Magnetofonski snimak 120. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 15. juna 1992. godine (2) Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
JURE PELIVAN: One koje su bile dogovorene. Koje nisu bile sporne. Ministar unutrašnjih poslova JUSUF PUŠINA i u toj varijanti je, bez resora, MUHAMED FILIPOVIĆ. To je jedna. Ministar unutrašnjih poslova JUSUF PUŠINA, sve ovo isto, s tim što je u Vladi i ALIJA DELIMUSTAFIĆ. Tu je 22. Znači u onoj nema Delimustafića, u ovoj još plus Delimustafić. To je 22. To bi se mogli dogovoriti. Samo da znate moguće rješenje.
- ministar ALIJA DELIMUSTAFIĆ, ovdje sam dao jednu takvu varijantu
- bez ministra, bez resora, FILIPOVIĆ;
- ministar ALIJA DELIMUSTAFIĆ i bez resora FILIPOVIć (dakle u
jednoj bez, u jednoj sa);
i posljednja je, četiri, dakle peta.
- ministar unutrašnjih poslova dr IBRAHIM JUSUFSPAHIĆ - bez resora MUHAMED FILIPOVIĆ. I tu može da egzistira Delimustafić. Sad je to ključno pitanje. Dakle, radi se o par ljudi, o tri čovjeka koji su tu. Molio bih, ako još ima nova stvar, ja nisam došao do rezultata nikakvog pošto nisu zastupljeni reformisti, postoji li mogućnost, ja sam bio spreman da damo ministra, koordinatora, imajući u vidu da će jedan dio Vlade raditi van Sarajeva i stvarno da se minimalno zadovolji ta stranka sa jednim oni traže dva mjesta ili nijedno. Tako je bilo. Ja jednostavno nisam u mogućnosti sad trenutno da obezbijedim dva. Može se diskutovati. Još jednom apeliram na to da ako može da se iznese prijedlog da reformisti budu zastupljeni sa ministrom koordinatorom. Mi sad imamo i pragmatičan razlog. U ovo vrijeme on će se u sređivanju situacije moći rasporediti na druga mjesta, ali sad nam treba jedan koordinator tamo za grupu članova Vlade izvan Sarajeva u srednjoj Bosni, zaključno sa Tuzlom, pa što je dostupno ovoj vlasti. Evo, to je moguće. Mislim da ste me mogli pratiti. Mogu još dodatno objašnjenje ako treba... Stvarno, posljednji je pokušaj. Meni je sve ovo u cilju da stvarno nađemo neki dogovor i da dođe do izbora ili neizbora.
IZETBEGOVIĆ: Za nas je prihvatljiva samo jedna varijanta, a to je Pušina, ministar unutrašnjih poslova. Nikakva varijanta, u kojoj ima više od četiri opoziciona ministra, nije prihvatljiva. Nikakva. Jer to je praktički opoziciona vlada. Ja bih se prije povukao odavde nego to prihvatio. Kako da pravdam tu stvar. Kako vi možete pravdati, Hrvati, tu stvar da dadnete sad pet opozicionih ministara? Ili zapravo šest? I tri-četiri vanstranačka čovjeka. Zbog čega da mi kapituliramo ovdje? Zbog čega, pitam vas? Prema tome, nikakva varijanta nije ni mogla predsjedniče, ili druže predsjedniče, biti... u kojoj postoji više od tri opoziciona predstavnika. Ovdje su bila u nekoj varijanti prihvaćena četiri radi kompromisa, vi sad uvaljujete još petog čovjeka. Pa u jednoj varijanti, čini mi se, i šestog - Bešlagića. Gdje je to bilo? Pa ćemo se vratiti radije na dvostranačku vladu i mirna Bosna. I nećemo ništa propustiti, vjerujte. Ništa. Prema tome, molim vas, što se god više varijanata pravi, sve je teže naći rješenje. Mi smo juče imali dvije varijante pa smo imali probleme. Sad imamo četiri-pet varijanti. Ima jedna varijanta. Samo je juče bio sporan - ona varijanta sa Jusufom više ne igra. Mi smo povukli taj prijedlog. Mi kažemo s obzirom na to da je stavljen prigovor - te Sandžaklija je, te nije Sandžaklija. Sad je ispalo da je Gusinjanin. Postojeći čovjek Pušina Jusuf iz samog resora i mirna Bosna. Nemamo barem problema u samom MUP-u. Ima jedan kontinuitet barem ako ništa drugo. A neka varijanta u kojoj se nalazi iz svake stranke, pa i one od jednog i po poslanika s jednim čovjekom, a iz naše stranke sa 83 tri, izvinite vi to. Shvatam da opozicija to traži, ima pravo da traži, naravno. Čudo mi je da mandatar uopšte prihvata takav način razgovora. Što se tiče Delimustafića, mi smo bili zato da mu se dadne resor. Ako je problem sada - mi smo bili protiv toga da bude neko bez resora uopšte. Ali ako je to sad neki kompromis, nije važno. Nemamo ništa protiv toga da ostane u kabinetu. I neka varijanta u kojoj bi bio Pušina ministar unutrašnjih poslova, a Delimustafić bez resora još bi bio na granici nečega prihvatljivog. Iako bez resora u situaciji kakva jeste ne bi dobro bilo. Onda je bolje dati mu neki resor. U stvari, da oko nečega radi. Ima još nekih resora koji su ostali otvoreni. Radije ćemo otvoriti još 21 resor pa čovjeku kazati - evo, to ti je posao. Tako da neka varijanta u kojoj se omogućuje promjena u ličnosti ministra unutrašnjih poslova uz osiguranje prisustva Delimustafića u kabinetu je nešto što je prihvatljivo. Ali nikakvo povećavanje mjesta u korist opozicije nije prihvatljivo, jer je to ipak jedna granica do koje se može ići. Opozicija ima ukupno 38 ili koliko poslanika. Ne može tražiti pet mjesta u Vladi.
NENAD KECMANOVIĆ: ... Razgovor o tome da se kriteriji preciziraju. Mi smo počeli s tim i rečeno je jedno potpredsjedničko mjesto, a onda su rekli toliko i toliko ministarskih mjesta. Neka se opozicija dogovori koliko koga spada, itd.
IZETBEGOVIĆ: Molim da se ovaj prijedlog stavi na glasanje, pa ako izgubi, u redu. Mandatar onda vraća, nema izlaza. Tu kraja nema. Reći ćemo javnosti da nismo mogli da se složimo oko nekih stvari i zdravo. Jer ovo više stvarno postaje mučenje i za nas i za javnost i za sve moguće. Daj da prekinemo nešto. To je očigledno jedina realna šansa. Promjena. Bilo bi bolje da se bavi snabdijevanjem, međutim s obzirom na taj nacionalni balans možda se može neki resor naći tamo među onima koji nisu do sada zastupljeni. A nikakvo povećanje, mislim da smo saglasni u tome, dalje izrazitih eksponiranih članova opozicije i uglednih predstavnika opozicije nije moguć u toj vladi. Onda nije naša vlada nego opoziciona. Treba tu postojati neka proporcija, neki balans. Nema ništa, neka Filipović uđe, ali brišite nekog drugog. Ne možete namijeniti pet mjesta za njega. Zamijenite nekoga tamo. Krajnji je domet. Stavite Filipovića umjesto Lagumdžije ili šta ja znam, Raguža, Kovača, itd.
ABDIĆ: Da privodimo stvari kraju. Ja sam protiv ove varijante o kojoj se Alija pozitivno izrazio, a i protiv ovih kombinacija koje je mandatar pravio, zbog toga jer ovdje nije u pitanju uhljebljenje Alije Delimustafića. Ako bi mi to imali na umu, onda bi ova varijanta bila vrlo dobra. Međutim, ovdje se radi o jednom principijelnom pitanju da, ako se iznose nedostaci, dakle, na rad Delimustafića - primjedbe, oni moraju biti dokazani. Zato ne treba broj diskusija i broj sastanaka, već moraju biti dokazi. Nigdje tako snažni kao u MUP-u. Ni u jednoj zemlji svijeta ministar unutrašnjih poslova ne bi pao na bazi ovako tanke, neargumentovane i nedokazane činjenice po osnovu koje bi on trebao da se povuče iz ovog resora u trenutku kada se država nalazi u ratu. Prema tome, za mene je principijelno pitanje i mi bismo stvarno trebali početi diskusiju. Jeste da 72 dana kao fol radimo na Vladi. Ne radimo ništa. Drugo, mi bismo stvarno trebali večeras, pozivam vas kolegijalno, da otvorimo jednu državničku - mi smo kolektivni šef države, jednu državničku pravnu raspravu. To je jedno. Drugo, slijedeći taj princip, po meni je kada je država u ratu a ne po svim drugim kriterijima, i trudio sam se puno da pročitam i ranije i sada pogotovo o tom načinu rada kad se država nalazi u ratu. Bitna su za svaku državu tri resora, odnosno njenu vladu. To su odbrana, inostrani poslovi i unutrašnji poslovi. Prema tome, mi se moramo opredijeliti dakle za metod da revidiramo, da izanaliziramo rad ova tri resora. Dakle, ne bi smjeli mijenjati bez da izvršimo tu temeljitu analizu. To je velika greška prema državi. A onda i pojedincima. Utvrditi princip da ispitujemo rad jednog a ne sve tri resora sam po sebi, nema prođu. Ne daje nam snagu da smo mi ozbiljni državnici, da smo uopšte ozbiljni ljudi. Jedno je voditi kadrovsku politiku stranačku u stranci, a drugo je u državi. Prema tome, pogotovo u državi koja je u ratu. Ja pozivam Predsjedništvo da se vrlo ozbiljno okrene problemu ovom, ova tri kadra države u ratu u kojima bi bila diskriminacija prema MUP-u da se primijeni poseban princip, a pogotovo da se utvrdi princip površnog utvrđivanja nesposobnosti ili razloga zbog čega treba da mijenja resor. Ovo je tim gore što u tom pomjeranju trebamo dati nekakvo mjesto, pa onda nasljeđujemo, a zemlja je u teškom trenutku, staru praksu po kojoj uhljebljujemo čovjeka ili ga nagrađujemo da bi ga smijenili. Što se tiče ovog resora, on ima svoju genezu. Moram vas pozvati, jedini je put državna komisija za ministra unutrašnjih poslova. Nema drugog puta.
IZETBEGOVIĆ: Ima drugi put - jednostavno ga ne izabereš. Ništa više.
ABDIĆ: A da budemo objektivni, da ne budemo lični, da ne tražimo, Alija, svoje ljude, ljude u koje mi lično vjerujemo, da se oslobodimo privatne politike i po privatnoj osnovi stečenog povjerenja. Da utvrdimo nekakve principe državničkog ponašanja, znači ozbiljnog ponašanja, a manimo se tih privatluka raznoraznih, rodbinskih povezivanja linija, itd. Idemo slijedom u Predsjedništvo države, radimo grešku kad je država najosjetljivija koju smo uradili u stranci, a ja o stranci ne bih govorio. Dakle, istu grešku činimo. Da vodimo jednu pogubnu kadrovsku politiku. Predsjedništvo će zato snositi odgovornost ukoliko to seriozno ne bude analiziralo. Inače, to dovodi Predsjedništvo budemo li ovako radili, a priori se opredjeljivali a ne kritično prema predsjedavajućem, mi dovodimo u poziciju i Predsjedništvo i predsjedavajućeg i sebe - dovodimo u vrlo neugodnu poziciju. Jer pozivanje gospodinu Izetbegoviću tebe, da ubrzamo, zašto - došli smo do kraja. To kad pozivaš čovjek kaže - vidiš nisam to uradio, nije ovo put, ja odustajem od ovoga. Glasamo da ide Vlada, idemo dalje. Međutim, ne. Mi moramo brzo. Ja ne mogu to, mi ćemo prekinuti i povući mandat. Mi moramo odlučiti može li se povući mandat. U toj mjeri se u ovom MUP-u, ti si Alija nekritičan i ti jednostavno zaboraviš da smo mi članovi Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Članovi ste Predsjedništva svih ovih 30 dana. Iz dana u dan se raspravlja.
ABDIĆ: Ni govora, mi smo počeli tri dana razgovarati, ovo nije ništa, Alija, do sada. I ovo sada, mi ne možemo zagrijati stolicu pa 70 sati da ostanemo kao kad se papa bira pa da ne izađemo dok ga ne nađemo. Nego stalno moramo idi malo da se odmorimo, pružimo, itd. Prema tome, da bi proturili svoje argumente nedokazane, nemojmo pribjegavati nečemu da mi kao racionalno štedimo vrijeme. To ni u kom slučaju ne bi smjeli raditi. Pogotovo što su ovdje u pitanju ljudi, a mi se mjerimo po tome kako cijenimo ljude, jer po tome će nas cijeniti. Ako ja nemam sigurnost, izvinite, ovako kako se radi, ja nemam nikakvu sigurnost. Ja lično. A da ne kažem da bih išao nuditi nekome drugu sigurnost. Što se mene tiče, moram vam i to reći, ja vrlo taktički vrijeme, zemlja je u tom trenutku, ja dovedem u stanje kad razgovaram, evo meni je došlo da odem. Znam da je stalo nekom da ja odem. Međutim, ne. Ako mora umrijeti 10 od infarkta dok ja, da bi onda rekao ni govora, ja to neću pa sam dovodio ljude u situaciju da mi čak nude kombinacije. To ja mogu da radim. To drugi ljudi ne mogu. Govorim o ljudima, kadrovima o kojima moramo... druge koji nemaju te ni reflekse, niti herojstvo, nemaju ni te argumente da se snalaze, da dobacuju, da se spušta nisko, da se diže, itd. To ne ide. Prema tome, moramo mi voditi računa da te ministre druge, da ih imamo uz sebe. Ja sam lično govorio o nedostatku Ministarstva inostranih poslova ovdje u više navrata. Ali ni pomislio nisam da bi rekao da Haris (Silajdžić) ne treba biti na bazi onih mojih argumenata, ministar. Ne, ni govora. To su argumenti moji da Haris promijeni svoj metod rada da bolje radi. Moraćeš slušati.
IZETBEGOVIĆ: Ja ću u sedam sati istupiti na TV i reći ću šta se radi na Predsjedništvu. Dajem vam riječ.
ABDIĆ: Da otvorimo jednu državničku...
IZETBEGOVIĆ: Govoriti o jednoj listi, da barem Jure nešto konačno prijedlog liste o kojoj bi se ovo predsjedništvo izjasnilo za ili protiv. A držim da nije bilo malo razgovora, i nije nikakvih podrivanja. I to ću ja kazati da večeras požurujem stvari, bez ikakve potrebe, dakle treba sada da uđemo u analize svih mogućih ljudi. I to da vidimo ako je narod protiv je li to principijelna stvar. I je li moj odnos ovdje neprincipijelan ili je tvoj, Fikrete. Da sada kažem, da mi požurujemo večeras i da s moje strane nije korektno. Da večeras. Ja ću kazati da je to tako bilo. Pa neka narod...
(Nastaviće se)