Časopis "Nacional Security and Future", čiji je urednik bivši šef hrvatskih tajnih službi Miroslav Tuđman, objavio je transkripte sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 1991. do 1994. godine.
Na promociji časopisa penzionisani general Tuđman rekao je da tih šest svezaka na oko 1.500 stranica donosi novo svjetlo na rad ratnog Predsjedništva BiH i želi razbiti neke stereotipe.
Zanimljivo je da se najveći broj tih transkripata ne nalazi u arhivi Predsjedništva BiH, te da su nadležni iz tog vremena tvrdili da se zbog ratnog stanja nisu mogle snimati sjednice.
`Nezavisne novine` će u narednim brojevima objaviti najzanimljivije dijelove sjednica, a počećemo sjednicom Predsjedništva održanom nakon što je proglašena Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine.
ZAPISNIK 81. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 4. maja 1992. godine
Sjednica je počela u 11 časova.
Prisutni: predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, članovi: dr Ejup Ganić, Stjepan Kljuić, Fikret Abdić, generalni sekretar Predsjedništva Mile Akmadžić, potpredsjednik Skupštine RBiH Mariofil Ljubić, predsjednik Vijeća građana BiH dr Abdulah Konjicija, predsjednik Vlade RBiH Jure Pelivan, ministar za narodnu odbranu Jerko Doko, ministar za unutrašnje poslove Alija Delimustafić, komandant Štaba TO Hasan Efendić i sekretar Skupštine BiH Avdo Čampara.
Dnevni red: Situacija u Bosni i Hercegovini, Prijedlog uredbe sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba i zastave RBiH
Predsjedništvo je usvojilo Izvještaj o aktivnostima koje su članovi Predsjedništva obavljali u vrijeme odsustva i zarobljavanja predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića od strane bivše JNA na povratku iz Lisabona.
Predsjedništvo je zaključilo da se obavijesti javnost da su agresori na Bosnu i Hercegovinu Srbija i Crna Gora, odnosno Savezna Republika Jugoslavija, preko bivše JNA i uz sudjelovanje paravojnih formacija SDS i paravojnih formacija iz Srbije i Crne Gore, odnosno Savezne Republike Jugoslavije.
Imajući ovo u vidu, Predsjedništvo je zauzelo stav da Republika BiH kao članica KEBS-a zatraži vojnu pomoć iz inostranstva.
Ministru za inostrane poslove Republike Bosne i Hercegovine dat je nalog da ove stavove Predsjedništva zastupa na sutrašnjoj konferenciji KEBS-a u Helsinkiju.
Predsjedništvo je dalo saglasnost da se vojna lica i civili na službi u Komandi Druge vojne oblasti bivše JNA, zarobljeni juče, oslobode. O svom daljem statusu oni će se izjasniti u prisustvu predstavnika Teritorijalne odbrane Republike BiH, bivše JNA, UNPROFOR-a i Evropske zajednice, u čemu će se poštovati njihova slobodna volja.
Predsjedništvo je prekinulo sjednicu u 69 sati i zaključilo da o ovim stavovima upozna širu javnost. Predsjedništvo je nastavilo sa radom u 17 sati s istim dnevnim redom.
U nastavku sjednice Predsjedništvo je obaviješteno o onemogućavanju snabdijevanja hranom i drugim robama Republike od strane bivše JNA, te paravojnih formacija SDS i drugih terorističkih formacija. Konvoj od 26 šlepera zaustavljen je juče kod Doboja i vraćen do Prijedora, gdje su paravojne formacije SDS ostale i zadržale šest šlepera.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine odredilo je delegaciju za razgovore o povlačenju JNA sa teritorije BiH. U ime Predsjedništva, u razgovorima će učestvovati članovi Predsjedništva Fikret Abdić i Stjepan Kljuić. Pod pokroviteljstvom Posmatračke misije Evropske zajednice razgovori treba da počnu sutra u sjedištu UNPROFOR-a u Sarajevu.
Predsjedništvo je usvojilo Uredbu sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba i zastave Republike Bosne i Hercegovine.
Sjednica je završila s radom u 19 sati.
Sastavni dio zapisnika je magnetofonski snimak sjednice.
Magnetofonski snimak 81. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 4. maja 1992. godine (1)
Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
IZETBEGOVIĆ: Samo da vas pitam je li objavljen izvještaj Kutiljera, njegovo saopštenje. Znate li? Hajrudine, treba samo javiti UNPROFOR-u da mi do daljeg radimo na obustavi vatre i dok se ne obustavi vatra, reci, potpuno je nesiguran prolaz dolje. Predsjednik ne može ponovo rizikovati da ponovo dođe u istu situaciju. Pazi Stjepane, mi ne smijemo otjerati UNPROFOR iz Sarajeva, čovječe. Nemoj da se igramo s njima. Oni su nam još jedino oko ovdje kroz koje gledamo svijet. Nema telefona, nema ničega više. Treba da još oni odu. Oni ovako imaju bar radio-vezu pa se može znati sa čitavim svijetom šta se zbiva. Ako se budemo prema njima odnosili nekorektno - oni su insistirali, to je njihov prijedlog da se sastanemo danas ovdje. Neka se barem izvini, ja nisam za to da idem dolje. I mislim da to treba na drugi način podesiti, ali ovaj sastanak što su ga oni utanačili treba da se izvinimo, a dalje ćemo vidjeti šta da radimo. Dakle, izvijestiću vas o tome kako je išlo u Lisabonu, ako ste čitali ono saopštenje, ja mislim da je manje-više sve jasno, tri dana natezanja. Mi se nismo kao delegacija sastajali ništa. Sastali smo se isključivo s predstavnicima... Kutiljerom i kompanijom tamo. Ja sam postavljao uslove za prekid vatre, a provjereno na Sarajevo i Mostar. Oni odmah kažu da smo mi odmah prekinuli vatru. To potpisuju generalne, kakve god hoćeš generalne, čovječanske da se spasava čovječanstvo, a da im kažeš `ukloni ova tri čovjeka odavde sa ceste na Ilijašu` to neće da prihvate jer je to prihvatljivo. Tako da ima malo nesporazuma što ja insistiram na nekom konkretnom slučaju. Zato što je on i povjerljiv i što je on doveo do toga, loptice su ostale na njihovom dvorištu. Sada se vidi. Jer ovako mi kažemo za prekid vatre.
Nikada se ne zna ko je taj prekid vatre narušio. Ja sam zato postavio konkretne uvjete. Prekid vatre svugdje, a test na Mostaru i Sarajevu. U Mostar treba neko da ode, dolje je Brkić bio, a ovdje da se dolje utanači i s ovim predstavnicima iz SIV-a, ja mislim. A ovdje da se izvrši demontaža artiljerijskih oružja pod kontrolom... I da se vrši deblokada cesta i aerodroma. Ako se to prijavi razgovori se nastavljaju i onda je počelo natezanje. Oni su prihvatili prvobitno tu stvar. Kasnije je predsjednik javio da ništa nije urađeno. Oni su, kao što vidiš, izvršili prekid sastanka na optužujući u stvari - nalazeći krivicu u stvari u SDS-u, koji nije ispoštovao te uvjete koji su bili dati. Očigledno je bilo od prvog momenta da od dogovora nema ništa. Samo su postojala pitanja čija će krivica biti - naša ili Karadžićeva. I sada je nastala ta igra ping-ponga. Mi smo uspjeli konačno da na njih bacimo krivicu, jer smo postavili uslove koji su bili prihvatljivi, koji su oni prihvatili u načelu bili i u Sarajevu, i nisu mogli ovaj put da ih odbiju. Prihvatili su ih, obavezali se, nisu ispoštovali, Kutiljero je prekinuo razgovore. To se vidi i iz onog izvještaja Kutiljera kojeg je dao tu.
To je za nas jedna važna politička povelja. Imamo i previše političkih povelja, tako da nam možda i ne trebaju - više nam trebaju neke vojne - ako je moguće. Ali ovdje u Lisabonu to je u ovom čitavom natezanju ipak naša politička pobjeda, nije njihova. Oni su ostali krivci zbog prekida pregovora. To je što se tiče tog Lisabona. Moram vam reći da sam usputno, sasvim privatno u hotelskoj prilici vidio, imao prilike da vidim neke nove karte koje je... dao mape neke, je li. Za koje sam bio radoznao da vidim kako izgledaju. To su neke karte koje sada stoje otprilike između one karte koju je svojevremeno lansirao i IS(?) i one srpske karte. Neka pomjeranja (jedan dio prekinuto snimanje).
Pošto je to Darvin radio te karte, dali su kritički osvrt na te karte. Isto je rečeno da je to nezvaničan u kome smo pokušavali da Darvina diskvalifikujemo kao čovjeka koji radi za njih. Jer mislim da smo u tome uspjeli, jer se Kutiljero jednostavno iščuđavao. Da su pomjeranja sva izvršena, baš sva, na štetu Muslimana, hrvatske regije, a u korist Srba i da je neprincipijelno postupano prema tome. Gdje ima 20 posto Srba - samo ako oni imaju 50-60 posto to je sve njihovo itd. itd. To su ovi naši ilustrovali u razgovoru ističući, naravno, da su to nezvanični razgovori i da se pravi razgovori ne mogu početi - to je još o tome šta je bilo u Briselu.
A što se tiče mene juče - ja sam manje-više ispričao šta je i kako je bilo. Mislim da je namjera bila da se nekako Kukanjac izvuče. A da se ja nekim slučajem predam SDS-u. Mislim da je tako otprilike bio scenario napravljen. Da me ugrabe ovi esdeesovci negdje na cesti. To je otprilike tako nešto bilo skontano, taj scenario, jer u nekom obračunu tamo, kada je bila Ilidža, nestalo je njihovih osam ljudi. Tih osam ljudi - ne znam šta je s njima bilo. Postoji sumnja da su likvidirani, tako barem oni tvrde. Nema ih nigdje ni živih ni mrtvih da se javljaju. E, sada oni su našuškali onaj svijet kada su čuli da su u Lukavici - ne znam da li je vojska u tome imala svoje prste ili nije. Vjerovatno je zato SDS imao, ali su imali dobre sagovornike s oficirima. Evo: Imate Aliju u šaci, tražite onih osam ljudi, ako ne možete naći Aliju za osam ljudi. To je tako i njegovu kćerku. Tih osam ljudi su bili rezervisti. U stvari, ja sam taj spisak - Delimustafić mi je taj spisak donosio sutradan ili prekosutra i nešto smo analizirali i nismo utvrdili da su svi odavde, iz Dobrinje, Nedžarića iz Sarajeva svi do jednog. Osam ljudi koje su uglavnom pokupli na brzinu, uključili ih u tu jedinicu. Kada je došlo do one borbe na Ilidži prema ovim objašnjenjima ovog pukovnika Gagovića pokvario se taj transporter - naši su naletjeli i zarobili ih svih osam. I navodno likvidirali. Koliko je to tačno, ali izgleda da je priča do zarobljavanja tačna. Oni su bili u transporteru. Ali su svi do jednog, baš nijednog nema sa strane, nego iz tog kraja tu. Tako da su njihovi roditelji, rođaci zainteresovani i dolaze iz dana u dan traže tih svojih osam ljudi, koji su izgleda tog dana moblisani. To jutro, kako li je bilo. Jer tačno vidi se odatle uzeti. E, sad, oni su bili organizirali opkoljavanje kasarne od strane naroda u kome se neda izađi iz kasarne. Nego, kažu vojnici bi u jednom momentu rekli: `Eto, mi Izetbegovića puštamo, ali vidite hajte vi prođite ovih hiljade ljudi.` To je bilo sračunato.
Međutim, Kukanjac je bio u nevolji i oni su skontali da ne mogu Kukanjca izvuđi bez da mene puste, i u stvari rekli su tim građanima, šta ja znam, rekli su: `Alija ostaje do daljeg ovdje. Vidjećemo kada bude trebalo da ide.` Inače, sam ja čuo dolje povike, čula se masa ljudi koja je tamo nahuškana da dođe pored kasarne. Tako je ta stvar. I vjerovatno da juče nisam uspio da izađem, vjerovatno danas ne bih više mogao izaći. Ta je situacija bila tamo jasna. Pogotovo ako bi se Kukanjac na bilo kakav način izvukao. Zato sam ja njemu u jednom momentu, pošto sam vidio iz razgovora da se on nalazi u velikoj nevolji, rekao: `Došao bih ja po vas, ali moram i ja izaći prvo odavde. Ja bih došao po vas, ja vam dajem riječ. Ja neću krenuti u grad, ja ću doći tamo da vam omogućim izlazak.` Onda je on to prihvatio. Ali je ovaj nesretni Gagović tamo koji izgleda komanduje i njemu - jer sam slušao razgovor, bio sam u kancelariji tada - nema ni kod njih discipline. Pukovnik Gagović jednostavno ispravlja Kukanjca, nemoj nećemo tako, nego ovako. Tako da je na koncu on nametnuo svoje konce da se izvuče, da se iskoristi s Kukanjcem da se izvuče i masa opreme. Inače, prvobitno je bilo da ja dođem po Kukanjca i da on eventualno ili sam sa dva oficira, ili što je bila druga varijanta sa četiri-pet ljudi Štaba izađe malo većim kolima. On je samo zahtijevao da ne dođu mala kola po njega, da dođe da se može izvući sedam-osam ljudi. Tada je Gagović, koji se nalazi tamo u sigurnosti, relativnoj, postavio uvjet da se izvuče i oprema. I ostalo sve da se izvuče i rekao je, evo, da stavimo 10 kamiona. Pa je nastalo natezanje oko toga. Pa je kasnije uvalio 20 kamiona. I doveo do ove situacije koja je sinoć nastala. Inače, to bi bilo manje-više normalno izvedeno. Bilo je govora o tome da Kukanjac izađe i da se danas nastave ragovori u UNPROFOR-u o oslobađanju komande, pa i drugih dijelova, itd. A kada je riječ o tome, ja lično stojim i tu politiku moramo, naravno, da utvrdimo i da vidimo hoćemo li tako ići. Mislim da bi s armijom trebalo postići sporazum kako smo i ovdje u dogovoru rekli. Da ako hoće - da odu mirno. Ali uz uvjet da jedan dio oružja predaju. Prije svega, Teritorijalne odbrane, kako to piše u odluci, a za ostalo ćemo - ako hoće naravno. Jer, riječ je o tome, o našem stavu. Druga je stvar ako neće, hoće da se tuku ili će mimo toga da izlaze. Uvjet je uvijek da prijave, što on nije juče uradio. Bilo je to - njemu je to ispod časti - ja sam idući s Mirne od komande idući ovamo rekao. Ovo što se sada dogodilo kada su nas zaustavili, prije svega vi ste - vama Gagović komanduje. Gagović nas je, u stvari, uvalio u tu situaciju. Sad možete glavu izgubiti i vi i vaši ljudi. A druga stvar, vi niste, kada sta htjeli da se povlačite, niste prijavili civilnim vlastima, što bi bilo normalno. Jer, kaže on, kako sam mogao da izađemo iz Makedonije itd. U Makedoniji ste priznali vlast i prihvatili pregovore normalno, itd. Vi to nećete vi hoćete kad hoćete da izađete. Da idete kada vam je volja i kuda. To ne može, gospodine Kukanjac, više. Vidite da ne može. I vidite, vi ste stalno davali izjave - mi ćemo ostati u BiH. Vidite da nećete ostati. Hajte, ostanite ako možete. (Nastaviće se)