Magnetofonski snimak 237. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 28. januara 1994. godine (2)
MIRO LAZOVIĆ: Ja mislim ovo što je Haris govorio da li je to na osnovu nekih spoznaja, informacija koje je on kao premijer, u kontaktima s međunarodnim institucijama, ljudima mogao dokučiti ili ne, ali očigledno da se, po meni, stvara neka nova klima, novi vjetrovi koji omogućuju da i mi jasnije profiliramo ovdje svoju politiku. Ja nisam krio, predsjedniče, ovo što ste vi rekli da različiti tonovi iz ovog predsjedništva idu prema svijetu što se tiče ženevskog sporazuma. Ja nisam nikad krio da sam ja protiv ženevskog sporazuma bio i u tom smislu sam i davao izjave. Jer sam u njemu vidio ne samo mogućnost za dodatnu agresiju Hrvatske i Srbije na bh. teritorij, već i da podstiče unutrašnju borbu za teritorije između Armije, HVO i četnika za teritorije. Prema tome, taj koncept, po meni, nikada ne bi mogao dovesti do mira i mislim da bi trebali tražiti izlaz u nečem drugom.
Ja sam uvjeren da neće moći doći do mira niti pravednog političkog rješenja na prostoru bivše Jugoslavije dok se ne sagleda cjelokupan kontekst odnosa između Hrvatske, BiH i Srbije. U tom smislu bih bio spreman podržati ovu inicijativu što je Haris govorio. Javno je prezentirati prema SB i prema režimima u Srbiji i Hrvatskoj. Tu bih tražio priznanje Srbije ne samo za BiH već i za Hrvatsku. Ali onda dolazimo opet do drugog problema unutrašnjeg uređenja u BiH. Mislim da bi tu trebali neke stvari mijenjati. Jer ako bi ostali na principima ženevske ponude podjele BiH na tri neke manje-više etničke državice, mislim da opet ništa nećemo dobiti, jer bi time zadržali te velikodržavne apetite i Hrvatske i Srbije.
Mislim da bi federacija, ako se već mora prihvatiti neka surova realnost kao produkt vojne sile, terora, genocida itd, između eventualno tri neke buduće regije gdje bi se sačuvala cjelina, a i veliki stepen autonomije budućih regija ili republika možda bi bilo rješenje koje bi svijet možda prihvatio. Znači, izaći s ponudom unutrašnjeg uređenja i ponudom da takva BiH stupi u određeno međusobno priznanje Srbije i Hrvatske i BiH i bio bih spreman na ponudu da takva BiH stupi u neke odnose sa Srbijom i Hrvatskom
IVO KOMŠIĆ: Slažem se s ovim procjenama ovdje rečenim - Harisovim. Mislim da bi trebalo u tom pravcu sad nastaviti nešto raditi i to vrlo ozbiljno. Ali, ja ću reći ono što sam mislio reći na kraju. Sad mi je bolja prilika nego pod tekuća pitanja. Da možda olakšam na neki način ovo usmjerenje gdje ćemo ići. Ja sam u Zagrebu sad proveo dva dana gore sa ljudima koji pripremaju Sabor ovdje koji želimo održati 6. februara u Sarajevu. I usaglasio sam to gore što oni rade sa ovim ovdje što se radi. Sad ću vam reći našu odluku i, molim vas, nemojte s njom ići u javnost. Treba procijeniti kad će se to uraditi. Mislim da je odlična izjava koju je Haris dao nakon potpisivanja sporazuma između Hrvatske i Srbije i ovoga Akmadžića i Krajišnika. Ja sam za to da mi svi imamo tu pozitivan odnos prema tom. To ima veoma dobre efekte i u javnosti, a i stvara neku sliku povoljniju o nama ovdje i onom što mi mislimo o ukupnoj situaciji na cijelom balkanskom prostoru. Jer, mislim da čak treba ići još jedan korak dalje, samo treba procijeniti kad. Gdje treba kazati, treba to podržati i kazati da očekujemo da će se taj model koji sad oni pokušavaju da prakticiraju između sebe, primijeniti i ovdje kad je BiH u pitanju. Jer u tom sklopu je i ovo međusobno priznavanje itd. Jer, vrlo je važno da mi sada tražimo primjenu istog principa u BiH. Jer ukoliko je ovaj privolio Miloševića da sudbinu Srba locira u Hrvatskoj (Srba iz Hrvatske) da ih takoreći prepusti hrvatskoj državi da traže oni lojalnost prema hrvatskoj državi, mi taj model trebamo tražiti za BiH. I naravno, obratno, što nam je, isto tako, jako važno. Da se traži i da mi očekujemo od njih da postupe i kad su Hrvati, kad je Herceg Bosna u pitanju. Da se isto traži - lojalnost spram države BiH. To je to.
Očekujemo da će oba predsjednika, obje države tražiti od Srba odnosno Hrvata u BiH istu lojalnost na koju su se sada oni obavezali gore međusobno spram države BiH. To je jedna pozitivna. Gledao sam Sabor hrvatski jedan dan gore, prenos te njihove sjednice. Govorili su vrlo oštro. To je najoštrija rasprava do sada. Ono što sam ja vidio. I razgovarao sam s ljudima iz opozicije. Najoštrija rasprava do sada o spoljnoj politici iako spoljna politika nije bila tema. Tema je bilo samo Granićevo istupanje na Parlamentu evropskom i tim povodom se otvorila rasprava. Ali vidim da su uspjeli izdejstvovati da stave ono što je Tuđman skinuo s dnevnog reda - spoljnu politiku. Valjda je sutra na dnevnom redu, ukoliko nije danas ne znam kad je nastavak, insistiraju zastupnici u Saboru da se otvori tema spoljna politika Hrvatske. Tako da ovo što mi sad radimo upada u to. Oni su u toku zasjedanja ovih dana - i danas i sutra vjerovatno. E sad, ovo važno što sam htio kazati. Pošto smo mi iscrpili zaista sve mogućnosti da privolimo hrvatsku oficijelnu politiku da odustane od podjele BiH. Te su mogućnosti zaista iscrpljene. Onim mojim nastupom, Harise, ti si bio svjedok, to je bio posljednji pokušaj. Nemam ni ja više snage. Ne mogu više. Ja osobno nemam snage, a nema niko drugi od nas koji ima pristup da može. I mi želimo u kontinuitetu ovih sabora koji su održani, držaće se još jedan Krajišnici - Hrvati će održati još jedan sad u međuvremenu kao što je bio ovaj bosanski i to su pripreme za ovaj sabor koji smo mi zakazali 6. februara. Mi ćemo insistirati na ovome, da odmah znate, to ćemo insistirati i prema Predsjedništvu, da se pregovori ovi prekinu, da se više ne nastave pregovori na konceptu podjele BiH. Pregovori se mogu nastaviti samo na novom konceptu koji čuva Bosnu i Hercegovinu. To je prva i najvažnija stvar. Mislim da ne trebam dalje ni govoriti. To je temelj odluka koji ćemo mi donijeti. Odmah morate znati da ja neću moći više učestvovati u pregovorima na konceptu podjele BiH. To će biti odluka Sabora i ja ću je poštivati. Ja osobno neću moći. Dalje, ono što je vrlo važno za nas da bismo donijeli takvu odluku insistiraćemo da bh. Hrvati, nakon svih tih sabora održanih, naprave sporazum sa, ja sad uvjetno govorim, muslimanskim rukovodstvom, ne državnim, ja sad o tom neću govoriti šta mi želimo itd. Uglavnom, ovo je temelj - očuvanje cjelovitosti države BiH. Nikakva podjela ne dolazi u obzir. Mi smo procijenili po stoti i hiljadu stoti put da je to za hrvatski nacionalni korpus katastrofalno. Ja sad neću da se zaklanjam iza toga šta je s Muslimanima, šta je sa Srbima. Za Hrvate je to katastrofa. To sad ovi mogu misliti da nije, povijest će pokazati da smo mi u pravu. Ja ponekad pomislim da sam ja lud, ali kad čujem kardinala Kuharića, onda velim ne može i on biti lud. Prema tome, biće nam važno da napravimo taj sporazum. Tražićemo da na temelju tog sporazuma koji će biti sporazum hrvatsko-muslimanski, ali pravi, po prvi puta Hrvati iz BiH žele napraviti taj sporazum, tražićemo suglasnost na tom sporazumu Amerike, Njemačke, Austrije, Turske i ostalih zemalja. Ove su nam četiri ključne, jer su one pokazale interes za ovo što mi radimo. I mislim da će nas podržati. Oni su već tražili diplomatske kontakte i ljudi koji pripremaju ovaj sabor u Hrvatskoj već su posjetili ambasade na zahtjev tih ambasada, ne na njihov zahtjev. U Zagrebu. I veoma je živ interes za to kakve ćemo mi odluke donijeti. Kad dobijemo i ako dobijemo saglasnost svijeta na tom sporazumu koji ćemo mi postići, dakle, na domaćem terenu, onda ćemo tražiti da to prihvati i hrvatska oficijelna politika i onda ćemo uputiti zahtjev Saboru Hrvatske da o tome raspravlja i da donese odluku. Hoće li to imati efekta ili neće, ne znam. To su naše namjere, to mi želimo napraviti. Ja vas molim da to imate u vidu. Posebno ću razgovarati sa Harisom kao predsjednikom Vlade da vidimo koliko nam Vlada može pomoći, koliko će nam Armija pomoći da dovedemo ljude koje smo zamislili dovesti na ovaj sabor. Uglavnom, treba da znate da ćemo insistirati na tome da se prekinu pregovori.
HARIS SILAJDŽIĆ: Ivo, koliko vidim, mehanizam kojeg vi nudite Tuđmanu za spasavanje obraza. Je li to to?
KOMŠIĆ: Uopće više o njemu ne vodimo računa.
SILAJDŽIĆ: E pa, ako idete sa ovog sabora na sabor u Zagrebu, njega isključujete, a on je upoznat s tim da će to tako biti i ako prihvatate to, on prihvata to. Onda znači da se sakriva iza odluka sabora i jednog i drugog.
KOMŠIĆ: Ne znam koliko on zna o ovome. Mislim da ne zna.
SILAJDŽIĆ: Neće biti. Ako ste vi to u Zagrebu sve fino dogovarali, onda on to zna. A indikativno je ako nema opstrukcije za jedan takav sabor, onda znači može reći u neko doba, gospodo, ja nisam to su sami Bosanci, pa neka oni izaberu itd. To bi mu bilo pametno.
KOMŠIĆ: Kamo sreće, ali nisam ja te vrste optimista.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: On to neće prihvatiti. Mislim da ovo nije u saglasnosti sa Tuđmanom. I on nije za to.
KOMŠIĆ: Ja sam se definitivno uvjerio da on želi da nam otkine komad. Definitivno sam se uvjerio.
SILAJDŽIĆ: Ko će doći ovdje u Sarajevo? Akmadžić će doći?
KOMŠIĆ: Ne znam.
SILAJDŽIĆ: On je meni rekao da će doći.
KOMŠIĆ: Mi Ćemo pozvati zastupnike u Skupštini BiH. Mi imamo spisak, dobili smo ga. Procjenjivali smo za jedno 15 do 20 ljudi s tog spiska da možemo naći, da bi mogli doći. Sad su oni s njima gore u kontaktima. Mi ćemo pozvati predstavnike sabora Posavine, predstavnike sabora srednje Bosne, predstavnike sabora Krajine da ljudi imaju legitimitet, da nam ne oduzimaju legitimitet. Pozvaćemo Hrvate iz ...Doći će oni Amerikanci što su dolazili u Ženevu. Ljudi iz Švicarske. Zatim ćemo pozvati naše ugledne intelektualce koji su izvan Sarajeva, ovo što je gore, pozvaćemo predstavnike klubova i domovinskih zajednica koji djeluju gore i pozvaćemo kao goste sve stranke iz Sabora Hrvatske i vladajuću zvaničnu i njima ćemo poslati poziv da pošalju svog predstavnika. A ove opozicione će doći jer smo mi već s njima razgovarali. Stipac je odgodio sve svoje obaveze i rekao je te dane želim biti u Sarajevu.
IZETBEGOVIĆ: Hoće li moći doći?
KOMŠIĆ: Sad je stvar Demelo, ja sam i danas s njim razgovarao, obećao je da će on učiniti sve da oni sa tri punkta prebace ljude iz Frankfurta, Splita i iz Zagreba. Iz Zagreba će UNPROFOR prebacivati, iz Splita Francuzi, to je njihova valjda destinacija, a Frankfurt je američka.
IZETBEGOVIĆ: Imajte u vidu da je zima i ove ljude koje naručujete s terena neka krenu jedan dan ranije.
KOMŠIĆ: To ćemo se dogovoriti. Odredićemo mjesta itd. To je vrlo važno.
IZETBEGOVIĆ: Jer ovdje je preko... snijeg trenutno pada.
KOMŠIĆ: To bi trebalo vidjeti helikopterima da se prebaci. Nije moguće pješice.
SILAJDŽIĆ: Što se Vlade tiče, mi smo kontaktirali UNPROFOR, zamolili Demela, on je stupio u kontakt, otišao u Zagreb. Što se tiče vojske, vjerujem da nema nikakvih, problema. To su naši građani i mi im nudimo logistiku. To su građani BiH.
KOMŠIĆ: Koji će doći zbog BiH.
SILAJDŽIĆ: S punim pravom.
GANIĆ: Mislim da tu treba danonoćno raditi na toj organizaciji, jer vjerujte, za ovu Skupštinu koju smo imali u "Holidej Innu" mnogo se ranije počelo govoriti o tome, planirati. Koliko imate vi vremena sedam-osam dana.
SILAJDŽIĆ: Nemate na terenu puno radilaca - ni u Zenici, ni u Tuzli. Ne vidim da je neko izašao da radi.
KOMŠIĆ: Nisu mogli proći.
IZETBEGOVIĆ: Hoćete li pozvati Hrvatsku građansku stranku? Jer su oni veliki Bošnjaci. Da vidimo ovo. Ivo nam je usputno rekao o ovom saboru. Ali, evo, predlažemo da u vezi s tačkom 2. iniciramo. Ideju uzajamnog priznanja Srbija - BiH da lansiramo u svijet to je broj jedan. Da takođe se izjasnimo za održavanje vanredne sjednice SB izražavajući da mi pri tome podrazumijevamo da će SB, raspravljajući o BiH, imati u vidu da je sebe obavezao odlukama ranijim rezolucijama. Da mi to kažemo. Mislim da bi to bila jedna nova ideja.
MIRKO PEJANOVIĆ: Je li bilo ikakvog prethodnog diplomatskog sondiranja za ove dvije ideje? Prvu za međusobno priznanje i drugu za neki direktniji razgovor sa Rusima?
IZETBEGOVIĆ: Nije. Mi njih sada povlačimo za jezik. Ubacujemo u etar te njihove nove dvije ideje. Biće oko toga znatnih reakcija puno.
SILAJDŽIĆ: Odmah su to pokupile novine. Pitaju je li to neki novi vjetar. To su izvježbani ljudi koji uhvate u letu šta se dešava. Ja mislim da je ovo dobro. Mislim da na njoj moramo konkretno raditi u ovih sljedećih nekoliko dana. Prije svega na ovome. Jer ovo je međusobno priznanje i to je sasvim jasna stvar. Medjutim, unutrašnje uređenje BiH nije jasno. Ja mislim da bismo trebali raditi na tome. To jeste teško, ali da imamo neki rezultat kakav-takav. Je li federativno, kantonalno, neke teritorije poseban status. I ja sam spreman da radim na tome sa još nekoliko ljudi.
KOMŠIĆ: Oni traže koncept. I ako bude pravi koncept, ubijeđen sam da će se umiješati. Zato je važno. Oni nisu za podjelu Bosne, u tome je stvar.
SILAJDŽIĆ: Malo je naglašena činjenica da je stav Vatikana, da nema etničke podjele. Neki dan je došao ambasador i rekao - molim vas. Ja kažem, mogu li ja to objaviti, kaže on da. Stav je Vatikana na etničkoj podjeli, na etničkim linijama ne smije biti podjele. To je stav Crkve. Svete stolice.
KOMŠIĆ: Ja sam se sastao u Zagrebu sa svim katoličkim svećenicima iz BiH. Prekjučer.
SILAJDŽIĆ: Ima tamo neki Macanović.
KOMŠIĆ: Ima. Ali oni su uglavnom za ovu ideju koju sam vam maloprije izložio. Ja sam rekao o Saboru. Nadbiskup Puljić ih je sazvao sve gore. Nije mi jasno odakle onoliki i kako su mogli proći. Kuda su sve prošli. Uglavnom su bili svi. Samo iz nekoliko župa ovdje ih nije bilo. Oni su to pozitivno akceptirali uglavnom. Ima nekoliko betoniranih tuđmanovaca među njima. Sad znam tačno šta znači taj pojam. To su oni koji žele podijeliti Bosnu. Bez ikakvog pardona. Podijeliti, otcijepiti i gotovo. Ovi ostali su to pozitivno akplicitirali.
IZETBEGOVIĆ: Ko se još javlja za riječ ovdje?
PEJANOVIĆ: Oko ove inicijative za međusobno priznanje sa Srbijom nisam siguran na što možemo naići.
IZETBEGOVIĆ: Nisi siguran u priznanje, je li?
PEJANOVIĆ: Nisam siguran da će oni to prihvatiti.
IZETBEGOVIĆ: Neće nikako prihvatiti. Mi jednostavno ubacujemo to. Neka oni sad odgovaraju na to. Naime, oni mogu da to odbiju čime priznaju da hoće podjelu Bosne, hoće stvaranje velike Srbije ili da prihvate.
PEJANOVIĆ: Možda smo mogli više nekom prethodnom sondažom. Zato sam pitao Harisa.
IZETBEGOVIĆ: Nije nama cilj da oni sad kažu priznaju.
PEJANOVIĆ: Neki razgovor.
IZETBEGOVIĆ: Što bi, neka odbiju. Neka javno kažu da neće.
KASIM TRNKA: O tome je bilo govora u Ženevi u junu mjesecu.
IZETBEGOVIĆ: Mi na ovaj način iskazujemo naš cilj da se na ovom dijelu uspostavi mir. Neka oni sad kažu da neće.
PEJANOVIĆ: Samo sam razmišljao da li možemo u lansiranju ideje nešto još prethodno sondirati nekim diplomatskim kanalima, ali vidim da to sad nema ni vremena ni prilike.
GANIĆ: Imaš li prijedlog.
PEJANOVIĆ: To i neke druge stvari. Da li možemo imati osim problema unutrašnjeg uredjenja i odnos prema potpunoj obustavi vojnih dejstava, kakav odnos možemo imati u deblokadi Sarajeva. Pa ako hoćete i ideju protektorata za cijelu BiH. Tu smo mi alternativno uz koncept federacije tad javno imali do Ženeve. Pa se onda umrtvili. Dakle, neke naše ranije ideje bi trebalo objediniti pa ih staviti na papir. (Nastaviće se)