju granica zamišljenih između dvije buduće republike, nepostojanje odnosa prema trećoj srpskoj strani, problema okupiranih područja i si.
Radi svega ovoga u odlučnoj namjeri da se ova inicijativa konstruktivno iskoristi za iznalaženje rješenja koja će dovesti do mira i uspostavljanja istinske prijateljske saradnje između dva naroda i države, Predsjedništvo RBiH je odlučilo:
1. ponovno dajemo inicijativu za uspostavljanje konfederalnih odnosa između RBiH i Republike Hrvatske, kao dvije suverene i međunarodno priznate države. Konfederalni ugovor bi se odnosio na Republiku Hrvatsku i onaj dio BiH koji kontroliraju Armija BiH i HVO.
....
IZETBEGOVIĆ: Je li primjenjivao ili...
ĐURIČIĆ: Konfederalni ugovor bi se odnosio.
DURAKOVIĆ: Ovdje bi mijenjali, Alija, imam ja formulaciju, nije ovo dobro.
IZETBEGOVIĆ: Nije dobro, mislim, inače ne treba se to stavljati. A ako se već kaže, onda bi se moglo samo primjenjuje, a ne odnosi. Odnosi se on pravno na sve. Ali primjenjuje se može biti na onaj dio.
ĐURIČIĆ: Lokalna vlast bi bila zasnovana na proporcionalnom principu po popisu iz 1991. godine. Ostala područja BiH bi se tretirala kao okupirana područja i rješenje za njih bi se tražilo u sklopu ukupnog mirovnog procesa. Za provedbu ove inicijative Predsjedništvo RBiH predlaže da se odmah formira zajednička međunarodna međudržavna pardon komisija - koja bi razradila sve elemente buduće konfederacije. Neke osnove zato su već date u čl. 15. stav 5. ugovornog sporazuma. Dok se ne sačini cjelina budućeg konfederalnog ugovora Predsjedništvo RBiH prihvaća sve prijedloge koji se odnose na zaustavljanje ratnih sukoba, uspostavu mira i afirmaciju zajedničkog života kako u BiH tako i u Republici Hrvatskoj. Sarajevo, 15. januara 1994. godine.
SILAJDŽIĆ: U posljednjoj rečenici mi se čini da dok se ne sačini cjelina budućeg konfederalnog ugovora Predsjedništvo prihvaća sve prijedloge. Mi ne možemo unaprijed prihvatiti sve prijedloge.
ĐURIČIĆ: Nema više.
TATJANA MIJATOVIĆ: Za buduće je to problem.
IZETBEGOVIĆ: Šta je bilo s lektorom?
ĐURIČIĆ: Nema, ona je rodila i nije se više pojavila.
PEJANOVIĆ: Nije problem lektora. Naći ćemo. Nego je problem da se primjenjuje uredba - ono se mora napraviti tako da bude, na bosanskom, na hrvatskom i srpskom. Kako uredba regulisana. I kada je zvanični dokument ide u tri.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, prije nego što pođemo mi ćemo ga još jednom preći tako. Ali da vidimo suštinska rješenja. A onda ćemo ovo u finišu. Meni je, recimo, riječ "odudaraju" nisu u skladu. Recimo tako nešto bi trebalo mijenjati suština.
SILAJDŽIĆ: Ja, predsjedniče, ne znam, kako sam shvatio - ovaj pasus koji veli Nijaz da koriguje konfederalni ugovor bi se odnosio na RH i onaj dio BiH koji kontrolira Armija BiH i HVO. Po meni je ovo ključna stvar.
DURAKOVIĆ: Evo imam ja prijedlog. Piše se konfederalni ugovor on bi se odnosio. Nego se samo kaže, pošto je u prvoj rečenici rečeno da se odnosi na dvije države. Onda ide na onom dijelu BiH koji kontrolira Armija i HVO bi se uspostavio jedinstveni... to je nešto drugo. A prva tačka je čista jer govori o konfederalnom ugovoru dvije države. Jer iz ovoga kako je ispalo moglo bi se odnositi da mi hoćemo konfederaciju samo dijela BiH sa Hrvatskom. Dakle, kada križamo konfederalni odnos, samo stavimo "na onom dijelu BiH koji kontrolira Armija BiH i HVO bi se uspostavio jedinstven."
SILAJDŽIĆ: Ja bih ovdje naglasio, ova činjenica da se nudi vlast zasnovana na paritetu, bez obzira na etnički sastav tog prostora. To je ključna ponuda. Ja bih naglasio na neki način ovu rečenicu. Jer je to ključno. Drugo, ne znam da li je dovoljno ovaj pasus naglašen. Jer radi se o tome da se nama prigovara stalno da mi svaku ponudu odbijamo. A činjenica je da su oni i kod svojih medija prešutjeli evo ovo. A to je jedna ponuda za koju čak i Oven kaže da je fer ponuda. Malo naglasiti ovo da kažemo ili proširiti dvije rečenice da kažemo eto to je moj prijedlog.
DURAKOVIĆ: Može se reći: "Predsjedništvo, takođe, obnavlja prijedlog."
SILAJDŽIĆ: Jer su oni na jedan vrlo vješt način sakrili od svoje javnosti činjenicu da im se nudi jedan fer ugovor.
PEJANOVIĆ: Predsjedniče, nemam nekih posebnih sugestija, mislim da je ovaj rad, ono što smo mi diskutovali, objedinjen i sažet. (Nastaviće se)