ALIJA IZETBEGOVIĆ: Dobro, kad je riječ o YUTEL-u, YUTEL je jako gledana emisija, vrlo popularna emisija, najgledanija.
STJEPAN KLJUIĆ: Jeste, oni imaju svojih problema, predsjedniče, ne mogu dobiti materijal, ne javljaju se dopisnici, ne javljaju se voditelji.
IZETBEGOVIĆ: To ide, to guraju.
KLJUIĆ: Sinoć je bio YUTEL samo 35 minuta. Pošto ja živim s njima stalno mislim, mi nemamo ništa - mi ne zatvaramo YUTEL. Dapače, ja sam rekao da YUTEL može koristiti... izbori iz svih tekstova u toku dana i dati ih pod svojom firmom jer on se izvozi u Sloveniju i Makedoniju. Ali ako se raspu, oni koji hoće raditi neka ostanu na TV Sarajevo.
IZETBEGOVIĆ: Problem je prolaza. Jure, jesi li pokušavao sastaviti konačno tu vladu pa da kažeš imamo od 23 čovjeka 15 ili 12?
EJUP GANIĆ: Reci, danas se Vlada sastala u 10 sati i raspravljala je trenutnu situaciju. Neka bude lažna. Evo, pošalji...
PELIVAN: Sutra ćemo i rješenje predložiti Predsjedništvu i, molim vas, ima nekih pitanja još, sutra ćemo.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, da pričekamo sutra.
PELIVAN: Predsjedniče, sada ja imam jedan prijedlog. Molim vas, nemojte svi koliko vas ima ili nema - kod vas ministri dolaze deset puta više nego kod mene, nego kod mene kao predsjednika Vlade. Uputite ih predsjedniku Vlade. Ja vas lijepo molim, Vlada će bolje raditi. Uputite. Nemojte od pomoćnika, od portira, od dalje - ma slušajte obraćaju se članovima i drugima, upućujte ljude na predsjednika Vlade. I tražite od mene veću odgovornost. A ovako ja ne mogu - ja samo mogu zahvaliti ovako. Odmah da kažem.
IZETBEGOVIĆ: Da se oko toga ne objašnjavamo. Da ovdje budemo načisto. Nema zamjena o kojima se ne zna. Mora da bude komisija koja bi to utvrdila. Ne može trgovati kako ko hoće. Mogu ljudi početi zarađivati pare na tome. Zamijeni čovjeka za 15.000 maraka i evo ti čovjeka. Šta mi znamo šta ljudi mogu uraditi. A pošto se ne čuje nikakva glasina, niti se ko žali da ima tamo. Bojim se da se tu prave kojekakve stvari koje nisu u redu.
DELIMUSTAFIĆ: Ima i kod nas i u njegovom ministarstvu propusta. Ovo ala Bakir što je uradio ili ala Avdo Hebib (pomoćnik ministra za policiju). Što je naredio da počne rat, da se otvori vatra, da se okupiraju kasarne. Poslao naredbu svim centrima mimo mog znanja. Objavio rat. Ja sam rekao da napravi izjavu reda radi. Niti mi je više došao, niti govori sa mnom.
IZETBEGOVIĆ: Ko je to uradio?
IZETBEGOVIĆ: Šta je on uradio?
DELIMUSTAFIĆ: Objavio rat armiji. Četiri tačke. Potpisao je depešu.
IZETBEGOVIĆ: U kom svojstvu?
KLJUIĆ: Završili smo sa snimanjem, nemojte to snimati.
IZETBEGOVIĆ: Šta Avdo ima...
DELIMUSTAFIĆ: Prepisao i poslao svim centrima u Republici.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, Avdo je znači samo kao tehničko lice podržao.
KLJUIĆ: Nemojte sada o tome, molim vas. Ne možemo sve večeras.
IZETBEGOVIĆ: Završavam sjednicu.
U transkriptima nisu objavljene sjednice Predsjedništva od 6. maja pa sve do 1. juna 1992. godine
Magnetofonski snimak 108. sjednice Predsjedništva RBiH održane 1. juna 1992. godine
Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović
ABDULAH KONJICIJA (predsjednik Vijeća građana): Evo kakva je situacija, molim vas. Ja sam razgovarao sa ovim dolje i hrana je sinoć jedna došla iz Splita za Sarajevo, a drugi dio je trebalo da odvuku šahiste dolje i da iz Kiseljaka dovuku neku hranu oni sami iz UNPROFOR-a. Međutim, neki Šipčić, potpukovnik, je rekao samo pod uslovom propustiće šahiste da se ta hrana dovuče. To je možda dvije, tri ili pet tona hrane iz Kiseljaka pod uslovom da se obezbijedi hrana za kasarnu "Maršal Tito". I još je imao nekakvih zahtjeva, tako da mislim da će s njima ova dostava hrane, ako to ne bude imperativno zahvat, zahtijeva od generalnog sekretara UN-a, od toga neće biti ništa. Oni ne dozvoljavaju da dođe hrana ni u jedno od ovih naselja - ni Dobrinju, ni Sokolovića koloniju, ni Hrasnicu.
IZETBEGOVIĆ: Abdulah, imaš li informacije, ti kažeš neka hrana, neki ljudi. Koja hrana, šta je došlo?
KONJICIJA: To je hrana koja je došla iz Splita i koju je Dječija ambasada bila uzela sebi i danas. Kreševljaković ide tamo sa Pavom da se ta hrana vrati nama, jer je ona upućena gradu Sarajevu.
IZETBEGOVIĆ: Gdje je hrana sad trenutno?
IZETBEGOVIĆ: U Sarajevu je. Zna li se koliko ima?
IZETBEGOVIĆ: Koliko je ima?
PELIVAN: Sedam kamiona, predsjedniče. Sinoć sam slučajno sreo jednog iz Ambasade. Sedam kamiona, nisu puni. Ima nešto hrane i lijekova. Nisu puni kamioni, ali sedam je vozila.
KONJICIJA: Danas ćemo Pava i ja raditi opet ako može preko UNPROFOR-a da se ta hrana dostavi na Dobrinju humanitarnim organizacijama i da one to podijele u Dobrinji.
KONJICIJA: Ja jutros od devet sati to ganjam. Evo u čemu je problem bio. Po Pavu je poslao Kreševljaković kola. Međutim, dolje je bila neka borba, pucalo se, dvoje je ranjeno, tako da su ta kola odvukla te ranjene. Onda su se ovi vratili. Ovaj šofer više nije smio da ide. Onda je TV ekipa njih prebacila u Sarajevo, Pavu do Predsjedništva, i pucano je na tu TV ekipu jedva su se izvukli.
IZETBEGOVIĆ: Šta je s onih 400 tona hrane, odnosno 800 tona spominjanih? Šta je s njima? Ono je bivši Rajlovac? Ima li od toga išta i treba li dalje voditi evidenciju?
KONJICIJA: Meni su rekli u Gradskom odboru, rekao mi je ovaj zaduženi, kako se on zove, ne znam mu ime - onaj povjerenik za grad Sarajevo, on je rekao da ne postoje nikakvi podaci o toj hrani i da o tome Merhamet ne zna ništa.
DELIMUSTAFIĆ: Ima Merhamet 800 tona u Lukavici i UPI DC centar 400 tona u Rajlovcu. Znači, dvije pošiljke su tu. To su dva lagera.
IZETBEGOVIĆ: Jedan jeste Merhametov, drugi nije. Drugi nema veze. 400 tona.
ABDIĆ: Zaključak je, UNPROFOR zna zato, oni su sami predložili iz UNPROFOR-a da tih 400 tona hrane treba da bude isporučeno u grad, tražili su od nas da imenujemo komisiju. Mi smo imenovali komisiju. Na čelu te komisije je Aleksandra Balvanović. Nikad Aleksandra nije vidjela tu hranu. Došla je u opticaj informacija da je ta hrana potrošena. Inače kad je riječ o humanitarnoj pomoći, po meni, tu su dva problema. Jedan je dopremanje hrane ovdje u Sarajevo i druge dijelove Republike. A drugo je pitanje sada prikupljanje te pomoći. Smatram da smo mi u Republici totalno neorganizirani i da bi morali imati sedmodnevno Predsjedništvo izvještaj o načinu prikupljana količinama roba i novca. Jer tu sad svako radi širom svijeta i nama prijeti tu velika kompromitacija.
Smatram da to mora biti prvi zadatak Vlade da snimi stanje u pogledu prikupljanja pomoći humanitarne, da se vidi ko se sve s tim bavi na bazi čijih i kakvih ovlaštenja, koji se tu problemi javljaju i gdje se nalaze koje količine hrane. Jer, vidite, Sarajevu samo dnevno treba 70 aviona hrane. Mi ovako kad skupljamo mislimo ima hrane, samo je važno da se otvori aerodrom. Međutim, mi ćemo se uskoro susresti sa problemom da, kad otvorimo saobraćajnice, da stvarno hrane nema. Jer mi praktički svu Republiku moramo hraniti sa humanitarnom pomoći. Razlika je to u drugim područjima gdje se ratovalo u Hrvatskoj pa dio Hrvatske u ratu, a dio normalno radi i proizvodi i pomaže tim dijelovima koji su u ratu i prikuplja humanitarnu pomoć. A mi imamo potpuno blokiranu Republiku. Nemamo uopšte proizvodnje hrane i imamo praktično da hranu ko prije dobije koji šleper da otima sebi. Jednu opštu otimačinu hrane. I da bi tu uspostavili jedan red mi moramo da Vlada samo na bazi ovlaštenja Vlade može se prikupljati humanitarna pomoć. Ako ne budemo tako radili, mi ćemo se kompromitovati već u startu kao mlada država u tim zemljama.
Drugo, kada je riječ o novcu mislim da moramo utvrditi stav, da u svakoj državi ili bolje reći regionu mora se otvoriti račun da se daje novac i da se odredi banka. Je li to LHB banka, je li neka druga strana banka gdje će novac biti i da se zna ko raspolaže tim novcem, čijim potpisom se vrše određene kupovine sa tim novcem hrane i ostalih lijekova i drugog. Ali to mora biti uvezano na nivou Vlade i mora se tačno znati ko to radi na bazi kojeg ovlaštenja i moramo mi imati svakih sedam dana izvještaj.
A kada je riječ sada o dopremanju te hrane ovdje, mislim da ne bi smjeli nasjesti na ovaj problem da se otvori saobraćaj tek toliko da uđe humanitarna pomoć. Inače ja moram da kažem da imam reakcija danas iz sedam zemalja gdje su čuli za ovo primirje i reakcija je to će samo ući jer vojska nema hrane, treba joj taman dati hranu i uzeće hranu sebi, narodu opet neće doći i ponovo će biti narušeno primirje. Nakon svakog primirja imamo žešće napade, nego što su bili raniji. Prema tome, mi moramo kada je riječ o tom snabdijevanju sa humanitarnom pomoći prije svega definisati svoj stav za šest sati u pogledu ovog primirja da mi vidimo s kim mi ulazimo u primirje. Jer pazite, mi praktički najednom imamo armiju, sada mi dogovaramo nekakvo primirje, na prijedlog generala Mladića. Prema tome, za nas armija još tu postoji. Mi nemamo nijednu informaciju Predsjedništvo da je izvršena prećutna transformacija mi pretpostavljamo, jugoslavenske armije u srpsku vojsku. Mi moramo znati šta je. Ako ne možeš već doći do susreta ovog - moraju pismeno se razmijeniti informacije, mi moramo biti operativno tu u toku. Prema tome, snabdijevanje humanitarnom pomoći kao trajno može se obezbijediti samo na bazi primirja koje podrazumijeva otvaranje i aerodroma i svih saobraćajnica u BiH. Svako drugo primirje je za nas katastrofalno. Pogotovo što je jutrašnji izvještaj koji sam ja primio s terena vrlo poražavajući u pogledu pridržavanja tog primirja. Ili u pogledu reakcija koje su na ovaj stav Savjeta bezbjednosti javljaju. Prema tome, mi moramo tu biti određeni. U ta dva pravca. U humanitarnoj pomoći i zadacima Vlade šta mora učiniti na snimanju stanja. I kanalisanju tog prikupljanja. Drugo, načinu doturanja te humanitarne pomoći koja može biti zadovoljavajuća samo na bazi primirja, koje podrazumijeva otvaranje aerodroma i svih saobraćajnica u BiH.