Magnetofonski snimak 238. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 5.2.1994. godine
Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović. Odana je počast poginulim civilima na tržnici Markale.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ovo što je danas velikom ljudu na um palo je to da li bismo uzeli učešća, u ovakvoj situaciji, u tim pregovorima i pojavljuju se dileme da li ima o čemu više da pregovaramo. Da li se s njima može više pregovarati ili ne. To je, naravno, ona prva emocionalna reakcija koja se nameće sama po sebi. Da malo popričamo. Onda pisma moja i Silajdžićeva jednom broju šefova država - moja šefovima država a Silajdžićevo pismo Savjetu bezbjednosti. Evo, to je dnevni red. Ima li neko primjedbu na dnevni red za ove tri tačke? Ako nema, bio bih za to da odmah krenemo na rad po ovim tačkama dnevnog reda i prvo je pitanje učešće naše delegacije na sljedećoj rundi pregovora koja je zakazana za 10. februar. Već sam rekao kakve se dileme pojavljuju. Istovremeno bih rekao da možda postoje razmišljanja i takva da je jučerašnji i današnji napad na grad i smišljen zbog toga i ciljan na to da mi povučemo pogrešan potez i da ne učestvujemo na pregovorima. Čini mi se da bi to moglo da bude ako je taj napad jedna smišljena akcija, a čini mi se da jeste. Ako nije, jeste nekog nekontroliranog čovjeka, jednog pijanca, itd. Ako je to ciljan gest, a po svoj prilici jeste tako, onda bi to moglo da bude iz dva razloga: jedan je da mi možda razmišljamo o tome da ne 89 dođemo na te pregovore, da napravimo takav gest u nekom stanju uzbuđenja i huje, ili drugi da nas se prisili da opet na tim pregovorima, ako dođemo tamo, napravimo opet neki pogrešan potez, da prihvatimo nešto što možda ne bismo inače prihvatili pod uticajem ovih crnih vijesti o pogibiji ljudi, o tome da je svaki dan sve više poginulih, sve više ranjenih, da postajemo narod osakaćenih ljudi i da se upitamo dokle to može da se izdrži, gdje su te granice, itd. Volio bih da čujem i vaša razmišljanja o tome. Ja lično mislim da trebamo zadržati hladnu glavu i da ne trebamo se omesti od pregovora. Jer mislim, kako god sračunamo, da bismo imali veliku političku štetu da u pregovorima ne učestvujemo. Dakle, mislim da bi trebalo ići na pregovore i trebalo bi, naravno, ako se odlučimo na to, malo razmisliti o ... delegacije, tima koji bi išao gore. Ali, prvo da raspravimo pitanje ići ili ne ići. Čuli ste moja razmišljanja. Da vidim kakva su vaša. Ima li neko da misli da ipak ne bi trebalo ići. Što se tiče mene i Silajdžića, mi smo malo o tome razmijenili mišljenja i rekli da bi ipak trebalo ići. Da vidim šta vi mislite o tome?
EJUP GANIĆ: Vjerovatno u nekom simboličnom obliku naše prisustvo je potrebno gore jer međunarodna zajednica je naš šef, mi smo članica UN i kad nas god pozovu, mi se s formalne strane moramo odazvati. Činjenica je da nema gore platforme za pregovore više, znate. Jer ova platforma Londonske konferencije je vješto od strane Ovena gurnuta u stranu i sad svaki gore razgovor je novi početak. Onda se postavlja pitanje - pa što se jednom ne dogovore. Ljudi koji to ne prate baš do kraja analitički. Vjerovatno u nekom obliku treba poslati delegaciju mada bi trebalo doći do nekih promjena. Možda ne treba uvijek najangažovanije ljude slati, a sa druge strane, sutra je sabor Hrvata BiH, prekosutra je Skupština. Očekujem da će i sutra i prekosutra biti nekih novih elemenata koji će definisati taj naš odlazak u Ženevu. Prema tome, treba do ponedjeljka puno toga uraditi da bismo mi javno zauzeli stav da li ići i ko će ići. Eto, toliko.
IVO KOMŠIĆ: Pošto je Ganić pomenuo naš sabor sutra, iako ima velikih poteškoća jer je veliki broj ljudi koji su vrlo važni, koji takoreći odlučuju o legitimitetu tog sabora ostao u Zenici, ne može se prebaciti, mi ćemo vidjeti šta još možemo napraviti i sutra prije podne, s tim sabor će se održati. Mi ćemo pokušati da mu damo legitimitet bez obzira na to i bez obzira na ovo što nam još neki ljudi nisu došli. UNPROFOR i ostale institucije UNHCR su dali garancije da će sve prebaciti. Međutim, to ipak nisu uradili. A mislim da ćemo mi donijeti vrlo važnu odluku sutra. Ja sad kažem ona će imati legitimiteta onoliko koliko i mi damo tome legitimitet.
Jer ovo su ratna vremena i svako ima pravo onoliko koliko uzme. Da ne bih o tome duljio, na kraju mog uvodnog referata koji će tamo biti usvojen, jer je on već usaglašen, stoji doslovice ovako i u tom smislu će biti odluke: "Okupili smo se u Sarajevu itd. da jasno i glasno kažemo - nema podjele naše države i domovine i niko nema pravo pregovarati na toj osnovi u naše ime". To je suština svih naših odluka sutra. Dakle, mi želimo jedan novi pregovarački koncept koji ne dijeli državu, već je čuva. Čuva u granicama mogućnosti ovih. Uvažavamo mi realnosti koje postoje itd. nismo mi iluzionisti nikakvi, ali taj koncept pregovarački bi se morao promijeniti. Mi ćemo insistirati, naš sabor će uputiti zahtjev Skupštini možda i Predsjedništvu da usvoji zvanično, jer mi smo neoficijelni, ali Skupština ako usvoji taj stav, onda on važi i za delegaciju koja gore ide. Pregovarati se može samo o unutrašnjem ustrojstvu države, modalitetima podjele vlasti i osiguranja ravnopravnosti i suvereniteta naroda. I ni o čemu više. Evo, to je suština onoga. Mislim da je Ejup očekivao da ja ovo kažem. Ukoliko će to olakšati našu pregovaračku poziciju, ukoliko to nešto znači, naš sabor sutra, ako bog da, donijeće ovakve odluke.
IZETBEGOVIĆ: Dakle, slažete li se da naša delegacija ide u Ženevu? Ima li neko možda drugačije mišljenje i da li bi današnji slučaj trebao da promijeni taj stav? Prema tome, većina je za to da se ide? Hvala.
SILAJDŽIĆ: Predsjednik je već rekao i moramo voditi računa o tome šta se reklo. Da ćemo vjerovatno donijeti odluku, upravo zbog toga takvu da idemo, upravo zbog toga što nam se postavlja jedna zamka. Naime, oni kažu Muslimani pucaju na sebe da ne bi išli na pregovore da bi nas optužili. Prema tome, mislim da bi to trebalo objaviti nakon ove sjednice i reći da mi idemo na pregovore pored svega i upravo zbog toga jer se to od nas očekuje. Očekuje se nakon ove sjednice da se to objavi, i to odmah. Svijet to očekuje. Mogu vam samo reći da se u Bijeloj kući održava sastanak, da su u ovom momentu konsultacije između šefova islamskih zemalja, da će biti neka pisma upućena zapadnim liderima uključujući Klintona itd. Da se očekuje ovo pismo predsjednika, da se očekuje naš zahtjev SB tako da smo sada u žiži pažnje, zbog toga, a i zbog onoga što je već najavljeno, trebalo bi to objaviti.
IZETBEGOVlĆ: Mi smo danas već bili pitani o tome da li ćemo ići ili ne, mi smo rekli da ćemo na večerašnjoj sjednici odlučiti o tom pitanju. Prema tome, donijeli smo odluku i mislim da nema razloga da je krijemo. Mislim da sad treba da odredimo delegaciju. Predlažem da to budu: Silajdžić, Komšić i Lazović. Da to bude sastav naše delegacije. I naravno uz to bi išla još možda dva eksperta - pravni ekspert i jedan o problemu kartografija. Mislim da bi trebali, gore nam više niko ne treba. Ima gore jedna naša misija koja nam može pružati tehničke usluge. Ne treba ići ni prevodilac.
HARIS SILAJDŽIĆ: Međutim, u Ženevi, ako je to pitanje, predsjedniče, ima nekoliko ljudi koji tehnički mogu pripomoći. Ono što su radili drugi koji su dolazili sa raznih strana. Sad to više nije potrebno. Pogotovo ako je sastanak samo na nivou BiH. Na taj sastanak ne dolaze iz Srbije i Hrvatske. Radi se o BiH i mislim da je to dovoljno.
KOMŠIĆ: Što se tiče delegacije, da li je moguće da dodamo još jednog sa ovog mog sabora. Ja kažem mog, oprostite, nekako sam se totalno poistovijetio s tim. Ja vjerujem da će Sabor donijeti odluku da delegacija Sabora bude tamo. Naravno, i ja sam tu. Ali, možda još jednog i to ako se ja budem tamo pitao, ako me budu poslušali, ja bih Luku Markešića. On će svakako biti.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da prijedlog ne bi bio u redu. Onda imamo jednog Muslimana, dva Hrvata, jednog Srbina. Mi trebamo voditi računa o tome kako bi to komentirao svijet. Mislim da to ne bi bilo dobro. Onda bi morali ponovo da povećamo još jednog Muslimana, još jednog Srbina, itd. Ovako jedna reprezentativna - predsjednik Vlade, član Predsjedništva, predsjednik Skupštine. To je izbalansirano nacionalno.
KOMŠIĆ: Govorim zbog toga što ćemo se morati mi "klati" tamo s njima.
IZETBEGOVIĆ: A to ne isključuje da možda neko ode ali ne kao član političkog dijela delegacije. Da možda ide još neko. Konsultativno, to nije isključeno.
KOMŠIĆ: Nisam ni mislio da bude da ga mi imenujemo.
IZETBEGOVIĆ: Da ide kao savjetnik, itd. Ali ne onaj dio koji odlučuje nešto. I ja se imam namjeru pridružiti gore sastanku ako bude taj sastanak donosio neke bitne odluke. Pravo da vam kažem, nema puno izgleda da će se napraviti nešto tamo. Ne bih rekao da će doći do nekog bitnog obrta tamo. Barem u ovom momentu se to ne vidi. Iako, kad je riječ o unutrašnjem frontu, ne vidim. Možda se dogodi neko čudo zbog pritisaka spolja, nekih inicijativa koje do sada, na koje su do sada bile sve ove strane neosjetljive, da se razumijemo. Pritisci su bili do sada. Ja nisam vidio da je bilo ko osjetljiv na to. Ni mi čak nismo bili osjetljivi ako nismo bili vrlo jaka strana u svemu tome. Srbi, nisam primjećivao da na njih osobito ostavlja utisak to šta ko kaže. Ni Amerika. Ne vidim da Hrvati uvažavaju puno to što kaže Njemačka, itd. Tako da sad ima jako mnogo sastanaka, pokušaja da međunarodna zajednica, jako mnogo ljudi. Ali nisam baš optimista da će doći do nekog preokreta u pregovorima. Ako bude, bićemo u stalnom kontaktu i onda će nas možda još nekoliko ići gore ako vidimo da stvari idu dobro, da se nešto rješava. Onda ćemo malo proširiti delegaciju, sastavićemo se, bićemo u kontaktu sa našom delegacijom pa ćemo donijeti odluku da proširimo broj ljudi koji bi učestvovao u tome. Ako vidimo da se donose konačne – sudbonosne odluke. Ova delegacija ide da vidi da li postoji izgleda za nekakav napredak, da ponudi neke nove ideje, da čuje neke nove ideje iz svijeta koje dolaze. Ova četvorka gore nešto priprema na veliko - Amerika, Francuska, Engleska, Njemačka. Vidjećemo da li će oni doći sa nekim svojim prijedlozima ili ne. Prema tome, predložio bih da mi ovu tačku zaključimo i da idemo. Što se tiče toga šta će ona zastupati, delegacija, mislim da joj treba dati dosta široka ovlaštenja. Evo, biće sutra sabor, vidjećemo šta oni kažu, koliko će biti reprezentativan. Treba uraditi sve. Još nije kasno da na sabor dođu ljudi. Večeras ako krenu iz Zenice, bili bi sutra na vrijeme ovdje. Ima problema u Zenici, znaš li u čemu je stvar. Mogli su se kolima prebaciti. Kako si ti prešao? Kroz tunel.
GANIĆ: Zašto vozilima? Treba neko sad da razradi tu mehaniku da tačno kažu da oni kreću u 10, da se zna ko je odgovoran.
IZETBEGOVIĆ: Zavisi od reprezentativnosti tog tijela. Morate imati moć da na neki način Bobana isključite iz ovog svega. Ali to možete jedino ako dođe dovoljan broj ljudi. Vidim da iz one tamo Građanske hrvatske stranke imaju problema. Tako barem novine pišu. Izgleda da imaju takvih problema u Zenici. Ne znam.
SILAJDŽIĆ: Mile Akmadžić, Anđelko Vuletić, Lasić i još neki gospodin kome ne znam ime, pokušali su da uđu u Sarajevo, međutim, UNPROFOR im je rekao da nemaju nalog za prebacivanje u Sarajevo. Vi se morate vratiti u Zagreb ili Split. Samo da znate da je to tako bilo i da ti znaš, Ivo, da im nisu dozvolili da uđu u Sarajevo.
GANIĆ: Naš MIP je poslao ta imena sa molbom da se oni prebace.
SILAJDŽIĆ: Oni su došli na sastanak. Ne znam ko je to iskoristio. Oni su došli na sastanak koji smo mi danas imali. Ovi iz UNPROFOR- a kažu vi ste došli na sastanak ovdje i morate ići u Zagreb pa se prebacivati. Mi nemamo pravo odavde vas prebacivati u Sarajevo. I Sančević.
KOMŠIĆ: A oni su htjeli?
SILAJDŽIĆ: Htjeli su. Mi smo bili svjedoci.
GANIĆ: To nije tačno. Oni su bili na onom spisku.
X: Nije g. Lasić. Vuletić je bio. I Sančević je bio i čak je imao najavu da će danas doći u Sarajevo.
GANIĆ: Zbog nekih banalnih stvari to neće uspjeti. Imamo uvijek neke banalne, sitne, tehničke stvari od kojih na kraju zavisi životna preformanca. Ja mislim da bi trebalo ovi ljudi koji se bave u Vladi operativnim stvarima da non-stop to rade.
PEJANOVIĆ: Oni su došli iz Tuzle, Tuzlanske regije.
IZETBEGOVIĆ: Zamolio bih Bakira da poslije sjednice kontaktira Delića da vidi da li se može osigurati nešto. Da im ponudimo kamionima, zašto ne. Ovo je ratno doba. To je mlađi svijet. Ja sam taj put prošao nekim kolima. Ali vozi se 7-8 sati.
KOMŠIĆ: Trebali bi sutra doći do 11, ili do podne. Ako kasne 1-2 sata, nije problem.
IZETBEGOVIĆ: Možete odložiti sat-dva ako zakasne. Ali mislim da mogu da dođu. Kako ste vi išli? Dobro, hoćemo li to urediti? Bakire, pokušaj da dođu. Ivo i Bakir će to uraditi. Bakir ima na raspolaganju, može zovnuti Delića da nam pomogne.
KOMŠIĆ: Moji organizatori su s njima stalno u kontaktu.
IZETBEGOVIĆ: A što se tiče platforme, ona će biti sutra predmet sabora, prekosutra Skupštine pa ćemo o tome još malo popričati čime ide ta delegacija tamo. Vidjećemo, da o tome sad puno ne raspravljamo. Neka to Skupština prekosutra izdefiniše.
LAZOVIĆ: Mislim da bi bilo neophodno da se računa da prije Skupštine sjednica Predsjedništva se održi nakon sabora gdje bi se vidjelo kakve su oni stavove zauzeli, a da poslanici imaju pred sobom stav Predsjedništva oko ove nove platforme, sa kojom možemo pred Skupštinu. Skupština je zakazana u 11. Možemo je prolongirati 1-2 sata vremena pa održati u "Holidej Inu" ovdje. Ali, da računamo sa sjednicom Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Da li bismo išli tim putem ili bismo na sjednicu Skupštine izašli sa sirovim podacima? Pa ćemo formirati jednu radnu grupu neka prati razgovor.
LAZOVIĆ: Makar da informativno razmotrimo nove političke stavove i da vi izađete pred Skupštinu i to obrazložite bez nekog decidnog zauzimanja stavova.
IZETBEGOVIĆ: Šta bi bio zadatak Predsjedništva? Da definira neki prijedlog ili ne?
LAZOVIĆ: Da razmotri novi radni materijal i da ipak zauzme neke stavove.
IZETBEGOVIĆ: Šta misle ostali o toj stvari? Da li bi išli – imamo Sabor, Predsjedništvo, Skupština ili bi Sabor - Skupština? Ili neka komisija koja bi to pratila, zauzela svoja mišljenja i definirala prijedlog. Iako mislim da, prema mom iskustvu iz Ženeve, treba imati delegacija dosta široka ovlaštenja. Da ima više opcija na raspolaganju, da ima mogućnosti gore da dobije neki pravedan mir.
LAZOVIĆ: Delegacija će imati širok dijapazon mogućnosti da se dogovara. Tako ćemo uskladiti i raspravu u Skupštini.
IZETBEGOVIĆ: Pa ćemo kazati ispod ovoga ne možemo ići, iznad ovoga što god dobijete, u redu je. Vjerovatno će tako ići.
PEJANOVIĆ: Da mi ipak zajedno pogledamo ovaj dokument i da u pripremi vašeg izlaganja za Skupštinu vidimo mišljenja. U tom smislu.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Ostajemo na tome da ću ja zakazati Predsjedništvo, ako procijenimo to nakon Sabora, da imamo materijala da izađemo sa nečim novim. Vidjećemo sutra šta će na Saboru biti. Ne znamo još ni konačan sastav Sabora. Ne znamo ko će doći. Ne znamo, dakle, šta znači Sabor. On zavisi od dvije stvari - iz koga je sastavljen i ko su ti ljudi, ko će doći sutra i kakvi će njegovi zaključci da budu. Onda bi mogli eventualno da uzmemo stav. Ako bude ono što svi želimo da to bude - jedan reprezentativan skup koji predstavlja Hrvate BiH kao što mi to mislimo u ovom momentu i ako donese odgovarajuće zaključe, zadovoljavajuće zaključke, predloge koji odgovaraju željama građana BiH i željama nas većine ovdje, to će biti jedna opcija. Druga će opcija biti ako to bude nešto siromašnije, ako da neke neodređene stavove, dvosmislene pomalo kako bi se to moglo dogoditi. Neke kompromisne stavove. To će biti jedna nova situacija. Dajte da sačekamo ishod Sabora. Vi sutra završavate radom. U saopćenju treba da se kaže da nismo upali u zamku koja nam je nametnuta. Tako treba reći. Međutim, mi ne idemo na pregovore za njihov hatar. Idemo zbog nas na pregovore. Da mi njima neku uslugu činimo. Kad mi procijenimo da nam ne odgovara da idemo na pregovore, nećemo otići na pregovore. Procjenjujemo da nam još uvijek odgovara da idemo na pregovore - ne zbog njih nego zbog sebe. Ja to često upoređujem sa onim - što idete na pregovore? Zamisli da mi je neko kćerku zarobio pa je drži na brdima i kaže dođi da pregovaramo i da je oslobodimo. Neki kidnaper. Ništa neću učiniti da kažem ja s takvim tipovima ne razgovaram. Mi ništa njima ne priznajemo, samo da mi drže kćerku i da mogu da je ubiju. O tome se radi. Nije nama ispod časti pregovarati. Ne idem ja njima ni na kakvo poklonjenje gore. Oni drže na nišanu hiljade ljudi, gradove, i ja moram pregovarati. (Nastaviće se)