FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (69)

Izvod iz magnetofonskog snimka sjednice Predsjedništva RBiH OD 22. juna 1992. godine

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja sam tada u tački 4, sadašnjoj tački 3, zapravo ne, tački 4. Tu postoje dvije rečenice - jedna rečenica koja je u interesu Hrvatske i druga rečenica koja je u interesu BiH. Prva rečenica glasi "da Hrvatska podržava napore BiH u očuvanju samostalnosti i suzbijanju... I u tome pruža i nastaviće joj pružati pomoć". To daje izvjesno pokriće za eventualno prisustvo Hrvatske ovdje da nije ilegalno, ali istovremeno "Republika Hrvatska podržava napore legalne vlasti da konsoliduje odbranu Republike u objedinjavanju svih vidova i komponenata oružanog otpora u jedinstvene oružane snage BiH pod vrhovnom komandom Predsjedništva BiH". Hrvatska na ovaj način poručuje onima koji očekuju da će im Hrvatska dati podršku da stvaraju ovdje nekakve autonomne vojne snage u BiH koje ne bi priznavale eventualno, poručuje da to nije slučaj i da Hrvatska ne stoji iza toga nego im poručuje da treba da se uključe u zajedničke oružane snage BiH.

Ja sam smatrao da je ovo korisno uraditi jer očigledno jedan broj ljudi stoji pod uticajem Zagreba i imamo izvjesne probleme na tom planu. Ja sam i u izjavi koju sam tamo dao nastojao da te probleme ne dramatizujem, ne preuveličavam, nadajući se da će se oni ipak riješiti baš upravo ovako kako ovdje u ovoj rečenici stoji, a to je da će se sve snage vojne u BiH nakon stvaranja jedinstvenih oružanih snaga ili armije BiH ili vojske BiH, ne znam tačno kako će se zvati, da će prihvatiti autoritet Predsjedništva BiH. Autoritet i Vrhovnu komandu Predsjedništva BiH.

I da će naravno, u vezi s tim, uskladiti svoje simbole itd. Zasad tu ima problema djelimično, po mom mišljenju, iz dva razloga. Prije svega, jedan razlog je što je otpor počeo spontano i što se počeo rađati, nije se organizovao iz jednog centra, nego jednostavno spontano nastao u BiH na lokalnom nivou - u Krajini za sebe, u zapadnoj Hercegovini za sebe itd. U Brodu itd. Spontan otpor je počeo i ljudi su organizovali otpor onako kako su znali i umjeli. Nije bio centralizovan i odmah usmjeravan, tako da je došlo do neujednačenih kriterija, simbola i svega toga. Ali nešto je ipak zajedničko bilo - to je borba protiv agresije. Dakle, to je jedan razlog zbog čega je vjerovatno došlo. A drugi je razlog prekid komunikacija koje su onemogućile stalne i svakodnevne kontakte, u kojima neke stvari ne bi išle dalje, bile bi zaustavljene, bilo bi stopirano u nekom momentu.

Međutim, jednostavno stvari su tekle svojim tokom bez mogućnosti da mi izravno odavde djelujemo. Dakle, to je drugi razlog po mom mišljenju što je dolazilo do tih stvari. Treći razlog je što postoje apetiti izvjesnih ljudi da tu stvore nešto, nešto da kažem preko onoga što, da stvore nešto čisto nacionalno preko onoga što je, možda, na neki način prećutno dogovoreno. Da se ipak imaju neke izvjesne autonomnosti, ali preko tih granica. Postoje apetiti ljudi do onih tamo da se komad BiH odvoji. I takvih stvari ima. Međutim, mislim da one nisu dominantne. Ja ne mogu dati tačan sud šta se događa ako je riječ o HVO dok se ne bih susreo s tim ljudima i neposredno razgovarao s njima, neposredno napravio uvid u to. Jer ovo sve što dolazi do nas vijesti manje-više su nepotpune i nepouzdane dibidus. Ja znam kad sam bio, naime kad sam bio dole u ovim razgovorima imao sam izvjesnu raspravu sa Bobanom u Portugaliji i kad sam bio u Lisabonu on je rekao - nama ne pada na um da dovodimo u pitanje. Mi TO ne prihvatamo da se uklopimo u TO. To je za nas, kako je on rekao, izmišljotina komunjara. Ali da se mi u nekakve jedinstvene snage BiH uklopimo i mi Predsjedništvo priznajemo čim priznajemo BiH, priznamo i Predsjedništvo BiH. Prema tome, iz praktičkih razloga mi ne možemo prihvatiti sad komandu koju ste vi sad tamo postavili, ali nekakvu zajedničku komandu koja bi bila formirana ubuduće, mi smo spremni prihvatiti itd.

Sa druge strane i ova izjava juče koja je bila, nije još prekoračila onu granicu podnošljivog, jer on govori o kantonu, ne govori o republici nekoj kako govori SDS. SDS ne priznaje BiH. I tu imaju neki ljudi koji povlače tu neke komparacije. Mislim da nisu u pravu s te strane. Prvo, iz tog razloga što Hrvatska priznaje BiH evo i u tački 1 kaže da hoće da uspostavi diplomatske odnose itd. što će sasvim sigurno uticati na te odnose jer to će prejudicirati dalje odnose. To je odnos dviju nezavisnih država. Da smo ranije ambasade uspostavili možda bi mnoge ove stvari bile i spriječene u onolikoj mjeri ukoliko je uticaj Zagreba u svemu ovome. U onolikoj mjeri. Jer on treba znati da to ima uticaj Zagreba i onih lokalnih gledanja, domaćih. Potpuno domaćeg porijekla.

Tako da, hoću da kažem, ne mogu da dadnem svoj konačan sud o nekim stvarima, jer jednostavno nemam direktnog uvida osim što imam ove izjave odgovornih ljudi koji sad vode HVO da oni priznaju BiH, da priznaju Predsjedništvo i da prema tome, ako je riječ o stvaranju oružanih snaga, oni su spremni u tome da učestvuju i da se uključe u te oružane snage i da prihvate, naravno, zajedničku komandu. Ova jučerašnja izjava nije prekoračila tu granicu jer tu se govori o kantonu, a tamo se govori o rečenici. Prema tome, mi još uvijek... I onda ona izjava, ona nije neki zvaničan proglas nego izjava jednog od čelnika tu, tako da ne znam koliko bih trebalo oko toga da još pravimo neku dramu. Ovih dana bilo je nažalost i vrućeg nekog sukoba tamo u Novom Travniku jer ni HVO nije sav na neki način jedinstven sasvim. Ima i tu struja malo ekstremnijih, malo umjerenijih, razumnijih, manje razumnih. Ovdje smo valjda imali jednu struju koja je išla malo u krajnost pa je došla direktno u sukob sa TO, tu je bilo i ranjavanja i pogibija itd. Nažalost, to je tako.

Međutim, mi smo tada rekli da TO ima da sačuva te pozicije i ako se baš radi o obuzdavanju nekih ekstremnih stvari, da tu ima da pruže otpor i oni su to i učinili i učiniće i ubuduće. Prema tome, radi se o jednom procesu usaglašavanja koji će biti malo potežak baš zbog toga što je postojala blokada pa su stvari išle svojim putem bez naše mogućnosti da ih malo usmjeravamo i utičemo.

Ali da se vratim na izjavu. Izjava je takva. Ja bih zamolio da je prokomentarišete, ako hoćete i kritički da je prokomentarišete ali mislim da je ona dosta umjerena, izbalansirana i da odgovara ovom trenutku u kome se mi sad nalazimo. Imamo vrlo tijesne veze, tijesne, da kažem, odnose s Hrvatskom zbog geopolitičkog položaja ovdje u kome se nalazimo zbog činjenice agresije koja je izvršena i na jednu i na drugu zemlju, zbog ogromnog broja izbjeglica koji su tamo, tako da tu nekakav balans je malo poremećen ovim napadom Srbije na Hrvatsku. Mi smo isticali uvijek potrebu da tu postoji neka distanca koja bi odgovarala BiH u odnosu na Hrvatsku i Srbiju, dugoročno gledano, mi od toga ne odstupamo, ali srpski režim je preduzeo agresiju i angažovao je potencijale Srbije i srpskog naroda u borbi protiv BiH. Voljno ili nevoljno srpski narod, srbijanski narod to direktno čini tamo pomaže, daje svoj doprinos toj agresiji, a jedan dio srpskog naroda u BiH u tome učestvuje. To poremećuje sada političku, psihološku i svaku drugu pretpostavku za nekakav balans koji bi ovdje bio najpoželjniji u BiH. Mi, kao što znate, često ističemo da je rat započeo srbijanski režim i da je to, međutim, dok se malo ovo ne smiri, dok se ne zaborave ove neke nevolje, taj balans je poremećen. Jednostavno, ono što kažu, vjetrovi rata, taj naš vertikalni stav pomalo se nakrenuo na drugu stranu. Jer vjetrovi rata pušu iz tog pravca. Tu ima sad izvjesnih teškoća. Mislim, čim oni prestanu da će se ponovo balans uspostaviti. I to je sigurno naša želja i ta... otvorenost prema jednima i prema drugima. To zavisi, svakako, u velikoj mjeri od toga da li će u Srbiji biti uspostavljen demokratski režim ili neće i kakav će njihov stav biti prema BiH, prema legalnim vlastima BiH, prema Muslimanima i Hrvatima njihov, i naš prema njima će takav biti itd. To pomalo zavisi od toga. Dakle, ne zavisi samo od nas. Ali u situaciji kakva jeste, ova izjava odgovara, po mom mišljenju, trenutku u kome je data. Eto, to je toliko.

Prema tome, ne radi se o nekom vojnom savezu trenutno. Ne radi se o konfederaciji, ne radi se o nekim tijesnim vezama. Radi se o jednoj konstataciji da Hrvatska pruža pomoć BiH u obuzdavanju agresije i da će tu pomoć nastaviti davati. Da li je takva izjava trebala biti data ili nije, vi to možete procijeniti. Ja mislim da jeste. Tim prije što je praćena sad ovom izjavom podrške da se naša vlastita odbrana organizuje na jedan način koji nama odgovara i u kome je Hrvatska dala izvjesnu poruku, vrlo jasnu poruku ovim snagama ovdje koje možda misle drugačije da će ih Hrvatska podržavati u nekakvim secesionističkim planovima. To je poruka da nema podrške secesiji. Te dvije izjave stoje u nekoj ravnoteži.

Zapisnik 127. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 23. juna 1992. godine.

Sjednica je počela u 11 sati

Prisutni: predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Stjepan Kljuić, Fikret Abdić, dr Nenad Kecmanović i dr Mirko Pejanović, generalni sekretar Predsjedništva Mile Akmadžić, predsjednik Vlade RBiH Jure Pelivan, komandant Štaba Teritorijalne odbrane Sefer Halilović, generalni sekretar Skupštine RBiH Avdo Čampara, v.d. zamjenika generalnog sekretara Predsjedništva RBiH Alija Selimović.

Na sjednici je usvojen sljedeći dnevni red:

1. Politička platforma Predsjedništva RBiH

U raspravi o značaju donošenja platforme i njenom sadržaju učestvovali su dr Mirko Pejanović, Fikret Abdić, dr Nenad Kecmanović, Alija Izetbegović i Mile Akmadžić i ponudili su četiri teksta platforme.

Zaključeno je da se sva četiri teksta ravnomjerno razmatraju i na narednu sjednicu izađe s jedinstvenim tekstom platforme.

Sefer Halilović informisao je Predsjedništvo o vojnoj situaciji u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

- Dr Nenad Kecmanović zatražio je od Predsjednika dodatno pojašnjenje zajedničke izjave s predsjednikom Hrvatske dr Franjom Tuđmanom.

- Dr Mirko Pejanović je istakao da su sa tekstom Odluke o proglašenju ratnog stanja saglasni svi članovi Predsjedništva.

Dalje je istakao da članove Predsjedništva ne treba razlikovati po tome ko je iz kojeg naroda - svi smo jedno.

- Alija Izetbegović je istakao da je izjavu s dr Tuđmanom prihvatio kao svoju vlastitu izjavu, koju je uzeo sebi na odgovornost.

- Dr Mirko Pejanović smatra da treba što više solidarnosti i zajedništva u Predsjedništvu, pa misli da se ne "bježi" ni od kakvog zajedničkog stanovišta, a sve to doprinosi pridobijanju naroda. Treba raditi čestito, ljudski - kao Bosanci. Zatražio je izjavu Bobana o Herceg Bosni.

- Dr Nenad Kecmanović predložio je da se u Predsjedništvu formira radno tijelo za informisanje.

- Alija Izetbegović zatražio je da Vlada što prije izabere direktora Međunarodnog pres-centra i Novinske agencije BiH PRESS, a ako to ne uradi Vlada da Predsjedništvo RBiH izvrši imenovanje.

- Mile Akmadžić je predložio da se Komisija za organizaciono-kadrovska pitanja, kada odlučuje o kadrovskim pitanjima iz nadležnosti Skupštine RBiH, proširi s predstavnicima Skupštine RBiH i to: Mariofil Ljubić, poslanik, Cero Muhamed, poslanik, Miro Lazović, poslanik.

Jure Pelivan je informisao Predsjedništvo o pismu Sabrije Pojskića, ranijeg člana bivšeg SIV-a.

Sjednica je završena u 69.30.

Sastavni dio zapisnika je magnetofonski snimak sjednice.