Magnetofonski snimak 81. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 4. maja 1992. godine (7) Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović
MARIOFIL LJUBIĆ: Ja bih isto nešto rekao. Ja sam bio dolje jedno vrijeme i pozvan sam ovdje i od Borasa i od Brkića, od svih, da dođem ovdje, pošto je važnije da radim ovdje. Kažu, dolje ima dovoljno ljudi koji dolje rade. Ja sam i dolje radio. Dolje nisam bio civil, dolje sam bio vojnik, jer dolje je na terenu sve podređeno jedino vojnim vlastima. Mi zasjedamo kao civilni štabovi, ali sve je podređeno isključivo vojnim operacijama i vođenju vojnih operacija. Komandanti imaju puno pravo da vode, s tim da oni nas u svemu izvještavaju. Mi njihove prijedloge u većini usvajamo, mi im, da kažem, politički naređujemo, ali tu nema nikakvih... Uglavnom oni nama izlažu program operacija, plan i ostalo.
Ovaj problem koji se sada javlja između Hrvata i Muslimana, mislim da ga dodatno komplikuju Srbi jer to namjerno rade, počev od sinoćnjeg intervjua Nikole Koljevića, koji se stavlja u ulogu hrvatskog ambasadora i priča gluposti neke. Mislim da je osnovna stvar ovdje da mi imenujemo agresora. Ako mi imenujemo ko je agresor, mislim da će se i u Hercegovini i u srednjoj Bosni, da će tenzija spasti, da će se ljudi dosta približiti i sve snage koje vode operacije - zvale se HVO, ovako-onako. Osnovni je problem što ljudi kažu - vi niste rekli gore ko je agresor, ko napada. Vi kažete dijelovi armije, dijelovi SDS, militantno krilo. Treba stvar nazvati pravim imenom. Ako je nazovemo pravim imenom, da je BiH napadnuta od agresora, time otvaramo ljudima oči da branimo BiH, a ne zatvaramo ono što sad radimo u Lisabonu i dalje. Ne zatvaramo proces unutrašnjeg dogovaranja u BiH. Ostavljamo da oslobodimo što više dijelova BiH što prije, kako bi se mogli dogovarati. Dalje, mislim da bi nam to moglo dosta pomoći, a i da bi trebalo pokušati stupiti. Danas mi iz HDZ smo počeli izgleda tako sa Borasom i sa Brkićem da se vidi, ako su još dolje na terenu u Hercegovini, da i oni pokušaju neke stvari.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Je li se Brkić vratio iz Mostara uopšte?
LJUBIĆ: Nije se vratio koliko znam. Juče sam dobio Široki Brijeg, Mostar da pokušam da oni nađu, ako je dolje u Hercegovini, da sa njim obavim razgovor. Ja sam i od njega nekoliko puta bio pozivan - stavio sam glavu u torbu prošao sam kroz njihove položaje zahvaljujući nekoj sreći. Mislim da ako mi imenujemo agresora i ako mi uspijemo razgovarati i pokušati vidjeti šta nam je činiti. Mislim da bi se i to na terenu moglo vrlo lako umiriti. I posebno ovaj prijedlog što su Jerko Doko i ne znam ko još izložio, ako razmotrimo mogućnost da ova naša TO, da prelazi u oružane snage BiH.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da je to suštinska odluka, koja bi možda mogla da ujedini snage.
LJUBIĆ: U oružane snage BiH da tu pozovemo sve snage koje se bore za BiH.
IZETBEGOVIĆ: Ja koliko znam čitav problem je u tome, oni neće u TO, to je kao komunistička tvorevina, vi nama to namećete. Oni su spremni da budu u BiH, a izgleda da nisu spremni da budu u TO.
LJUBIĆ: Da budu oružane snage BiH, koje će biti dio sastavni sve ove snage koje smo dali.
IZETBEGOVIĆ: Mi smo to našli kao jednu prelazim formu.
EFENDIĆ: Imam par telegrama. HVO kaže, oni ne pristaju uopšte. Hoće BiH cijelu i to je to. To je ta opcija. Kod HVO, kod HDZ nije. Evo, ima par telegrama, možete čitati.
MILE AKMADŽIĆ: Ne, ne gospodine komandante, ni blizu tome. HVO je komanda Herceg Bosne, koja nigdje ne dopire do Drine u svojim....
EFENDIĆ: Molim vas, ja sam poslao par telegrama, vidio je Doko živ - da kaže, recimo, u Kiseljaku i šta ja znam i u Mostaru, da se stave pod zajedničku komandu, da vrše jer se bore protiv zajedničkog protivnika. A po završetku borbenih dejstava neka sjednu pa razgovaraju kako hoće. Mislim takvi su telegrami otišli svima s moje strane i potpisom. Ali ponovo je reakcija obostrana.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam u razgovoru sa Bobanom. On kaže jednostavno ne možemo mi staviti, znaš, ovdje ima 50.000 boraca naoružanih sada, ja mislim da on pretjeruje, mislim da nema toliko boraca, ima vjerovatno, ali ne toliko. Da se mi, kaže, stavimo pod komandu TO, koji nema kontrolu nikakvu. Tako on to kaže. Ja vam prenosim tu verziju kako on to interpretira; to svoje protivljenje. Mi nemamo ništa da se stavimo pod komandu Predsjedništva, ali pod komandu TO nećemo. TO je...
KLJUIĆ: Nek Predsjedništvo danas formira oružane snage...
IZETBEGOVIĆ: Pa zato mislim da bi možda bila ta forma, nešto pa da vidimo na koji način - ali to je onda stvar koji bi mogli da razgovaramo u malo užem tijelu, da ovdje - jer ovdje je 15 ljudi, ne možeš ti to. Da uđemo ti ovo pitanje, pa da ga pripremimo za sjednicu. Znate, ja samo ovdje interpretiram radi lakšeg razumijevanja njihov stav dolje i to sa terena Zapadne Hercegovine i Mostara. Oni kažu dolje mi imamo 50 tenkova. Imamo 50.000 naoružanih ljudi, vi nama sada tražite da se mi jednoj komandi, koja su generali bez vojske. Ja kažem nije to baš tako. Uostalom sarajevski događaj pokazuje da nije tako, ipak. Da nemamo baš mi oružja, to stoji, da ne možemo oboriti avion i to stoji.
LJUBIĆ: Samo da kažem nešto. Da se u Mostaru bez obzira i do ove odluke, da se obrana grada da HVO-u, zajednički su ratovali i Hrvati i Muslimani. Jer ja znam, osobno sam intervenisao da se šalje oružje na Luku. Mi smo nekoliko puta slali. Nije nikakva podjela tu ljudi. Problem je najveći bio u Stocu iz nekog razloga - pa dobro ima jedan veliki broj naoružanih ljudi. U desetinama tisuća i koji su spremni. I mislim da bi oni svi bili dio oružanih snaga. Nije sada bitno, kada je dolje došlo da se stave pod komandu TO. Pa, jednostavno kažu, pa nećemo mi u tu komandu, kaže, preće svi oficiri, može i Kukanjac preći pod tu. Mislim da bi ih mogle umiriti snage oružane BIH i HVO je dio oružanih snaga BiH. Pa biće i ove razne grupe koje se bore. Dolje u okviru HVO ima ljudi koji rade slobodne poslove kao što rade i ovdje, kao što je Juka Prazina.
IZETBEGOVIĆ: Možda moramo malo širu platformu. Jer u stvari nemamo - mi smo konfrontacija da se to uključi sve. Moramo tražiti neku formulu.
FIKRET ABDIĆ: Da imamo u vidu da ne budemo imali problema sutra sa tom svojom vojskom. Da odmah to.....
JERKO DOKO: Mogu li konkretan prijedlog. Ovo je dobro da počnem od ovog Abdićevog. Ja kažem da sam se došao boriti i boriću se, ja sam njemu hiljadu puta rekao ne vidim činove, vidim komandanta, mene ne interesuje je li on pukovnik ili je general bio. Šta je bio, mene to ne interesuje. Ako je on dobar komandant, on je komandant. A činovi me uopšte ne interesuju. E, idemo dalje da ne budemo imali problem sutra s tom našom vojskom. Da ne gojimo zmiju koja će nas sutra klati. Kao što smo je gojili 50 godina. Zato kažem i ovo sada kad sam bio na terenu, tamo je Dario Kordić pričao sat vremena i to. Mi sutra možemo ponuditi kako da organizujemo ministarstvo i glavni štab oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ono smo morali napraviti TO. Zato što je takva struktura bila na terenu. Da smo imali štabove TO, pa preko noći smo formirali to da se pretvori pod komandu Predsjedništva. I kažemo da je komanda vrhovna, Predsjedništvo kao što i jeste. I sve i da su to sada oružane snage. Pa će biti oružane snage i u Busovači, oružane snage Bosne i Hercegovine i u Grudama itd.
Ovdje imam jedno pismo, niste vi tu bili - niste ga stigli pročitati, Kriznog štaba opštine Bosanski Brod. Koja se prva počela boriti zajedničkim snagama. I oni vama ovdje fino pišu, ali meni na znanje. Predsjedniku Izetbegoviću itd. I manje-više svi traže, a mi smo se davno trebali opredijeliti, predsjedniče, da se ovo što ćete danas donijeti odluku. Ko je ko? Ko je agresor? I oni kažu protiv koga se bore, a vi ga ne proglašavate agresorom. I da su oni - velikim bogom se kunu neće biti branioci Bosanskog Broda..... A sada su dovoljno jaki i odlučni u svojoj svetoj borbi ići do kraja, do konačne pobjede.
Ujedno vas obavještavamo, ovo je isto interesantno, jer je već došlo na nekoliko mjesta su neki ljudi proglašeni. I u Mostaru i ovamo. Ujedno vas obavještavamo da je Krizni štab na današnjoj sjednici donio odluku kojom se general Milutin Kukanjac i Radovan Karadžić proglašavaju ratnim zločincima. Dolje u Mostaru je proglašen Perišić itd. Predsjedništvo mora pratiti teren i usklađivati s politikom. Predlažem da sutra napravimo ovo i da ja s komandantom vidim da se usvoji ovo, da je politika u Predsjedništvu, a komandant je izvjestitelj svojim poslovima prema Predsjedništvu, kao što smo dogovorili i ponudićemo vam sutra organizacionu šemu Ministarstva obrane BiH, u kojoj će biti glavni štab oružanih snaga. Ovo je sada što se ovdje dešava, zato što smo mi tek 24 dana - ja dajem svaku pohvalu ljudima koji su gore i s njima i komandant, pa ovdje operacije rade oko Sarajeva. Da je to mirno vrijeme, pa da smo mi sa formiranjem oružanih snaga godinu-dvije dana. Sada ne bi oni to radili odbranu Sarajeva, nego bi radili odbranu cijele teritorije BiH. Ali tu smo gdje jesmo.
KLJUIĆ: Molim vas, da budemo malo postupni. Slažete li se da danas donesemo odluku da je formirana oružana snaga Bosne i Hercegovine sa zadaćom borbe, sa identifikacijom agresora i protiv vas se borimo jer ćemo se boriti do oslobođenja. Druga stvar, da se u okviru ministarstva i TO kada sjede i razmatraju šemu kako će to izgledati. Da napravite da nam date napismeno. I treća stvar, da se uspostavi politički dijalog između rukovodstva sa ovim ljudima iz HDZ-a. Mislim to moramo ići.
... Dobro bi bilo i da predsjednik Alija stupi u kontakt tamo. Da se bar, gdje god možemo, izbjegnu incidenti. Mislim, pazite, mi stada radimo u korist svoje štete, ako ne možemo proći kroz Visoko, ne možemo kroz Kiseljak, Jablanicu. Jer to moramo, to je prvi politički zadatak da se taj nesporazum neutralizira. Na koji način, evo. Tu nek Mario bude ispred nas Hrvata u vlasti, a Alija neka poduzme sve da se to razriješi. To bi bile tri stvari koje su vrlo bitne. Proglašavanje oružanih snaga BIH u borbi protiv agresora, imenovanje agresora konkretno. Druga stvar, da se pripremi šema kompletne strukture unutar Ministarstva i treće, da se nastavi politički rad između funkcionera, da se na terenu jer oni još uvijek to mogu spriječiti, bilo kakav incident i da se postepeno to sve sinhronizira. To će ići dosta teško jer se teren dosta oteo. Ali moramo na tom djelovati.
MILE AKMADŽIĆ: Još bih nešto rekao, ako mogu predsjedniče, o ovom pitanju. Oružane snage...
Ponovo rasprava o oslobađanju vojnika JNA iz Druge vojne oblasti
SOMUN: Dolje su kod generala Mekenzija i general Aksentijević i Dojl i posmatrači ovih, svi su šefovi dolje. Pa sam ja prenio tačno onako kako ste mi rekli. Prva je reakcija bila da Kukanjac sigurno neće prihvatiti da se obavi bez prisustva armije. I oni predlažu, general Mekenzi, da on dođe, da dođe šef Posmatračke misije i general Aksentijević. Za pola sata da dođe. I da izvrše to. To će prema svijetu. Jer već zovu iz Jugoslavije telefoni, javljaju strane agencije ovo-ono.
IZETBEGOVIĆ: Ali ona treba ozvaničiti i predstavnik štaba TO. Ima da armija konačno proguta.
MILE AKMADŽIĆ: Molim vas, jedna nijansa upravo o tome, oružanih snaga sam ja htio govoriti. Da ih time ne zbunjujemo da štab TO, koji još uvijek postoji, odnosno Ministarstvo pripremi prijedlog za sutra uz jednu moju napomenu da se dobro izanalizira da li formiramo oružane snage BIH, koje već postoje. Jer već su sve oružane snage. Ili vojsku BiH, koja će postepeno prelaziti, formirati se, imati svoju pješadiju, imati svoju artiljeriju, imati svoje planinske, svoje poljske, vojsku Bosne i Hercegovine. Da to izanalizira i da predlože za sutra.
ABDIĆ: Oni daju prijedloge, a mi diskutujemo.
AKMADŽIĆ: A danas bi bilo potrebno, pošto nismo priveli kraju, da definitivno utvrdimo ko je agresor na BiH, da to damo u javnost.
PELIVAN: Damo mišljenje. Vojska znate egzistira kao jedna tačka mogućeg dogovora političkog. Mi imamo TO, razmislite o tome. (Nastaviće se)