Magnetofonski snimak 251. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 22. juna 1994. godine (1)
TATJANA LJUJIĆ-MIJATOVIĆ: Ja se izvinjavam. Gospodinu premijeru bih uputila jedno pitanje iz razloga što nisam bila tu i nije mi jasno, a voljela bih da mi bude jasno: Postoji li neki oficijelni razlog zašto je gospođa Turković smijenjena? Ili vi smatrate da ne treba da se kaže. Oprostite, ali bih željela da znam.
HARIS SILAJDŽIĆ: Ovako, to je u jednom vremenu bila najuspješnija naša ambasada i najteži posao obavljala. To je sigurno tako. Međutim, u Ambasadi se zaposlio ogroman broj ljudi - preko l00 ljudi. Nagomilali su se problemi koji su praktično problemi jedne čitave Vlade. To je Ambasada obavljala jedno vrijeme. Nakon toga su se, da upotrijebim jedan izraz problemi usložnili što bi neko rekao zbog odnosa, zbog ako hoćete i zamora ljudi. Zbog toga što je ta ambasada morala raditi sve i sve. Dakle, sve što jedna ambasada normalno ne radi ova je radila. Došlo je do nekih međuljudskih odnosa koji se jednostavno nisu mogli riješiti na drugi način. I što se tiče gospođe Turković, ja ću biti za to da se ona usmjeri na neku drugu dužnost koja je ako ne važnija, isto tako važna kao i ova.
LJUJIĆ-MIJATOVIĆ: Hvala.
…..
IVO KOMŠIĆ: Predsjedniče, pod tekućim pitanjima, ne znam pošto se radi o osobnoj stvari, da li ovdje ili da nas dvojica to riješimo.
STJEPAN KLJUIĆ: Najbolje vas dvojica.
KOMŠIĆ: Samo da znate o čemu se radi. Radi se o mom stanu. Želim svoj status. Ja sam podstanar u Sarajevu nemam ništa.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Neka vide nadležne službe.
KLJUIĆ: To kad dođu i ovi iz Federacije. Niko nije iz Sarajeva.
MIRKO PEJANOVIĆ: Predsjedniče, Ivo je došao na početku rata iz Kiseljaka, ovi sad dolaze. Bi li mi mogli ovih dana, neovisno od ovog izvještaja što će se dati Skupštini, razmijeniti mišljenja u Predsjedništvu o ovim problemima koji nastaju u vašim pregovorima sa kontakt grupom. Da vidimo tu gdje smo, šta smo, šta možemo dalje.
IZETBEGOVIĆ: Naravno da bih, ako imamo šta da vam kažemo novo. Nema ništa novog. Stvari se ne miču s mrtve tačke uopće.
PEJANOVIĆ: Da budemo jednako informisani. Isturamo se stalno - putujemo, govorimo, dolaze novinari. Kad biste mogli planirati u naredna dva-tri dana.
…..
MIRO LAZOVIĆ: Ima li potrebe, s obzirom na probleme u vezi sa sastavom Vlade, da se i ovo Predsjedništvo na neki način upozna s tim problemom ili da eventualno zauzme neki stav koji ti može u konsultacijama koristiti kao neki argument?
SILAJDŽIĆ: Mislim da Predsjedništvo treba da bude upoznato, svakako. Prvo, s činjenicom da je sve teže pridobiti ljude da rade u Vladi. Vjerujte. Imao sam četiri-pet razgovora juče. I prije je bilo teško, a sada je još teže. Ljudi jednostavno neće da rade u organima. Na fin način se zahvale. To je jedna pojava koja zabrinjava. Naravno, da se to istog momenta odražava na kvalitet rada Vlade.
Druga je činjenica da je Zubak sa svojom delegacijom došao tek sinoć. Ne znam da li je uopšte došao? Jeste. Kasno je došao i da mi u vezi s tim nismo razgovarali. Nije usklađeno. Prema tome, imamo tu poteškoća. Nemam nijedno ime. Ono što je u novinama ne uzimam zvanično. Možemo reagovati na to. Oni treba da dođu i da kažu da se u konsultacijama pojave sa listom. Na toj nezvaničnoj listi figurira ime Jadranka Prlića, to da znate. I tu postoje različita mišljenja. S obzirom, znate istorijat da vam ne govorim o tome, neki misle da bi trebalo da ostane u Mostaru ukoliko mi možemo uticati na to, neki misle da bi trebalo upravo zbog tog istorijata da dođe u Sarajevu. Mišljenja su podijeljena sa podjednako snažnom argumentacijom na jednoj i na drugoj strani. Čini mi se da će u sastavu te vlade, s te strane, biti najviše problema u vezi s ovim imenom. Ne znam kakva će biti reakcija poslanika, kakva će reakcija biti u javnosti ukoliko Prlić uđe u Vladu.
IZETBEGOVIĆ: Reakcija poslanika je negativna na to i to listom, mada nije zakovana sasvim. Onda se pojavilo pitanje da li oni ovo koriste da odugovlače proces. Bojim se da je ovo za neki taktički potez da se kaže on to mora biti, mi kažemo ne može, oni mora, ne može, hajmo odložiti stvar za 15-20 dana. Njima odlaganje odgovara. Bojimo se da tu ne uletimo u neku klopku. Sa druge strane, ako ga prihvatiš, imaćeš reakciju. Listom su poslanici bili protiv. Samo su neki branili na mogućnost ove taktike da je možda cilj da se udogovlači sa Federacijom. Mi imamo dokaza u vezi s tim da oni organizuju, odnosno reorganizuju HVO. Stvaraju neke pukovnije od njih. Dakle, ja sam juče rekao da ti kuću koju želiš da napustiš ne popravljaš je više. Oni sad to popravljaju tamo. Oni hoće da tu nastave s tom građevinom. Jedini način da to demontiramo je da montiramo Federaciju. Drugog puta nema. Ako ga neko zna, neka ga kaže.
Vjerovatno ćete danas imati reprizu na Skupštini, istu takvu reakciju, ali takva su razmišljanja. Dobro bi bilo da i sami o tome vidimo da li se radi o toj stvari, jer oni znaju. Pošto su znali iz ranijih razgovora da je Prlić neprihvatljiv, oni su ga jednostavno... Juče, Prlić je rekao da neće ići u Sarajevo. Rekao je to i Jakoviču juče. Meni Jakovič kaže, riješen je, on nije znao da je došlo do promjena. Pitanje koje je stajalo na putu Vladi to je pitanje... Meni je, kaže on, zadnji put rekao u Mostaru: "Ja ne idem u Sarajevo, ja ostajem u Mostaru". Rekoh, krivo ste obaviješteni ima novost u vezi s tim. Ja se plašim da je to stavljeno zbog toga i budite uvjereni da je to tako.
LAZOVIĆ: Neka ide tajnim glasanjem.
IZETBEGOVIĆ: Onda neće doći do izbora Vlade.
…..
KOMŠIĆ: Imam jedno pitanje. Šta će se desiti ako mi izaberemo ovoga dopredsjednika odozdo, a on ne dođe u Sarajevo, ostane dole da obavlja tu funkciju?
LJUJIĆ-MIJATOVIĆ: Ne može tako.
KOMŠIĆ: Jeste li razmišljali o tome?
IZETBEGOVIĆ: Šta ja znam. Samo se bojim da nije ovo trik. Mogu vam reći da sam skoro siguran da je to trik, da se stvar odloži. Jer njima je do odlaganja stava. Uletjeli smo u drugu jamu, prema tome ne znaš šta da uradiš. Ideš tačno, ideš uskim putem pa provalija desno, provalija lijevo. Ako ga ne izabereš oni će sad stvari odugovlačiti. Do tad dalje nastavljaju montažu Herceg Bosne i slabe naše pozicije. Ako opet progutaš takvu udicu pa primiš čovjeka, onda šta da radiš.
KOMŠIĆ: To bi trebalo vidjeti.
KLJUIĆ: Ne bojte se vi, Prlić će doći u Sarajevo. Sigurno će doći.
PEJANOVIĆ: To će biti najmanji problem. Zaista su psihološka i druga reagovanja u vezi s njegovim imenom, to je juče objavljeno, ja što sam mogao da čujem, nepovoljna su. Ali što je, tu je. Ako bi se moglo, da iznesem to neka se čuje, ako bi se moglo izbjeći da on bude ministar odbrane onda bi to lakše išlo. Očito je vezano. Mi smo Harisu, iz Gradjanskog vijeća, takođe predložili bili jedno razmišljanje oko toga kako će se moći riješiti učešće građana srpske nacionalnosti iz kategorije ostalih. I tu ima teškoća. Ako uradimo bolje, više ćemo povjerenja graditi i čuvati. Ako uradimo slabije, tanjićemo.
KOMŠIĆ: Je li ijedan Srbin ušao u Vladu?
X: Jedan.
SILAJDŽIĆ: Ja ne znam. Odlučite vi, neka odluči Skupština. Kako god hoćete.
LAZOVIĆ: I ja sam htio postaviti pitanje. Nikad nisam razmišljao kao Srbin, ali u ovom momentu moram tako razmišljati. Je li ovo Vlada RBiH?
SILAJDŽIĆ: Jeste.
LAZOVIĆ: I ako bi se držali ovoga poslovnika koji je sada nerealan u ovom momentu, mogu prihvatiti tu realnost. Onda bi Skupština trebala odbiti sastav Vlade ukoliko ona zadovoljava nacionalnu proporciju. Međutim, realnost je takva da se ne može o tome govoriti. A može se govoriti o dva imena koja u ovom momentu treba da predstavljaju srpski narod u ovoj vladi. Ako toga ne bude, mislim da idemo na ruku Karadžiću i stvaramo jasnu polarizaciju da on pravi svoje organe paralelno organima Federacije. Kako ćemo se svijetu predstavljati? Gdje smo god otišli nas su pitali kakva je pozicija Srba u toj federaciji. I mi smo opet lagali više nego što jeste. I ako ne bude, to treba gospodinu Zubaku, mi smo to rekli ja i Mirko kad smo bili u Ženevi. To treba ovima iz HDZ jasno reći. Ovo je Vlada RBiH.
IZETBEGOVIĆ: Znam da je pitanje BiH najsloženije političko pitanje na svijetu. Pazite, nema niko pravog odgovora šta uraditi u ovom slučaju. Ako, pak, idemo tim prigovorom pa stvorimo jednu, da kažem bošnjačko-hrvatsku vladu bez Srba ili sa malo Srba, onda imamo prigovor da smo praktički sjeli na rudu neke politike iz Zagreba koja pokušava istisnuti Srbe odavde i stvoriti jednu dvonacionalnu vlast. I ovo pitanje Prlića pokazuje koliko su složena pitanja kroz koja mi prolazimo.
LAZOVIĆ: Sigurno da jesu. Mogu se donijeti sa zadrškom. Do pronalaska krajnjeg političkog rješenja. Kad ono bude jasno i ako ono da Karadžiću neku etničku svoju državicu, onda sve ove odluke koje mi donosimo koje idu u cilju jačanja Republike gdje se i Srbi uvlače, mogu se povući. Ja ću kao Srbin sigurno odmah odstupiti ako Karadžić dobije svoju skupštinu, svoju državu itd. Ja nemam šta tražiti ovdje. Meni je to jasno ukoliko manjine na neki način ne budu uvučene u sve to. Tako i ostali Srbi. A sve dok Bosna postoji, dok u međunarodnim okolnostima mi imamo taj adut u rukama, ja mislim da trebamo igrati na to.
IZETBEGOVIĆ: I ja mislim da treba igrati. Samo kako igrati tako da i običan narod razumije tu politiku. Jako je komplicirano. Obično to narod ne razumije.
AVDO ČAMPARA: Da vam saopštim. Sad su javili iz Kluba HDZ. Oni će doći u 11.30 u zgradu i misle da treba u 12.00 nastaviti. Dobro, to ne bi bio problem. Međutim, neće ni ovo biti problem - oni su mislili da se prvo imenuje Vlada Federacije, što ne može. Jer ne možemo Vladu Federacije, a nismo razriješili neke ministre. U tom momentu postojala bi dva ministra - jedan ministar za narodnu odbranu RBiH, a drugog bi već imenovali. Mislim da ćemo se o tome sporazumjeti s obzirom na to da neće Vlada se birati u prijepodnevnim časovima. Da mi pođemo kako smo se dogovorili. Ali u 12.00.
IZETBEGOVIĆ: Ali, kako Vlada Federacije, kad jasno tamo stoji da je to ista Vlada.
ČAMPARA: Nije što je ustavna, tu imaju dvije stvari. Mi smo donijeli ustavni zakon i to rekli. Međutim, u skladu s tim ustavnim zakonom nismo promijenili neke odredbe Ustava Federacije. I zato je tamo i dalje ostalo da Vladu Federacije imenuje predsjednik uz saglasnost potpredsjednika, a potvrđuje ga Skupština.
SILAJDŽIĆ: Šta je starije - ustavni zakon ili to?
ČAMPARA: Po ovom bi trebalo da je stariji ustavni zakon, s obzirom na to da se radi o Vladi RBiH, jer ne može Federacija birati čovjeka koji će predstavljati Republiku. Ona može birati čovjeka koji će predstavljati Federaciju.
SILAJDŽIĆ: To smo se bili složili.
ČAMPARA: Zato idemo prvo s Republikom.
SILAJDŽIĆ: Pazite, to može biti novi trik. Da se ne raziđemo na tome na proceduri, da ne dođemo do Vlade nikad. I zbog toga, mislim, ni Vlada se ne može formirati ništa bez jednog ozbiljnog razgovora s tim ljudima. Da vidimo kakve su namjere, šta hoće ti ljudi. Ako hoće da se ne održi, oni će naći način da se to ne održi. I prošli put smo se dogovorili, Čampara.
ČAMPARA: Jesmo, ali će oni možda pokušati sada da se paralelno drži u isto vrijeme, da prvo završi republička, pa odmah ide ustavotvorna da potvrdi, što se može prihvatiti.
IZETBEGOVIĆ: U svakom slučaju nama odgovara da imamo Vladu Republike, njima možda ne odgovara, i guraju drugu stvar. Nama odgovara da je imamo jer se mi nismo odrekli Republike.
ČAMPARA: Dok ne izaberemo novu, ova je.
IZETBEGOVIĆ: To je jasna stvar. Moramo rješavati stvari što prije, što prije uspostaviti Federaciju i što prije uspostaviti kantonalne vlasti. To je jedini recept da se te stvari riješe. Međutim, oni postave kojekakve zamke, odnosno traže da se plati neka cijena za to visoka.
Moramo vući komlikovane poteze. Nevolja je u tome što su oni ponekad pravi potezi, a narod ih onda uopće ne razumije, reaguje itd. Naš narod još nije, nismo narod sa velikim političkim iskustvom bar kad je riječ o bošnjačkom narodu.
Možemo jedino demontažom HVO. Kako da ih demontiramo? Prema tome, džaba je povika, galama. To ništa ne čini. Samo jedan sređen, uporan rad, strpljiv, ponekad što vidiš ne vidiš, što čuješ ne čuješ. Prošla su četiri mjeseca dana, koliko ima?
KLJUIĆ: Prošla su 94 dana.
IZETBEGOVIĆ: Nije se vratio jedan odsto izbjeglica, ništa. Rezultati su ravni nuli. Preksinoć sam morao da intervenišem za jednog starog čovjeka od 77 godina. Razbolio se i hoće da umre tu. Rođak mi je neki daleki. Da ga puste, da mu dadnu vizu preko Hrvatske. Mislio sam ne daju mladićima, ali ne daju čovjeku od 77 godina. Ne znam da li je uspio. Zvao sam juče Hadžu da interveniše preko Hrvatske ambasade gore. Zaustavljen je na granici. Čovjek jedva ide, ne daju mu ući. Ima tranzitnu vizu. Samo da dođe u Sarajevo, hoće da umre u Sarajevu. Tako stoje stvari. A sad šta? Čovjek bi mogao da iznese to na bubanj, da počne da galami u vezi s tim i rezultat negativan. Čini mi se. Možda krivo cijenim. Možda je potrebno ponekad napraviti galamu. Ja sam juče prijavio taj slučaj Viktoru Jakoviču i rekao je "trebaće ponovo, gospodo, vaše angažovanje da se taj dogovor implementira". Prema tome, planirajte jedan razgovor ponovo na vrlo visokom nivou učetvoro. Tuđman, ja i Silajdžić i s vaše strane Kristofer itd. Da se kaže - gospodo, to se mora ispoštovati. To nije šala. Potpisali smo to u Vašingtonu i nemojte se šaliti time. Nismo mi budale. Ali ne znam koliko je američka strana spremna. čini mi se da tiha diplomatija nešto više čini nego povika na to. I onda bih ja iznio čitav niz stvari. Kako se rekonstruiše HVO u nove pukovnije, oni misle tu da vjekuju itd. Da kažem, to nije implmentacija, gospodo, recite nam sada hoćete li vi to poštovati ili ne. Ja sam pitao zadnji put Tuđmana i rekao je: "Da, mi hoćemo poštovati". Ali kad smo razgovarali, šta je s Herceg Bosnom? Ne možemo mi dolje ostaviti bezvlašće. Ne možemo mi to pustiti pa sad neka bande tuku, ubijaju. Ipak se kaže u taj Mostar mogli su doći vaši da razgovaraju o željeznici. Jer ima neka vlast. Kad se uspostavi nova vlast to se demontira. To da. Ali prije toga se ne demontira. Kako mislite, pita, jel' jednostavno da kažemo raspušta se ili šta je. Ne može vaša vojska ući tamo tako neposredno, kaže, to je stvar jednog procesa. Došlo bi do općeg bijega Hrvata itd. Neka vlast mora da postoji kakva god je, kaže, bolja ikakva nego nikakva. Dajte da formiramo to što prije. Dobro, usaglasili se mi. Međutim, vuku se drugi potezi na terenu.
Da li to rade dvije ruke, ja ne znam. Možda bi on i htio da implementira. Moj utisak bi bio da bi htio.
KLJUIĆ: Kad je pitanje viza Haris i ti biste morali insistirati na jednom. Ja razumijem da Hrvatska neće da da vize za boravak. Tranzitna viza bi trebala biti obavezna za tri dana. Jer kad sam bio sad vani naši ljudi ne mogu da dođu. Sad ima autobus Zagreb - Zenica. Oni ne mogu da se vrate jer ne mogu dobiti tranzitnu vizu. Prema tome, nama bi trebalo da se izborimo da dobijemo trodnevnu tranzitnu vizu da čovjek dođe iz Sarajeva u Zagreb uzme kartu za Rim i da ide dalje. Dakle, ne za stalni boravak. Ali tranzitna viza da se toliko pojednostavi da se to može dobiti na svakom mjestu. I tu bi Amerikanci nama morali pomoći. (Nastaviće se)