FIKRET ABDIĆ: I danas su oni jednu granatu poslali prema oni gdje god se vode razgovori, to im je hobi. Ja sam danas...
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Oni to hoće da otjeraju UNPROFOR - za njih je
to.STJEPAN KLJUIĆ: Objasnili smo mi i Dojlu i Santošu. Ma nama trebaju oni, a ne trebaju njima. Jer smo rekli ne daju vam ući na Pale, ne daju vam ući.
ABDIĆ: Jako insistira Dojl na tom susretu sa srpskom stranom to je vaša realnost itd.
KLJUIĆ: Ne, ja mislim ako dođe ikad do kakvih razgovora to ne može biti ova ekipa koja pregovara sa - mi možemo dati iz Ministarstva odbrane i TO jednu komisiju da razgovara sa SDS-om.
ABDIĆ: Neće oni, pazi, mi ćemo morati sada to da pokrenemo. Jer pazite, Dojl to čini ovako nerado, i čak šta više po meni moj utisak se ovako sa dosta doznog povjerenja da je to za njega malo - mi nećemo pa je on nekakav advokat naš, on kaže ja moram razgovarati popodne, ja ne mogu njih ignorisati. Oni imaju uticaj oni su snažni oni drže područje, oni svagdje saobraćaj niče mogu oni svaku odluku mogu osporiti. Ja mogu sa njima razgovarati. On govori šta on mora. On nama ne kaže - zašto vi ne razgovarate, a drugim riječima...
IZETBEGOVIĆ: Mi moramo - šta bi značilo njihovo uključivanje u ove razgovore - kao zaraćene strane, to nije priznavanje nikakvo kao faktički. Zamisli, neko ti kidnapuje dijete gore, i drži ga gore u brdima negdje. Ti njega ne priznaješ, nikakvo njegovo pravo tim što hoćeš da pregovaraš s njime, što ti drži dijete gore - ubiće ga. Tako isto ovi drže uperili cijevi u grad, ti moraš s njima razgovarati, i moraćeš s njima kad-tad razgovarati oko tih stvari. Mi moramo s armijom postići saglasnost oko nekih pitanja, ali oni će ostati tu. Oni će kazati što se nas tiče mi odosmo, a vi nam ostavite - mi ćemo morati, naime, pregovori sa zaraćenom stranom. Ne znači nikakvo pravno pitanje tih ljudi. Partizani i Nijemci su se sastali oko zarobljenika oko nekih pitanja usred rata.
KLJUIĆ: Druže predsjedniče, sve u redu to ćemo mi doći na to. Ali je potrebno da Evropa kaže srpskim teroristima dok pucate nema kao što su ih vratili iz Lisabona da ih vrate i ovdje. To je ključno. A kada prekinu pucati i kada pristanu na razgovore, mi ćemo odrediti jednu ekipu koja neće biti Predsjedništvo, nego teritorijalna odbrana koja će praktično s njima razgovarati.
IZETBEGOVIĆ: Ako je riječ o prekidu vatre, to su tehnička pitanja. Oni su pregovarali gore i sa Babićem i sa Adžićem, ko god je imao deset pušaka oni pregovaraju. Ovi isti Evropljani. Njih ne priznaje na taj način, da kažem mi to moramo razmisliti o tome dokle ćemo mi moći ići s time da pregovaramo s njima.
KLJUIĆ: Ne, jer nama će biti sistemom redukcije, predsjedniče, mnogo lakše s njima razgovarati kada razgovaramo ili kada završimo razgovore s armijom. Jer smo mi danas postigli jednu stvar što Fikret nije rekao. Mi smo danas dali kartu njihovih položaja. Odnosno svih položaja koji okružuju Sarajevo. I rekli smo neka general Aksentijević ucrta svoje snage i ne da nama, jer je to vojna tajna. Ali neka da Santošu. A mi smo sa svoje strane ucrtali naše položaje i dali Santošu. I on je bio veoma zadovoljan, jer to je jedno diskreciono pravo šefa pregovaračke ekipe. Da on jedini zna. Jer sada ako on zna gdje su lokacije onda kada se puca lakše je kontrolisati.
IZETBEGOVIĆ: Bilo bi dobro ako budemo mogli da ovo riješimo s armijom, pa onda imamo drugu stranu. Pa ćemo vidjeti.
JURE PELIVAN (premijer): To ja hoću, predsjedniče, izuzetno je bitno da mi imamo dijalog sa armijom kao sa ovim.... I inače armija zna ipak je to legalna vlast, htjeli ili ne. Ona je priznata prema tome, je li krnja nije to je drugaj star. I važno je održati dijalog sa armijom.
GANIĆ: Jer vidite vi ste uspjeli vi sada imate tu prisutnog Karadžića što god bi bilo, on bi rekao e ja se s tim ne slažem. A armija bi rekla dogovorite se vi tamo trojica pa recite šta hoćete.
ABDIĆ: I vrlo je bitan ovaj razgovor Dojla sa Srbima. Vrlo je bitno.
ALIJA DELIMUSTAFIĆ (ministar policije): Što mu vi ne otvorite pitanje kasarne u srpskoj opštini.
ABDIĆ: Doći će i to, Alija, postepeno. Znaš šta je do sada je iskustvo bilo - sve nam ide i na kraju ne ide ništa.
IZETBEGOVIĆ: Pa da generalne neke odredbe.
ABDIĆ: Generalne ubiše. Hajmo korak po korak.
IZETBEGOVIĆ: Naravno, zato mislim čak i oko saobraćajnica možda biste mogli razmisliti da sutra kažete ajmo mi željeznicu osposobiti. A tu imamo samo s vama problem. Možeš ući preko Doboja hranu nekakvu koja se nalazi tu i tamo i odozdo možda dovući koks i već bi tu nešto proradilo. Ne govorim o sugestijama.
KLJUIĆ: Ne, odlično predsjedniče, ….. željeznicu i ove tri kasarne i vojnu bolnicu. Puna šaka brade za sutra. I onda idemo dalje.
MARIOFIL LJUBIĆ (potpredsjednik Skupštine): Osnovni je problem da mi nastavimo pregovore i sa armijom, i ako mi te razgovore uspješno završimo, onda ćemo imati poziciju da mi možemo razgovarati sa Srbima, bolje reći sa SDS-om ravnopravno. Pa će i u toj prilici dobiti i oružja i ostalo. Onda ja sam danas razgovarao sa ljudima, kaže mi možemo razgovarati mi smo za razgovor, ali mi nismo ravnopravni.
IZETBEGOVIĆ: Ko kaže?LJUBIĆ: Gulding. Kaže da li ti misliš da ratuju oni sa armijom. Ne oni trebaju samo da armija ispoštuje legalne vlasti da ode, da oružje koje neće da nam se da na raspolaganje, a ostalo da se neutralizira.
IZETBEGOVIĆ: A sada ja ne znam uopšte šta pričam - šta mislite jesu li oni uopšte spremni, imate li utisak. E, to je što nas iz dana u dan progoni. Oni su spremni na neki suštinski dogovor oko ovih.
ABDIĆ: Pa oni ne samo to. Gulding je zvao, ja sam razgovarao, mi smo jedno vrijeme imali pauzu, pa je Stjepan ovo oko karata razgovarao, koliko sam ja razgovarao sa Guldingom, on je mene zvao bio je i Nambijar, bili su svi oni gore. Razgovarali smo i onda je njega, interesirala su moja gledanja na ovo, pored ostalog, njega je osnovno interesiralo, njima se jako dopada, svima oni koji način i komunikacije imaju, ovaj sistem koliko sam ja imao pregovora odlaska na teren ljudima. I to. I njega interesuje zašto je taj zaokret kod mene. A ja njemu kažem ne mogu ja, ja dođem evo i ovdje vodim pregovore. Kukanjac kaže da mu je nesigurno doći. On meni pošalje dvije rakete, granate. A onda razgovaram u Derventi u garnizonu, ja mislim da oni, oni meni zdrmaju, a to nije štampa registrovala. Pa odu u Prozor, svi. Pa odem u Bosanski Brod sve sam ja njima rekao. Pa Kukanjac kaže iz Doboja ne mogu, a ja prođem istim tim putem i meni nesiguran, s tim što ja nemam ništa, samo imam sebe ovako. A onoga nagovori da zdrmaju granatu meni na zgradu SO-e, onda ja odem u srpsko Liješće onda ovi zdrmaju u popovsku kuću granatu. Prema tome, i ja sam to, a s druge strane sada ja vidim otrpilike gdje sam. I ja zato sam došao do toga zašto vojna intervencija. Zato što na najdrastičniji način hoću da upozorim. Ja koji sam bio izuzetno pomirljiv, spreman za razgovore do kraja prešućivao stvari, ja sam mu rekao, mene su deklarisali u štampi kao pročetnički orijentiranog čovjeka, prosrpski, da im tolerišem, da sam slab prema njima itd. Jer ja sam pokušavao da proniknemo u bit srpske ugroženosti. Pa ni to nije uspjelo. A vrijeme odlazi ljudi stradaju, osvaja se jedno selo, drugo selo. Ti pregovore vodiš onda ljudi misle da sam lud. Šta mi je do tog razgovora, nestaje itd.
I sada ovo da kažem, kada je riječ o ovom razgovoru, on npr. kaže da vi ne možete negirati srpsku stranu. On misli sad da sam i ja - ja kažem ne, ja razgovaram, pa sam ja rekao da četiri sata razgovaram ponovo nakon toga što sam napisao pismo. Oni meni kažu do sada si kod nas imao otvoreno, a sada od ovoga pisma Bušu rekao si da smo mi da smo mi teroristička organizacija itd., a da podršku imamo armije, promijenili smo odnos. Nezavisno od tog što ja četiri sata naveče sam, bez ikog razgovram i dalje. Ali je pitanje šta dobivaš od toga. Efekat je, i mi gubimo vrijeme. E, onda on kod ovog kaže naše mogućnosti su da vi - on očekuje od ovog našeg rada pa sam ja to Stjepanu i rekao, vi izvucite da vi potpišete dogovore danas, onda je naše mi onda možemo pojačati i kontrolu i svaki pritisak da oni izvrše to. A mi se dogovoriti moramo. Da barem tu stranu imamo, ovo što Mariofil kaže imaće biće pozicija druga u razgovoru sa Srbima i nama, nakon što ovo završimo. Jer oni jako očekuju od toga. I on je prekinuo ponovo razgovor, pa je na stranu samo ovoga sada što pregovaramo s armijom zvao i njih dvojicu i Dojla i ovoga.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, dakle, naši nastavljaju pregovore sutra. Sve u redu.
DELIMUSTAFIĆ: Dok ne osvojimo aerodrom nema tu ništa.
IZETBEGOVIĆ: Onda to reci ovome što ti sjedi s desne strane. Ovo su ovdje pregovarači. Oni idu pa pregovaraju. Ako treba osvajati, onda to treba. Daj da mi to radimo, da nastavimo te pregovore pa vidjećemo dokle. Ja se bojim da ćemo naići na zid da ne idemo dalje. Bojim se da je taj zid blizu. Samo mi reci, kad je riječ o Dajidži, jesam li ja razumio da je on u tom skladištu i otišao ili je dole ostao?
DELIMUSTAFIĆ: Ide on prema ovamo.
IZETBEGOVIĆ: Kako imam utisak da je upao u skladište pa odnio oružje neko. Možda je i on odnio to oružje kao što i ovi nose, ko bi ga znao. Ne znam dalje njegove namjere. Dobro. Vidjećemo. Vidjećemo dalje po ponašanju, po vašim djelima. Dobro. Da vidimo sada šta imamo još. Ima jedan problem ovdje, rekli smo maloprije, to je saopštenje. Međutim, dobio sam danas jedan prigovor da današnje saopštenje na ovoj konferenciji za štampu jednostavno TV ne objavljuje. Za to vrijeme ona dadne neku utakmicu tamo. Danas su dali nešto. Molim te, izgleda da je vrijeme da se o tome popriča. Ako je to tačno.
KLJUIĆ: Ovako je. Na TV je konfuzija. Svi su pobjegli pa čak i Cerić je pobjegao. Osam dana ne dolazi na posao. Mi smo neki dan, kad je ona cura vodila, bio je strujni udar, zapakovali dvojicu ljudi koji su opstruirali rad na TV. Postoji jedan cijeli štab ljudi dole koji je ostavljen da opstruira rad i nije htio da se uključi. Dalje, predsjednikov intervju Bi-Bi-Siju i drugim inozemnim agencijama uopće nije emitiran. I pošto prekjuče nismo ništa mogli uraditi nego smo jednostavno putem naših snaga koje imamo dole, dvojicu ljudi, za vrijeme programa, pokupili. To je bio reditelj i šef DESK-a. I doveli svoje ljude. Danas smo preuzeli tehniku preko Mire Močinića. To je onaj plavi što je bio neki dan na TV oko releja. On drži tehniku, imamo ovdje tehničara, imamo dole tehničara. Sad je ostalo samo da vidimo šta ćemo s novinarima, jer krug u kojem se nalazi Slobodan Radonji`, Kosta Jovanovi` i Mirko Kapor i Ljubo Ljubojevi` opstruira TV. Zasad ne vidim osobu koja bi mogla preuzeti da bude v.d. ili bilo kakav - komesar.
Nama sada treba na TV i dozvolite mi da još večeras vršim selekciju, kontaktiram. Vjerovatno ću vam ujutro predložiti ko bi bila ta ličnost i ovdje bi ga imenovali za v.d. upravnika TV. Kažem namjerno upravnika, jer mi nemamo sada vremena da provlačimo neke ljude. Ima nekoliko ljudi, ali ni jedan od njih nije tako energičan i sposoban da preuzme i da kaže - ti ćeš raditi to, ti to, ti to. Treba nam jedan novinar mlađi. Molio bih vas da shvatite da i vi razmislite. Potrebno je imenovati v.d. upravnika TV. Ima još jedan problem. Izgleda da je došlo vrijeme da se YUTEL rasformira. Pojedini novinari YUTEL-a bi mogli da se objedine, a ovaj šef kojeg bi mi imenovali, on bi morao koristiti i ovu djecu sa HAYAT-a itd. da uspostavi jednu ekipu koja bi... koristiti njihove priloge i imati na prvom programu, jer HAYAT se ne vidi dalje od Sarajeva.
Prema tome, moramo razmisliti noćas, dajte mi vremena do sutra ujutro da vam predložim koja bi to novinarska ekipa bila. Ako ne nađemo nijednu osobu, možemo neki vi napraviti da im damo kompetencije da vode TV. Objedinjavaju se svi kadrovi. To je jedini način, jer imamo sad opstrukciju odavde, imamo centar ovdje ne može se uključiti.
(Nastaviće se)