Magnetofonski snimak 123. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 19. juna 1992. godine (4.)Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
MIRKO PEJANOVIĆ: Predsjedniče, ja nisam bio zadovoljan vašim odgovorom. Rekao sam da ćemo nastaviti poslijepodne. Nisam u smislu decidnije procjene. Vremenskog izbora tog momenta i realnog očekivanja da intervencija uslijedi. Ako bi ova odluka mogla usporiti, otežati ili odgoditi ili dovesti u pitanje, onda je na nama procjena, nema na kome drugom biti. Vi ste rekli da može djelomično. Molio bih da se još malo tome vratimo, da vidimo. Nedovoljno pratim sve, nisam bio u prilici niti se bavim tom oblašću. Žao mi je tu nije Ejup itd. Ali zaista je to jedan osjetljiv momenat.
AVDO ČAMPARA: Ponukao me je predsjednik Vlade danas, što se tiče mobilizacije na čitavoj teritoriji BiH, opšte i javne mobilizacije... To je meni čisto. A što se tiče proglašenja ratnog stanja i odbrane, nešto razmišljam upravo samo je razlog ovo što se poklapa sa današnjim novim propisom, koje je... potpisao da procijenimo ima li ikakvog, bi li imalo nekog smisla da kažemo zbog intenzivne agresije nastavka i poslije odluka Savjeta bezbjednosti na grad Sarajevo i na čitavu Republiku pa i poslije primirja i svega, da će, ukoliko se nastavi, BiH biti prisiljena da proglasi ratno stanje i da pozovemo narod čitav na odbrambeni rat kao, eto, da im dadnemo do znanja da ćemo to uraditi, ako se nastavi.
STJEPAN KLJUIĆ: De ti meni reci šta bi trebalo još da urade. Jutros je avion bio.
ČAMPARA: Ništa. Što se tiče posla, davno smo trebali. Već što se poklapa sa istini ovim datumom oko aerodroma. Samo me to sada zbunjuje.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Mi možemo staviti jednu odluku koja možda kaže da BiH, Vlada BiH ostaje otvorena za sve inicijative koje se eventualno tiču primirja, lokalnih primirja, obustava vatre, mira, pregovora, itd. na osnovi koja poštuje integritet, kao inicijativa - dolazila ona iz zemlje ili od međunarodnih institucija, a koje se odnose na to i to. Malo da to ublažimo. Takođe, možemo da kažemo da... Nešto tako. Tako da to ostavi mjesto. Ostaje otvoreno za sve inicijative koje se tiču primirja. Onda je u okviru toga primirje na nekom lokalnom nivou. Mi smo ga prihvatili, jer smo ga ocijenili da je razuman itd. Ali ovo je ratno stanje i mi na pitanje kako ratno stanje ovdje, to je lokalno ovdje. Znate šta se događa tamo u Bihaću, u Mostaru, u Derventi i gdje rat traje. Ovi konc-logori, itd.
KLJUIĆ: Vala predsjedniče, i da je naš top ovaj, puno gruva. I da je naš, puno gruva.
IZETBEGOVIĆ: Smješten je u ovom parku ovdje.
JURE PELIVAN: Predsjedniče, ova implikacija koja na to odlučuje, mi kažemo sve je u redu. Međutim, mi smo okupirana republika. Da se sad primirje postigne, mi smo okupirana republika. Legalna vlast ne vrši svoje funkcije, nema kontrolu nad daleko najvećim dijelom Republike. Postavi se pitanje gdje će odbrana stati. Hoće li tek tada, kad uspostavi legalnu vlast, a sad mi zato ne proglašavamo ratno stanje. Uvijek smo bili otvoreni za razgovore. Nego upravo zbog genocida, zbog masovnog ubijanja, razaranja. Ali se postavlja pitanje uspostavljanja legalne vlasti.
IZETBEGOVIĆ: Hajrudine, zvali smo te da nam pomogneš malo. Naime, mi bi - ovdje postoji ideja i inicijativa da se proglasi ratno stanje. Mi bismo htjeli da ta odluka, pošto ćemo je slati organizacijama UN i Savjetu bezbjednosti, a namijenjena je za unutrašnju upotrebu ne vanjsku, mi bismo željeli da ona unutrašnje djeluje maksimalno, a vani da bude ipak prilično ublažena. Htjeli bi da bude jasna i jezgrovita i da nam malo pomognete kako da je napravimo. Ima ideja i da se to odloži. Da se malo razlože političke, implikacije političke prirode. Da li će biti neke političke štete, da li je to u nekakvoj kontradikciji sa današnjim zaključivanjem ovog mira da se aerodrom otvori. Mi zaključili primirje da se aerodrom otvori, a istog dana proglašenje ratnog stanja itd. Tu postoje neke dileme. Ako tu temu razriješimo da nam ratno stanje treba, da imamo više koristi nego štete. Kako sada da ga formuliramo?
HAJRUDIN SOMUN: Ne znam.
IZETBEGOVIĆ: Što se mene lično tiče, mislim da bi ga trebalo proglasiti, ali u formulacijama bi trebale da budu nekakve odredbe malo mekanije. Trebalo bi možda reći - imajući u vidu da se agresija nesmanjeno nastavlja, da je praćena genocidom, većim razaranjem gradova, itd. Predsjedništvo Republike naglašava da je proglašeno ratno stanje u Republici. U drugom stavu reći da Predsjedništvo ostaje otvoreno za sve inicijative koje se tiču lokalnog primirja, mira, pregovora itd. Dolazi do te inicijative iznutra ili vani, a koja bi omogućila da se ciljevi, nama treba da se kaže da je cilj ratnog stanja suzbijanje agresije i vraćanje ljudi na svoja ognjišta itd, uspostavljanje demokratskih institucija. Da ćemo prihvatiti sve inicijative koje mogu bez rata i bez sukoba dovesti do tih ciljeva. Ako se to može postići pregovorima, u redu.
KLJUIĆ: Prije toga treba dati ono obrazloženje šta je naš rat. Da je on odbrambeni itd. Gdje ti je, Fikrete, ona formulacija onog pasusa?
IZETBEGOVIĆ: Ima kod njega formulacija. Kod Marija je bila jedna formulacija. Za vrijeme ratnog stanja se stavljaju u odbranu svi resursi itd. itd. Ali onda treba reći da su ciljevi proglašenja ratnog stanja i suzbijanje agresije, vraćanje ljudi na svoja vjekovna ognjišta, itd. oslobađanje zemlje, itd. Eh, onda se može kazati u jednoj odredbi da smo mi u jednoj trećoj, treba tri-četiri ne treba više, treba reći da mi ostajemo otvoreni za sve inicijative kojima bi se ciljevi iz tačke 1. mogli postići mirnim putem. Mi ostajemo otvoreni za to. Ako nekad neko ponudi takvo šta, mi smo otvoreni. Ako se tim ciljem postigne mirnim putem, zašto ne. Neka nam ponudi, neka kaže, ispraznićemo teritorije nemojte pucati, bujrum. Vratiće se ljudi na svoja ognjišta, mi kažemo, ne trebate ratovati, mi ćemo to pustiti, mi smatramo to pravičnim. Što bismo mi pucali. Rat nam nije cilj, rat nam je samo sredstvo i to nekakve krajnje nužde. To bi trebalo u tački 3. vjerovatno kazati. Onda bi to bila jedna podnošljivija.
ABDIĆ: To pravnici moraju definisati.
ČAMPARA: Donesite vi odluku, mi ćemo je napisati sigurno.
ABDIĆ: Ne možemo mi donijeti, morate vi napisati.
IZETBEGOVIĆ: Šta su elementi te - naime, mi donosimo odluku da vi to - ali on pita da li smo mi donijeli odluku o proglašenju ratnog stanja. Jer to dilema još postoji da li bi trebalo. Evo da vidimo, da li bi trebalo ili ne. Onda ćemo govoriti o elementima njenim. Dakle, postavlja se pitanje treba li to uraditi, dr Pejanović kaže da bi trebalo razmotriti ove međunarodne implikacije. Ja mislim da nekakvih malih implikacija ima, ali s obzirom na činjenicu da je Savjet bezbjednosti utvrdio da postoji agresija na BiH. Mislim da je ratno stanje samo jedan zaključak iz te činjenice. Ništa više.
SOMUN: Ja mislim da će biti implikacija privremeno dan-dva. Kao što je bilo. Možda je malo tajming ovo vrijeme - malo je nezgodno da ono kada smo raspravljali prije 15-10 dana, bilo bi bolje onda. Međutim, ono se može i sada opravdati. Nezgodno je sada što je došla izjava i za Butrosa Galija i za Marka Guldinga, i za ublažavanje rezolucije 757 - sinoć što još nije jasno sasvim. Ali izgleda da je istina. Onda pred razgovore, ako bude otvaranje aerodroma, razgovori u Strazburu. Međutim, mi imamo svoje stanje 80% teritorije je pod ratom, agresije na Bosnu - koja od 18. maja, kada je usvojena rezolucija, nije ublažena nego je naprotiv produbljena. Mi smo prisiljeni da to uradimo. Eto tako.
IZETBEGOVIĆ: Onda kad budeš tamo objašnjavao polaziš od činjenice da je - pa onda metni da je veliki dio teritorije Bosne okupiran, jer nam to daje pravo da proglasimo. Da se agresija dalje nastavlja i da je praćena ubistvima civilnog stanovništva. I sve daljim deportovanjem. Stvaranjem konc-logora itd. Kao i činjenice da je Savjet bezbjednosti utvrdio da je u toku agresija, da je izvršena na BiH, kao i ko je agresor, zapeta
LJUBIĆ: To bi trebalo staviti "imajući u vidu da se agresija na BiH nastavlja nesmanjenom žestinom da poprima najbrutalnije oblike genocida" i ……
IZETBEGOVIĆ: Kada oni to napišu onda mi lako možemo dodati i treba da je to i to - znaš čim imaš nešto lakše je dodavati, popravljati to. E, onda bi sada trebalo u drugom stavu reći da su ciljevi suzbijanja agresije - ko je ovo napisao Mario ili Fikret imaju oba tamo neka suzbijanja agresije, oslobođenje zemlje itd, i ovo da se u ratnom stanju svi resursi dovode u funkciju radi odbrane. Predsjedništvo to i to, i konačno da se ono ako se može štogod napisati. Da ćemo nastojati da se u toku, u s tim odbrambenim mjerama da se vrše, da će se poštovati međunarodni zakoni za vođenje rata. Da će biti poštovani i da će insistirati na tome. Negdje bi to bilo dobro ubaciti. Konvencije međunarodne koje regulišu ponašanje u toku rata prava zarobljenika, šta ja znam, ranjenih lica gore-dolje. Institucija Crvenog krista, humanitarne pomoći da će biti poštovane.
KECMANOVIĆ: Da se time ne dovodi u pitanje ovaj prekid vatre vezan, ugovoren danas itd.
IZETBEGOVIĆ: E, onda se može kazati da mi ostajemo otvoreni za sve inicijative koje se tiču prekida vatre, lokalnog karaktera kao i primirja, pa mira, pa pregovora itd. Ako se time mogu...
IZETBEGOVIĆ: Ako se time mogu postići ciljevi odbrambenog rata. Drugim riječima, ako nas neko pita hoćete ciljeve, imate - hoćete pregovorima ili ratom da ih postignete. Mi ćemo reći pregovorima, brate, ako možemo postići te stvari.
KLJUIĆ: Pa dobro, je li neko zapisao ovo, predsjedniče, što si ti govorio.
IZETBEGOVIĆ: Neko piše, evo ih dvojica pišu.
KLJUIĆ: Ono sam ja podvukao, ono ti je najbolja formulacija.
HALILOVIĆ: Da se ukine ona uredba po kojoj su ukinuti vojni sudovi, samo to, ako može malo da se raspravi. Mi smatramo da u vrijeme rata djeluju sudovi. Imam pravnik je došao tu, on je pripremljen tu.
IZETBEGOVIĆ: Daj sutra poseban zahtjev, naime, da se donosi odluka i prepišite čitavu odluku, zakon o vojnim sudovima i sve prepišite i mi ćemo donijeti zakon o vojnim sudovima.
PELIVAN: Predsjedniče, ovako proglašavanje ratnog stanja podrazumijeva da se obratimo prijateljskim zemljama za pomoć. Međunarodnoj zajednici i prijateljskim zemljama za pomoć slamanja agresora.
IZETBEGOVIĆ: To će biti drugi korak, ali mi još nismo donijeli odluku o proglašenju ratnog stanja. Nismo, ajmo je donijeti ili odbaciti. Ili nešto od toga dvoga, pa da onda ovi pravnici idu da formulišu ovu odluku. (Nastaviće se)