Magnetofonski snimak 122. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 17. juna 1992. godine (4). Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
MIRKO PEJANOVIĆ: Prvo zahvaljujem komandantu na sistematičnoj i preciznoj informaciji. Ona nama puno znači i puno može pomoći u donošenju naših političkih odluka. To je bio i moj osnovni motiv da imamo u vidu cijelu situaciju u Republici. Istina, očito da Štab vlada bolje situacijom u Sarajevu i bliže Sarajevu nego u udaljenijim regijama, jer nema dovoljno sistema veza koje su sporije itd. Ja to razumijem.
SEFER HALILOVIĆ: Ja se samo izvinjavam. Za sve regije imamo kao za sarajevsku regiju, samo sam rekao da zbog kratkoće vremena, da vas ne zadržavam.
PEJANOVIĆ: Da. Imao bih jedno dodatno pitanje komandantu. Pod pretpostavkom da nemamo uopšte namjeru poštovati primirje, kao ni druga strana, o tome bi mogli i danas čuti dodatnu informaciju možda i sada u okviru ovoga, o kršenju primirja, pod pretpostavkom da nemamo nikakvog drugog izbora pregovaračkog i političkog i međunarodnog, nego da svojom snagom i samoodbranom čuvamo oslobođeno i oslobađamo novo, gdje snage SDS-a i snage agresora mogu u narednom vremenu imati inicijativu i ofanzivno dejstvo, a gdje ne mogu. Ili da budem precizniji, mogu li igdje? Gdje su prešle potpuno u kontraofanzivu. Tu posebno me zanima i situacija u Krajini. U kontekstu toga se vidi i Krajina, naročito zapadna. To je dodatno pitanje, ne moraš sada govoriti, komandante. Ako imaš mogućnost, da. Ako ne, neka stoji.
HALILOVIĆ: U narednom periodu 5-10 dana, očekuje se da će snage tzv. srpske TO nastojati da konsoliduju odbranu u Trebinju i istočnoj Hercegovini. Da prošire dejstva na regiju Bihać. Oni to već rade. Dakle, vrlo aktivno dejstvuju prema regiji Bihać, da brane Bosansku Krajinu, da preduzmu aktivna dejstva radi spajanja snaga iz Krajine sa snagama u regiji Tuzla i stvaraju jedinstvene teritorije na prostoru Banjaluka, Doboj, Tuzla, Ravna Romanija, Sarajevo i dolina rijeke Drine. I dalje će držati okruženje grada Sarajeva i neprekidno preduzimati aktivna dejstva u cilju rasijecanja grada na dva dijela. To bi, po našoj procjeni, bio njihov plan. Dakle, napad na bihaćku krajinu i pokušaj spajanja banjalučke i tuzlanske regije radi obezbjeđivanja.
IZETBEGOVIĆ: One nemaju vezu? Nemaju ni koridora nekakvog?
HALILOVIĆ: Nemaju. Pokušaj spajanja ove dvije regije radi spajanja koridora od Bijeljine, posebno prema banjalučkoj regiji.
PEJANOVIĆ: A gdje su presječene? U dijelu Krajina - Tuzla. Gdje su presječene? Dolinom Bosne?
PEJANOVIĆ: U širem koridoru su presječene.
IZETBEGOVIĆ: Oni drže Doboj. Da li preko Doboja drže vezu? Ne drže.
HALILOVIĆ: Nemaju vezu.... i stvaraju jedinstvene teritorije na prostoru Banjaluka, Doboj, Tuzla, Ravna Romanija, Sarajevo, dolinom rijeke Drine i dalje će držati u okruženju grad Sarajevo i neprekidno preduzimati aktivna dejstva u cilju rasijecanja grada na dva dijela. Dakle, to je cilj. Mi smatramo za aktiviranje ovakvog cilja tzv. srpske TO, ima jače snage, značajnu artiljerijsku podršku i povoljan taktičko operativni položaj u rejonima Sarajevo - Bijeljina - Majevica i Foča. Međutim, uzimajući u obzir…. u živoj sili, opštu odbranu grada Sarajeva, ofanzivna dejstva koja ostvaruju jedinice TO dolinom rijeke Neretve, slobodne snage s kojim raspolažemo u rejonu Tuzla, Zenica, Kiseljak, Visoko, snage srpske TO, ili četničke snage, ne mogu realizovati posljednji cilj. Za sada. Mi smatramo da ne mogu realizovati. Međutim, mi nismo zadovoljni s tim što oni ne mogu realizovati posljednje ciljeve, nego smatramo da bi trebalo osloboditi cijelu Republiku BiH od onih koji vrše zločine i genocide, a omogućiti narodu da se demokratski izjasni o budućoj vlasti.
PEJANOVIĆ: Dobro. Moje sljedeće pitanje - može li se odabranim specijalnim jedinicama štititi prostor gdje se vrši genocid nad Muslimanima?
HALILOVIĆ: Dosta teško zato što je osnovna strategija ovih četničkih snaga podržana sa armijom u početku, kasnije otvorenog stavljanja na snagu i sad su to sve snage pod istom komandom, jeste da se snažnom artiljerijskom vatrom podržano avijacijom nakon snažnog artiljerijskog udara izvrši što je moguće jači genocid u cilju zastrašivanja naroda i kapitulacije i naroda i Republike BiH. Da narod bježi.
Druga strategija jeste etničko čišćenje prostora tako da sa, uzimajući u obzir jednu i drugu karakteristiku, izuzetno je teško u prvim danima organizirati bilo kakav otpor na tom prostoru. Međutim, na prostoru, u ovom segmentu, koji se odnosi na tuzlansku regiju, mi na prostoru zvorničke regije imamo za sada jedan odred jačine 600 ljudi i na prostoru između Bijeljine i Janje imamo jedan odred jačine 150 ljudi, koji veoma uspješno izvode partizanska dejstva. A na prostoru od doline rijeke Prače do Goražda imamo dva odreda, jedan jačine oko 500 ljudi, jedan jačine oko 150 ljudi.., temeljni princip bio dobar protiv okupatora, borba protiv agresije. Borba protiv okupatora. Dakle, to bi bio temeljni princip, ali mi više očekujemo - dakle objediniti sve snage koje se moraju boriti protiv agresora. A ovo je dakle pitanje za političku platformu na koji način...
PEJANOVIĆ: Dobro, hvala, ja bih volio za ovo zadnje pitanje da ima i prijedlog vojne komande. Evo zašto. Zato što je mene ovaj Krekić, komandant u koga sam komunicirao na moju inicijativu iz Kladnja, zamolio da pokušamo pomoći da se poveće sa dvojicom, trojicom ljudi iz Kladnja, uglednih Srba da - jer ima sela su spremna da pristupe jedinstvenoj komandi TO. Nisu spremni ići sad drugdje, potreban mu je jedan ili dva čovjeka u komandu, koji su viđeniji iz tog naroda da dobije i formalnu, političku snagu itd. Ja to postavljam zbog toga što partizanski način dejstva podrazumijeva elastičnost. Mi smo na to prinuđeni. Elastičnost pri dobijanju ljudi. U manjem gubljenju snaga, a dobijanju na ljudima, prostoru i teritoriju. Razmislite o mogućnosti vojno-političkih instruktora koji mogu da doprinesu, recimo rješavanju tog problema. I sa stanovišta HVO i sa stanovišta pojave da su snage mjesne odbrane srpskih snaga koje nisu ušle u četništvo, nisu ušle u krvoproliće, nisu sarađivale sa vještačkim snagama, spremne su prihvatiti vrhovnu komandu, čuvati svoje teritorije. Da se krene gdje je to moguće. Konkretno vrlo je važan recimo strategijski pojas. Dijelom od Kladnja prema Živinicama da se potpuno od Tuzle sem Mišića ima koridor do Sarajeva. Ja ću kasnije neke prijedloge, ovo sam pitao zbog sebe, a kasnije ću neke prijedloge, a mogu ih i sam dati komandantu, mogu i na sjednici. Hvala.
HALILOVIĆ: Za sve regije imamo kao za sarajevsku na prostoru od doline rijeke Prače do Goražda imamo dva odreda, jedan je jačine 500 ljudi, jedan oko 150 ljudi, koji izvode partizanska borbena dejstva na prostoru Goražde - Foča - Ustikolina. Znači da postoji mogućnost za takva dejstva, a ne u prvim danima rata. Nego nakon 30-60 dana kada se izvrši konsolidacija i kada se izvrše organizacione pripreme za formiranje odreda koji moram da kažem dejstvuju u izuzetno složenim uslovima i sa velikim herojstvom velikom žrtvom, velikim rizikom, ali veoma uspješno izvode borbena dejstva, što nama jako olakšava odbranu grada Sarajeva i odbranu Republike u cjelini, iz jednostavnog razloga što razvlače na ovog agresora na više tih tačaka.
PEJANOVIĆ: Dobro. Hvala, imam još jedno pitanje, onda bih imao neke prijedloge mogu i kasnije i bez sjednice iznijeti komandantu, jer mislim da mi komandantu možemo pomoći i ličnim sugestijama do prijedloga. To je pitanje kakav je odnos štaba prema spremnosti snaga HVO da se podvedu pod jedinstvenu komandu TO i kada ne žele ići iz svog prostora i kada žele ići iz svog prostora i u tom kontekstu kakav je odnos Štaba TO prema nekim najavama, da u nekim opštinama u Bosni i Hercegovini snage - srpske snage, koje nisu opterećene došljacima, pristupe jedinstvenoj komandi TO u tim opštinama, u ovoj fazi bez spremnosti da budu pokretne jedinice, nego da čuvaju teren gdje su. Ne sudjeluju u neprijateljskim dejstvima, priznaju vrhovnu komandu itd.
HALILOVIĆ: To je više političko nego vojničko pitanje, a naš, ja bih rekao vrlo precizno, Generalštab jeste da bi se na nivou Republike BiH trebale objediniti sve snage i da bi orijentir…
HALILOVIĆ: Ja bih želio ovdje da se precizno izrazim, dakle naše mišljenje je da bi u ovoj fazi oružane borbe trebalo objediniti sve snage koje imaju želju, volju i hoće da to praktično pokazuje da se bore protiv onoga ko vrši agresiju i ko vrši zločin. A nije vojničko nego je političko pitanje da li ići ka stvaranju jedinstvenih ili zajedničkih oružanih snaga. Naše mišljenje - moje mišljenje i mišljenje Štaba mi smo na tu temu razgovarali, da u ovakvoj republici BiH krajnji cilj mora biti stvaranje jedinstvenih oružanih snaga. A sada u kojoj je to fazi i kada, to je stvar politike. I drugo, ja bih želio ovdje - organizaciona struktura, inače jedinica, treba biti manevarska i prostorna struktura. Ne bih se u cjelini prihvatio ovaj dio da to bude zahtjev da samo brane svoje ognjište, jer jedan dio tih snaga, odnosno najveći dio tih snaga jeste takav inače na cijelom prostoru Republike BiH, koji je prostorna struktura. I koji je vezan za teritoriju mjesne zajednice, opštine itd. Ali sa tih prostora bi se morao jedan broj ljudi uključiti u ove manevarske jedinice, koji bi izvodio borbena dejstva na ovim izabranim pravcima po odluci da li je regionalno, da li republičkom štabu. Dakle, da budem do kraja precizan.
IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da se na ove ponude treba pozitivno odgovoriti.
HALILOVIĆ: Apsolutno vrlo brzo.
IZETBEGOVIĆ: Pa dobro, kako bi rekao odredski tip. To su umirujuće snage koje brane svoje selo, ali koje osiguravaju ipak jednu lojalnost državi itd. A sada ono su one brigade pokretne, ako bi bilo ljudi koji bi htjeli u takve brigade iz takvih krajeva dobro bi došlo bili. Jer bi davali jednu građansku notu pokretu za oslobođenje. Ali bi u svakom slučaju trebali odgovoriti pozitivno na ovo. Jer možda mi imamo, da imamo, možda u tome da na koncu-konca izlaz iz ove teške situacije, na koji način. Ja lično mislim da na to pitanje treba pozitivno odgovoriti i treba pokušati da se nađe rješenje na ovome, da nešto što bi zadovoljilo sada. U svakom slučaju treba ići pozitivnim stavom prema tom...
PEJANOVIĆ: Dobro ja bih sada iznio dvije sugestije, ako mogu. Jedna je ako možemo imati za narednih pet dana ili da uvedemo da imamo sedmični plan dejstava s kojim bi se Predsjedništvo upoznalo. Komandant je - komanduje o upotrebi snaga, a plan upotrebe vojnih dejstava u BiH po regionima i.... Drugo, imao bih sugestiju da Štab izuči moguću varijantu grupisanja snaga na zaštiti masovnog genocida Muslimana. Pazite, velika je ogromna snaga okupljena u TO. Dobro, dosta nije naoružana. Ali na prostorima gdje je taj genocid uzeo masovnost morali bi naći bar u nekoliko lokaliteta rješenje prodora diverzantskog prodora radi sprečavanja genocida, molim vas. Kada se izgubi stotine hiljada ljudi na taj način onda je teško voditi bilo kakav rat poslije koji ne bi bio i rat revanšizma. Rat revanšizma je znate nešto što je teško voditi vojnički. I to onda postaje požar. Ja to iznosim, mislim to je politički problem, ali je i vojne prirode problem. Treću sugestiju imam. Može li se imati uspješniji, da kažem dosljedniji odnos prema civilnom stanovništvu na mjestima gdje TO izvrši oslobađanje. Govorim to zbog toga što sitne pojave skrnave moralni ugled, a nama taj moralni ugled treba. Prije svega radi pobjede ukupne. Ja ne bih detalje iznosio, ali mislim da se razumijemo. I posljednja sugestija je možemo li mi nešto brže rješavati i čekajući neki kredit, veće naoružanje ljudi. Zahvaljujem, nemam više sugestija.
IZETBEGOVIĆ: Pejanović je rekao da će iznijeti neke sugestije koje ti možeš sebi pribilježiti, jer sada da o svakoj od njih raspravljamo trebalo bi još sat-dva vremena. Ima li još neko nekakvih sugestija, prijedloga, koje bi komandant da eventualno uzme i da razmotri mogućnosti da se neke stvari poboljšaju. Ima li još neko u vezi s ovim izvještajem što? (Nastaviće se)