Magnetofonski snimak 251. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 22. juna 1994. godine (2)
STJEPAN KLJUIĆ: Mi jedino ne možemo s njima konkretno ništa uraditi, ali moramo preko Amerikanaca. I mislim da sad moramo ići. Vjerujte da kad sam bio tamo u privatnoj posjeti pa su me pitali neki ljudi, ja sam prošao kroz neke strukture, pitali su me: šta mislim? Rekao sam, znate, vi ste založili gospodina Klintona i on je potpisao taj Vašingtonski sporazum i zato morate istrajati. I mi na toj psihološkoj bazi s Amerikancima moramo razgovarati da je u pitanju ugled Klintona i same Amerike. Jer mi s njima ne možemo to. Jedino ako se šta promijeni za mjesec-dva tamo. Ja kontam do Božića će se promijeniti. Jer ako ste čuli opozicija je potpuno monolitna i potpuno je napustila parlament.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da možemo preko Amerikanaca. Mi možemo da neke stvari pripremimo i da kažemo tako stoji implementacija.
Stanje implementacije je slijedeće, da kažemo da ne valja. Ako se sad stvore teškoće oko ovoga da kažemo podmeću nam neprihvatljiva čovjeka suprotno jednom članu tamo dogovora, znaju oni ipak. Zna Viktor. I to su namjerne teškoće. Molim vas, vi ste potpisnici i svjedoci tog dogovora. Klinton je potpisao. Intervenišete da se to uradi. To je ipak poigravanje s ugledom Amerike. Da napravimo svađu u užem krugu. Samo je trebalo poručiti ljudima da se odgađa Skupština za pola dvanaest. Rekoše u 11.30 da će doći. Onda treba ljudima objaviti to, ispada da se stvara utisak neozbiljnosti tamo. Imamo li još šta?
HARIS SILAJDŽIĆ: Moramo imati jedan sastanak s njima prije Skupštine. Da vidimo šta je to. Mi još nismo zvanično dobili tu listu. Ne možemo razgovarati preko novina. Da vidimo ko su ti ljudi. Onda oko Prlića će biti očigledno ta dilema.
LAZOVIĆ: Neka ide tajnim glasanjem. Avdo nije u pravu kad kaže član 125 "O predlogu za izbor glasa se za svakog kandidata posebno. Izuzetno od prethodnog stava, za izbor potpredsjednika i članova Vlade, za izbor članova radnih tijela Skupštine, glasanje se vrši na osnovu liste u cjelini, osim kada se izbor vrši radi izmjena ili dopuna njihovog sastava". Ovo je dopuna, ovo nije izbor nove vlade. Prema tome, može se ići da se pojedinačno glasa za svakog novog člana Vlade. I ako ne mogneš izbjeći u konsultacijama to, da se ide tajnim glasanjem.
KLJUIĆ: Da ne bi kompromitirali Prlića na kojeg mi računamo. Jer oni će nam Prlića za 6 mjeseci staviti za predsjednika Vlade, ako dođe do toga.
IZETBEGOVIĆ: Mi smo prihvatili u Predsjedništvu promjenu, ali u pogledu predsjednika Vlade, nismo prihvatili.
KLJUIĆ: Oni kažu ovako, kad za šest mjeseci Musliman dođe za predsjednika Federacije, Hrvat dolazi za predsjednika Vlade. Govorim ono što sam čuo. Ja sam čuo i ono neko veče za Granića. Granić je rekao na HTV da je pandan Herceg Bosni. Predsjedništvo države. I kad se demontira Herceg Bosna i Predsjedništvo države će se demontirati.
IZETBEGOVIĆ: Da nije uopće problem da jedan Srbin bude u Vladi. Pitanje je samo je li to dovoljno, ali jedan će svakako biti. O tome se radi.
KLJUIĆ: Ali neka se kompenzira kroz pomoćnike ministara ili eventualno negdje zamjenika. Mi moramo voditi računa da ne smijemo izgubiti status RBiH. Jer ako se ovo napravi samo dvonacionalno, da je Karadžić inteligentniji on bi odmah rekao pristajem na Federaciju - federalna jedinica je Republika Srpska i prepisao bi ovaj ustav američki gdje piše da je ovo federacija Bošnjaka i Hrvata i ostalih i on bi rekao tamo da je to federacija srpskog naroda i ostalih. A vi znate kakav je status ostalih uopće. I odrekao bi se možda 15 odsto teritorije i stvorio bi nam beton koji na svakim idućim izborima itd. on bi mogao to zadržati. Ja govorim s jednog aspekta države BiH. Da je to za nas strahovito važno i mi možemo ići, vjerujte, ja sam jednom s Alijom i oborio vladu Jadranka Prlića jer je on bio 6 mjeseci predsjednik Vlade. I te vlade Jadranka Prlića će uvijek padati. Ali, to nije problem. Ja bih progutao Prlića. Da vam nešto kažem, meni je nezgodno ja neću ići tamo. Kad se bude sastala Vlada, valja pljeskati, a ja to sebi ne mogu dozvoliti. I ti znaš, Harise, kakav je moj odnos prema tebi i ovoj vladi ovdje i ovim ministrima koji su divni ljudi. Mi smo prvi put dobili Vladu ljudi koji rade i vjerujte kad sam bio na terenu, gdje god sam došao bio je podsekretar, zamjenik ministra, bio je ministar. I politički gledano, možda onaj mali Avdić je ono najbolje danas rekao u novinama, "to je žrtva koju mi moramo dati". Ali, isto tako to Alija treba da bude možda i posljednji ustupak koji ti činiš prema njima, jer ja znam da se tamo nije ništa promijenilo. Ja sam bio u Zagrebu kad je ovdje imenovan Ganić za potpredsjednika i Zubak. Sljedeća vijest na TV je bila da je Franjo Tuđman primio delegaciju Herceg Bosne koji su bili, zapamtite: Pero Marković, Kordić, Lozančić, Prlić i još dvojica malih fašista koji su vjerovatno izrasli u ratu koje ja ne znam iz HDZ. I razgovarali su o daljoj izgradnji Herceg Bosne. Prema tome, svaki gledalac TV koji je gledao tamo vidio je jedan nesklad između proklamiranog i onog što se radi. I oni će nas stalno vući nekim našim ustupcima. Odmah da vam kažem. Moja je uloga ovdje potpuno periferna, jer niti me ko pita niti želim da svojim nekim stavovima otežavam. Ja imam svoje principe i znam da sam sada na lijevom krilu i tu ću statirati. Šta će biti sa mnom, to nije bitno, ali vam kažem da popuštanje mora imati granice. Pošto mi nemamo snage s njima se boriti jer nas oni mogu zaključati i nije slučajno Robert Do pitao ovdje na ručku - da li vi stvarate zalihe hrane. Jer ovaj narod ne može više izdržati jednu zimu bez grijanja i jednu zimu sa cijenama hrane od 50 DM kilo šećera. Mislim da bi Vlada ili država morala negdje naći pare i napraviti zalihe hrane. Ali, isto tako da ovo sa Prlićem da se jasno kaže da je to zadnji ustupak, a mi ne možemo nikako intervenirati s njima. Mi da s njima se možemo sporazumjeti, to bi bilo sasvim drugačije, ne bi bilo problema. Nego jedino ići na Amerikance. I u tom pogledu mislim da treba napraviti možda jedan tim koji bi Amerikancima stalno kljukao, kljukao, molio, nekad pomalo i jasnije i glasnije, a nekad i ne. A bolje ako treba biti prema nekome servilan ja nisam u životu servilan pa ne znam šta je to, ali kad bih birao bolje biti servilan Amerikancima nego njima. Jer morali bismo neki ponos kod Amerikanaca probuditi da su oni sponzori tog ugovora i da im ipak nije svejedno kako će se to realizirati. Inače, oni će iz ove vlade izaći kao moralni pobjednici. Štampa će to u Hrvatskoj shvatiti kao trijumf i iz toga će ići ponovno u nove zahtjeve, a sa druge strane, ovo su sve ljudi koji neće živjeti u Sarajevu cijelo vrijeme, nego će biti na vikendu dole u Mostaru. Ja ih znam. Sve osim ovog jednog Tomića kojeg ne znam. To su ljudi koji će biti ovdje 4-5 dana, i onda ići na vikend, i onda će reći ne može se doći odozdo, ostaće još 3 dana. I druga stvar, to su ljudi koji po svom mentalnom sustavu neće graditi BiH, nego će otežavati rad centralnih organa. Prema tome, vidim jedini izlaz preko Amerikanaca. Pravo da vam kažem, teško je progutati Prlića, jer to anulira sve naše zakone i sav naš moralni odnos prema ovoj borbi, ali iz viših interesa treba i to progutati.
PEJANOVIĆ: Ja sam sinoć, imali smo sjednicu rukovodstva Građanskog vijeća i prenio sam ovo što si mi ti rekao. Da se pronađe rješenje za dva čovjeka u Vladi i da bi to bilo zasigurno doprinos stvaranju povjerenja koje ćemo zajedno graditi ukupnim odnosima u Federaciji. Ukoliko se to ne može riješiti samo tvojim zalaganjem i nekim našim dogovorom ovdje, bio je zahtjev da Vijeće traži razgovor sa Zubakom.
KLJUIĆ: Ja mislim da bi dobro bilo da izvršite pritisak na Zubaka a ne na Harisa. Haris prihvata to. I na Prlića. On ima dobre odnose sa Srbima. Bio je pet puta u Herceg Novom i u Banjaluci.
KOMŠIĆ: Bilo bi dobro kad bi mogla biti dva Srbina u Vladi. Ali treba sa Zubakom razgovarati.
IZETBEGOVIĆ: Oni nas konkretno ucjenjuju cestom dole. Zajednički razgovor. Mi im radimo nešto drugo. Ne damo im posla, da su im zatvorena vrata u Evropu dok ne riješe te probleme. I to ih je prisililo pa su došli i to zaključili. Inače, što se tiče toga oni nas drže za gušu dole u Hercegovini a ne mi njih. Pogledaj malo kartu kako stoji pa ćeš vidjeti zašto oni nas mogu da ucjenjuju. Ja bih volio da mi njih možemo da ucjenjujemo, ali ne možemo. Nemamo čime. Mogu da kažem: ja hoću da vas ucjenjujem. Oni kažu u redu, ucjenjuj.
MIJATOVIĆ: Možemo diplomatiju angažovati da vrši pritisak.
IZETBEGOVIĆ: Jedino to što možemo. To i činimo. Ali kad dole dođe roba oni kažu stop ovdje, dajte toliko i toliko para. Mi kažemo mi to ne priznamo, oni vrate to natrag, itd. To oni mogu da rade, a mi to njima ne možemo da radimo. Sa druge strane, oni mogu da rade nešto što mi ne možemo, a to je da mi primamo ljude u Vareš. Polako ljudi idu u Vareš. Vratilo se 1.000 ljudi u Vareš. Vratilo se kažu 7-8 Muslimana u Kiseljak i kriju se negdje tamo pod zaštitom nekih dobrih komšija. Dakle, oni će na te Muslimane pucati tamo, a mi na ljude ne možemo pucati ako smo nekakva Vlada. Pomalo koriste i tu stvar. Svi kažu, ako smo mi jedna država, mi moramo postupati kako HVO postupa. Tako da ćeš polako doći do te situacije. Da se ljudi u Vareš vrate, a Muslimani u Kiseljak i Busovaču neće se vratiti. Onda nama kažu da smo obični magarci. To je ta stvar. Ne možemo ih ucjenjivati ni tim da kažemo ne damo, idemo sad uzeti miliciju pa vratiti ljude natrag iz Vareša. Ne možemo to uraditi. Meni ljudi kažu hoćemo li to učiniti. Ne možete to učiniti. Razgovarajte sa Zubakom što se tiče ovog dijela. Mi smo prihvatili jednoga. Despotović juče je figurirao u ovom prijedlogu za novu vladu. Dajte da se prihvati još jedan, da se Hrvati odreknu jednog mjesta i da se napravi još za jedno srpsko mjesto.
Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 25.12.1994. godine
EJUP GANIĆ: I onog zapadnog dijela bihaćke enklave. Napad je toliko intenzivan da se gore vode borbe prsa u prsa i sad je zvao predsjednik Izetbegović, zajedno sa Delićem. Mi smo razgovarali šta da uradimo. Prvo, predlažem da Predsjedništvo osudi taj napad i da traži od gospode Akašija i Rouza da zatraže sjednicu Savjeta bezbjednosti. Druga stvar, da javno osude to što se događa i treća, mi znamo šta se tamo desilo jer su Karadžićeve snage sa ove strane Bihaća prešle sad sa druge strane Bihaća i glume Martićeve i druge snage. I vojnici tačno prate te pokrete trupa. Prema tome, mi nećemo raditi na ovom dokumentu sa UNPROFOR-om na prekidu neprijateljstava dok ne prestanu napadi na Bihać. Istovremeno, ukoliko ne prestanu napadi na Bihać u roku od 24 sata, Armija će dobiti zadatak da pokuša rasteretiti to ratište. Mi drugog izbora nemamo. Evo, možemo malo prodiskutovati tu stvar, međutim, radi se o neviđenom napadu. Jer ono što je bilo oko Bihaća, sad se skoncentrisalo na dva-tri mjesta i iz Hrvatske napadaju Bihać.
KLJUIĆ: Ovaj ugovor nisu potpisali Abdić i Martić.
GANIĆ: Ali uzimaju trupe Karadžićeve. Sad, o čemu se radi. Ljudi u Bihaću kažu da imaju goru situaciju nego prije. Kad je front razvučen, drukčije je. Tražimo sastanak Savjeta bezbjednosti, tražimo javnu osudu od strane Akašija i Rouza. Nećemo pregovarati o novom dokumentu dok ne prestane napad na Bihać. I ukoliko za 24 sata ne prestane, vojska nešto mora raditi da rastereti taj front. Ja sam tražio Akašija telefonom, kažu da je on na putu za Veneciju da se malo odmori. Rouz prima čestitke na gradu. Ja sam zvao njegovog zamjenika ovdje. Dao sam mu ove informacije. Rekao sam mu da je ovo stvar krajnje kritična i ozbiljna. Da će Predsjedništvo u vezi s tim danas zasjedati i zauzeti stavove. Da vode računa o tome. Ja ne znam imate li vi kakvu sugestiju ili nešto. Predsjednik je sada u Zenici s jednim brojem ljudi iz Armije. Pa ako imamo ovdje neku ideju šta da radimo, da prodiskutujemo.
PEJANOVIĆ: Možemo li tražiti mi sjednicu Savjeta bezbjednosti i mimo Akašija?
GANIĆ: Ja sam tražio našeg ambasadora tamo. On treba da se javi za pola sata-sat vremena meni. Ambasador naš. Ali, efektnije bi bilo da UNPROFOR traži sjednicu Savjeta bezbjednosti kao što je tamo UNPROFOR u onom dogovoru kojeg smo potpisali obećao da će on biti taj koji će pokretati. To ima daleko veću težinu ako UNPROFOR traži. Ali ja ću njemu reći da on bude pripravan i da prati tu stvar. Kritično je stanje. Može se desiti da uđu u Bihać sa druge strane. Onda, kažu da su takvi napadi da je to nevjerovatno. Oni vide pokrete trupa i tenkove sa druge strane. Prema tome, logistika sva za taj front ide preko koridora Banjaluka i ide tamo. I naši vojnici kažu da je jedini način da se pomogne Bihaću je ovo što smo do sada radili. Da ih udarimo negdje ovamo. Ali, onda nema od primirja ništa. Da li se slažete da zaključimo ovako: da se preko UNPROFOR-a traži sastanak Savjeta bezbjednosti. Ukoliko UNPROFOR to odbije, da naš ambasador to pokrene. To je pod jedan. Pod dva, tražimo javno reagovanje UNPROFOR-a. Da ovo javno osude Rouz i Akaši. Treće, mi nećemo raditi na izradi ovog dokumenta o prekidu neprijateljstava sve dok se ne ispoštuje primirje. Jer je primirje potpisano da bi se radilo na tom dokumentu. I četvrto, ukoliko u roku od 24 sata se ne smanje ova dejstva, Armija treba da dobije zadatak da reaguje na odgovarajući način kako bi se spašavala ta enklava.
KLJUIĆ: Zato treba naći neku formulaciju. Ukoliko od 24 sata to ne prestane, onda ovo. Oni bi jedva dočekali ovo. Nećemo onda 24 sata, nego tražimo hitno zaustavljanje vatre shodno ugovoru, i da UNPROFOR izvrši svoju misiju. Jer oni sad imaju, koliko znam, praktično pravo tražiti NATO intervenciju.
LAZOVIĆ: Treba reći da, ako ne prestanu napadi u roku 24 sata, sporazum dolazi u pitanje.
GANIĆ: Oni priznaju da Abdić efektivno nema snaga. Da je to razbijeno. Međutim, druga stvar znaju da sve te snage, u tom regionu, dobijaju logistiku od Karadžićevih Srba, a to UNPROFOR vidi i naši vide da su Karadžićeve snage prešle sa druge strane. Pod firmom Abdićevih snaga. Međutim, zna se šta je istina, da li me shvataš. Ti možeš sad reći ovo ili ono. Ali istina se zna.
PEJANOVIĆ: Reci mi je li naši na tom potezu to ne mogu zaustaviti?
GANIĆ: Nemamo municije. Nemamo da uzvratimo. Kad oni bace sto granata, mi bi trebali bar jednu da vratimo. Da te artiljerijske položaje malo stabiliziramo. Mi nemamo granata. Druga stvar, mi štedimo municiju.
PEJANOVIĆ: Suština je ovdje da se pokuša odbaciti odgovornost UN. Da oni nešto urade. Mene su pitali u Londonu, da znaš, Ejupe, zašto mi u ono vrijeme kad je bilo žestoko, zašto mi na drugim dijelovima ratišta ne olakšamo sebi. Onda sam razgovarao sa predsjednikom i onda je bio naš prijedlog da se obustavi ofanziva. Ako ćemo mi još negdje početi, onda samo ofanzivi daješ prolaz. Dakle, moramo ići na ovo prvo, da UN nešto uradi.
GANIĆ: Prvo je to, ali sa druge strane znaš šta kaže Dudaković. On se sad borio tamo. Njemu su strašno pomogli 2. i 3. korpusi. Donekle i 7. Npr. kad su krenuli tamo 2. i 3. korpus, vidjeli su da ovi vraćaju trupe. Druga stvar, ako krenu 2. i 3. korpus, Karadžić će onda sve snage morati povući. A oni mogu držati Abdića i Martića. Te snage za 5. korpus nisu izazov. Da li me razumeš? Te snage nisu izazov.
ČAMPARA: Zato u javnost treba dati da to napadaju Karadžićeve snage. To je najhitnije. I onda imamo i mi pravo ovamo.
GANIĆ: Dobro, mi ćemo onda ovako zaključiti. Probaćemo to dalje da plasiramo, da vrištimo, da prozivamo UNPROFOR i da damo ovoj našoj misiji u Njujorku zadatak da ovo prati.
PEJANOVIĆ: Još jednu ideju. Ti pokušaj svakako tražiti Akašija. Alarmantno ga traži. I reci da će Predsjedništvo biti prinuđeno da otkaže ugovor ukoliko nešto ne poduzmu. Samo zaprijeti.
GANIĆ: Možemo li mi kao Predsjedništvo da damo saopštenje, da kažemo da tražimo od UNPROFOR-a da traži sastanak Savjeta bezbjednosti i da UNPROFOR javno osudi ovaj napad i da sa ovim napadom dovodi se u pitanje izrada i sporazuma o prekidu neprijateljstava i sam prekid vatre.
PEJANOVIĆ: Zatražen je sastanak sa Akašijem. (KRAJ)