Mi pobijediti u ratu ni jedna ni druga stranka ne možemo - niti će Srbi i Muslimani, niti Hrvati i Muslimani mogu zajedno istjerati Srbe, niti Srbi i Muslimani istjerati Hrvate iz Bosne. Niko nikoga istjerati ne može. Moramo tražiti tu neka rješenja. Ja mislim tako, kaže Akmadžić
MILE AKMADŽIĆ: Ja mislim da, kad budemo u budućnosti ocjenjivali zbog čega je rat nastao, onda će se upravo dati ocjena da je jedan od uzroka upravo taj nesporazum - taj Lisabon. Ja imam svoje prijatelje Srbe i Muslimane i Hrvate, kao što i svi mi ovdje imamo, i svi mi govorimo da smo za BiH. Međutim, nažalost, kakvu i koji je njen kvalitet, mi se tu ne slažemo. Suština naša je u tome, ja vam tvrdim ako to nešto znači da ja tvrdim nešto, da je upravo rat tu. Da je rat zbog toga. Mi se ponovo ograđujemo, a mi smo imali na našoj kadrovskoj, ovo govorim zbog Pejanovića i Kecmanovića, donijeli smo odluku na toj komisiji da ne finansiramo odlaske u Brisel, Lisabon, Hag, Pariz i druga mjesta. Da ne govorimo samo o Lisabonu. Lisabon je sad jedan trenutak. Pa smo donijeli odluku pa nije ni to funkcioniralo, pa i dalje mi finansijski sudjelujemo na neki način u tome. Dalje, moram da vas podsjetim da predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović sudjeluje u tim razgovorima. Član Predsjedništva Nikola Koljević sudjelovao je u tim razgovorima. Član Predsjedništva Franjo Boras je sudjelovao u tim razgovorima. Predsjednik Skupštine Momčilo Krajišnik je sudjelovao u tim razgovorima. Potpredsjednik Vlade Rusmir Mahmutčehajić je sudjelovao u tim razgovorima, član Vlade Brkić je sudjelovao u tim razgovorima. Ministar inostranih poslova je sudjelovao u tim razgovorima. I mi se ograđivati od toga ne možemo kad bismo i htjeli. Mi to ne možemo pred narodom i zbog naroda i zbog sebe. Ti razgovori u Lisabonu su, gospodo, naši razgovori. Ne vodi ih Predsjedništvo kao institucija, ali ih vodimo mi zastupljeni kao stranke, kao što je do juče bilo zastupljeno i ovo Predsjedništvo, odnosno i danas je, samo u malo drukčijoj formi. Osnov oko čega je cijeli spor i oko čega je pokrenuo pitanje, ne znam ko pa se izvinjavam, je ova platforma. Bili smo rekli odgovor, na dva pitanja sam ja neka rekao, pa je to malo proširio Sefer Halilović. Možda dodati i još neko treće pitanje za kakvu BiH. Ako odgovorimo na ta tri pitanja, pretpostavljam da je rat prestao. Da li će prestati sam od sebe? Prije svega, jer mi pobijediti u ratu ni jedna ni druga stranka ne možemo - niti će Srbi i Muslimani, niti Hrvati i Muslimani mogu zajedno istjerati Srbe, niti Srbi i Muslimani istjerati Hrvate iz Bosne. Niko nikoga istjerati ne može. Moramo tražiti tu neka rješenja. Ja mislim tako. Dalje mislim da Predsjedništvo, kao šef države, BiH je napadnuta kakva god. Na neki način je napadnuta. Da li... propadala od sebe ne od drugih. I neko je nas napao i mi se branimo. U ovom trenutku moramo da se branimo. Za tu odbranu potrebna nam je mobilizacija u mjeri u kojoj... Da li je to sad samo ta mjera - mjera je već provedena jedna, mobilizacija je provedena i Predsjedništvo je donijelo odluku da se provodi u svim opštinama gdje je to potrebno zavisno kako oni procjenjuju. Da li je ova dodatna opšta mobilizacija potrebna, to je odluka Predsjedništva.
A za proglašenje ratnog stanja mislim da je potrebna prethodno politička platforma i da to sve pravilno identificiramo i kažemo - to je to i borimo se za to - svi narodi. Da idemo sa svojim komšijom u rat zajedno bez obzira na to kako se on zove - Mile, Marko, Jusuf ili Ante i šta ja znam.
STJEPAN KLJUIĆ: Dobro. Mi se uglavnom slažemo, gospodo.
SEFER HALILOVIĆ: Ja bih zaista zamolio. Imamo dvije stvari. Prva stvar je da je ovo Predsjedništvo donijelo odluku o mobilizaciji i tu nadležnost prenijelo na skupštine opština da prema vlastitoj procjeni vrše mobilizaciju, samo onoliko koliko im treba i koliko im je potrebno. I da se ta činjenica ima u vidu prije nego što kažem ovo drugo. Moj prijedlog je da se mi, ako treba, zatvorimo 48 sati ili 58 sati, koliko nam bude trebalo, da idemo, da što je moguće više ovu stvar neprekidno radimo dok ne dođemo do minimuma političke platforme za kakvu se državu BiH borimo i onda da idemo sa proglašenjem ratnog stanja, opšte mobilizacije i svega ovoga. Jer nama je potrebno ratno stanje. Ja mogu svojom odlukom da naredim mobilizaciju u pojedinim opštinama itd. Ne znam uopšte da li sam dovoljno jasan.
KLJUIĆ: Jasan si.
HALILOVIĆ: Mi moramo da kažemo za kakvu BiH - kad postavimo vod vojnika ili brigadu, moramo da kažemo mi se borimo za takvu i takvu BiH. Suština stvari je u tome. A proglašenjem ratnog stanja na toj političkoj platformi mi ćemo onda veoma jednostavno odvojiti žito od kukolja u sva tri naroda. Ima većina Muslimana koji su u ovoj vojsci, doista, to su pojedinačni slučajevi. Mi imamo problema kao Štab, ja sam to ovdje napisao u ovom presjeku vojne situacije, mi imamo problema ma koliko to sada izgledalo kao savezništvo. U nekim opštinama centralne Bosne imamo žestokih problema s HVO bez obzira na to što se formalno sukobljavamo s istim protivnikom. I TO BiH koja ima izuzetno veliki broj Hrvata i broj pripadnika srpskog naroda svaki dan se povećava. Mi smo juče u Busovači imali da je jedno muslimansko selo opkoljeno, da je bačeno nekoliko bombi tamo na te ljude, da je jedan čovjek poginuo i nekoliko njih ranjeno zato što je TO tamo, odnosno jedno srpsko selo odlučilo da preda oružje i da se djelimično uključi u TO. A oni se smatraju jačim na tom području, oni su gazde, to je njihova opština, odnosno ona pripada Herceg Bosni pa se sad iz tih razloga oni smatraju da su oni vrhovna komanda na tom prostoru i zato su ovi predali oružje TO i došlo je do prvog oružanog sukoba. Mislim da je to bilo i u sredstvima javnog informisanja. Dakle, moramo precizno izraziti. Nama tamo... To je poznato i predsjedniku i Kljuiću i Mariofilu Ljubiću. Mi smo više puta molili za nekakve transporte, imali smo strašnih problema. Ja pripremam pismom da mu se obratim, da mu kažem da je on odgovoran djelimično za genocid - taj je izvršen nad muslimanskim i hrvatskim narodom, a i dijelom srpskim narodom. Jer od onih 10 koji su zakovani na Grbavici tri su Srbina, zato što nisu htjeli da idu u četničke formacije. A on je svojim činjem omogućio da se taj dio uradi. Dakle, ja vas molim - proglašenje javne mobilizacije nama znači mnogo, ali u paketu. I dajte da se zatvorimo ovdje 48 sati ili 108 sati koliko je potrebno onda će to biti pun pogodak. Mislim da sam jasan.
AKMADŽIĆ: Samo jednu rečenicu. To je naše zlo i nemojte da tako raspravljamo, komandante. Mi moramo čuti drugu stranu, ja nisam pravnik ali tako nas pravo uči. Isto tako znamo da je do tih nevolja tamo dolazilo zbog toga što je ministar Bektić potpisao nekakvu naredbu o podjeli žita. Oni su rekli - nema, žito ćemo mi samo sebi. Ali zbog žita se rat vodio od kad postoje ljudi. Prema tome, svaka strana ima....
HALILOVIĆ: Gospodine Mile, moja namjera u ovim diskusijama nije uopšte bila zlonamjerna, nego je samo onaj dio koliko sam zajednička diskusija...
FIKFET ABDIĆ: S telefonom, s telefaksom se izdogovarati, dati mu ovlaštenje da to objedinjuje. To mi moramo, a ne ovo što smo sada uradili u Sarajevu, da bi nešto dobili stavili ovog Seleskovića pa donijeli dobro pokrenuli iza toga, već deplasirali potpuno ljude i ti znaš, Stjepane.
EJUP GANIĆ: Samo da dodam jednu rečenicu, to jako olakšava stvar kada mi jasno kažemo za kakvu BiH vodimo oslobodilački rat.
KLJUIĆ: Stalno se ponavljamo. Mislim da je sada Halil (Halilović) rekao jednu dobru stvar. Na osnovu ranije odluke Predsjedništva o mogućnosti mobilizacije u opštinama za koje se smatra da je neophodno preformuliramo tu odluku, on dalje radi. A on traži u paketu odluku o općoj mobilizaciji i ratnom stanju. A ono zahtijeva prije svega političku platforma. Sada smo došli do toga da je politička platforma broj jedan pa tek onda stanje na terenu i ratni izvještaj.
MIRKO PEJANOVIĆ: Ja bih zamolio u ovoj formulaciji što je predložio komandant, u opštinama po procjeni i naređenju Štaba. Tako samo da stoji.
NENAD KECMANOVIĆ: Ja sam htio da saslušam prof. Ganića s obzirom na pitanje koje sam ja postavio ranije, pa Mirko ponovo, pa i Fikret na neki način sugerisao zanima i mene, a vidim i njih. Međunarodni aspekt proglašenja ratnog stanja. Dakle, to je posebno vezano sada za ovu akciju oko aerodroma. Naravno, ne mora odmah.
KLJUIĆ: Ja mislim, to su upravo elementi koje moramo pripremiti jer mi moramo prije ratnog stanja sjesti ovdje, raščistiti sve ove stvari i imati povratnu informaciju.
GANIĆ: Juče kada sam razgovarao s generalom Mekenzijem, on kaže da uvijek narodna vojska pobijedi svaku vojsku, što je iskustvo svih ratova. Mnogo zavisi od formulacije tih svih naših odluka - tako ih i međunarodna javnost prihvata. Moraju biti prvo dobro obrazložene, provedene, na vrijeme poslate svim našim ključnim prijateljima u svijetu - čak i ako proglašavamo neko stanje. Ljudi očekuju da se mi branimo svojim snagama, oni su prihvatili da je izvršena agresija. Ali istovremeno očekuju da mi obavještavamo njih kada su u pitanju ključne odluke. Stavljamo im do znanja na vrijeme to što mi planiramo raditi. Jer oni kažu - svaka odluka koju vi donesete i koja može da ublaži genocid, da spriječi raseljavanje ljudi, je humana odluka. Prema tome, u tom svjetlu se pojačanje te odbrambene komponente pozdravlja u svijetu.
Sa druge strane, tu moramo biti - vještina plasiranja tih informacija je ključna stvar. Nama bi jako puno pomoglo ovo što je Stjepan o tome govorio Bosna kao država, ljudska prava itd., zašto se borimo... S druge strane, međunarodni faktor samo očekuje saradnju. Tako ako mi kažemo kod otvaranja da ćemo poštovati dogovoreno, oni očekuju da ćemo mi to poštivati. Druga stvar - zahtjev naš međunarodnoj zajednici da uništi oružje koja se nalazi na teritoriji BiH pošto armija ima naoružanje za 80.000 vojnika otprilike ta cifra varira. E sada, očekuje se da ta masa ljudi ne može biti drugačije istjerana nego kroz neku vrstu rata ili povlačenja. Pošto povlačenje ne dolazi i to sve par nekih elemenata, naravno neke zemlje različito to gledaju - prema tome mi ne bismo izgubili podršku međunarodnog faktora ali bi sve zavisilo od njene formulacije.
KLJUIĆ: Evo, Fikret je dao izvanrednu formulaciju. Ja te molim da ovo pročitate, da ako treba dopunite ali mislim da je ovo osnova. Mi ne objavljujemo nikome rat. Mi nismo u situaciji da biramo protivnike, oni su nam nametnuli. I poštujemo UN i sve odluke međunarodnlh foruma. I u tom smislu, a čak i u Bibliji piše da imaš pravo da se braniš. Prema tome, to nije nikakav grijeh. Ja bih sada samo da zaključim ako dozvolite ovo što je Alija rekao, on ima mogućnost tamo gdje treba da mobilizira ljude, a za jedan veliki front jedan patriotski front moramo napraviti platformu - političku platformu, moramo se konsultirati, moramo ispitati pojedinačne slučajeve, moramo ih suzbiti u početku da se to ne bi proširilo jer vi znate kakve incidentne situacije imaju po sistemu, recimo, kazala-rekla i po sistemu jednostranog informiranja velike koncentracije. To je isto tako vrlo bitan zadatak da ne smijemo nove frontove otvarati, imamo dovoljno nevolje i nesreća.
AKMADŽIĆ: Stjepane, da bude jasno, ako treba da objasnimo da ne bude nesporazuma. Nego na ovu naredbu, znači Predsjedništvo ovlašćuje komandanta Štaba TO BiH, jer mi smo do sada imali odluku da općine na svom terenu cijene političku i sigurnosnu situaciju i donose odluku o mobilizaciji. Šta ovo sada znači? Znači opštu mobilizaciju, ne proglašavamo, je li tako, nego i dalje ostaje na snazi naša ranija odluka da komadant TO može...
KLJUIĆ: Slažete li se da donesemo takvu odluku? Možemo glasati.
GANIĆ: Ne, dopunjena, radi sprečavanja dalje tragičnih situacija itd.
KLJUIĆ: Takva formulacija će sigurno odjeknuti u svijetu, neće niko vidjeti da je ratna, da je ovakva ili onakva, nego jednostavno odbrambena.
KECMANOVIĆ: Kada se bude pravila ova politička platforma, mislim da je ovo što je Mile pomenuo vrlo značajna stvar s kojom mislim ne možemo ovako sada - 'ajde, sada smo smislili ovo itd. pa ćemo k'o da ništa nije ni bilo. Tu opet Ejupa upozoravam. Vidite ovaj razgovor o tri stranke - što je poslije prevedeno tri nacionalne zajednice. Mi sada pokušavamo da ovako anuliramo k'o da ništa nije bilo. Pazite, jedno je sada, ja sam to nedavno pomenuo, krenuo od jednog drugog člana Predsjedništva, pa sam rekao je li - Alija se zalaže za građansku republiku, ja sam to i njemu rekao i pisao o tome. Da je to po mom mišljenju dosta kontradiktorno itd. Da nacionalna stranka hoće to itd. Odnosno, moraju se neke stvari precizirati šta to znači. Ti si, Stjepane, na neki način došao sa strankom, u nekim stvarima si se razišao baš oko tog građanskog koncpeta i tako, Fikret se tako ponaša. Mada se ne znam ništa deklarisao nije, ali njegovo faktičko ponašanje, što je mnogo jače, je na toj liniji. Mirko i ja smo pod tom firmom - iste firme i došli u Predsjedništvo itd. Ejup je, je li, Jugosloven.
(Nastaviće se)