Magnetofonski snimak 239. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 7. februara 1994. godine.
MIRO LAZOVIĆ: Mene interesuje samo sam tok odvijanja sjednice i da se mi ovdje dogovorimo kako i na koji način prezentirati tačku dnevnog reda. Prva tačka bi bila aktuelna pitanja daljih mirovnih pregovora o BiH. Poslanici su tražili na zadnjem svom zasjedanju da se podnese kao izvještaj između dvije sjednice Skupštine. Znači, od 27. septembra do danas bile su dvije ili tri Ženeve. Ne znam koliko je bilo i kratak izvještaj šta je na tim razgovorima postignuto. I drugi dio bi bio objašnjenja osnova ovog radnog materijala. To je ovaj papir koji je pravljen, koji smo pravili Haris, Ivo i ja i koji je na neki način bio podloga za sve ovo što smo do sada uradili i što je Hrvatski sabor utvrđivao stavove na osnovu ovih političkih opredjeljenja.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja, mi smo se kasnije dogovorili da se to lansira kao jedna inicijativa. Hoće li biti tako?
IVO KOMŠIĆ: Naš sabor je juče usvojio, naravno ja sam rekao da je to naš radni papir koji je juče usvojen kao polazna osnova za mirovne pregovore zajedno s onom mapom koju sam ja juče objašnjavao. Mi smo u jednom trenutku zatvorili sjednicu baš onako kako smo bili dogovarali i ja sam to objasnio. I odluka je Sabora, ovog našeg jučerašnjeg, da se to uputi Skupštini isto tako kao podloga za donošenje stava za nastavak pregovora.
IZETBEGOVIĆ: Naime, ovo je Skupština, danas da se iznesu i nove ideje. Naime, što se tiče mog izlaganja, ono će na neki način fokus baciti na to da se praktički ženevski pregovori počnu, završiti u krugu da uspjeha nema. Ispada samo nekim prodorom, novim idejama. Ne može na bazi ovoga. Ne znam jedino ako bi bilo nekih novih pritisaka na ove dvije strane. Pa da onom konceptu napravimo koncensije. Mi to ne vidimo, dakle nove ideje. Jedna od novih ideja je ovo. Biće vjerovatno još ideja, barem čujem da će ih biti. Jer, ljudi su se nabrusili, iz provincije dolaze s nekim novim idejama, biće onda ovih regionalnih istupa. Sjeveroistočna Bosna ideja nekakvih itd. Tako da je to jedna prilika da se na Skupštini te ideje iznesu, da se malo valorizuju, da se malo pretresu i da se na taj način delegacija oboruža nekim novim saznanjima terena, idejama o tome šta svijet misli. I nekim novim projektima. Da bih ih imao u vidu, ja bih što se tiče delegacije, ja ne bih nju zahtijevao ponovo, rekao bih što se tiče mene, predložio bih da, naime, u svom kratkom izlaganju, ja bih te zamolio, Miro, da kažeš kratko izlaganje, nema nikakve novosti. Ima puno ponavljanja. Bilo bi tu natezanja bez kraja i konca, oni koji su prisustvovali znaju kako je to hodalo, nekog napretka nema. Nekog malog napretka je bilo. O nekim tačkama je bilo nazad, tako da stvari znate. Ni istočna Bosna ni zapadna Bosna nisu riješene. Ne znam neke ključne stvari. Ja ću to u kratkim crtama iznijeti. I prema tome ću reći da je potrebno da se iznesu nove ideje. Onda ne bi bilo loše da se javi Ivo. Da iznese to kako bi to izgledalo. Onda bismo raspravljali i ja bih tad predložio da mi delegaciju ovlastimo da sljedeći osnovni kurs Skupštine ima punu slobodu da raspravlja i o nekim drugim mogućnostima jer se nama stalno javljaju spolja. Ponekad se nađemo u nezgodi, dođe neka nova inicijativa. Delegacija mora imati široka ovlaštenja da nešto dogovori tamo s tim da to nije nikad konačno. To je čitava stvar. Da ne obaveže nas. Znači, ona nešto dogovori, ona može kazati jeste ovaj prijedlog dobar, a mi nemamo ovlaštenja, to je van onoga našeg mandata itd. Ona treba da nađe rješenje za državu i narod. Da nađe rješenje. S tim da uvijek, naravno, kaže to je samo paraf. To ne vrijedi dok Skupština ne kaže amin. Jer njen paraf ne obavezuje državu još bez ratifikacije.
A oni dobro znaju šta će biti retificirano, a šta neće. Znaju raspoloženje i Skupštine i naroda i ovih naših organa tu. Svi mi to jako dobro znamo. Mi znamo zašto do danas nikad nismo stavili paraf na nešto. Jer smo znali da to ne uživa podršku. Stavili bismo paraf ako procijenimo da to uživa podršku. A mi znamo približno kakav je stav javnosti. Prema tome, mislim da bi delegaciji trebalo dati dosta odriješene ruke, da odreaguje na pojedine prijedloge koji mogu da dođu i da procjeni u okviru današnjih razgovora raspoloženja koja tu postoje. Šta se može prihvatiti. Da može prihvati nekakav mir koji bi spasio najosnovnije naše ciljeve - narod i državu. Kako i u kom obliku vidjećemo. Pri tome služi kao orijentacija onaj zakon Skupštine 28. septembra i kao orijentacija dalja ideje koje bi eventualno bile danas iznesene. To da riješimo danas ovdje je li to zatvorena sjednica. Mislim da ona treba da bude zatvorena. Ovi gore ne smiju znati. Mislim da treba da se snimi početak i rasprava ne bi trebalo da ide.
LAZOVIĆ: Znači, vi predlažete da se rasprava ne odvija pred televizijskom kamerom?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da bi dobro bilo da se otvori sjednica i...
LAZOVIĆ: Može i vaš dio.
IZETBEGOVIĆ: Pa da li i moj, ne znam sam, ja ću kazati nešto od ovih stvari, naša kolebanja, naše dileme.
X: Onda ne treba.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da bi dobro bilo ovaj pozdravni govor, pa ne znam ono je li počast palima. To bi trebalo da se snimi. Ne znam da li imate još neku ceremonijalnu tačku. Ne znam nemamo nažalost još uvjek himne, nemamo ničega tu. Nažalost nemamo. Ali eto, ovaj ceremonijalni dio bi se mogao snimiti, ozbiljni dio razgovora mislim da treba reći da je zatvoren za javnost, s jednim obrazloženjem da će se davati u vidu saopštenja. Neko bi trebalo da bude određen za portparola, koji će selekcionirati ove informacije. Ko će to biti o tome treba da se dogovorimo. Ko će to biti ko će povremeno u pauzi novinarima kazati o čemu se govori, šta je bilo i objaviti referat koji je moguće objaviti.
...
KOMŠIĆ: Ja samo ne bih volio da sada naša delegacija koja ide u Ženevu, da mi sada tamo imamo različite stavove. Pazite, može svijet, ne znam šta to Francuzi sada pripremaju, mogu oni doći s nekim novim prijedlozima itd. Ali mi bismo morali njima dati do znanja da se pregovori ne mogu okončati na temelju ovog Ovenovog i Stoltenberovog plana o uniji tri nacionalne države. Jer, uzmite zadnje izjave i Ovena i Stoltenberga koje su pred kućom. On govori da treba BiH pod hitno podijeliti, da je to rješenje, da će se rat zaustaviti. I u ovoj situaciji vidite drskosti i njegovog bezobrazluka. On ne vodi računa, njega ne zanima šta će ko misliti. On gura i dalje, dakle, to svoje. Uporno. Evo ga u Beogradu, došao je gore. Oni guraju tu svoju liniju. Baš njih briga i za mrtvima i za ovo i ono. A mi svi znamo da rat traje zbog njegovog koncepta. Jer sve dok postoji taj koncept takav, za svako selo će se voditi rat u ovoj državi. I to će trajati dok se ne istrijebe stanovnici ili sela ili gradova. Nikad se Muslimani neće pomiriti s tim da Here budu u nečijoj drugoj vlasti zato što su vojno oslabili. Prema tome, oni će ratovati 20 godina itd. Mi bismo sada mogli po cijeloj Bosni zaći i to tako prikazati. A to je Ovenov plan. Mi bismo morali njima dati do znanja da se na toj osnovi više ne mogu, nemojte da se gore desi da se mi podijelimo.
HARIS SILAJDŽIĆ: Znam, ali to je platforma gore, Ivo. To je platforma. Mi idemo gore da raspravljamo o tome jer je ovo nastavak pregovora. To su novi pregovori. Ali da se zna kako idemo gore. Mi idemo gore na nastavak pregovora da se razumijemo. Mi se moramo izboriti za nešto novo. A mi idemo gore sada, idemo, nastavljamo platformu koja postoji - ona je nastavak onog do čega smo došli prošli put u Ženevi. I na tome rade, koliko ja znam, možda ja nemam dobru informaciju, Francuska, Engleska, Njemačka i Amerika.
KOMŠIĆ: E onda ne znam, mi smo sabor održali zbog toga da ne damo pristanak više na takve... I ja ću se tako ponašati. Da se razumijemo, ja sam ozbiljan čovjek.
...
SILAJDŽIĆ: Ma jeste 9. februara je sastanak sa hrvatskom stranom sa Granićem. Jer su oni prvo tražili da se sastanu predsjednik Tuđman i Izetbegoviđ u Rimu. Pa to predsjednik nije pristao na te sastanke.
LAZOVIĆ: Što se mi toliko mučimo?
SILAJDŽIĆ: Ma mučimo se, ovo je Mirko suštinsko pitanje koje postavlja Ivo. Nema uređivanja, ti znaš kako je s putovanjem, a drugo prekosutra ujutro imam sastanak sa Granićem.
...
LAZOVIĆ: Ova grupa za formiranje zaključaka po prvoj tački dnevnog reda. Da je formirano to su predsjednici klubova.
IZETBEGOVIĆ: Koliko njih ima ljudi?
LAZOVIĆ: To je Enver Kreso SDA, Boro Bjelobrk SDP, Rasim Kadić liberali, Tomislav Obrdalj HDZ, Mirko Prskalo HSS, Sejfudin Topić reformisti i Kasim Begić kao nezavisni. Oni bi trebalo da prate raspravu i da predlože Skupštini neki prijedlog zaključaka.
...
Sjednica je završila s radom u 69 sati.
Magnetofonski snimak 241. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 26. februara 1994. godine.
IZETBEGOVIĆ: Nemamo danas obiman dnevni red. Imamo samo imenovanja, ako neko od vas ne bude imao neke druge probleme. Imamo imenovanja u vojsci, na RTV-u i u pravosuđu pa vas molim da raspravimo to. I imamo onda tekuća pitanja. Prvo bih prešao na imenovanja. Imamo, prije svega, Odluku o formiranju 7. korpusa i rasformiranju 6. korpusa. Dakle, gasi se 6, a formira se 7. korpus. Ovdje ima odluku koja se tiče granice itd. Dakle, ona je, grubo gledajući, bivši 3. korpus, dijeli se praktički na dva korpusa: na 3. koji ostaje u Zenici i 7. koji će obuhvatiti više travničku oblast. Ne znam da li tačno bivši 3. korpus ili se može kazati da se kompletan 3. korpus dijeli na dva? Možda su to detalji koji nas ne interesuju. Druga stvar, 6. korpus se gasi i sve podlazi pod 4. korpus, s tim što se malo njegova granica pomjera. Ali, uglavnom, grubo gledajući, on osim Mostara obuhvata gore uzvodno. Pokazala se potreba da se to tako organizira. Dolinom Bosne jedan korpus, dolinom Neretve drugi korpus i tamo praktički lašvansko-...1. Tako smo imali, ako se sjećate, u sastavu 2. korpusa bilo je Maglaj - Tešanj. Oni su odvojeni Majevicom, naime Ozrenom. Sad je sve to pripojeno 3. korpusu i ide sav dolinom Bosne kontinuirano. I, naravno, 105. pokazala se potreba za imenovanjem komandanata.
Komandant 3. korpusa Mehmed Alagić ostaje komandant ali 7. korpusa, dok se za komandanta 3. korpusa dovodi Sakib Mahmuljin. To je zaključeno nakon dužeg proučavanja i razmatranja ko bi mogao da radi te poslove. Prema tome, ovo Predsjedništvo treba da odluči. Prijedlog vojske je takav. Oni su se sa mnom konsultovali oko ove stvari. To je njihova personalna, kadrovska služba. Bio je sad i komandant u centralnoj Bosni dosta dugo i posmatrao je taj rad i mislimo da bi tako trebalo. Dakle, Alagić ostaje komandant, ali dolazi i ovaj novi. Možemo li to prihvatiti? Ima li ko kakvu primjedbu, pitanje?
Sjednica je završena u 17 sati.
Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva RBiH, održane 10. marta 1994. godine. (1)
IZETBEGOVIĆ: Izlaganje gospodina Izetbegovića nije snimljeno.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Bio sam u nezgodnoj poziciji na svaki upit o pojedinim stvarima. Ne znam šta ću odgovoriti. Bar da nas vi izvijestite dokle je došlo, šta je aktuelno. Da znamo. Sad smo u poziciji da čujemo iz novina ili iz tvog sinošnjeg intervjua.
IZETBEGOVIĆ: Ja lično nisam spreman trenutno.
DURAKOVIĆ: Ne mislim trenutno. Ima dosta tih inicijativa. Sinoć se Trnka javlja - prijedlog novog ustava je, faktički, u prvoj verziji gotov. Haris je obavio razgovore u Moskvi i očekuje susret 14. Kristofer - Kozirjev. Za 15. najavljuju da bi moglo doći do potpisivanja nekih stvari itd. Na jučerašnji uput pet-šest članova ja sam jednostavno rekao da nisam upućen. U takvoj poziciji je svaki drugi član Predsjedništva. Možda je Ganić nešto više upuĐĆen. U prilično su nezahvalnoj poziciji. Mislim da bi bilo korektno da čujemo šta, kako i da se dogovorimo. Skupština u svakom slučaju. A možemo, naravno, i ovo ako vi nađete vremena i mogućnosti.
IZETBEGOVIĆ: Zahtijevaću da Silajdžić podnese izvještaj o tome svemu o toj fazi. Poslije sjednice zatražiću od njega izvještaj. Da mogu da ga obrazložim. Ja sam oko nekih rješenja u dilemi. I stvari se jako brzo razvijaju. Mi smo imali - delegacija neka pregovara, Skupština konačno verificira taj dokument, a prije nego što bih pošao na taj potpis, koji neće vjerovatno biti 15. nego malo kasnije, prije toga bih zatražio saglasnost Predsjedništva pa bismo u vezi s tim poveli raspravu da li to potpisati ili ne. Kad budemo znali dokumente. Teško se ljudi snalaze. Svaki dan su bile izmjene jučerašnjih stvari. Ja neki dan kad sam uzeo taj štos papira koje sam dobivao, nisam se uopšte mogao snaći. Naime, bila je jedna pomalo neuobičajena... koja se sastoji u tome da se danas pređe jedan dio Ustava i ja to dobijem. Sutradan očekujem nastavak međutim oni kažu u jučerašnjem tekstu se mijenja to i to, pa se onda prekosutra mijenja u onome što je promijenjeno itd. Tako je to. Juče je kod mene neko bio i tražio. Ja sam jednostavno rekao da više u tim papirima ne znam šta važi, a šta ne važi. Teško je pratiti jer stalno mijenjaju već prihvaćene stvari. Svako smatra da je to morao da uradi. Tako da su stalno vršene promjene. Sad tek imaju nekakav nacrt. Mislim da ga tek imaju od sinoć, od juče popodne, neki nacrt koji još nije stigao ovdje, o kome bi se dalo govoriti pa kazati sad je to to što su oni uradili. Inače, to je jedna hrpa papira u kome jedan drugom stalno skaču u usta. Papiri. Više ne znate jesu li ovo kompetencije Vlade ili to nisu, jesu li ovo funkcije države ili nisu, je li to, osim ukoliko je fiksirano onim okvirnim dokumentom. I, prema tome, predlažem, da ne bismo oko toga sad puno raspravljali, da ja zatražim izvještaj danas od Silajdžića, dokument će biti vjerovatno, danas će stići u engleskom tekstu, da se odmah dadne prevesti i da na bazi ovog izvještaja i dokumenta koji je preveden, kakav izgleda, zakažemo razgovor sutra poslijepodne ili prekosutra ujutro, zavisno od toga da li će se moći prevesti do sutra. Ne bi loše bilo da se sad, mislim da je to put. Ako ste za to da zakažemo za sutra popodne u 15 sati razgovor. Da prekosutra ne bude kasno.
MIRKO PEJANOVIĆ: Ja bih zamolio, ja ovo podržavam, Nijazov prijedlog i vaš prijedlog da tako uradimo. Ja bih sugerisao da ne ulazimo zašto šta i kako šta. Ali osim ono što je vama direktno u konsultaciji na vezi koju imate s našom delegacijom i što je hitno, da bude operativni zaključak da članovi Predsjedništva od MIP-a dobivaju informacije, poruke, zabilješke, dokumente tako da možemo na vrijeme da se pripremimo, da možemo prema javnosti biti spremni i da možemo u konsultacijama učestvovati.
IZETBEGOVIĆ: Tri člana Predsjedništva su gore. Ne znam šta očekujete od mene. Ja sam u istoj poziciji kao i vi.
PEJANOVIĆ: Ne tražim ja od vas, ja tražim da MIP poštuje to.
IZETBEGOVIĆ: Naša su tri člana Predsjedništva gore, nije to neka komisija van Predsjedništva. Rade gore.
PEJANOVIĆ: Ja mislim samo na MIP. Samo da ono što dobijete dobijete vi, osim ono što nije uska konsultacija da dobijemo, da možemo pratiti.
IZETBEGOVIĆ: Tri člana Predsjedništva su gore, članovi komisije, osam eksperata sastavljena baš na takvoj jednoj osnovi da to nije nikako u jednim rukama. Silajdžić se tek juče pridružio razgovoru ponovo kad se vratio iz Moskve. Dakle, predlažemo da se sutra malo ranije, negdje u 15 časova, sastanemo. Čim od Trnke stigne tekst novog ustava neka dadnu na prevođenje. Nemamo vremena, što se tiče dnevnog reda po kome radimo imamo li tu primjedbi? (Nastaviće se)