Magnetofonski snimak 81. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 4. maja 1992. godine.
JERKO DOKO: Ja sam Vama govorio gospodine predsjedniče da
će doći na terenu do sukoba između Muslimana i Hrvata. Oni se
sada manifestuju na terenu. Ja sam prekjuče, kako sam tvrdoglav,
pošao sa ferarijem, kako se zove, ovaj u Travnik i sa direktorom
televizije, tehničkim direktorom i predstavnik armije, kapetan je
jedan bio. Pošao sam u Travnik da vidim šta je sa ovim relejem
gore. Jednostavno sam htio otići na tu regiju. Pa su me neke
snage tamo, dvojica ljudi, zaustavili i rekli da će me uhapsiti, da je
protiv mene poveden krivični postupak, da sam se ogriješio o
hrvatski narod itd. Da nemam pravo ja po toj teritoriji se kretati
itd. Nisu nam dali do Travnika otići. To su iz Busovače. Mi smo
dovedeni u tu situaciju. Oni meni kažu šta hoćeš, vojska je podi-
jelila tamo neke kod Busovače Muslimanima oružje, Muslimani
neće s nama. Šta ti hoćeš nemaš pravo itd. Mi smo držali sas-
tanak u Vitezu. Gdje je se opcija ljudi koji su lojalni još ovoj vlasti
iz Viteza suprotstavila tome. I onda su nam dali da idemo do
Travnika, ali je već bilo kasno, morali smo se vratiti. On je dobio
dojavu ovaj iz Evropske zajednice da je napadnuto Sarajevo i
nekako smo došli do televizije. Sada se manifestuje u Zenici. Jer
idu, vojska napušta te krajeve gdje nisu srpski. I bitka za oružje.
Sada je bitka za oružje. Iz tih snaga hrvatskih i muslimanskih.
IZETBEGOVIĆ: Za ono što vojska ostavlja tamo.
DOKO: Ono bez veze ostane tamo. Opreme, oružja i
sada je ta bitka u Kiseljaku, Busovači, Travniku, u Zenici, a vidjeli
ste šta je se desilo u Mostaru. Ja sam odmah sa Ismetom
Hadžiosmanovićem razgovarao i sa G. nisu imali izlazak.
Muslimani nisu imali oružja, nisu se prije naoružali - ovi naši su
dobili oružje, nemaju ga dovoljno, ali su ga dobili zna se odakle
su ga dobili i kako. Ja sam u tome učestvovao. Nekad prije, prije
pola godine. I Muslimani nisu imali izlaza u Mostaru, stajali su pod tu kapu i zajedno se bore. Šta će poslije biti kako će. Ja Vam naznačavam da je to veliki problem.
IZETBEGOVIĆ: Pa sigurno.
DOKO: To je jedan veliki problem. Ja sam Vama govorio
i prije 5-6 dana gospodine Izetbegoviću, da ne govorim pred-
sjedniče. Izvolite s gospodinom Tuđmanom riješite taj problem,
ako možete. Jer će doći do tog sukoba. Ne znam hoće li kasnije
moći i Tuđman uticati na to. Ili bilo ko bude na čelu. Jer tamo
sam ja vidio tih raznih ljudi naoružanih itd. Ima i ovakvih i onakvih,
od šljama do pametnih. E, sada smo mi u toj situaciji gospodine
predsjedniče. Hoću pod jedan da se razriješi ingerencije u min-
istarstvu, a ja rekao sam Vam šta jeste, šta nije. I ja sam zato
došao u tu vlast. Hoću da vidite šta je ovo. Ovo se ne može deša-
vati. Jer će nam se isto pripisati, I problem je vidjeli ste kada je
Jovo izišao tamo, Vama na onaj - ono vozilo da ima tamo ljudi koji
nisu priznali ni ovu TO, od muslimanskih vođa. Tamo nekakav
Juka, pa Prazina, pa ovaj, pa onaj. Dozvolite ako ne možete to
riješiti, problemi će biti, neće moći ni policajci ni ovi iz TO što
su kod mene da to sve povežu. Mi smo formirali policiju vojnu. Ja
danas treba da riješim tamo - riješili smo već zatvor da se formira itd. I da to bude na jednom nivou kulturnom, da ne može svak dolaziti i ispitivati te ljude i bit ih. Ja ne kažem da će se, ako mene
neko tamo uhapsi, drugačije prema meni ponašati. Sada je to
problem. Da Vi riješite šta sa ovih 173 i kako je do tog došlo. Da
riješite ovo. I da riješite sada ovaj status, a mi ćemo se dogovoriti,
poslije sjesti, ovi tu Hrvata, da vidimo šta je nama činiti. Stupićemo
dole u kontakt s ovim što su pobjegli. To je velik problem. Ako mi
odemo
STJEPAN KLJUIĆ: Molim vas, samo ako bi mogli malo da bi
Hajrudina oslobodili. Da li o onoj tački i KEBS-u Silajdžiću
poruku, da li bi se moglo prihvatiti, ja sam to napisao ovdje. Ja ću
vam to pročitati, vrlo je kratko. Ako možemo to prihvatiti da damo
kopiju.
IZETBEGOVIĆ: Danas je 3. je li? Četvrti.
KLJUIĆ: Jeste.
PREDSJEDNIK: Zar nije danas počeo KEBS?
KLJUIĆ: Ne, večeras je neka koktel partija, sutra ujutru je radni
sastanak.
IZETBEGOVIĆ: Izvolite.
KLJUIĆ: Vrlo je kratko. Zahtjev Republike Bosne i Hercegovine
međunarodnoj zajednici. Prvo, imenovati agresora JNA,
Republiku Srbiju, Republiku Crnu Goru, odnosno ostatak SFRJ.
Drugo, zahtjev za nadoknadu ratne štete od agresora. Treće,
formiranje međunarodnog tribunala za suđenje ratnim zločincima.
A ovom tribunalu ima podtačka - u Bosni i Hercegovini konstituirana
je državna komisija na prikupljanju činjenica o kršenju
zakona i običaja rata, koja će uz pomoć eksperata prikupiti činjenični
materijal. Očekujem da bi KEBS kao doprinos međunarodnom
humanitarnom pravu mogao organizovati međunarodni
tribunal za suđenje ratnim zločincima. Ovo bi bio minimum, što
bi ministar trebao danas.....
IZETBEGOVIĆ: Ratnim zločincima valjda na teritoriji, u svijetu ili
kod nas.
KLJUIĆ: Ne, ne, na teritoriji bivše Jugoslavije. To bi bio onaj minimum
što bi Silajdžić od nas morao danas dobiti.
IZETBEGOVIĆ: Pa neka onda on to razradi, neće on to samo
ovako iznijeti, neka sjede pa neka razradi, neće on to ovako iznijeti,
svaku od ovih tačaka.
HAJRUDIN SOMUN: S tim što u razgovoru bila još jedna .... Da BiH neće priznati novu državu Jugoslaviju dok se JNA ne povuče iz BiH i ne
razoruža artiljeriju SDS i tako nešto i da neće potpisati dok ne potpiše
sporazum.
KLJUIĆ: Jer pazite očekujemo da će nas prisiliti da se uzajamno
priznamo. Mi ništa ne dobivamo time, ako se uzajamno priznamo.
JERKO DOKO: I ne samo JNA, nego i sve jedinice druge,
šešeljovci, arkanovci.
SOMUN: Dobro, to se podrazumijeva.
IZETBEGOVIĆ: Pa stavite dok se ne utvrdi na jedan način, koji se
da verificirati da se povuku ove trupe iz Srbije, samo je pitanje
da li bi trebali kazati da su agresori Srbija i Crna Gora preko
Jugoslovenske armije ili Jugoslovenska armija preko njih. Prema
tome Srbija vrši agresiju preko JNA i drugih ubačenih grupa koje
stoje van JNA.
MILE AKMADŽIĆ: A mi imamo to precizirano ovdje na
Predsjedništvu je usvojeno to, formulaciju ko je agresor.
PREDSJEDNIK: Ja sam prije polaska dao onome, ja ne znam da li
je neko gledao i slušao, je li to izašao jedan proglas, jedan apel
svjetskoj javnosti agresijom na Bosnu. I upravo sam rekao da su
agresori, jer oni ne mogu ako je to - postoji sada ova nova država,
pa njih treba osuditi, oni vrše agresiju preko JNA ubačenih
svojih parlamentarnih grupa na - mislimo pri tome na orlove,
šešeljevce i arkanovce itd. Tako sam rekao i onda sam dao apel
da se BiH zaštiti itd.
SOMUN: Možemo li generalu Mekenziju (ovo je vezano za ovu
Dokinu diskusiju) to je politički načelno važno pitanje redi da se
nastaviti razgovori odmah hitno oko oslobađanja ovih ljudi,
zarobljenika. Da nešto im damo. Ja sam Dojlu davao već dva
puta neke elemente da vidi da se ipak poštuje.
PREDSJEDNIK: Da, a šta će oni nama dati za to.
SOMUN: E, pa zato kažem i otvaram to pitanje.
JURE PELIVAN: Oni nama proklamaciju javnu i UNPROFORU da neće više napadati Sarajevo i gradove u BiH.
FIKRET ABDIĆ: Neće podržavati oružane snage SDS-a da to čine.
SOMUN: Predsjedniče, UNPROFOR je jasno stavljen do znanja
/Molim vas nemojte mi spominjati prekid vatre/ kaže to je političko
pitanje, to se mene ne tiče. Mene se tiče, jučerašnji je dogovor
bio - nije poštovan, neko je zaustavio te kamione, neko je zarobio
te ljude, mi te ljude moramo imati. Mi i JNA, on je rekao, mi
i JNA želimo te ljude. Znate vrlo je to osjetljivo.
KLJUIĆ: Al samo da nam Alija kaže je li bilo riječi o 173?
IZETBEGOVIĆ: Jeste bilo riječi. Ne o 173, nisam ja znao koji je
broj - on kaže da izvučemo samo je to komanda ostala oficira i
zaista su to ostali oficiri. Ne znam jeste li vi utvrdili kakav je sastav
tih ljudi.
SEFER HALILOVIĆ: Eto to je važno, dozvolite da vam kažem kao vojnik, ako hoćete. Prvo, vi ste sastavili da izvučete Kukanjca. I mi smo se
složili i izvukli. Drugo, ovaj klasični primjer premještanja
komandnog mjesta pod taocem. Molim vas, komandno mjesto
premještanje komandnog mjesta je borbena radnja vrlo složena.
Oni su htjeli iskoristiti našeg predsjednika da to uradi na
najbezbolniji način. Prema tome, nije bio dogovor da se premješta
komandno mjesto, nego da se izvadi Kukanjac. Vojska nije bila
razoružana. Nego je bila naoružana sa određenom artiljerijom i
tehničkim sredstvima. Iako niko nije - ja vam tvrdim ovdje da niko
nije dao zadatak da se radi da se zauzima - ali kada je gospodin
predsjednik već bio, ovi su sami ih zaustavljali i neka su.
Zarobljeno je nešto. Znači imali su naoružanje, oprema sa kojom
se komanduje. To su načelnici rodova i službi, onaj jedan zadnji
ešalon, koji se zadnji premješta od komandnog mjesta, prema
tome, što se tiče tog vašeg generala Mekenzija i generala
Kukanjca vojnici su zarobljeni u izvršavanju borbenih zadataka. To
je jedno. Drugo, gospodin Konjicija se toliko izderao na mene ja
mislim da niko nikad u životu nije toliko se izderao - zašto
se vojnici maltretiraju. Molim vas lično, dva puta već se ja nalazim
kod vojnika. I ja sam sinoć čim su me izvijestili, da se ti vojnici,
oko 100 vojnika, kaže, poveli su na strijeljanje. Gdje? Kaže kino
`Radnik`, ja kolima - nema tamo-ovamo i brže dođem u gradski
MUP. Tamo su ih prislonili uza zid i par njih izvukli su jedno dvojicu
rezervista i psuju. Nisu mlatili nikoga.
IZETBEGOVIĆ: Gdje se to događa, molim te na kom mjestu?
HALILOVIĆ: Između Fis-a i MUP-a. Ja sam došao tu i obratio sam
se. Svi su me poslušali. Obratio sam se njima i vojnicima da im
se neće ništa dogoditi. Da će biti smješteni. I lično sam bio prisutan
sve dok se nije smjestilo, data im je večera. Naredio da se
popišu. Bile su četiri žene, dvije hoće kući, dvije su otišle, dvije nemaju kud
nego su došle ovdje. Ja mislim da su još tu. Te grdne povrede što
govori gospodin ministar, trojicu sam našao oficira koji su povrijeđeni.
I ja sam te oficire stavio kod mene u kola, pa sam ih
dovukao tu, te im je ukazana prva pomoć.
IZETBEGOVIĆ: Na koji su način povrijeđeni?
HALILOVIĆ: Taj jedan oficir je ozlijeđen prilikom zarobljavanja.
Natjerali su oni njih da legnu da uzmu naoružanje, on je valjda
htio da pobjegne i ovaj ga udario glavom dole. Ovome jednom
je povrijeđeno uho. Isto vjerovatno tako. Inače, kasnije ovo maltretiranje
i sinoć ništa, ja garantujem da ništa nije bilo niti je ko
maltretiran, dok sam ja došao.
PREDSJEDNIK: Šta je sa njima sada?
HALILOVIĆ: Sada su oni momentalno u fiskulturnoj sali.
Obrađuju se popisuju, izvršeno je i ovo propitivanje ko hoće da
se vrati nazad, ko hoće kući, ko kod nas. Jedan je kod nas, četiri žene
su otišle znači kući, za vraćanje bili su 33, 699 hoće kućama.
SOMUN: Kada sam ja ovo sabrao 181 još 20 gdje je 215.
HALILOVIĆ: Dobro nismo znali tačnu cifru, pa smo rekli okruglo
oko 180. Je li 181.
SOMUN: Dobro, je li se Vi načelno slažete da se oni vrate?
HALILOVIĆ: Ja se ne slažem da se vrati ijedan. Znači kao komandant
Štaba TO ne slažem se da se vrati ijedan. Nego da se ras-
porede po 10 na objekte koje oni gađaju, pa ako hoće neka izv-
ole da gađaju, jer prvo nepoštuju prekid vatre. A naših ima, ovoj
datoj MUP preko 200 i više što sada nam uzimaju. Ljudi uzimaju
žene, djecu vode na Pale radi razmjene.
IZETBEGOVIĆ: Odakle uzimaju?
HALILOVIĆ: Uzimaju iz cijelog Sarajeva. Sokolovića kolonije,
Vraca, gdje god mogu dolaze, u Ilijašu uzimaju, nema gdje ne
uzimaju gospodine predsjedniče. Prema tome to je jedno. Drugo,
mi smo poštovali sporazum i dali smo da se pokupe povrijeđeni,
ranjeni, oboljeli, mrtvi dok oni nama ne daju da uradimo u
Sokolović koloniji, Hrasnici, Butmiru, Švrakinu selu i bilo gdje - mi
nemamo pristupa. Prema tome, ja se ne slažem da se to popušta
na svim putevima. To je jedno. Drugo, dva puta mi njih dovozimo
borbama na jednu kritičnu tačku, oni dignu ruke hoće pregovore,
mi pregovore oni za to vrijeme se ponovo naoružaju i ponovo ista
stvar. Što se tiče odnosa mene i ministra - ja lično mislim da mi
kao prijatelji i ovako lične odnose imamo dobre. A što se tiče
odnosa, u komandovanju ja otvoreno kažem, ja se ne slažem da
imam posrednika između vrhovne komande i vrhovnog koman-
danta. Znači, praktično neka dupla referisanja itd. Ima određenih
razloga. Mislim mada su borbena dejstva, to se radi u svim armi-
jama svijeta tako, a ako vi donesete odluku da to bude, meni je
sasvim svejedno.
JERKO DOKO: A ako politika vodi politiku - onda sam ja u politici,
a normalno da ti to referišeš to što ti sada govoriš i sva borbena
dejstva.
HALILOVIĆ: Ja znam koju politiku vodim, ja vodim politiku
oružane borbe. A da li ću ja definisati to da nekog treba okružiti
i uništiti, pa dozvolite to je moje, ja odgovaram za to. Pa molim vas,
oni nas tuku ko pacove po Sarajevu, ne definišu ništa, a vi meni
ne date da ja definišem. I sada dajem javno, i onaj meni kaže: `Pa
druže pukovniče Vi ste naredili da to ne važi.`
KLJUIĆ: Mogu li ja nešto reći, da budemo malo sistematskiji?
Možemo li skinuti KEBS da usvojimo ove sugestije za Harisa
Silajdžića?