Magnetofonski snimak 246. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 14.4.1994. godine
RASIM DELIĆ: Drugo, pozdrav glasom. Vi znate da se stroj pozdravlja "pozdrav domovini", otpozdravlja se "pozdrav". Tako da tu ništa ne mijenja. Ali pozdrav u neposrednom općenju da se uvede, mi smo uveli zdravo i predlaže se da pored toga bude i selam, odnosno selam i zdravo. Zavisno od toga kakav je sastav sredine u kojoj se to govori.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Negdje će biti samo jedan, negdje samo drugi, negdje oba.
DELIĆ: Riječ je o tome što je to već prihvaćeno praktično u Armiji. To ljudi rade u praksi.
IZETBEGOVIĆ: Selam znači "mir" ili "spas".
ABDULAH KONJICIJA: Da ne bude ni jedno ni drugo, neka bude "mir".
IZETBEGOVIĆ: Ne možeš sad naučiti narod da govori nešto što ne govori.
STJEPAN KLJUIĆ: Predsjedniče, uvođenjem riječi "selam", meni to ne smeta pravo da vam kažem. Vidim to se prakticira i u Ambasadi. Ja sam rekao "dobar dan", pa sam bio ko bijela vrana. Mislim, to ne bi bilo u redu. Nije građanski. Onda će vam Hercegovci tražiti "hvaljen Isus i Marija" i onda smo otišli mi svi kvragu. Nismo se pošli tako boriti. Pošli smo se boriti za slobodu i uz sve uvažavanje tog izraza koji ima religioznu tradiciju treba da se u tome izražava. U vojsci treba reći "dobar dan", "zdravo" ili drugačije. To je jedino moguće da zadržimo tu vojsku i zajednički naziv u vojsci da bude za sve.
MIRKO PEJANOVIĆ: Meni ne smeta. Ja privatno odzdravim kad ljudi kažu "selam" to nije problem u privatnoj komunikaciji. Ali, Armija je naša najsvjetlija zajednička institucija koja je nastala u ratu. Kažem naj-svjetlija. Svjesno. Trebalo bi joj sačuvati sve što je zajedničko za ljude koji je nose. Istina, ona je sad u nacionalnom smislu najbrojnija s Bošnjacima i valja i tu voditi računa o nekim realnostima. Međutim, palo mi je na pamet ovo što je rekao Stjepan kad sam ovo čitao. Hoće li nas ovo odvući da sad ovi, naglašeniji Hrvati-katolici kažu mi hoćemo svoj pozdrav. Sutra se pomire, hoće i pravoslavci "pomozi Bog". To već šareni Armiju. To joj već stvara teškoće. I ja bih bio za to da sačuvamo zajednički civilizovani pozdrav koji oslobađa Armiju od ovog razdiranja koje će uslijediti ako ovako krenemo
IVO KOMŠIĆ: Mislim da mi treba u državi da sačuvamo sve građanske forme ophođenja, bez obzira na to kako će država izgledati, kako će ona biti ustrojena. To je nešto što je civilizacijsko dostignuće. To ima jako puno prednosti i onda se neke stvari unaprijed otklanjaju. Nisam pristalica da postoje dva naziva, jer to može, nekome će odgovarati jedan, nekome drugi, a mora se uvijek znati s kim se pozdravlja čovjek u uniformi. Neko može to shvatiti kao provokaciju. Ja sam zato da inače, ne samo u vojsci, nego u svim institucijama države, gdje je god to moguće, provesti, držati se ovog nekog građanskog reda koga se mi uopće ne trebamo stiditi, ne trebamo od toga bježati, jer je to neko civilizacijsko dostignuće. Mi smo evropska zemlja.
IZETBEGOVIĆ: Kako je do sada ta odredba glasila?
DELIĆ: "Zdravo" samo. Vi se sjećate da smo morali uvesti i neki pozdrav u Armiju BiH. Sjećate se kad smo na Predsjedništvu raspravljali o pozdravu "zdravo" da je već tada bilo otpora hoće li to, to je preneseno iz one vojske i hoće li to biti prihvaćeno. Mi imamo opštu šarolikost jer nemamo nikakvog pozdrava, pozdravlja kako ko hoće. Govorim o onom ličnom pozdravu. Ja sam i tada razmišljao, slažem se ni u jednoj armiji nemate nego jedinstven pozdrav. "Zdravo" je naišlo na otpor.
IZETBEGOVIĆ: Hajmo da prihvatimo jedan pozdrav, koji bi to bio?
DELIĆ: Prevod svih pozdrava je "mir s vama". Ja sam tada razmišljao da li "mir s vama", ili "s vama u miru".
IZETBEGOVIĆ: Teško se pozdrav može, u vojsci se može narediti, ali teško se prima u narodu. Koji bi to bio jedinstven pozdrav? Ovaj kaže rukom i glasom. Koji je to jedinstven pozdrav? "Zdravo" jako asocira na jugo-vojsku i mislim da se niko ne pozdravlja. "Dobar dan" kažu ljudi, "dobro veče" itd. "Selam" kažu, ali "zdravo" niko ne govori. Ako možemo da se složimo o nekom jedinstvenom pozdravu bilo bi to najbolje.
PEJANOVIĆ: I ja sam za to da bude jedinstven. Spremite, nije to jednostavno.
IZETBEGOVIĆ: To je vrlo delikatno pitanje.
ENVER HADŽIHASANOVIĆ: Hoću da kažem da, bez obzira na to šta mi napišemo, život teče. Ako je to tako, onda sam da napišemo ono što obuhvata život, što ga ne komplikuje. Nema u ovom trenutku na ovo vaše pitanje "koji je to jedan pozdrav". Mislim da nema potrebe da se mučimo, nego da damo po ličnom izboru ljudima da se opredijele za taj pozdrav, ne iritirajući nikoga. Pa što kaže gospodin Kljuić ako oni budu sutra Hercegovci insistirali da se tamo gdje su oni dominantni tako pozdrave "hvaljen isus i Marija" neka to rade. Meni to lično ne bi smetalo. Dakle, da vas ne zadržavam dugo, to je jedna logika koju Englezi primjenjuju kad prave šetališta, putanje kroz travu. Ne može se to birokratski, kabinetski odrediti. Ovo što mi predlažemo je život.
IZETBEGOVIĆ: Da vidimo da li bismo mogli na ovaj način da postupimo: Mi smo vojnički pozdrav odredili. To je "pozdrav domovini" to je u redu. A što se tiče drugog dijela možemo kazati da je u tom pogledu ostavljeno na raspolaganju, svaki pozdrav koji nije suprotan tradicijama. Dakle ne bi mogao da upotrijebi "za dom spremni" ili neki drugi pozdrav. Ali bi mogao da upotrijebi svaki izraz koji je uobičajen u narodu. Može da upotrijebi po vlastitom izboru. Jer ne bi trebalo nametati "zdravo". To ne ide. Ni ja nisam do sada čuo da neko govori "zdravo". Ako rekneš "dobar dan" onda se postavlja pitanje šta ćeš naveče. Neka kaže prema prilikama. To su susreti manje zvanični koji nemaju oficijelni karakter, šta misliš, generale, o tome?
DELIĆ: Cilj je to za neoficijelne stvari. Oficijelno je stroj, oficijelno je pozdrav rukom. Ljudi se pozravljaju rukom.
IZETBEGOVIĆ: Onda možemo kazati može se upotrijebiti po vlastitom izboru neki od pozdrava koji su u toj sredini uobičajeni i po vlastitom izboru onoga ko pozdravlja. Ja sam imao običaj da pozdravim sa dva pozdrava "selam" i "dobar dan". Stalno, oba pozdrava sam upotrebljavao. Osim baš ako sam bio u vjerskoj zajednici nekakvoj. Onda nisam. Ali ako sam došao u mješovitu sredinu, u opštinu neku tamo. Znam da je bilo i jednim i drugih odgovora.
KOMŠIĆ: Ovo je službeni pozdrav i on je u strukturi armije. Armija je sama po sebi državna organizacija i ona je birokratizirana. To je najbirokratskija organizacija u svakoj državi.
IZETBEGOVIĆ: Onda dijelimo dvije situacije. Pred stojem i u običnoj komunikaciji. Kad ulazi u prostorije negdje.
KOMŠIĆ: Nije baš obična komunikacija, uvijek je to službena komunikacija. Sad ću vam reći. Imate HOS, pripadnike HOS-a ili pripadnike Stranke prava. Ta stranka će se ovdje razvijati u BiH, oni će vas svi pozdravljati "za dom". U njih je takav pozdrav.
KLJUIĆ: Nemojte da pravimo cirkus od armije. Ako treba, treba reći "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče". To je zvanično, A kad se pozdravimo tamo, onda će reći "selam", onaj drugo.
IZETBEGOVIĆ: Šta da stavimo u tekst?
KLJUIĆ: Ja mislim "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče". To je jedno normalno. To je zajednički naziv za sve ljude. Ja pravo da vam kažem ne mogu reći "hvaljen Isus" Komšiću. Mogu samo reći monsinjoru i fra Petru ili nekom popu na ulici "hvaljen Isus i Marija". Pazite, znam da je sad takva atmosfera, ali ja se borim protiv lažnih stvari. Kaže general ne prihvaća "zdravo". To je kao odbijenica prema JNA. Ljudi moji, svi su nam kadrovi iz JNA. Da budemo svjesni toga. Svi su nam kadrovi rukovodeći iz JNA i neka su. Neće oni voditi politiku koju su vodili do sada, ja diskutujem individualno. Vi ako hoćete saslušajte me, ako nećete, ja ću izdvojiti svoje mišljenje. Najprirodnije je "dobro jutro", "dobar dan", "dobro veče". Time bismo mi to riješili. A, ko hoće da kaže "selam", ja nemam ništa protiv. Ali vam kažem da takvo politiziranje armije u tom smislu nije dobro - prvo za muslimanski narod. Jer ja sam jedan od onih ljudi koji cijeli život ovaj ratni.
IZETBEGOVIĆ: Prihvatili smo mi to. Idemo dalje pa da kažemo da li ćemo odrediti ili nećemo odrediti. Sad je tu izbor.
….
KLJUIĆ: Praksa je takva. Pazi, ja sam sad obišao 22 opštine, primio sam neke raporte, nisam od te vojske, ono "pozdrav domovini" - "pozdrav" to je u redu. A, sad praksa će biti tako, što nije zabranjeno ili je dozvoljeno i nakon tri mjeseca ćemo opet doći ovdje u situaciju da raspravljamo. Tri godine neprijatelji ove države stalno impliciraju da je armija muslimanska. Ona jeste po sastavu muslimanska jer ima 90% Muslimana, ali mi smo svi pošli u borbu za BiH nismo išli u borbu za neke parcijalne ciljeve. Druga je stvar šta će politika izroditi iz toga. I zato mislim da bi trebalo zaštititi vojsku i državnu administraciju.
….
IZETBEGOVIĆ: Neka ostane ovo "pozdrav domovini" - "pozdrav". Neka ostane da se vojna lica pozdravljaju rukom. Ostalo je pitanje slobode unutar toga. Siguran sam da će to što nije određeno popuniti se ta praznina nečim što će ljudi na neki način se pozdravljati tamo. Neka se pozdravljaju kako hoće. Ne bi im trebalo nametati da se pozdravljaju sa "dobar dan". Oni će prema prilikama to uraditi. Zavisno od situacije i sredine u kojoj se nađu.
…..
KLJUIĆ: Kako ćemo riješiti ovaj drugi problem. Odlaskom Šibera, svako ima svoju procjenu. Šiber je otišao, da li privatno ili ne, ti sad u VK nemaš nijednog Hrvata. A ja tvrdim da smo mi Hrvati u Bosni dali određen doprinos Armiji. I ako Ćemarlića prihvatite imaćemo jednog. Malo i to moramo gledati. Kao što politički mi rušimo Herceg Bosnu odavde i na terenu, onda će ti sutra doći iz Herceg Bosne i ultimativno ti reći - osam ili 10 generala da se stavi. Mi moramo naći jednu mjeru. Oni sad već imaju puno generala. Znam da ne može to nikako idealno biti, ali moramo naći ljude koji će dobiti neku satisfakciju. Jer uvođenjem činova prije kraja rata, mi smo na pravili jednu zlu krv u Armiji. Pogotovo što su to profesionalci koji se međusobno znaju. I oni kažu, da ti objasnim. Ja saslušam sve, ali ne dam nikom za pravo osim da ga pohvalim. Jer nisam ta osoba koja bi se time bavila. Ali to je izazvalo jednu ...pogotovo što niko od ovih generala nije bio patriota kao građanin da je postao general u ratu. Sve su oficiri JNA.
Mi smo mala zemlja, moraćemo imati manju armiju. Nećemo moći imati toliko profesionalnih oficira. Nećemo moći izdržati to. Ići ćemo na jedan sistem općenarodne odbrane da će svi građani u datom trenutku imati neke vježbe i baviti se time, ali nećemo moći imati armiju koja je bila u JNA tako brojna i taj administrativni kadar jer nećemo moći izdržati finansijski. Prema tome, da se malo o tome vodi računa. Nisam siguran da li treba i Dudakovića dati za generala, predsjedniče. Ali nekoga iz tog bihaćkog, neko ko se tamo bori u najtežim okolnostima. Da nije bilo ono iz Zagreba prebacivanje materijala... oni su u najtežoj situaciji. Imaju svugdje sukobe sa četnicima, drugo Abdić. I mislim da bi i tu trebalo malo podići moral.
…..
DELIĆ: On (Rifat Bilajac) je bio po odluci Predsjedništva. Poslat je u Zagreb. Trebalo je da se dogovori zajedničko zapovjedništvo poslije vašeg potpisivanja s Tuđmanom o vojnom savezu. On je tada otišao u ime Armije BiH da to dogovori. Tada je išao i u Krajinu. Prvi je on otišao u Krajinu i tada je išao i u Orašje. I tamo je on.
IZETBEGOVIĆ: Probio se on u Krajinu, iako je Krajina bila opkoljena.
DELIĆ: Išao je avionom. Bio je na svim ovim frontovima. Mislim gdje god ga pošalje čovjek on uradi. Inače, on je jedan od najškolovanijih oficira. U ovom momentu on je jedan od kreatora buduće armije BiH. I on svakodnevno radi. Gospodin ministar zna. On ima jednu manu, to je jezik.
…
IZETBEGOVIĆ: Mi smo, ja i komandant, dogovorili da ne idemo mnogo sa generalima, ali ipak neke ljude, konkretno sad ovog Alagića kome vjerovatno predstoje prilično teški dani na Jajcu, donjem Vakufu itd. jer je Krajišnik. On je komandant Korpusa. Ova dva čovjeka - mislim da je to dobro odvagano. Ako smo se složili s tim, da idemo dalje. Sad imamo ovdje puno veći prijedlog. Da vidimo ovdje. Imamo predlog - formira se 8. korpus. To ne ide u javnost.
…..
KOMŠIĆ: Mi smo prešli na narednu tačku dnevnog reda.
IZETBEGOVIĆ: Devizna sredstva. Ovdje se vidi. Ima nekih prihoda. Koga zanima, neka čita. Ovo je Vlada podnijela. Pošto mora po zakonu da prođe ispred nas. Možemo ih zovnuti da ih upitamo. Prijedlog odluke o postavljenju ambasadora BiH u Vašingtonu i ambasadora pri stalnoj misiji u KEBS-u. To su predloži za ambasadora Sven i Mahir Hadžiahmetović, ambasador pri stalnoj misiji pri KEBS-u.
KLJUIĆ: Ja nisam da bude Židov ambasador u Vašingtonu. On jeste poseban čovjek. Mi, pravo da ti kažem, Alija, od tih 300 ljudi koliko si ti postavio tu, ima 290 Muslimana, sedam Srba i tri Hrvata koja se ne pitaju u Briselu, u Minhenu i još negdje. Mislim da moramo voditi računa o nacionalnoj strukturi. Nema smisla to.
IZETBEGOVIĆ: Kakva je nacionalna struktura?
KLJUIĆ: Katastrofalna. Ali ja sad ne želim da to mijenjam. Mi smo rekli da ćemo jedan dan sjesti o vanjskoj politici. Moramo kao država biti realni.
Mi smo postavili na vrlo važne funkcije ljude i nije istina da mi nemamo kadrova, nego je pitanje sad tebe i Silajdžića s kim ćete vi razgovarati. Hoćete li s Herceg Bosnom razgovarati koja ruši BiH i ja rušim Herceg Bosnu ili ćete razgovarati s ljudima, sad je Komšić predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća. Ili će država BiH postaviti ambasadora. Ako će država postavljati, onda ćemo mi ovdje sjesti, pa izvolite prijedloge. To je političko pitanje kako ćemo postupiti. Ako dođe ovaj u Vašington, ja jesam da imamo Židova u diplomaciji i više njih i da se uspostave odnosi sa Izraelom ako treba i u Londonu da bude jedan od Židova i u Americi, ali nisam da se zatvori ambasada za Hrvata. Jer je bilo riječi da će u UN biti Musliman, a u Vašingtonu Hrvat. Pa onda je bilo riječi da će u Austriji i Njemačkoj biti, a evo nigdje nema. Prema tome, ja mislim daje to na mala vrata guranje stvari. Ljudi će nama praviti probleme. Praviće probleme.
KOMŠIĆ: Ja predlažem posebnu sjednicu na tu temu. Za koji dan.
KLJUIĆ: Ali da se pripremi.
…..
Sjednica je završena u 16.45. (Nastaviće se)