Mene niko nije obavijestio kao ministra odbrane. Ko je zaustavio tu kolonu i presjekao i uzeo 173 čovjeka. Nisam mogao spavati. Pobjegao sam u sobu kada sam vidio te ljude kako su istučeni, izmlaćeni, isprebijani po nosu, kazao Doko
STJEPAN KLJUIć: Ja ću reći predsjedniku nešto što se desilo u odsustvu. Naime, izdata je jedna naredba koja je imala sadržaj objave rata. Samo zahvaljujući našim vezama s novinarima i našim sposobnostima ovdje mi smo dali da je to lažni tekst. Da se to agresor poslužio trikom. I pošto smo brzo reagirali i imali ljude na televiziji i u novinama koji su nam to povjerovali mi smo izbili jedan veliki adut iz ruku vojske. Mislim da ovdje moramo napraviti jednu zamjenu. Naime, po dosadašnjem Ustavu koji nas više ne interesira načelnik TO bio je automatski član Predsjedništva. Nažalost, mi nemamo nikakvih obaveza prema tom Ustavu. Naše je stanje drugo. Mi smo se borili da vojska bude pod civilnom vlašću i mislim da mora ministar obrane biti ovdje član Predsjedništva i da mora TO-a pod ministarstvom obrane. Samo tako možemo provoditi odluke, jer ovako ćemo doći u situaciju da se radi, a da mi ništa ne znamo. Da svi pojedinci rade prema svom nahođenju i u krajnjoj liniji i sinoćna akcija je pokazala da imamo više struja ovdje koje nesinhronizovano djeluju.
I još nešto, molim vas, želim - da Predsjedništvo izda naredbe o korektnom postupanju sa zatvorenicima. Nas ne opravdava što naše ljude tuku tamo. Molim vas, mi ne možemo doći na istu razinu s njima. Jer doći će do razmjene zarobljenika, doći će do njihovih izjava, time ćemo izgubiti mnogo u međunarodnoj javnosti. Dakle, ja sam spreman da sve ovo stavim na papir, ali sam isto tako spreman da razlučim ove dvije stvari. Nastup Silajdžića u KEBSS-u danas, stvaranje ratnog štaba i zamjene da je komanda vrhovna Predsjedništvo, da je pod ministarstvom obrane cijela Teritorijalna obrana. Naravno, onih koji priznaju ovu republiku.
SOMUN: Upadam s ovim, predsjedniče, koje su aktuelne stvari. Samo general Mekenzi je rekao da on shvata da bi dogovori glavni morali da se obave popodne, a ne sada. Uzimajući u obzir da prekid vatre nije postignut. Druga stvar oko razmjene zarobljenika. On smatra da se UNPROFOR-a ne tiče uopšte što nema prekida vatre. I da je to političko pitanje. I da on ne želi o tome uopšte ni s kim da diskutuje. Prije nego što se riješi pitanje zaostalo iz jučerašnjeg sporazuma sa JNA, a to je da se oslobode zarobljenici. U dvije linije se radilo do sada po tome posljednjih sat. Direktno preko radija Kukanjac i Vehbija Karić ili Kukanjčevi ljudi - gdje je bio neki; dogovor navodno da odu, da UNPROFOR-ova kola do Lukavice, da uzmu tri oficira i ne znam koliko autobusa da bi mogli da se pokupe ti ljudi ovdje. I da ih onda pod pratnjom TO da dođu u grad da se pokupe i razmijene. Generala Mekenzija interesuje u ovom trenutku tačno ova dva podatka. Prvo gdje su ti ljudi tačno. I drugo, koji je to način, odnosno aranžman za njihov povratak. On je spreman da pošalje svoje ljude u grad. Ali treba da budu pod pratnjom TO. I pita gdje bi mogao da se sretne i njihovi ljudi sa TO da bi pokupili te ljude. Prije toga, ja sam Dojlu ispričao za ove ljude onoliko koliko možemo da kažemo i u dogovoru sa pukovnikom Efendićem. Dojl je sada na putu za UNPROFOR i on će razmijeniti te informacije. Ovo je na neki način dio odgovora, i obavještavanja vas svih i dio odgovora Stjepanu Kljuiću i mislim - slažem se s tim da ratna je, nažalost, logika takva da se prema tim zarobljenicima mora prema međunarodnim zakonima postupati. I ako ništa, treba održavati liniju pregovora o njima. Treba dio možda i osloboditi i treba pokazati UNPROFOR-u i međunarodnoj javnosti da se poštuju međunarodni zakoni u ovom smislu. I Ženevska konvencija. Još bi samo dodao vezano za Helsinki. I to je malo hitnije zato što može nešto što se učini.
IZETBEGOVIĆ: Ovo su veoma važne stvari šta da uradimo ako se ne poštuje. Pazite, ovu su strašne stvari ukoliko ljude zarobljenike ubijaju. Prema tome, ko hoće ko na koga ima pik tamo. To može potpuno da upropasti poziciju Bosne i Hercegovine. I da dignu ruke od nje kao divlje zemlje s kojom nemaju ništa. Ako se neke elementarne stvari ne bi poštovale. A to ponekad ljudima na terenu nisi u stanju dokazati uopšte. Juče im kažem dao sam riječ da će ovo otići tamo. Molim vas, to je jedna sitnica. Dajte da razgovaramo, ostavite neka to prođe, ne možeš ti to. Neki hoće, neki neće itd. Imaš ljudi koji bi sad za tri puške prodali Bosnu i Hercegovinu.
JERKO DOKO: Volio bih da se Stjepan vrati, pa da raščistimo mi. Ovdje je sada problem hrvatsko-muslimanski. Evo, dolazi Stjepan. Pazite, ja sam došao na ovu dužnost znate kako. I moja je opcija bila da vojska ne bude više nikada vlast. Nego da bude u službi civilne vlasti. Ovdje se neke stvari dešavaju koje mi možemo ispraviti. Vojska počinje opet biti vlast. Ja na čelu takvog ministarstva neću biti. Ako se tako dogovorimo. Vi ste donijeli, gospodo, odluku. Mene Ustav nikakav komunistički ne interesuje.
Donijeli smo odluku da - eto trebali smo nešto formirati - ja sam imao već prijedloge da promijenimo ime TO da stavimo oružane snage. Da formiramo generalštab i ministarstvo. I generalštab ne može više nikada voditi politiku. Ni bilo koju politiku. Niti može biti član Predsjedništva. Isto kao što je bilo u saveznoj državi. To može biti ministarstvo bio to Doko ili neko drugi na čelu ministarstva. To je jedno. Ako to ne shvaćate, ako hoćete drugačije, ja to ne mogu prihvatiti i daću ostavku. U tom pravcu. Desilo se ovo što se desilo, gospodine predsjedniče. Mi nismo znali šta ste vi osobno dogovarali i kako. Nezgodno je bilo i štabu i komandi štaba šta da učini, jer ne znamo mi šta ste vi dogovorili. I išlo je se nasumice. Hoćemo napraviti zapreke - nećemo. Ovdje se kaže idi, komandante, zaustavi da se ne puca, on ode vidi, bila je jedna konfuzija o tome. Desilo se ovo kada ste vi izišli, gospodine, ovamo, predsjedniče, prema nama, ja ne znam. Mene niko nije obavijestio kao ministra odbrane. I gore sam bio stalno tu. Ko je zaustavio tu kolonu i presjekao i uzeo 173 čovjeka. Ja se od prvog dana ne slažem, razgovarao sam sa komandantom i komandantom policije vojne koja je formirana da nijedan zarobljenik, pa bilo to kog čina ili vojnik obični da se ne smije tući. Ja sinoć nisam mogao spavati. Pobjegao sam tamo u sobu kada sam vidio te ljude kako su istučeni, izmlaćeni, isprebijani po nosu. I tako, nekakvi pregovori se s njima vrše, izjave se uzimaju i tako.
IZETBEGOVIĆ: Gdje se to vršilo, Doko?
DOKO: Evo gore u Komandi. Pazite ja se uopšte s tim ne mogu složiti kao čovjek. 173 čovjeka su tu. Pazite, kada razmišljamo ovako. Prije smo morali postaviti stvar. Da vojska nama kaže, vojni stručnjaci koje smo tu stavili i formirali taj štab da kažu ako se izvuče odatle ta komanda što se ja s komandantom slažem - i pobjegne nam dole, ona će odozdo komandovati i fino nas uništiti ovdje. To vojnički nije mudro. Trebamo ih zadržati tu rasporediti itd. Anarhija je bila. Gospodine predsjedničem morate se staviti u ulogu ratnu i vrhovnog komandanta. Morate biti tu cijeli dan. I u svakom momentu presuđivati. Ja ne znam šta će nam to sada donijeti. Ovdje je sada, zato je bila priča jer nam je donio - ako možete malo taj mali papir. Donio nam je Karić. A ja sam bio zabranio i napisao sam naredbu. Da ne može Karić ni bilo više ništa nikakav papir bez mog potpisa nikakve izjave da daje bez mog znanja. Ako ću ja zato odgovarati. A mimo mene su dvije odluke prošle, do kojih je moglo doći do rata. I Kariće se opet - rekao sam sinoć da se Karić ne smije javljati zato - samo da vi možete s predsjednikom on opet je kontaktirao. Ja nemam šta tu raditi. Ako se mene neće slušati.
IZETBEGOVIć: Ja imam utisak da se vrši izdaja da vam pravo kažem. Ako se nešto kaže nemojte nešto raditi, a oni to urade ja imam utisak da se radi po nalogu armije. I dolazi do konflikta.
DOKO: Ako sam ja ministar i ako sam ja dao naredbu ja ću zato odgovarati. Ali, ako se ne poštuje moja naredba, ja nemam šta tu tražiti. Pa kaže vojne starješine i građanska lica koja su bila u toj koloni (a ja ne znam jeste li dogovorili da oni iziđu odozgo u toj koloni 173 čovjeka). Ako niste, mi imamo pravo uhvatiti onda. Od toga kako su sada obavljeni razgovori, noćas i jutros od toga da se vrate Kukanjčevim jedinicama su se izjasnila 33 čovjeka, starješine i građanska lica. A da idu kući da se ne vrate njima, a neće ni sa nama da ostanu 699 građanskih lica i vojnika. A samo jedan se oficir izjasnio samo da pridje TO-u.
IZETBEGOVIĆ: Samo mi reci je li pritiska na njih bilo? Prije toga. Možda mnogi nisu ni smjeli, znaš vele pobiće nas itd.
DOKO: Ja ne znam, ja sam vidio neke ljude tako unakažene da nisam mogao to više gledati.
IZETBEGOVIĆ: Ma ko je to uradio?
DOKO: Ne bih htio ja - neka komandant priča o tome. Ja sam htio samo napomenuti da sam ja kao čovjek i kao ministar odbrane ne slažem s takvim načinom. Niti ću biti na čelu tog ministarstva ako se ja ne budem pitao. Da ministar vodi politiku, a komanda operativu. I po onome se slažem s gospodinom predsjednikom.
IZETBEGOVIĆ: Tu sam ideju i sam htio da iznesem. Vrlo dobra ideja.
DOKO: E, idemo dalje, mi već pravimo ja sam ljudima dio ja ću vam sutra prezentirati. Da ste vi bili već bi to riješili. Idemo dalje, jedan veliki problem koji sam ja vama dao naznačiti i naslutiti, gospodine predsjedniče. On se sada manifestira na terenu. Ja ne znam šta ste vi i kako su se te tri stranke, predsjedniče, sviju naroda dogovorili o Bosni i Hercegovini. A bilo bi pošteno i uljudno da se i nama ovdje kaže. Pa nek se Doko izvoli ili Ljubić ili peti i deseti opredijeliti hoće li ostati ovdje ili neće. Mi smo suočeni sa činjenicom da su naši ovdje ipak predstavnici kako su došli da ne pominjem - kako je Brkić došao na čelo, kako je Boras izbio u prvi plan i neki drugi - to nećemo ovdje da potenciramo. A oni su tu što jesu. Oni su pobjegli za mene. Za Jerku Doku oni su pobjegli. I, gospodo, ja sam sada na moju inicijativu sazvao predstavnike hrvatskog naroda koji su sada ovdje. Ja ne znam jesmo li više predstavnici hrvatskog naroda. Sazvao sam ih i mi ćemo sada poslije ovoga imati sastanak. Ja sam na moju inicijativu zvao i njega i još neke ljude. Kraljević je uz njega došao i Martin vrhovni sudac, i Luka direktor penzija i još neki ljudi iz Skupštine došli su tu. Napustili su teren. Došli su ovdje da budu. Ali kada su nam čelnici otišli ne vidim šta da mi sada radimo ovdje.
IZETBEGOVIĆ: To je poseban problem.
DOKO: Ne, ne, to je pravi problem. Sačekajte, idemo dalje.
IZETBEGOVIĆ: Ja ću ti reći neke detalje koje sam saznao dole.
(Nastaviće se)