Magnetofonski snimak 81. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 4. maja 1992. godine.
Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Međutim, uprkos svega toga, mislim da bi dobra politika bila kao opšti stav, kao opšti kurs pokušavati sa njima na neki način da idu mirno, ali da ostave dio opreme. I da to bude nekakav recept. Jer ovo drugi recept vodi do toga da mi nešto od toga uzmemo, ali to jako skupo platimo. Mi smo juče digli devet kamiona (ne znam ni ko im je digao devet kamiona) vjerovatno iz TO-a i nešto malo oružja. Ali, zato vjerovatno će oni skupo platiti, jer imaju tenkova duž ceste tamo, čak i ovuda - jer mi smo preko Vraca došli. I tu da nije Kukanjac bio u pitanju, da on nije bio zarobljen, mene bi uhvatili na Vracama. Prošao sam tamo preko najkritičnijeg SDS-ovskog dijela. Ali, tu su vojska i oni pomiješani. To je jasna stvar. Stoje tenkovi njihovi, stoji njihov nekakav koji je bio krenuo da ranjenike uzme, pa se morao vratiti natrag nije uspio da siđe dole do Vrbanje mosta. A tu ima i uništenih nešto tenkova, ja sam vidio na dijelu tamo od Vrbanje. On ima jako mnogo tenkova njegovih koji stoje upereni cijevima prema gradu. To je ono što sam samo vidio. Jer, naravno, to je jedan deseti dio onoga što se ratnog tu nalazi. I grad je u takvom okruženju po mom mišljenju ne znam tu su vojnici koji mogu da malo koriguju. Ali, mislim da je grad u takvom okruženju artiljerijskom. I drugo, da bi mogao da bude praktički ako ne sravnjen sa zemljom, ali dobro, dobro uništen. I još jedan dan borbi da dovede do uništenja čitavog niza objekata. Mi smo otkinuti, pošta nam ne radi, mi nemamo više veze sa svijetom. Telefoni ne rade, nemamo veze sa Zagrebom, Bečom ni sa kim veze. Mislim da li treba da idemo tim putem, ako bismo mogli da ga izbjegnemo. Srušiće nam televiziju neka znate vrlo brzo, to još nisu uradili, jer kontaju možda da će doći u posjed svoj. Onda nema šta. Mislim da bi trebali - naravno pod uvjetom da se to može.
EJUP GANIĆ: Samo zbog principijelnih razloga, ovdje mi kada smo saznali da si ti kidnapovan. Mi smo formirali u toku noći da razgovaramo sa vojskom u UNPROFOR-u i faktički ti stavovi se sastoje iz tri tačke. Prvo je prekid vatre. I drugo je tvoje oslobađanje. Treće da se dozvoli humanitarna pomoć, da se uklanjaju mrtvi i ranjeni sa ulica. Taj dogovor je verifikovan ...sa dva člana Predsjedništva, Abdićem i Kljuićem, predsjednikom Vlade, potpredsjednikom Skupštine i sa pripadnicima Teritorijalne odbrane i ministarstvom. Ja sam juče u UNPROFOR-u bio na tim razgovorima, tamo je bio general Aksentijević, jedan potpukovnik od strane od strane vojske, general Mekenzi i gospodin Dojl. Dogovor koji je postignut u UNPROFOR-u je bio da tebe UNPROFOR dovede ovdje na radno mjesto. Ti kada dođeš ovdje imaš kratak kontakt sa svojim saradnicima, ti ćeš se uputiti prema UNPROFOR-u, u tom trenutku general Kukanjac, on kao jedinac može izaći iz kasarne i doći na UNPROFOR s tobom na razgovore. I to je bio dogovor koji je bio prihvaćen. Prihvatio ga je i Kukanjac bio. Poslije toga.
IZETBEGOVIĆ: Ali ga nije prihvatila lukavička strana.
GANIĆ: Poslije toga kada smo mi došli ovdje, vidio sam da se dogovor ne realizuje i ja sam samo dao nalog da Kukanjac ne može izaći iz kasarne. U međuvremenu ja sam javno preko televizije pozivao Dojla i Mekenzija da se jave da dođu ovdje u Predsjedništvo. Da kažem ako je došlo do promjene, ako mehanizam taj ne može da se realizuje da se sastanemo u Predsjedništvu i da razmatramo druge - ja sam to uradio na engleskom i srpsko-hrvatskom, i rekao sam da neću preko televizije objaviti detalje dogovora, ali ako je došlo do promjene neka dođu ovdje. I stvari su se odvijale kako su se odvijale. Mislim da je nastala jedna materijalna greška što mi ovdje nismo znali. Ja nisam znao da SDS okružuje Lukavicu. Mi bismo nešto ovdje korigovali u načinu našeg razmišljanja. A onda si ti imao neku svoju inicijativu, stupio u kontakt s Kukanjcem i išlo je kako je išlo. Međutim, mi nismo imali ovdje, ja mislim da i TO mene nije upoznala niko ni ministarstvo da se SDS koncentriše tamo. Prema tome, što je bilo interesantno meni se ni Dojl ni Mekenzi nisu javljali. Ja sam razgovarao sa generalom Nambijarom i pokušao njemu da pošaljem poruku, da se ta poruka prenese tebi ako si u okviru Druge vojne komande, jer je ovdje vladala informativna blokada. Negdje od pola tri do pola četiri. Nismo znali da li si ti uopšte tamo, da li si sigurno tamo. I gospodin Konjicija je htio da žrtvuje - žrtvovao je svoj maltene život, htio je da uđe tamo da vidi jesi li ti tamo i da vidi pod kakvim si uslovima pregovarao sa njima. Ovdje u Drugu vojnu oblast.
Ogromno je bilo jedno neraspoloženje kod naroda, da oni izađu jer su se veze miješale da će grad biti bombardovan ako se komanda izvuče. I niko nije znao šta si ti sa njima dogovorio tamo. I onda je Konjicija htio da se probije, mi smo juče imali ovdje sastanak do tebe, da tu stvar ispita, da li je ova kolona koja ide dozvoljena ili nije dozvoljena. I onda Konjicija nije krenuo.
IZETBEGOVIĆ: Ali mislim iz činjenice da sam ja s UNPROFOR-om prošao kroz grad - bio sam slobodan onog trenutka kada sam prošao - neću reći kada sam izašao iz Lukavice. Ali kada sam prošao sišao niz Vraca. Ja sam bio slobodan čovjek u onom trenutku kada sam izašao iz Lukavice. Ali sam stvarno bio slobodan kada sam izašao iz tog terena koji drži SDS. Koji je još uvijek mogao da me zarobi. Pa da kaže šta se nas tiče - pusti Kukanjca neka ide do đavola. Onda je bilo ljudi koji su htjeli Kukanjca žrtvovati i u vojsci ondje. Pa, dobro jedan Kukanjac, ima njih koliko hoćeš. Bili su spremni da ga žrtvuju jer su postavljali sve teže i teže uvjete. I druga stvar, dogovor s Aksentijevićem - tamo je trenutno Gagović koji drži vojsku. Isto kao i kod nas. Gospodar situacije, Aksentijević on kaže: `Molim vas, mi ne možemo tako`. Ja sam mislio Aksentijević je to predstavnik tamo, pa to je komanda nekakva. Ništa on Aksentijevića dezavuiše - on kaže: `Molim vas, vi ste bili dugo u izolaciji, pustite vi vašu diplomatiju. Nema od toga ništa. Mi to ne možemo. Mi ćemo ovako`. I pada u vodu stvar. Dakle, vi ste polazili od predstavke da to što ugovara Aksentijević je to.
GANIĆ: On je to prihvatio u ime armije.
IZETBEGOVIĆ: Međutim, oni ljudi tamo ništa.
GANIĆ: Pazi nešto, ja sam juče razmišljao, onog trenutka kada si se ti osjećao da si oslobođen. Ti si počeo da donosiš odluke pregovaračke. To je bio moj stav. Međutim, stvar je u tome što je gospodin Konjicija želio da stupi u kontakt s tobom da zna da li si ti pod prinudom tamo, da li je metak pod grlom, da li je neko iza tebe, iza leđa i šta se događa. Pokušao je da se probije. Međutim, pucano je na to vozilo, i uglavnom su se odvijale stvari kako su se odvijale.
STJEPAN KLJUIĆ: Molim vas da završimo šta je bilo. Mislim da imamo sada takvu situaciju da bismo morali neke stvari razjasniti u daljem i našem djelovanju. Prvo predlažem da je obavezno prisustvo svih funkcionera i da ne može niko više ići nigdje. To je mislim jedan od preduvjeta ovdje, jer moramo biti ne u stalnom zasjedanju, nego stalnu sjednicu moramo imati s pauzama. Druga je stvar, da se sada postavi pitanje pregovaračkog tima. Mislim da predsjednik ne može - on može samo otići da otvori pregovore, a da se dogovori svedu na jednu našu delegaciju u kojoj će biti eksperti i određeni članovi Predsjedništva. Mislim da ne smijemo dozvoliti da predsjednik države razgovara sa jednim generalom bez obzira na njegove kompetencije. U svakom slučaju moramo učiniti dodatni napor da se to svede u okvire promatrača i UNPROFOR-a jer to je jedina šansa da bar ako ništa oni prenesu svijetu naše stavove i našu poziciju. O samim predmetima razgovora treba izraditi neku platformu. Mi ovdje imamo nekih sedam tačaka predsjedniče koje smo usaglašavali dok si ti bio odsutan. Mislim da ih možemo staviti na dnevni red.
Kao drugu stvar koju bih kandidirao to je da sinoć je Ganić razgovarao prvo sa Šeparovićem (Hrvoje Šeparović, ministar spoljnih poslova Hrvatske) pa sam onda ja. On je zvao iz Njemačke i rekao je: `Večeras treba da budu dva naša čovjeka u Helsinkiju`. On pretpostavlja da će jedan biti Silajdžić (Haris Silajdžić ministar inostranih poslova BiH) a da ima još jedno mjesto u nekom kvorumu. Pravo da vam kažem, pošto je to bilo ovako preko amatera nisam dobro zapamtio. Samo da vam dalje kažem, traže od nas bosansku zastavu koju mi danas možemo preko Zagreba njima poslati itd. Ali, isto tako potrebno je da Silajdžić iznese neke stavove BiH u svojoj prvoj u KEBSS-u. I, nažalost, pošto inače imamo o Silajdžiću svoje mišljenje, čovjek je potpuno izoliran. Nije se javljao predsjedniku Vlade, nije nikome. Ne optužujem nikoga. Silajdžić je čovjek koji je dosta odradio, ali nije imao malo takta u nekim finesama. Ali, molim vas, šta je da je, mi moramo ići dalje.
Mislim da bi se trebala na neki način Silajdžiću poslati poruka šta on treba da traži u ime BiH u prvom svom govoru. Ja sam to pokušao da formuliram u tri tačke, dao sam nekim ljudima da to pogledaju. A sada opet to da predložim. Prva tačka je da se Silajdžić obrati sa zvaničnim imenovanjem agresora, ali ne agresora da se kaže SDS ili ovo. Za nas je agresor Jugoslavenska armija, Republika Srbija i Republika Crna Gora. To znači ostatak Jugoslavije. Jer, pazite, mi ništa ne dobivamo ako se armija identificira kao agresor. Ona se raspada, nema svoje baze, nema svog naredbodavca. I mi nećemo moći dobiti ništa s armijom. Prvo, armija je pod vrhovnom komandom Predsjedništva Jugoslavije. Imamo niz dokaza neoborivih da su trupe iz Srbije dovedene u BiH.
A to je usko vezano sa drugom točkom našeg zahtjeva, a to je pitanje ratne odštete. I treća stvar, predsjedniče, ti si bio odsutan, bio si u Lisabonu, naša komisija za prikupljanje o ratnim zločincima je ovdje vrlo dobro radila. Ima dvije grupe. Jedna je na kojoj je Zoran Pajić, to je onaj profesor međunarodnog prava. To je skup stručnjaka koji djeluju na međunarodnom planu. I imamo jednog mladog čovjeka zove se Dražen Petrović, koji je šef grupe operativaca koja prikuplja podatke. I imamo već jednu banku podataka koja se obnavlja. A pošto ima niz drugih institucija u gradu i Republici koje se, takođe, bave tim poslom mi ćemo sada to koordinirati. Prema tome, mislim da bi danas trebalo stupiti u kontakt s Harisom Silajdžićem na bilo koji način. Posredno-neposredno. Da mu se da zadaća da sutra izloži naše stavove države BiH KEBS-u. On može da govori o svim aspektima koje on kao ministar vanjskih poslova
IZETBEGOVIĆ: Koja ti je treća tačka.
KLJUIĆ: Treća točka je stvaranje međunarodnog ratnog suda za izvršene zločine. I zato.
JURE PELIVAN: A druga tačka je ratna odšteta.
ABDULAH KONJICIJA: Ne, genocid.
KLJUIĆ: Stanite. Polako, molim. Prva tačka je da se identificira agresor JNA, Srbija i Crna Gora, odnosno ostatak Jugoslavije. Druga je ratna odšteta. A treća je stvaranje međunarodnog tribunala za istragu ratnih zločina. A kada se to uspostavi, tu će imamo podršku Slovenije i Hrvatske koje, takođe, žele da se pridruže tom procesu. I to bi bilo nešto što bi Silajdžić bio obavezan ako mi ovdje to zaključimo da prezentira. A, sa druge strane, on je dovoljno mudar i pametan da će neke druge stvari o položaju BiH - to sada prepuštamo njemu.
IZETBEGOVIĆ: Upravo tako je bilo dogovoreno sa Silajdžićem. On ide u Helsinki. A od nas očekuje da mu kažemo šta treba da kaže. Imamo li veze da prebacimo to.
HAJRUDIN SOMUN: Možemo preko Praga
IZETBEGOVIĆ: Mislim, faksovi, rade li?
SOMUN: Rade neki.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, onda je u redu stvar.
KLJUIĆ: Iako dozvolite još jednu, moramo ovdje podijeliti posao. Morali bismo napraviti jedan ratni štab. Zbog sistematizacije naših odluka i vertikale djelovanja. Moram vam reći juče koliko god je bilo simpatično što su naši teritorijalci, građani, mladići pokazali određenu hrabrost - mislim da moramo pošto je ratno stanje napraviti jedan ratni štab koji će predvoditi tu vertikalu. Nažalost, mi kao Predsjedništvo ćemo doći u situaciju da snosimo određene posljedice za poteze koje nismo učinili, koji su napravljeni bez našeg znanja. (Nastaviće se)