Magnetofonski snimak 123. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 19. juna 1992. godine (3). Na sjednici je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
SEFER HALILOVIĆ: Pet puta govorim - šest hiljada ljudi je u miliciji, ne možemo da ih pokrenemo.
MILE AKMADŽIĆ: Nisam razumio da se sad narod masovno ide na mobilizaciju, nego da se poziva na mobilizaciju onaj ko je potreban. Šta ako dođe sada 20.000 ljudi na jedno mjesto. Ne znam kako vi to mislite? A redistribucija oružja. Oružje ima onaj ko ne treba, a nema onaj ko treba. Tu treba naći pravi ključ.
HALILOVIĆ: Odmah ćemo strijeljati onoga ko ne bude došao s puškom da se javi u jedinicu. A sad ne možemo ništa samo apelujemo, u tome je problem.
AKMADŽIĆ: Treba ga pozvati.
AVDO ČAMPARA: Opšta javna mobilizacija je poziv. Ne mora dobivati pismeno. Ukoliko ima mogućnosti da se javi.
HALILOVIĆ: Ja vas molim, uradite bilo što. Ono što vas molimo da uradite. Dajte političku platformu i donesite odluku o ratnom stanju. I dalje kao Predsjedništvo, kao Vlada, učinite nešto da dobijemo međunarodni kredit, da dobijemo nešto oružja, itd. Ovo oružje što imamo to nije dovoljno da se mi efikasno suprotstavimo sili koja je protiv nas. Mi imamo na ovom prostoru JNA, koja je naoružala srpski narod, odnosno dijelove srpskog naroda, izvinjavam se, nisam bio do kraja precizan. Imamo jednu silu koja je u stanju da sa nosi s mnogo jačim armijama susjednih zemalja i to vrlo efikasno. Mi se njoj suprotstavljamo sa ovim narodom koji se sam naoružao. Mi ne možemo ovdje govoriti. Mi govorimo o jedinicama TO. A mi svi ovdje dobro znamo da TO nije unijela u ove jedinice nijednu pušku, nijednu radio-stanicu. Mi imamo naoružan narod, naoružane građane koje mi pokušavamo da mobilišemo, da ih okupimo, i da ih zaštitimo koliko možemo. Mi smo lično zadovoljni s ovim što smo uradili kao stručnjaci. Ali to nije ni približno onome što bi trebalo uraditi.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, postoje očigledno ofanziva u toku, ne bi te zadržavali ovdje osim jedne stvari. Imamo jedan problem sa jednim odmetnutim dijelom HVO u Busovači. Mislim da ga konačno treba prozvati.
HALILOVIĆ: Novom Travniku i Busovači.
IZETBEGOVIĆ: Busovači, prije svega. Inače, mi sa HVO nemamo problema. Na drugim dijelovima sarađujemo. Međutim, ovdje ima jedan čovjek koji se odmetnuo i mislim da bi ga Predsjedništvo trebalo prozvati i proglasiti ilegalnim njegovu odluku, odnosno staviti van snage odluku koju je donio 18. maja, kaže se ovdje. U jednom odgovoru na pitanje on odgovara u Kreševu na pitanje i kaže: "Vašim upitom od 16. svibnja tražili ste objašnjenje o zvaničnom stavu HVO oko oružanih snaga HVO." On daje sebi za pravo da to tumači da to nije tako. "Znači, HVO je jedina legalna vrhovna vojna komanda na prostoru hrvatske zajednice Herceg Bosne i svih njenih stanovnika, bez obzira na naciju i vjeru. U HVO su pripadnici svih naroda s prostora Herceg Bosne koji prihvataju naredbe i propise HVO. Vojnik HVO izričito mora nositi isključivo obilježje HVO i to na lijevoj nadžepni platnenu oznaku HVO na kapi hrvatski grb. Pripadnik HVO ne može imati nikakvo drugo obilježje. Pripadnik HVO uživa sva prava u slučaju ranjavanja, pogibije, ostaje pravo na imovinu, osiguranje obitelji, itd. Pripadnik ima iskaznicu kojom dokazuje svoj identitet i pripadnost. Što se tiče drugih vojnih formacija na prostoru Herceg Bosne, ona se mora staviti u službi HVO ukoliko prihvate osnovna načela i izričite naredbe HVO oko obilježja u tom pogledu. I u tom slučaju se u potpunosti izjednačavaju s pripadnicima HVO bez prihvaćanja jednoobraznih obilježja, što se u svakom slučaju ne može smatrati da je neko prihvatio komandu HVO. U ovom periodu može se tolerisati postojanje određenih muslimanskih vojnih formacija koje će se dogovorno staviti pod komandu HVO, ali te vojne formacije ne mogu ostvarivati prava kao pripadnici HVO, jer ne mogu postojati dvojni centri komandiranja. Gdje su do sada postojali takvi centri, ti prostori su okupirani i HVO ne može praviti iste greške. U ovom trenutku HVO ne interesira političko rješenje BiH, ali će uvažiti budući dogovor legalnih predstavnika naroda." Dakle, oni ne ulaze u političko rješenje nego postavljaju tako i to dopredsjednik HVO Dario Kordić. Mi koliko smo obaviješteni, ovaj čovjek radi na svoju ruku i mislim da Predsjedništvo treba da reagira na jedno ovakvo pismo, da ga stavi van snage i da ovo proglasi ilegalnim, da ovo više neće tolerisati. Pa neka Dario Kordić nastavi ako hoće tim putem da ide, pa ćemo vidjeti dokle će doći i šta će na kraju krajeva da bude. Ovo nije sukob sa HVO kao organizacijom. HVO, meni je izričito stavljeno do znanja da HVO priznaje autoritet i Predsjedništvo BiH. Onda, neke stvari se počinju da razvijaju usljed nedostatka komunikacija u zadnjih dva mjeseca, počinju
da idu u raznim pravcima dosta spontanih stvari, dosta odmetništva od samog HVO da ne kažemo od Predsjedništva BiH i predlažem da ovo Predsjedništvo ovo pismo proglasi, prije svega, nevažećim, da ga stavi van snage i da ovakav postupak nazove pravim imenom, a to je ilegalnim postupkom. Suprotnim interesima BiH, suprotnim interesima zajedničke borbe i da se na ovaj način praktički ide na ruku agresoru, bez obzira na namjere koje tu imaju. To je pismo od 18. maja.
MIRKO PEJANOVIĆ: Pismo je upućeno Predsjedništvu.
IZETBEGOVIĆ: 18. maja. Meni je tek došlo do ruku prije dva dana.
PEJANOVIĆ: Predlažem da se pripremi odgovor, da ga usvojimo popodne i da pošaljemo na bazi veze.
AKMADŽIĆ: Ne traži se odgovor od Predsjedništva. To je odgovor nekom čovjeku koji je možda pitao kako da postupi.
IZETBEGOVIĆ: Ovo je odgovor jedinici HVO ili nekom čovjeku. "Poštovana gospodo, odgovor na vaš upit od 16. svibnja."
AKMADŽIĆ: To se može samo saopćenjem nekim reagirati.
IZETBEGOVIĆ: Jednim saopćenjem u kome se kaže da je danas Predsjedništvo upoznato sa pismom koje je dana tog i tog uputio Dario Kordić i koji sebe smatra i naziva komandantom HVO iz tog i tog, da je to pismo, da se u njemu nalaze ti i ti elementi, da pismo ocjenjuje ilegalnim Predsjedništvo, neprihvatljivim, ilegalnim i suprotnim interesima.
AKMADŽIĆ: Čak i to reći, predsjedniče, da li, to je pismo nepotpisano, kolika je njegova autentičnost. Po postupcima bih rekao da je autentično.
IZETBEGOVIĆ: Može se i to reći da pismo nije potpisano.
HALILOVIĆ: Pismo je potpisano. Mi smo ga dobili faxom, pa je dosta nečitko, pa smo onda uzeli te prekucali taj dio koji se odnosi.
HALILOVIĆ: To pismo je stiglo u Visoko. Dakle, iz Visokog su uzeli pa su prekucali i poslali su nam to pismo sa fotokopijom. Pismo je autentično od riječi do riječi i to su stavovi HVO odnosno Darija Kordića na tom području.
IZETBEGOVIĆ: I ne treba da mi to za sada ograničavamo pošto mi nemamo razloga da se žalimo na saradnju sa HVO na drugim mjestima i pošto nam to nije u interesu sada, mi možemo smatrati to izolivanim slučajem zasada.
AKMADŽIĆ: Imam ja jedno pitanje, predsjedniče, komandantu. Maloprije, na početku sjednice, on je spominjao postupke HOS-a. Da li to podrazumijeva jedno te isto ili su to dvije odvojene stvari?
HALILOVIĆ: To su dvije različite stvari.
AKMADŽIĆ: Znam da su dvije različite stvari, ali da nije bio neki lapsus?
HALILOVIĆ: Nije, ovo se odnosi na Vitez i Novi Travnik.
STJEPAN KLJUIĆ: Da vam kažem, stvari stoje ovako.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da obavite razgovor sa Pušinom, ministrom unutrašnjih poslova. Jer je njegova jedinica i čovjek iz njegove jedinice to uradio. Da to ne zadržavamo.
FIKRET ABDIĆ: U povelji stoji da će trajanje našeg odbrambenog rata biti usklađeno sa mjerama Savjeta bezbjednosti. Npr. ako bi on ušao u vojnu intervenciju, mi moramo odmah prestati.
MARIOFIL LJUBIĆ: Moraš da imaš odluku.
KLJUIĆ: Donosimo odluku kao odluku.
IZETBEGOVIĆ: Neko pita da li moramo kao tačku 5. odluke kazati o ovome ćemo obavijestiti, ili možemo, kad objavimo u jednom pismu kazati Savjetu bezbjednosti: obavještavamo vas da je u prilogu odluka. Ali ne bi loše bilo da u odluci bude, ne ta stvar, nego da će se ciljevi uskladiti sa ciljevima UN, sa pravilima rata.
ABDIĆ: Mi to moramo prevesti na engleski jezik i njima dostaviti. Tu odluku.
IZETBEGOVIĆ: Znam to, nego mislim da li bi ovdje u ovoj odluci trebalo sadržajno. Jedna tačka da bude koja bi njima mogla da odgovara da ćemo mi voditi računa o odlukama Savjeta bezbjednosti, inače poštovati međunarodne konvencije o ratnom pravu, zaštiti humanitarnih pomoći. Taj rat voditi s naše strane po nekakvim pravilima. I da ćemo tražiti da se to. Nešto bi trebalo tu staviti. Da će, vršeći odbranu i suzbijanje agresije poštivati te stvari. Nešto što može da malo omekša ovu izjavu. Reci neka dođe Somun.
NENAD KECMANOVIĆ: Uvažavajući sve ovo što je komandant TO rekao, ja se svaki put ponovo pitam kakve su međunarodne reperkusije. Naravno, to se ne odnosi na ovaj dio koji bi trebalo obavijestiti, itd. Ali sama ta koincidencija da se praktično istog dana kad se ovo sa UNPROFOR-om potpisuje kao rješenje, da se istog dana proglašava ratno stanje. Kakve to implikacije ima, to meni nije jasno, ali pretpostavljam da ima neke. Pitao sam za odgovor dok je i Ejup bio ovdje, pa i on je bio tu u nedoumicama itd. Može li se to od Silajdžića dobiti telefonom ili na neki način se konsultovati oko toga.
IZETBEGOVIĆ: Možemo to sami procijeniti koliko tu imamo. Tu je riječ o jednoj političkoj dimenziji stvari, političkim posljedicama toga. Kako će biti primljeno. Ali, ja držim da u situaciji u kojoj su oni sami utvrdili da postoji agresija, oni su praktički i rekli da postoji ratno stanje. Oni su utvrdili da je u toku, da je izvršena i da je u toku agresija na BiH od strane tih i tih država. Tako da mislim da s te strane...
ABDIĆ: To se mora radi trajanja tog ratnog stanja. Zato se to obavještava OUN, jer ona to usklađuje sa ostalim mjerama za uspostavljanje međunarodnog mira. Zato mora.
IZETBEGOVIĆ: Obavijestićemo je svakako. Ovo što kaže prof. Kecmanović da li bi uopšte trebalo donositi odluku o ratnom stanju, kakve reperkusije političke ima. To on pita.
ABDIĆ: Mi moramo njih obavijestiti, ali moramo staviti da će trajanje odluka biti sve dotle dok međunarodni Savjet bezbjednosti ne poduzme mjere o svojoj procjeni.
SEFER HALILOVIĆ: Meni se čini da bi tu trebalo vrlo jasno reći da nakon usvojene rezolucije Generalne skupštine i nakon akcije da se oslobodi aerodrom, da represija, odnosno agresija se pojačava. Da je u tom sklopu i ta agresija koja je pojačana, dakle, represivno je pojačana, je izazvala ovakvu odluku.
KECMANOVIĆ: Mogu vam reći da se time ne dovodi u pitanje ova akcija oslobađanja itd.
HALILOVIĆ: Ali je represija de fakto i de jure pojačana nakon toga.
KECMANOVIĆ: Vidi, Sefere, sad se praktično ovim što nam je Stjepan danas izložio ovaj ugovor i naša strana se obavezuje da na području Sarajeva ne koristi artiljerijska indirektna i direktna. Znači, mi ulazimo ovdje bar na području grada u neku vrstu prekida vatre ili primirja itd. Sad, istog dana kad to potpisuješ, proglašavaš ratno stanje. Ne znam, ne tvrdim da ne treba ni da treba, nego samo da to treba uzeti u obzir i razmotriti.