Magnetofonski snimak 120. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 15. juna 1992. godine (5). Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Pa dobro neka bude jedan čovjek. Evo Mirković iz Tuzle i Tuzla je pokrivena sa jednim iz opozicije, ne mogu sa dvojicom. Mislim da time bi se moglo da završi bez većih problema. Da mi sada stavimo šest ili čak sedam opozicionih ministara, to ja mislim da nije prihvatljivo. Za nas nije, ne znam kako stoji stvar sa ostalim, ne znam šta misli Stjepan i Mario o tome. Mislim da nije red ni da to traže od nas. Trebalo bi zaključiti tri vodoprivreda, svesti to na 21 - 20 smo bili sada kreiramo još jedno mjesto za vodoprivredu. To bi bio prostor za još jednog ministra srpske nacionalnosti. Držim da bi tako nešto trebalo iznijeti na glasanje večeras i usvojiti. A ostaviti njima mogućnost da sutra do l0 ili dati ima dva dana. Neka malo razmisle o tome, ne treba rok do 11 sati - treba da nađe eksperta zato. Uslov je da bude srpske nacionalnosti i da bude ekspert. Takav se u Bosni može naći. Da nađu gdje god hoće. Može da bude iz Krajine, iz Hercegovine, taman iz Tuzle. Dobro bi došlo. Odakle god hoće nek nađu nekoga - mislim da bi to trebalo večeras, evo večeras kakav je komentar na televiziji jednostavno razoran. Mene, pravo da kažem, stid pred narod doći - ja nisam slušao, ali mi reče čovjek koji je slušao da je bio razoran komentar. Evo dok se to radi ovi se ovamo navlače, hoće-neće molim vas krajnje je vrijeme da to očepimo tu stvar. I kada se pogleda u cjelini ta lista. To sada može da bude apsolutno nezadovoljan ili zadovoljan. Više niko nije apsolutno nezadovoljan, kao što niko nije apsolutno zadovoljan. Opozicija je dobila jedno potpredsjedničko mjesto i tri ministra na važnim mjestima. Srpski narod je zastupljen sa šest ministara. Ja mislim da je to što smo imali sporno oko nekih stvari, što se tiče Alije Delimustafića, nađen je kompromis, ostao je u kabinetu. Nije više ministar unutrašnjih poslova, što smo mi opet tražili, a ostao je u kabinetu, što je ipak radi njega trebalo. Jer mi nismo željeli da njega kaznimo, mi smo htjeli da nađemo jedno rješenje za Ministarstvo unutrašnjih poslova da funkcionira, a da ipak ostane u kabinetu da se dokaže da mi njega ne smatramo nekakvim izdajnikom, čovjek koji je radio protiv - nije zbog toga uklonjen. Mislim da se na taj način balansirano dobilo nešto. Sve drugo bi bilo ponovno remećenje balansa ili nacionalno ili stranačko. Ja bih vas zamolio, ako je moguće ikako, da se usaglasimo - da to uradimo. I jednoglasno da to bude.
JURE PELIVAN: Da se razumijemo to je bez reformista.
IZETBEGOVIĆ: Da se razumijemo, ali se stvarno dalje ne može, mi smo prema građanskom bloku, da ih tako nazovemo, bili krajnje fer, a sada što je podjela unutra bila, toga malo neproporcionalna, to nije stvarno naša krivica. Nije, ali ovdje jednostavno ne može.
FIKRET ABDIĆ: Ja bih prije nego Jure zauzme stavove, ja bi želio da znam šta je tvoj prijedlog, onda bih ja rekao svoje. Ne bih govorio, rekao bih šta prihvatam, šta ne. Ali moram prvo znati tvoj stav. Ti kao mandatar, jer sada su izneseni svi zahtjevi. Mislim sada ovo bi morali kod reformista čak do 11 sati, to treba vidjeti, raščistiti. A što se tiče mene, ja moram znati šta je prijedlog mandatara. Onda ja kažem ovo prihvatam, a ovo ne prihvatam. I onda ću ja odlučiti šta ću uraditi. Jer ja stvarno ne mogu da razumijem neke stvari, mislim da je dobro da povučem jedan potez i ja pravi i koji odgovara mom imenu. Koji odgovara inače mom stilu, i rada, i ponašanja, i političkog djelovanja. Sve što sam do sada uradio ne odgovara, mislim da sam sebe pljuvao, ta ne bih više. I samo hoću da znam tvoj stav. I time ja završavam, mislim što se tiče toga, ostajem ja u Predsjedništvu, da se ne bi ko obradovao. Ostajem, samo ja završavam što se tiče Vlade.
ABDIĆ: Ne, ne možemo zloupotrebljavati situaciju.
PELIVAN: Vidim da je to vezano dosta i za stav člana Predsjedništva Kecmanovića. Ja koliko znam, mogu potvrditi sa onakvim čovjekom neće ući. Drugo pitanje oko Muhameda Filipovića takođe se slabi kompozicija i takođe će se javno i i oni oglasiti i oni protiv - ja imam u tom smislu, jer su bili zainteresirani - takođe će se javno izglasavati, te dvije stranke izostaviti. A meni je bila želja stvarno, ali evo ne znam, kažem ne vidim ja da mogu uspjeti u tom da privolim reformiste, isto tako isključivanje Filipovića i ova će se stranka i desolidarisati u podršci Vladi. To govorim sasvim precizno i evo sada ostaje kod Jusufa Pušine. Moram vam reći da nisam načisto, ja nisam provjeravao, jer ovdje slušam konstatacije, molim vas, što se tiče promjene ministra ko će izazvati razdor od njih, jedan ili drugi. Jer ima verzija da će i jedan i drugi.
ABDIĆ: Ovako Jure, ja predlažem Delimustafića. Predlažem sad i čvrst sam kod toga da Delimustafića predlažem. Nakon toplo-hladno ja sam za Delimustafića i definitivno. I mislim da nisam potreban i ja neću glasati listu. S druge strane, dobro je da se ide u javnost, mislim da je to isto velika stvar.
Magnetofonski snimak 122. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 17. juna 1992. godine
Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, Šiber (Stjepan). Ovdje nas detalji svakako ne zanimaju. Zanima nas ovo. Da li mi treba, samo jedna naša politika u vezi sa aerodromom. Da li mi treba da idemo na otvaranje aerodroma ili ne? S obzirom na to da nam to ipak malo veže ruke. Da odmah kažem, mislim da bi trebali da idemo na otvaranje aerodroma, ali uz sve one rizike koje to nosi. Ne rizike, nego možda izvjesna ograničenja koja donosi. Pod uslovom da se ispoštuje odluka UN. Naime, da je aerodrom samo prvi korak, a da je to u stvari prvi korak ka deblokadi grada, definitivno. A u prvoj fazi aerodrom i prolaz do grada, prolazi do grada. To je u prvoj fazi i, prema tome, osigurava se to. Zato moramo da idemo na to. Ako ne idemo na to imamo jednu obrnutu situaciju. Ako mi budemo krivci da se aerodrom ne otvori, mi nemamo nikakvih šansi ni načina da se obraćamo više UN, pa ni nikome drugom. Oni su nam pružili mogućnost, ne smije izvještaj Mekenzija biti takav - aerodrom se ne može otvoriti jer bh. strana nije kooperativna i postavlja nemoguće uslove. Molim vas, to treba da bude na neki način direktiva Predsjedništva našim učesnicima u pregovorima u ovom slučaju - Ganiću, mjesto njega sada Stjepanu Šiberu i drugima. Ako je riječ o ovim tehničkim pitanjima, ja mislim da bi mi trebali da damo samo mišljenje, da kažemo molimo vas g. Mekenzi vi znate situaciju, znate koje uslove bezbjednosti traže. Ako mislite da je to ok i za nas je ok. Mislim da tako treba da idemo. Ne smijemo nipošto dopustiti. Ako ne dođe do otvaranja aerodroma to treba da bude ona strana kriva, a ne mi. Tada imamo šanse da se to silom otvori.
Sasvim sigurno, to je 90 posto sigurno ako se sad on vrati natrag i kaže - Srbi neće da ispoštuju nešto što je razumno, što je neophodno za otvaranje aerodroma ili uopšte njegove uslove ne prihvata, tada vjerovatno slijedi rezolucija kojom će se to silom uraditi. Prema tome, ne smijemo to mi, to da kažu ovi ovamo zapeli, Predsjedništvo zapelo hoće 20 km, to nije razumno, prema tome, mi ne možemo. Molim vas, naše mišljenje je da treba 20 km, ali vi odredite. Mislim da takav stav treba zauzeti. Evo, to je ono što bih predložio i da vidimo je li stojimo na tome, da trebamo ići na otvaranje aerodroma. Naravno, to ograničava malo našu vojsku u pogledu operacija tu, ali sada bolje, što kažu, ptica u ruci nego golub na grani, vidjećemo šta će biti. Mi treba da idemo jer se onda ide ka deblokadi grada, to je sljedeći korak i to je, ja mislim, jedna prekretnica na njihovu štetu u našu korist općenito. A ove druge operacije, vidjećemo šta će biti.
STJEPAN ŠIBER: Ja bih molio jednu rečenicu, molim vas, ja sam slučajno ovdje. Ne slučajno nego ste me pozvali kao zamjenika komandanta. Ali meni je žao što ministar nije ovdje, komandant je morao otići. Oni su isključivo za opciju 20 km, imajte to u vidu. Na kraju krajeva, vi ste rukovodioci - Vrhovna komanda i možete odlučiti, ali ja samo upozoravam.
MARIOFIL LJUBIĆ: Veže li to nama ruke da mi idemo u proboj?
ŠIBER: Ovo ne isključuje uopšte upotrebu pješadije i nikakve akcije. Ja sam još prekjuče njima rekao. Gospodo, šta ako vam se desi da oni ili mi, nije bitno ko, napadne pješadijski i napadne položaje te gdje su vaši promatrači. Kaže, mi riskiramo namjerno. Dakle, pazite, to je izmiješano oko Sarajeva i naši i njihovi i u slučaju proboja nekog može tačno od tih položaja da bude borbi i da poginu i promatrači. Kaže, mi riskiramo.
SEFER HALILOVIĆ: Suština je da je zahtjev za novčanim sredstvima, dakle oružane snage BiH dostavljamo zahtjev Ministarstvu odbrane. I sa tim zahtjevima Vladi se odobrava ili ne odobrava, i sa tom masom novčanom koja je odobrena, raspolažu oružane snage BiH, a po sadašnjem rješenju kako je regulisano uredbom, niko ne može potpisati nijedan običan putni nalog bez Ministarstva i ministra odbrane. Dakle, potpuno su nam finansije, novac koji je potreban ne može bez Ministarstva. U tome je problem. A to nije ni u jednoj armiji u svijetu. Ja nemam ništa protiv. Samo onda ukinuti su vojni sudovi, novac nam je uzet potpuno. Dakle nemamo ništa, nijedan dinar. Novac nam je uzet. Postavljenja su sva u Ministarstvu i u Predsjedništvu. Dakle, potpuno.
IZETBEGOVIĆ: Mislim kod postavljenja, upravo kada je riječ o tome, mi smo neki dan rekli "prijedlog ide iz Generalštaba budućeg, odnosno sada TO-a, od vas, a ministar narodne odbrane". Ja uvijek moram na osnovu prijedloga imati. Pa i ovdje bi trebalo i kod para napraviti isto.
HALILOVIĆ: Prijedlog mi tražimo novac, i kada se odobri novac onda nema razloga da se.....
IZETBEGOVIĆ: Onda svu tu kvotu novca, Ministarstvo narodne odbrane da dobije te pare, ali oni bi trebali da raspolažu tim u okviru one kvote koja je data, a ne sada treba da kupi....
HALILOVIĆ: Sarajevska situacija i opšta situacija na regiji sarajevskoj. Prvo raspored je sljedeći. Na prostoru opštine, opština transverzale nalaze se četničke snage čine 300-400 ljudi. Na području opštine Trnovo nalazi se 300-400 ljudi podržane sa dva-tri tenka dva-tri oklopna transportera i pet-šest minobacača. Ove snage kontrolišu Kalinovik - Trnovo - Kotorac, snage su razvučene na velikoj dubini s tim što uporno drže prevoj Rogoj - Trnovo i Kijevo. Rezerve su im istrošene i nema veće mogućnosti za ispoljavanje aktivnih dejstava van komunikacije. Bokovi su im otkriveni i osjetljivi na bočna dejstva. U rejonu Pale nalaze se veće četničke snage, čine od 1.000 i 1.500 ljudi po našoj procjeni, odakle vrši popunu jedinica na frontu rejona Lukavica, Ilidža, Mrkovići, Vogošća i dr. Vjerovatno na tom prostoru nalazi se izvjestan broj tenkova i oklopnih transportera i preko 80 motornih vozila. Očekivati je da će u naredna dva-tri dana ove snage biti upućene za popunu sastava koja vrši okruženje Sarajeva. Ta dva-tri dana su već prošla, to je ovaj današnji dan. I da će u Pale biti upućene svježe snage iz rejona Sokoca i Han Pijeska. Istina komandno mjesto je u rejonu Pala. U rejonu Sokoca nalaze se snage i čine oko 300 sa jednim bataljonom protivavionskih topova, zatim u rejonu Bukovik jedna tenkovska četa, u selu Knežine razmještena u šume. Sve te snage su namijenjene za kontrolu i pravca Sokolac - Sikilj, Olovo - Sokolac - Pale, Sokolac-Rogatica. (Nastaviće se)