Aksentijević ponovo podvlači da bi trebalo uključiti srpsku stranu, da su ovdje tri učesnika u sukobu, da se samo mogu rješenja potpuna dobiti ako su sva tri uključena, a zna se šta bi za nas značilo to uključivanje, kaže Abdić
Magnetofonski snimak 83. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 6. maja 1992. godine (3)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: On kaže, koliko sam ja razumio, da je bio na Zlatištu, ili da je čuo.
EJUP GANIĆ: Ne, bio je sada gore, obišao teren bilo je samo četiri čovjeka i da je MUP povukao svoje ljude odozgo. To je izjava ministra odbrane. Mi možemo dobiti izjavu MUP-a. A ovi ljudi ako ne sarađuju.
ALIJA DELIMUSTAFIĆ (ministar policije): Izjavu ne možete dobiti, možete informaciju samo.
GANIć: Alija, mi ćemo vas sve smijeniti ako ne budete radili kako treba. Sve.
DELIMUSTAFIĆ: Ganiću, kada me ti budeš postavljao, ti me i smijeni. Mene je Vlada postavila, ja Vladi sam podnio izvještaj. I Vlada je radila ovdje. A ja neću dozvoliti da me ti smjenjuješ. Ja ću otići gospodski. Ja nisam došao ni u tvoje predsjedništvo ni u tvoju republiku. To ti možeš reći privatno. Ako je to stav Predsjedništva, onda je to u redu.
AVDO ČAMPARA (sekretar Skupštine): Ja mislim da ovo ničemu ne vodi. Ja mislim ovo što nas je ostalo i što nas ima ovdje da moramo u odbrani ove republike svi da budemo jedinstveni. Ako u nekim razmišljanjima ima razlika da se kao ljudi dogovorimo. Nemojte, ljudi, ma još ako se mi ovdje raziđemo. Onda je kapitulacija. Nema rada. Nema ničega. Prema tome, dajte, Alija, da sjednemo i sa Dokom (Jerkom Dokom, ministrom odbrane) i sa svima, da raspravimo te stvari. Nečeg ovo što sam do sada pohvatao, nečeg što Doko govori ne nečeg, već dosta ima istine. Znači, iz MUP-a nema ljudi, jer su povučeni. Sada je Stari grad, kako komandant reče, povukao ljude, ali daj da od toga ne stvaramo sada problem, već da problem što prije riješimo da nam na padne Zlatište. To je za mene problem. A za mene je problem, a za mene je najkatastrofalnije ako se sada budemo raspravljali ko dobro radi, ko ne radi, koga ćemo smijeniti, koga postaviti. Dajte da to ostavimo, ako ikad ostanemo živi i imadnemo mira, iz toga ćemo izvući zaključke kako je ko radio. Dajte sada svi da krenemo da smo jedno. Ja sam ovdje prvi put, da smo jedno, ljudi moji. Ja sada vama kažem ovo mi ćemo ići u Skupštinu, ja sam rekao Mariju (Mariofil Ljubić) juče radićemo u podrumu, ali bićemo u Skupštini i neka nas ubiju u Skupštini. Ali, hoću da radim u Skupštini i ovdje ću doći kada je sjednica.
JURE PELIVAN (premijer): Predsjedniče, pošto me opominju, milijardu dinara smo zadužili se za MUP i odbranu. Molim vas lijepo, svu municiju koja se može iz Konjica prevesti, iz Travnika oružje izvolite, platićemo. Nemojte tražiti od Jure Pelivana da ja to prevozim.
IZETBEGOVIĆ: Još jedno pitanje kada smo na tome.
DELIMUSTAFIĆ: Molim vas da odgovorim. Ja sam poslao 40 ljudi sinoć, sa Hadžibajrićem sam razgovarao dva puta i on se žalio. Mi smo Zlatište sinoć spasili. Umjesto gospode koja je spavala zajedno sa mnogima ovdje, ja sam od komandanta otišao u 11, prešao u štab operativni. Bio sa Kerimom do četiri sata i izašao. Gospoda koja je spavala ovdje i Doko, koji je fino obrijan, uređen....
IZETBEGOVIĆ: Alija, molim te, ispitaćemo ko je kriv za Zlatište.
DELIMUSTAFIĆ: Vi ste rekli da je palo Zlatište. I to je velika izjava. Ja govorim da nije.
IZETBEGOVIĆ: Ma, dobro, vjerujem, nije.
DELIMUSTAFIĆ: Ma, vjeruje li se meni ili Ganiću, šta ti misliš šta sam ja ovdje. Ako je palo, treba me odmah smijeniti ili ne trebam ja ovdje biti. Čiji sam ja ministar. Ma, nemojte tako, ljudi, ako nema povjerenja u mene, šta ću ja ovdje.
IZETBEGOVIĆ: Ma, čekaj malo, Alija. Polako, čovječe. Riječ je o tome da smo čuli da je palo. Vi ste rekli da nije palo.
/Prekinuto snimanje/
Magnetofonski snimak 84. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 6. maja 1992. godine (1)
Sjednica je počela u 17.30. Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović.
IZETBEGOVIĆ: Izvoli, Fikrete.
ABDIĆ: Mi smo danas, pod broj jedan, izvršili reviziju primjene onih pet tačaka koje smo juče utvrdili. Zadržali smo se najduže na tom primirju i dalje čudi - sve se dobro dogovorimo, iza toga, ponovo se puca. I onda je u međuvremenu Aksentijević govorio i tražio da se obustavi vatra na svim mjestima, a iznio je razloge da se nije poštovalo primirje zbog toga što smo u Konjicu mi napali na vojne objekte u Travniku, uglavnom zbog ta dva objekta. Osnovni mu je razlog bio to da nismo poštovali primirje.
Ponovo smo, zna se, vodili raspravu i dogovorili se, nezavisno o tome što je bilo kršenja tog primirja, da moramo ići na dalje aktivnosti kojima smo i juče govorili i koje smo danas pokrenuli. Sad se on konstantno vrti i vraća na to da mira nema bez dogovora sa Srbima i da on ima danas popodne razgovor sa Srbima.
STJEPAN KLJUIĆ: To Dojl govori?
ABDIĆ: Da, Dojl govori. Dojl kaže - ja sam dobio saglasnost i on i Santoš da su juče od Karadžića, on se slaže s ovim što smo mi potpisali juče primirje, jer se on i ranije obraćao pismeno i tražio da ovi rade na tome da se obezbijedi mir i prekid vatre. I on je rekao mi smo obezbijedili to ovo što smo postigli, sad od vas zavisi da li ćete se toga držati. Oni su rekli, mi ćemo se pridržavati, nama to odgovara. To znači izbjegli smo to da uvede nas u razgovore sa SDS. Međutim, on danas ponovo kaže, sva ova pitanja, to je jako važno, on akcentira mi smo danas načelno izložili pitanje otvaranja puteva, pruga i aerodroma. I on kaže, on to načelno prihvata, obavili smo načelno raspravu, ali da konkretno izjašnjavanje o tome sutra izvršimo. On se zadržao naročito na putevima i da smo se mi zadržali samo na putevima, on bi mislim danas, i da otvorimo konkretnu raspravu o putevima i smatram da on danas popodne, ne znam šta Stjepan misli, on je rekao da će o svim pitanjima razgovarati sa srpskom stranom, da on želi da razgovara o tome i da je pored ostalog mislio konkretno dogovoriti o putevima. Pošto smo stavili na dnevni red i puteve i aerodrom, ja sam još stavio pitanje privrede i iznio konkretno primjer `Sokola` Mostar, gdje je vojska praktički okupirala jedan kolektiv od preko 3.000 ljudi koje ima ugovore s inostranim partnerima, a ne može izvršavati svoje ugovore. Proizvodnja je oteta i odvezena u Kragujevac. A i bez te proizvodnje, provjerio sam, oni mogu da izvršavaju sve ove ugovore prema vani, a imaju ugovoren izvoz za sada oko 30 miliona dolara. Prema tome, radi se o velikom poslu. Pa sam pokrenuo i to pitanje. Sada je bilo rasprave da je to teško načelno, da je lako dogovoriti. Mi smo rekli da je pitanje željeznice vrlo jednostavno za to. Da to zavisi samo od vojske. Kod aerodroma ona polazi od tih pretpostavki. Uglavnom je ostalo na toj načelnoj raspravi. Aksentijević ponovo podvlači, kao i prvi dan, da bi to trebalo uključiti srpsku stranu, da su ovdje tri učesnika u sukobu, da se samo mogu rješenja potpuna dobiti ako su sve tri uključena, a zna se šta bi za nas značilo to uključivanje.
Dogovorili smo se oko zarobljenika. Mi smo im dali informaciju. Ja sam u stvari, u onoj zabilješci koju sam dao vama, onaj zadnji dio sam isjekao jer se to odnosi na nas. Mi moramo provjeriti neke stvari. Prvi dio sam im dao. To su u stvari usaglašeni podaci vezani za vojnike koje bismo mi trebali predati, odnosno one koje mi tražimo. I dogovorili smo se da bi sutra u 10 sati ovdje u Fisu bila predaja tih vojnika, da budu predstavnici Evropskih posmatrača.
Bila je ova iz Međunarodnog crvenog krsta kod mene. Ona kaže da mi zaobilazimo njih, a to je njihov osnovni zadatak ta predaja - ne mrtvih, jer ovi su uključili, zvali, ne znam, ja ih nisam zvao, ali su zvali evropski posmatrači da dođu, a mi smo samo urgirali - ovi moji iz kabineta jer su oni očekivali što ih nema. Iza toga oni su rekli - mi ćemo doći, ali ne smijemo ići bez evropskih posmatrača. Kad su ih ovi doveli ovdje, onda su ovi rekli da to nije njihov posao mrtvi, već ranjeni, onda vi predajete vojnike to je naš osnovni zadatak, pa bi trebali raditi to. Uglavnom, to će biti sutra u 10 sati, ta predaja vojnika. Oni su nama dali popis, htjeli su danas da vode raspravu. Tu nas Aksentijević stalno vraća na taj konvoj. On nas praktički deplasira. Ali, nije problem što on gura, nego Dojl se toga, on to gura, jer je bio tu prisutan i ja sam tu bio. Ja sam u to umiješan, želim da to bude završeno, itd. Ja sam imao neke podatke da je čak Aksentijević spavao dole. Pitao sam ga to, on kaže da nije spavao, ali u svakom slučaju vidi se da Dojl dobro insistira na predaji tih stvari. Oni su dali pregled i tog sveg što je bilo tamo, od kasa, ima tu i ličnih stvari, ali ima tamo i zolja i druge municije - pušaka itd. Mi smo rekli da oni daju taj spisak nama i da ćemo mi sutra pregledati to i da ćemo vidjeti.
IZETBEGOVIĆ: Znači, traže oni i materijal?
ABDIĆ: I materijal i kamione oni traže.
IZETBEGOVIĆ: Da nam je ljude riješiti.
ABDIĆ: Ali, mi smo ipak to pomjerili da nam ne dođu u sjenu ključna pitanja. Nama je bilo osnovno da mi puteve, prugu, aerodrom....
IZETBEGOVIĆ: A ono što se tiče ljudi, znaš kako je moglo nastati. Zaboravio sam jedan trenutak - jedan broj ljudi nije htio da se vrati, pa je pušten. Vjerovatno je to. On je tražio sve one ljude i one koji su se izjasnili.
ABDIĆ: Evo, to je uglavnom to. Evo, Stjepan će još.
KLJUIĆ: Mislim, oni stalno nama donose nove papire vezano za taj konvoj. U principu, mi ljude vraćamo i lične stvari ćemo vratiti. A sve ostalo - zolje i to neka uđe u diobeni bilans, neka stoji. Možemo im čak i priznati, ali mi to ne vraćamo. Dobro. Neka se registrira. Sa druge strane, Koljević (Nikola) je poslao 51 primjer gdje se Srbi hapse, maltretiraju i prinuđavaju na neke izjave o lojalnosti i protjerivaju sa svojih ognjišta. I mi smo uzeli taj primjerak od Dojla i dali smo ovdje da se fotokopira i prevede i istovremeno smo dali našem timu zadaću da pripremi sve naše slučajeve počev od sela Ravno pa do Sarajeva, Dobrinje i rekli smo da je to dug proces, pa ćemo ih svaki dan filovati, jer mi nemamo čak podataka za Foču i gornju Bijeljinu itd. jer ne možemo prići. Dakle, otvoren je još jedan put sakupljanja podataka o protjerivanju, pljačkanju, hapšenju i ubijanju.
IZETBEGOVIĆ: Ko u nas radi to?
KLJUIĆ: Sad je preuzela TO, ali je sigurno da moramo uzeti ministra zdravlja i socijalnog staranja da napravi tim za to. To ne može raditi nijedan čovjek, to treba da radi deset vojnika. I molim vas, to je jedan proces koji mi moramo ganjati, koji svaki dan prije sastanka to pominje. Sa druge strane, mislim da je danas armija pokazala neki gest dobre volje - dala je kisik i neke lijekove našoj bolnici. I to smo mi rekli preko radija i zahvalili se itd. Uspostavljena je konačno linija između Vojne bolnice, vojnika naših policajaca i UNPROFOR-a, što znači ove ekipe idu, sakupljaju te mrtve, ranjene, obilaze se bolnice ukoliko žele da bolesnike, koji se lakše transportiraju, imaju pravo, ukoliko je teži ima naših vojnika u bolnici, a ima vojnika u našoj bolnici. Dakle, obostrano imaju tretman normalnih bolesnika. Treća stvar bila je na raspravi Vojna bolnica. Mi smo dokazali da na vrhu vojne bolnice ima mitraljesko gnijezdo, PAM, da imaju snajperisti, itd. (Nastaviće se)