Magnetofonski snimak 119. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 14. juna 1992. godine (3) Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Stjepan Kljuić.
STJEPAN KLJUIĆ: Hvala ti. Znači, Predsjedništvo je to koje donosi odluku, a sve treba isfiltrirati prije toga. Ja, koliko vidim sadašnju situaciju, mislim da smo bliži sada da danas donesemo odluku o mobilizaciji, a da odluku o ratnom stanju, o kojoj se svi slažemo ovdje, treba napraviti na osnovu elemenata. Kad govorimo o elementima koje je Mirko (Pejanović) iscrpno iznio, mislim da ovu platformu treba da ubrzamo, ali ona po meni nije neophodna da bi se ovo donijelo. Evo zbog čega. Treba proglas borcima dati. A proglas borcima možemo dati iz onog materijala koji je BiH podnijela Evropska zajednica u pismu za priznavanje. Dakle tamo, u tom tekstu, molio bih Mila (Akmadžića) da nam to negdje pronađe, stoje sve temeljne odrednice BiH kao države. To su ljudska prava, nacionalna prava, građanska, krivična, privreda, demilitarizacija kao ideal naše zemlje uklapanje u evropske norme i prihvatanje svih onih dostignuća koje je slobodni svijet ostvario. Dakle, to bi bila ona temeljna, jer bojim se da ne bi u platformi morali ići u detalje, ako budemo išli u detalje, onda se nećemo složiti prvo mi ovdje, a pogotovo se nećemo na terenu. Mislim da je neka forma narodnooslobodilačkog rata za nas prihvatljiva i da bi to mogao biti široki front ujedinjenja svih snaga. Što se tiče lisabonskog dogovora, mislim da Predsjedništvo ne treba o tome da govori jer Predsjedništvo nije sudjelovalo u lisabonskim razmatranjima, niti se Evropa obratila Predsjedništvu pa rekla - daj da vidimo kako ćemo. Evropa je nasjela na jedan faktor nepoznavanja. Oni su mislili da ovdje imaju tri narodne zajednice da se svađaju i onda su oni pokušali da to riješe na jedan formalistički način. Tri naroda podijelite se kao što je, recimo, Velika Britanija svojevremeno dijelila one arapske zemlje.
Mi, mislim da se u to ne smijemo upuštati iz jednog razloga - što je Evropa napravila mehanizam kojima nije prejudicirala stvar, nego je rekla kada se te tri stranke dogovore da se dođe u parlament. Za nas taj problem kantonizacije dolazi tek u parlament. Tad imamo pravo reagirati. Ono što je najvažnije - mi se narodnooslobodilačkom borbom moramo boriti protiv etničkog čišćenja teritorija.
FIKRET ABDIĆ: Ti misliš, ne interesuje te Lisabon, rekao si da prije toga treba izučiti etničko čišćenje, prije nego dođeš u parlament. Kako to dvoje pomiriti?
KLJUIĆ: Narodnooslobodilačkom borbom.
ABDIĆ: Ako idem u borbu ja moram biti načisto s tim.
KLJUIĆ: Ja sam, budi uvjeren Fikrete, načisto. Ja mislim da svako hoće da gine za Bosnu i Hercegovinu. Ali isto tako mi ne možemo sad prejudicirati kakvo će biti ustavno rješenje Bosne i Hercegovine. Ja mislim da kada sve ovo završite prva će stvar biti izbori i novi ustav. Tako da mi imamo dovoljno prepreka za Lisabon. Lisabon je za sebe sam prepreka i ne može proći. Ali sada da se mi upuštamo u to nas niko nije pitao za to. Ja mislim da mi moramo napraviti takvu platformu da kad stavimo ove principe ljudske slobode, nacionalna ravnopravnost, građanska ravnopravnost, slobodno tržište, demilitarizacija, da je to dovoljan osnov za jedan patriotski front. Ali ovo što mene posebno zanima ovdje u primjeni ove mobilizacije i ratnog stanja, jeste stvaranje uvjeta. Ovdje je dovoljno bilo o tome. Mi nećemo ništa postići ako ne budemo stvorili uvjete da sudovi funkcioniraju. U tom pogledu Čampara je dosta radio s ovim našim ministrom, da pravosuđe i oni su već pokrenuli tamo sistem pravosudni. Apsolutno se svi slažemo da nama ne trebaju vojni sudovi. Nama trebaju samo građanski sudovi. I ono što je zapovjednik rekao, ako sada ne riješimo, nikada nećemo riješiti. Ako nama bude vojska vlast nad vlašću i ako bude imala sve ono - budite uvjereni, ja sam bio neki dan u vojnoj bolnici, ljudi kažu - mi nećemo da budemo vojna bolnica. Jer je već bilo onih koji su rekli - e, sada ste vi teritorijalna bolnica Teritorijalne obrane. I to mi ne možemo. Jer ako građanin odvaja od usta i radi, izdržava ovu državu, onda mora biti u najmanju ruku ravnopravan s tim vojnikom. Ako mi sada opet stvorimo odmarališta, beneficije i onda opet državna administracija sve i mi smo, gospodo, iznevjerili onaj osnovni princip. Prema tome, ja smatram da mi moramo preduzeti sve prvo kada je riječ o pravosuđu. Da se napravi jedan tim koji će predočiti dokle se došlo šta treba i kako treba uraditi. Mislim da je tu nešto urađeno, zavisno od stanja na terenu stvari će funkcionirati. S druge strane, mislim da je Fikret dao ovdje dobro rješenje vanjskog aspekta pitanja. Kaže, ja ću evo vidi - država BiH nikome ne objavljuje rat. Jer pazite, mi moramo izbjeći jednu stvar u klasičnom smislu - proglašenje ratnog stanja zahtijeva identifikaciju države koja vas je napala i ne mora unići (Poljska nije objavila rat Njemačkoj, nije čak ni Njemačka Poljskoj ali je Poljska napravila pokret otpora i borila se). I mi u toj formi moramo imati naš pokret otpora. Kako ćemo mi to - to je sada naše pitanje. I ovdje kaže, država BiH nikome ne objavljuje rat, nego samo vodi odbrambeni rat koji je u saglasnosti sa čl. 51 UN koja ne dira u prividno pravo i individualne i kolektivne samoobrane. Ostanimo pri tome svjesni potpune međunarodne zabrane približavanja ratu kao načinu rješevanja sporova. U odnosu na ovaj rat spremni smo prihvatiti sve odluke Savjeta sigurnosti UN, evropske zajednice i KEBSS-a kao i drugih država koje bi nam pružile pomoć u ostvarivanju naših odbrambenih ciljeva. Dakle, BiH prihvata sva ona načela itd. i to fino upakujemo i ovim damo taj vanjski dio politike, znači mi ne diramo ni Srbiju, ni Crnu Goru, niti bilo koga. Mi vodimo oružani rat. A to da je neko umiješan, ko to na nas napada to već svijet zna. Mislim da smo tu jednu veliku moralnu podršku postigli. Ko je gledao onu ženu koja je vodila "Antenu 2", mi smo juče i reprizirali tu emisiju i vidjeli da je svijetu danas potpuno jasno o čemu se radi. Prema tome, ja jesam za platformu koja je jedan politički dokument šireg značenja. Ali sam isto tako da se iscrpe dosadašnji dokumenti na kojima smo mi gradili naš politički stav koji bi bio dovoljan za jedan proglas narodu i borcima za oslobođenje BiH. I tu moram vam reći da ne bih apostrofirao srpski narod. Mislim, samo apostrofiranje srpskog naroda dovodi njega da on bude na određen način da ga proziva i da je on taj koji treba da se diferencira. Možda će se neki drugi narodi morati diferencirati. Ja bih ostavio tu građansku, patriotsku formulu - a mi međusobno moramo sjesti i dogovoriti se na način na koji bi, recimo, među nama rečeno, gdje to možemo uraditi da taj upravo srpski narod raslojimo. Jer je očito da ovdje nije riječ samo o bosanskim Srbima nego je riječ o jednoj fašističkoj pojavi srpskog naroda nažalost koja je tragična. Ali mi znamo da su neki narodi mnogo veći od srpskog naroda u svijetu imali istu boljku pa su našli snage da to prebole, jeste da ih je to koštalo ali su ozdravili. I, mislim da na tom polju moramo politički raditi, posebno da angažiramo najuglednije ljude iz tog naroda, da to imaju kao primarnu zadaću, a na nama je da stvaramo takvu političku opciju koja će otvoriti široki front srpskom narodu da se uključi u patriotski oslobodilački front. I ako dozvolite eto, ja sam u nekoj funkciji predsjedavajućeg ovdje - mislim da smo mi danas ovdje izdiskutirali i stvorili preduvjete za mobilizaciju. A što se tiče samo ratnog stanja i objave, možemo prolongirati još jedan dan. S tim da se odrade ovi svi momenti na koje su Pejanović i Halilović ukazao. Evo, prije svega da se formulira način oslobodilačkog rata, njegovi vojni ciljevi, odnos sa međunarodnom zajednicom, jer mi sada ne moramo zato što proglašavamo ratno stanje dići ruke, nego naprotiv, upravo zato što ima patriotska osnova našeg rata i što je ona pravična borba za oslobođenje domovine, da vidimo šta nam međunarodna zajednica... I budite uvjereni, ako bi nama međunarodna zajednica blokirala avijaciju jugovojske i artiljeriju rat će onda trajati nešto kraće. Nisam ja takav optimista, mislim da će duže trajati. Ali za nas je vrlo bitno da u tom ratu imamo neke principe do kojih je svima stalo. To je pitanje tih ratnih zločina, pitanje sudstva, pitanje konfiskacije imovine, pitanje zaštite imovine. Prema tome, ja sam spreman da izvijestimo predsjednika kada dođe ovdje da smo spremni danas da glasamo. Mobilizaciju, a da za opredjeljivanje ratnog stanja dobijemo dopunski materijal pa da to...
PEJANOVIĆ: Da nešto ne pokvarimo, molim vas. To je samo dio odgovora - na ovaj međunarodni aspekt. Međutim, ja sada hoću da iskoristim pravo razjašnjenja - nije replika nego razjašnjenje. Meni je jako drago da si insistirao neki od ovih predloga... Kakve ćemo to nacionalne odnose imati u toj zajedničkoj državi, koji će se principi poštovati - princip pariteta, princip konsenzusa, princip ovog, princip onog, princip nacionalnog vijeća. Ali ne i princip etničkih kantona. Da i to, da i iza toga stanemo, ali da se to ne postiže silom. Molio bih, to je vrlo, to odgađanje pregovora i uvođenje istovremeno oružane sile da se pregovori ojačaju je dovelo do čega je, u krajnjem, dovelo. Uz pomoć agresorske sile koja je bila na ovim prostorima.
KLJUIĆ: Dobro, Mirko, ja mislim da bi ti sve to trebao u ovom drugom dijelu koji će se nadopuniti. Ja se slažem s tobom. Čak mislim da treba da napišeš nešto o tome.
PEJANOVIĆ: Ja imam i napisano.
KLJUIĆ: Odlično, umnoži i podijeli.
PEJANOVIĆ: Ja govorim da je u paketu i ovaj politički cilj koji proističe iz platforme i zaboravio sam, izvinjavam se, da kažem da ovaj paket podrazumijeva i jednu sasvim radnu, operativnu tačku tijela radnog i člana Predsjedništva i najodgovornijeg funkcionera u Republici koji bi se zvao - ratna propaganda.
KLJUIĆ: Dobro. Ja ću, kad dođe predsjednik, u vaše ime izvijestiti što se tiče mobilizacije da smo je prihvatili. Što se tiče ratnog stanja, potrebno je dograditi i elemente i napisati materijal, pa ćemo o tome. A vi koji imate predloge, ti si danas najduže govorio, molim te, sjedni i to napiši. Ovako kao Fikret ovdje. Pa ćemo iz ovog Fikretovog izvaditi ova dva pasusa. Izvoli Ganiću.
EJUP GANIĆ: Terminologija je jako važna. Mi svi težimo jednom cilju. Neko moje zapadno iskustvo se sastoji u tome da sve mobilizacije koje su vršene, one su imale za cilj - npr. mi ako proglašavamo opštu mobilizaciju na teritoriji radi sprečavanja dalje tragičnih posljedica. Npr. kad se to prevede u inostranstvu, oni kažu naravno, to zvuči logično. Pa, npr. kažemo - proglašava se opšta mobilizacija na teritoriji Republike BiH radi ublažavanja i sprečavanja daljih posljedica razaranja rata. Šta to znači? Odmah će neko skontati - žene će biti u jednom ešalonu da previjaju ranjene, odnosno da tamo gdje padne bomba rade, itd. Znači, ta finesa je jako bitna. Druga stvar kod prijedloga o proglašavanju rata, ratnog stanja, treba reći - odluka o proglašenju vođenja NOR-a na teritoriji BiH. Znači, otprilike, tu bi mogli malo raditi na tim definicijama. Sad, što se tiče ovoga o čemu je Mirko govorio, ja se potpuno slažem. Objektivno, ja mislim da ova razmišljanja koja je Mirko ovdje iznio o prilazu, kad je u pitanju srpski narod itd. mislim da ona daju neke nove elemente i ovo što je Mirko rekao ima dobru suštinu i trebalo bi ga dalje razraditi. Jer, objektivno, imamo na jednoj strani ipak BiH, imamo jedan mali procenat tih ljudi koji rade ovu agresiju. Sad bi se moglo govoriti o toj pojavi šire, ali ja ne bih u to ulazio. Što se tiče ovog Lisabona, mi kad budemo pravili ovaj papir, mi se moramo odrediti o tome. Ja sam se lično odredio o tome. Ja nisam nikad mogao ni učestvovati u tim razgovorima niti sam podržavao tu vrstu razgovora. Ja sam jednom tražio razgovor s Kutiljerom, gdje sam mislio u tom razgovoru da ga ubijedim u nešto da li imaju građani pravo da vide to što ti tamo vodiš prije nego što to bude novo za gotovo. Onda smo došli - vjerovatno je on bio tom idejom, kako mi je kasnije rekao, vođen da ponudi to Skupštini itd. Međutim, ne ide to tako. Taj Lisabon je ohrabrio neke da pripreme stanje pa bi mi kao Predsjedništvo, ne dozvoljavam nikom da vodi globalnu koncepciju daljeg razvoja BiH izuzev Predsjedništva i Skupštine. I mi kao Predsjedništvo ako se ne odredimo kakvu BiH vidimo i ako mi odbacimo kantone, onda nema više, ne može Kutiljero doći ovdje i zaobići nas. On može tamo privatno razgovarati s nekim, ali znate, to može da bude njemu zabranjeno. Mi smo, ipak, državni organ koji odobrava takve razgovore na ovoj teritoriji. Prema tome, ako na ovom Predsjedništvu mi usvojimo neku vrstu...
KLJUIĆ: Dobro, i ti se primičeš ratnom stanju, što znači, pripremi materijal, možeš s Mirkom zajedno, pa ćemo pročitati. Sad se ponavlja.
GANIĆ: Ja bih samo to što je možda novo u mojoj diskusiji, a to je da se kaže - naredba o proglašenju opšte mobilizacije na teritoriji Republike radi sprečavanja odnosno ublažavanja tragedija izazvanih agresijom. A onda, kad budemo proglasili ratno stanje...
(Nastaviće se)