Magnetofonski snimak 119. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 14. juna. 1992. godine (5)Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Stjepan Kljuić.
NENAD KECMANOVIĆ: E, sada da vam kažem, gospodin Mile (Mile Akmadžić, generalni sekretar) je jako dobro upozorio. Da postoje neke vrlo konkretne materijalne itd., ne može se s tim stvarima igrati. Koliko ja znam evo i s Marijom sam to provjerio. Ovo je Predsjedništvo donijelo odluku da te tri strane pregovaraju - pa molim vas, ja sam lično Kutlijera pitao, bio je prisutan i Mirko ispred svoje stranke, kako to da je do toga došlo. Kaže, izvini to je Predsjedništvo predložilo da to tako ide. Samo me saslušajte molim vas. Samo polako. Postoje sada ove stvari na koje gospodin Akmadžić upozorava, a koje su neki materijalni fakti. Dalje, postoji čitav niz evo čitam, usput gledam ovaj izvještaj u kome Smajlović podvlači posljednje dokumente iz Osla, Njujorka, rezolucije UN koje insistiraju to. E, sada da vam kažem, zaokret u tom pogledu nije nimalo bezazlena stvar. Druga je stvar što se to meni sviđa ili svima nama. Mora se tu biti vrlo oprezan i imati u vidu jedan kontinuitet tih međunarodnih akcija i ponašanja.
MIRKO PEJANOVIĆ: Misliš sa stanovišta odnosa međunarodne zajednica prema Bosni u cjelini, pa i događajima u njoj. Svakako.
KECMANOVIĆ: Naravno. Dalja stvar, oko te platforme. Lako je meni napisati šta ja hoću, da vidimo šta možemo itd. Sljedeća stvar, ja sam i s Halilom (Sefer Halilović) malo razgovarao izvan sastanaka itd. Pazite, kad se deblokira Sarajevo, aerodrom, svi očekuju to kao maltene gotovu stvar. Čak i oni s aerodroma. A to onda dijelom znači i grada itd. Koje su dalje akcije? Jer, da vam kažem, postoji jedno sasvim konkretno i vojno i političko pitanje, ima sad taj region Sarajevo, pa Tuzla to se vezuje itd. Ljudi moji, postoji zapadna Hercegovina. Bosanska Krajina gdje mi imamo relativno više ili manje: u zapadnoj Hercegovini mnogo više, u Bosanskoj Krajini manje zaokružen relativno homogen teritorija cijevi puščane, što kažu, itd. Neke vlasti koje su se zaokružile, itd. Hoćemo li mi sada, kad iz ovog obruča izađemo, krenuti u oružanu borbu protiv tih regija ili ćemo ići na neku njihovu integraciju u Republici na određenim načelima. Kad se kaže ustrojstvo BiH za koje ćemo se mi boriti, Mirko je to samo ovlaš pomenuo, ja na tome insistiram još od poslije izbora itd. Supstitucija za teritorijalizaciju etničku moraju biti vrlo jasni i precizni mehanizmi na nivou Republike koji će garantovati stopostotnu ravnopravnost svakog od naroda i narodnost. A to znači, po mom mišljenju ne mora biti po vašem, i paritetna vlada. To je ono što Evropa insistira, Savjet ministara 3:3:3 a može biti 5:5:5, Vijeće naroda, konsenzus potpuni u Predsjedništvu itd. Sve su to. Jer da vam kažem, to su vrlo delikatne stvari. To unutrašnje ustrojstvo i šta znači ta ravnopravnost. Neko kaže i s pravom, ako je neko brojniji, a ti ga svedeš na isti broj kao i onoga malobrojnijeg, je li to ravnopravnost ili je, naprotiv, sužavanje prava onoga brojnijeg da ima neku vrstu prednosti, itd. To su vrlo delikatne stvari i zato ja, ja sam govorio, ne mogu, ne znam, Hrvati biti 17 posto ravnopravni i Muslimani 43 posto, nego moraju biti svi l00 posto ravnopravni. E koje su to institucije koje to obezbjeđuju. Zato, ovo oko Platforme, ja se zalažem, konačno ja sam to inicirao prvog dana kad sam došao ovdje, ne može - sješćemo pa tri tačke. To bi lako bilo. Ja molim ponovo Fikreta, pošto je dobio zadatak da bude koordinator te grupe, da se odmah, što prije, danas popodne ili kad ti možeš, da sjednemo i da se na tome radi. Imajući u vidu ozbiljno ovo i ja bih tebe isto tu molio, pošto vodiš, izgleda, radićemo zajedno o ovoj podjeli koja dolazi, podjeli poslova, raditi zajedno na tome. Da se tu sad ne uvalimo u neke probleme. Da kažu ljudi - do juče ste jednu varijantu sad hoćete nešto drugo. Vi poništavate napore koji su učinjeni, itd. Jer, da vam kažem, sad svi udaraju po tom Lisabonu. Taman kao da je u Lisabon, ili Konak išao neko iz Japana. Išli su moji ljudi odavde, vaši stranački šefovi ili ljudi koji su u organima vlasti na najvišim funkcijama, itd.
FIKRET ABDIĆ: Da, ali bez naše saglasnosti.
KECMANOVIĆ: To što ti nisi išao, u redu.
ABDIĆ: Ne moram ja ići, nego platforma mora biti za pregovore koju mora utvrditi Predsjedništvo kad ide član Predsjedništva.
STJEPAN KLJUIĆ: Ja bih samo profesoru Kecmanoviću rekao. Ovdje je toliko složenih problema da mi to sad, i kad bismo htjeli, ne možemo riješiti u jednom trenutku. Mi moramo napraviti takvu platformu koja će biti otvorena za sve mogućnosti, a imati ono što je BiH dala Evropi. Jer, nijedno rješenje, bez akcentiranja ljudskih, nacionalnih prava, građanske ravnopravnosti, protoka robe, materijala, slobodnog tržišta, zaštite imovine itd. ne može proći. Dakle, u logičkoj ljestvici pojmova ovo su pojmovi koji su u samom vrhu. Da bi bilo šta prošlo mora da sadrži to i to. I ja mislim, privatno mislim, da će nakon oslobodjenja države biti potrebni izbori. I politika se opredijelila za to. Mi smo obećali izbore, još dok nismo preuzeli vlast, za dvije godine. I ovdje smo rekli - Vlada je donijela odluku da će u novembru biti ponovni izbori. Prema tome, možda se ljudi nešto i u svijesti građana promijenilo poslije rata. Vjerujte, mi možemo govoriti o nekim rezultatima izbora itd. Nisam siguran da bi danas mnogi ponovili to. Dakle, nešto se promijenilo. Ovo je revolucija na ružan način izvedena revolucija. Prema tome, ne vjerujem da će bilo ko moći da riješi, u kratkom roku, sve te probleme. A s druge strane, i kad se usvoje ti problemi, izgradnja takvog društva kojeg mi ovdje sad želimo profilirati, radiće možda desetljećima. Ali, za nas kao neko političko tijelo je najvažnije da ostavimo mogućnost široke demokratske osnove i posebno da insistiramo na onome što nas najviše boli - to su ljudska prava i međunacionalni odnosi.
MILE AKMADŽIć: Ja opet moram reći - Predsjedništvo, niti država, se ne može nikako od toga ograditi. Ne može se ograditi od toga što se već nije ogradilo. Prihvatilo je Konferenciju o tzv. Jugoslaviji. Njen dio toga je Konferencija o BiH. Na osnovu dogovora koji su postignuti tamo, mi smo podnijeli zahtjev za međunarodno priznanje. Posebno poglavlje 2., koje se tiče ljudskih prava. To nam je uvjetovano i određen je 15. januar rok do kad moramo podnijeti svi. Dvije republike koje to nisu uradile, to su Srbija i Crna Gora, nemaju međunarodno priznanje. Prema tome, mi se iz tog ne možemo nikako ograditi htjeli mi to ili ne. Dalje, mi smo ovdje imali na svom Predsjedništvu onu trojicu eksperata koji su takođe u okviru toga tamo prisustvovali gdje se govori o supcesiji Jugoslavije, o onome za što smo životno zainteresirani. Zato mislim da to jeste po liniji stranaka.
ABDIĆ: Mile, nemoj to. Ta rasprava se mora otvoriti. A i oko tih eksperata ćemo mi raspraviti i oko te aktivnosti.
AKMADŽIĆ: Mi nikada nismo prihvatili i usvojili ono što je tamo dogovoreno. To Predsjedništvo i Skupština nisu usvojili. Ali da je bilo u toku, bili su i Predsjedništvo, i Vlada, i Skupština, itd.
KECMANOVIĆ: Moglo je Predsjedništvo onog dana kad je počelo da kaže - izvinite, mi se kao državni organ ograđujemo od toga i to bi na startu palo. Međutim nije, kao što Mile kaže.
KLJUIĆ: Ali, profesore, i tad je Predsjedništvo malo spekuliralo. Znate zašto? Jer je tamo bila garancija kad se oni dogovore da će doći u Skupštinu. Prema tome, neka to ide...
KLJUIĆ: Nisam, nisam. Ne zato što nisam htio, nego zato što sam bio bolestan.
ABDIĆ: Ja sam rekao Aliji u šali: "Alija, ti si izvršio državni udar". Ali doduše voljom članova Predsjedništva...
KLJUIĆ: Molim vas, ovo je interesantna diskusija, možemo li je prekinuti.
MARIOFIL LJUBIĆ: Mi smo iz Skupštine puno puta ovo pitanje postavljali i nama je rečeno da je Predsjedništvo dalo suglasnost na ovakav način razgovora. U razgovorima svi osim Karadžića koji su učestvovali, svi su ili poslanici ili članovi Predsjedništva. Ili članovi Vlade.
KLJUIĆ: Ali ovdje ne treba sumnjati u to da Predsjedništvo nije. Imaju zapisnici, evo Mile je ovdje. Nije, brate, dalo.
ABDIĆ: I ne samo to. I ti iz državnih organa, od prvog dana - ja nisam uopšte odgovoran kao član Predsjedništva, zalagao sam se - razdvajanje državne funkcije od stranačke sopstvenoj stranci da bi otvorio proces u drugim strankama i da ne bi imali ovo kino koje imamo. Ostao sam potpuno sam na kongresu od 1.200 ljudi, gospodo. Ne mislim to. Prema tome, ja ne uzimam nikakvu odgovornost. Nemam nikakve odgovornosti. Niko me nije pitao, nisam utvrdio platformu, nemam nikakve odgovornosti. To ne.
LJUBIĆ: Mi kao Predsjedništvo možemo ponuditi platformu koju ipak mora Skupština verificirati. A mi smo ti koji moramo stvoriti preduvjete da bi Skupština mogla raditi, da bi mogla ta platforma doći na red. Mislim da se mi možemo zavaravati. Da ćemo mi ovdje usvojiti platformu i reći - to je platforma. Ali jedino možemo ići sa platformom korak naprijed da akceptiramo ono što je sad u Lisabonu usvojeno da idemo korak dalje u ravnopravnosti u svemu onome gdje će možda to biti osnova i gdje će svi ovi koji su učestvovali reći - to je to, to smo mi i tražili. Za mene je to ravnopravnost i paritet na nivou države. A ljudska prava nisu sporna. Mi smo radili na novom ustavu. Imamo nacrt gotov već pola godine koji je jedan evropski ustav sa nekoliko alternativa u osnovi u osnovnim načelima - šta je to država? Sad smo došli do toga da znamo šta je država. BiH je nezavisna, priznata država.
KECMANOVIĆ: Dobili smo nešto povoljniju, čistiju situaciju sad da o nekim stvarima raspravljamo. Onda je bilo mnogo nepoznatih, nedefinisanih pretpostavki koje su sad...
LJUBIć: Bio je spor u vezi s osnovnim načelima šta je to BiH. Sad smo dobili i to. Sad jedino možemo ići korak naprijed da ponudimo ravnopravnost. Ako će biti BiH država Muslimana, Srba i Hrvata, da mi kažemo mi hoćemo tu državu, nudimo ravnopravnost - zna se - dvodomna skupština, Vijeće građana, Vijeće naroda. Zna se, konsenzusom. Hoćemo Vladu, hoćemo institucije na nivou države. Tu. Za mene je to samo paritet i ravnopravnost. Ako ne, za mene je onda uzimaj dio gdje možeš imati apsolutnu vlast.
KECMANOVIĆ: Ode ti u zapadnu Hercegovinu.
LJUBIĆ: Odoh ja u zapadnu Hercegovinu.
KLJUIĆ: Dobro, hvala vam. Hajde da, dok predsjednik dođe, nešto odradimo. Mislim da smo ovo sad akceptirali. Dajte ovu četvrtu tačku koja se provlači nekoliko dana. Mile, jesu li gospoda Pejanović i Kecmanović podijelili?
PEJANOVIĆ: Mislim da smo mi iskristalisali da ova grupa, u kojoj si i ti, za platformu do sutra...
KLJUIĆ: Imam ja jedan pismeni prijedlog koji sam već napravio pa ćemo umnožiti i dati.
PEJANOVIĆ: Drugo, ja predlažem toj grupi da joj pomognu za međunarodni aspekt - Ejup.
KLJUIĆ: Dobro, mi ćemo pitati svakoga koliko nam može pomoći. Molim te, Mile, vidi jesu li dotična gospoda podijelila funkcije ovdje?
AKMADŽIĆ: Vi ste dobili odluku koju je Predsjedništvo trebalo donijeti i koja bi trebalo da se objavi u "Službenom listu RBiH". Otvoreno je sada i formalno da se donese odluka da je prof. dr Biljana Plavšić, bivši član Predsjedništva, pošto je ona podnijela ostavku i mi smo je primili k znanju, jer nismo našli ni pravnu formulaciju bolju od toga, ali Predsjedništvo donosi odluku da se ona razrješava dužnosti predsjednika Savjeta za zaštitu ustavnog poretka i člana Komisije za pomilovanja Predsjedništva. Zatim da se prof. dr Nikola Koljević, isto bivši član Predsjedništva, razrješava dužnosti predsjednika Komisije za predstavke i prijedloge, člana Savjeta za opštenarodnu obranu i člana Organizaciono-kadrovske komisije Predsjedništva RBiH. Drago Vukosavljević, bivši komandant Republičkog štaba TO i bivši komandant Druge vojne oblasti Milutin Kukanjac, takođe se razrješavaju dužnosti članova Savjeta za opštenarodnu obranu Predsjedništva RBiH. Prof. dr Mirko Pejanović imenuje se za predsjednika Savjeta za zaštitu ustavnog poretka i za člana Komisije za pomilovanja Predsjedništva RBiH. Prof. dr Nenad Kecmanović se imenuje za predsjednika Komisije za predstavke i prijedloge, člana Savjeta za opštenarodnu obranu i člana Komisije za organizaciono-kadrovska pitanja Predsjedništva Republike BiH. Takođe, Sefer Halilović, komandant Štaba TO RBiH, imenuje se za člana Savjeta za opštenarodnu obranu Predsjedništva RBiH. Do sada smo razriješili već one - Vukosavljevića i Kukanjca. (Nastaviće se)