Zapisnik 146. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 18. jula 1992. godine
Sjednica je počela u 11 časova.
Prisutni: predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Stjepan Kljuić, dr Ejup Ganić, Fikret Abdić i dr Mirko Pejanović, generalni sekretar Predsjedništva Mile Akmadžić, potpredsjednik Skupštine RBiH Mariofil Ljubić, predsjednik Vlade RBiH Jure Pelivan, zamjenik načelnika Glavnog štaba oružanih snaga RBiH Jovan Divjak, generalni sekretar Skupštine RBiH Avdo Čampara, zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva Zdravko Đuričić.
Ispred političkih stranaka koje imaju svoje poslanike u Skupštini RBiH i predsjednika klubova poslanika u Skupštini RBiH prisustvovali su: Edhem Bičakčić, Tadej Mateljan, Muhamed Filipović, Naim Kadić, Tomislav Obrdalj, Ismet Grbo, Abdulah Konjicija, Nijaz Duraković, Gradimir Gojer, Nijaz Skenderagić, Miro Lazović, Ivan Markešić, Hasib Salkić i Tarik Haverić.
Na sjednici je usvojen sljedeći dnevni red: Aktuelna vojna i politička situacija u Republici Bosni i Hercegovini.
Uvodno izlaganje o vojnoj situaciji i stanju ratišta u Republici podnio je pukovnik Jovan Divjak, posebno se osvrnuvši na situaciju u Goraždu, Bihaću, Posavini, Mostaru, Bugojnu i Sarajevu.
Njegova osnovna ocjena je da se agresija na Republiku nastavlja čak i pojačanim intenzitetom i svim raspoloživim sredstvima, ali da linije odbrane oružanih snaga Republike odolijevaju na svim frontovima. Kao poseban problem naglasio je nedostatak oružja i municije naših oružanih snaga i zahtijevao da nadležni organi vlasti poduzmu sve potrebne mjere kako bi se stvorili uslovi za efikasnije vođenje odbrambenog rata. Izrazio je sumnju u primirje potpisano u Londonu i izrazio uvjerenje da će ono poslužiti agresoru za novo pregrupisavanje snaga i stvaranje uslova za novu i snažniju ofanzivu na položaj branitelja, te da će oružane snage Republike doći u veoma tešku situaciju ukoliko se u narednih 14 dana ne konsoliduje stanje s oružjem, municijom i opremom. Istakao je da oružane snage nisu jednonacionalna armija i da je Glavni štab učinio sve što je potrebno da bi osigurao podjednako proporcionalno učešće svih naroda u odbrani Republike.
U tom smislu, naglasio je da srpski narod učestvuje u oružanim snagama u proporciji u kojoj predstavlja stanovništvo Republike.
Uvodno izlaganje o političkoj situaciji podnio je Alija Izetbegović u kojem je prisutne upoznao s motivima pregovora i sklapanja primirja u Londonu. Naglasio je da se međunarodna podrška ne može očekivati ukoliko se ne čine ustupci po njihovim zahtjevima.
Ocijenio je korisnim tačke sporazuma u Londonu u kojima se, za sada makar samo deklarativno, govori o uklanjanju teške artiljerije, otvaranju humanitarnih koridora, deblokadi Sarajeva kao i povratku izbjeglica na svoja ognjišta. Takav sporazum je potreban da bi se i međunarodnoj zajednici dokazalo da je naša republika spremna na pregovore o miru i da je rat nametnuo agresor, inače postoji rizik da međunarodna zajednica uskrati pomoć te prepusti Republiku na milost agresoru. Istakao je da se preduzimaju najhitnije aktivnosti oko nabavke oružja za oružane snage Republike, jer je rukovodstvo potpuno svjesno činjenice da uskoro nastupa hladni vremenski period i da će u tim uslovima odbranu grada biti gotovo nemoguće voditi, ukoliko se grad vojnim akcijama ne deblokira.
Predsjednik je prisutne upoznao i sa značajnim količinama pristigle humanitarne pomoći i predstojećoj posjeti državne delegacije Republike BiH Republici Hrvatskoj kojom prilikom će biti razmatrana pitanja izbjeglica, platnog prometa, saobraćaja, obnove, izgradnje, privredne saradnje i vojne pomoći.
Zaključeno je da nije prihvatljivo da predstavnici državnih organa predstavljaju i političke partije i obrnuto.
U raspravi koja je vođena povodom uvodnih izlaganja razmotrena su i pitanja: međunarodna pomoć Republici, primirje potpisano u Londonu, predstojeća posjeta Milana Panića Sarajevu, predstojeća posjeta državne delegacije Republike BiH Republici Hrvatskoj i globalna pitanja saradnje koja će se prilikom ovog susreta razmatrati, cenzurisanje štampe u ratnim uslovima, republička moneta, rekonstrukcija vlasti na opštinskim nivoima po principu po kojem je sastavljena Vlada Republike, potrebe traženja ratnog kredita i pomoći u oružju.
Posebno je razmatrano pitanje osnivanja Hrvatske zajednice "Herceg Bosna" i političke posljedice postojanja takve zajednice, kao i o doprinosu jedinica HVO oružanoj borbi za oslobođenje Republike.
Ocijenjeno je da jedinice HVO učestvuju i doprinose odbrani Republike na hercegovačkom i posavskom ratištu, ali da ima nesporazuma s nekim jedinicama HVO u centralnoj Bosni. Zbog njihovog pasivnog držanja i suspendovanja organa legalne vlasti u nekim opštinama izneseno je i mišljenje da Predsjedništvo zvanično donese stav o legalitetu i štetnim posljedicama osnivanja zajednice "Herceg Bosna" i prezentuje ga javnosti.
Dio učesnika u razgovorima je insistirao da se sve sporne političke odluke zajednice "Herceg Bosna" koje su u suštini nelegalne, ne treba u ovom trenutku ocjenjivati kao takve i nepotrebno zaoštravati odnose i konfrontirati stavove, posebno zbog umjerene struje u ovoj zajednici koju treba ohrabriti i s njom iznalaziti zajedničke dodirne tačke. Smatra se, takođe, da će mnoge sporne odluke, nedoumice i sadašnji nesporazumi biti prevaziđeni deblokadom Sarajeva i drugih mjesta, kada će se u miru razgovarati o ustavnom konstituisanju države BiH.
Izetbegović je učesnicima sjednice ukazao da se van snage moraju staviti sve one odluke zajednice "Herceg Bosne" koje zadiru ili pretenduju da mijenjaju ustavno-pravno uređenje BiH.
Zaključeno je da su sastanci ovakve vrste ne samo korisni, nego i neophodni i ohrabrujući s obzirom na nemogućnost sazivanja Skupštine RBiH, te da ih ubuduće treba održavati bar jedanput mjesečno.
Predsjednik Izetbegović je informisao prisutne o razgovorima sa Daglasom Herdom, Miteranom, Evropskom zajednicom, Milanom Panićem, Franjom Tuđmanom u Helsinkiju, mogućnostima međunarodne vojne intervencije i sl.
Sjednica je završena u 14 časova.
Sastavni dio zapisnika je magnetofonski snimak sjednice.
Magnetofonski snimak Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i predsjednika i članova parlamentarnih stranaka, Sarajevo, 18. jula 1992. godine
ALIJA IZETBEGOVIŠ: Ja bih predložio da počnemo s radom. Ovo je proširena sjednica onog nekog proširenog sastava Predsjedništva - s predstavnicima klubova i predsjednicima stranaka. Dakle, dva puta proširena sjednica Predsjedništva. Do sjednice dolazi na inicijativu stranaka, odnosno poslaničkih klubova da bi se na taj način u nekoj mjeri nadoknadio nedostatak Skupštine BiH.
Nemogućnost je da se Skupština sastane. Ovo bi bila neka forma da se koliko-toliko neki bajpas napravi da se nekakav skupštinski život makar u jednom minimalnom obliku održava. Na programu današnjeg razgovora su dvije teme - vojna i politička situacija u BiH. Uz uobičajenu molbu da budemo što kraći jer nas mnogo ima ovdje. Ja, ipak, preporučujem da se odabere po jedan čovjek iz stranke koji će govoriti ili iz poslaničkog kluba, ako je to moguće. Ne možemo zabraniti nikome da govori. Ali bih apelovao na vas, ako biste svi uzeli riječ pa samo po pet minuta govorili, ne bismo završili do dva-tri sata, a posla ima jako mnogo. Pogotovo danas ima jako mnogo posla. Dakle, ako smo za to da današnje teme ograničimo na ova dva predmeta - vojna i politička situacija?
Ja mislim da jesmo za to. Takva je saglasnost ranije postignuta oko toga. Ja bih predložio da prvo pukovnik Divjak, ispred štaba, izloži vojnu situaciju. Ovdje su i karte koje će nam pomoći da to bolje razumijemo, iako smo manje-više svi upoznati. Nismo vojni profesionalci, ali možemo vidjeti o čemu se radi. Mislim da će pukovnik Divjak izložiti situaciju BiH - vojnu. I onda ono što bi nas posebno još interesovalo - sadašnju situaciju u Sarajevu. Pukovnik će to uraditi uz pomoć ovih karata. Izvolite, pukovniče.
JOVAN DIVJAK: Hvala. Gospodine predsjedniče, gospodo i drugovi, ukratko ću vam izložiti situaciju po regijama. Regija Bihać: u zadnjih 10-15 dana insistira se na uslovima koje je postavila SDS da se iseli muslimanski narod iz ove regije. Vidite na ovoj šemi da je regija Bihaća u okruženju. Linija je ista već desetak dana. Neprekidno se i dalje dejstvuje iz artiljerijskih oruđa po Bihaću, B. Krupi i Cazinu.
Što se tiče Banjaluke, stanje u Prijedoru je kakvo je i bilo i nemamo puno podataka o događaju u Kozarcu. Banjalučka regija je okosnica onoga što zamišljaju u odnosu na teritoriju Republike BiH. Nemamo dovoljno podataka iz ove regije sem dijela jedinica TO, odnosno dijela sad oružanih snaga u Prijedoru. Nemamo podataka o aktivnostima oružanih snaga na čitavoj teritoriji regije Banjaluka. Na obodu ove regije i Doboja nazire se nekakva linija odbrane koju postavljaju negdje od Odžaka preko Doboja, Teslića preko Vlašića pa sve do Kupresa. Vidite, ovako je izrađeno po liniji na kojoj su oružane snage RBiH u dodiru i snage ekstremne SDS, odnosno kako oni nazivaju snage Krajine Srbije. Što se tiče regije Doboj na ovom dijelu ovdje, podaci su sljedeći: snage Armije BiH su postigle značajne uspjehe u ovoj regiji. Naime, vode se uspješne borbe u regiji Doboj i u samom gradu 109. i 110. brigada Armije Republike BiH. Četničke snage svoja dejstva usmjeravaju kao na liniji (rekao sam da se od Odžaka preko Doboja stvori front prema Kupresu). One su naročito svoja dejstva izrazili prema Derventi, Odžaku i Gračanici. Četničke snage se dalje nalaze u Modriči i nalaze se u Odžaku. Artiljerijom neprekidno dejstvuju i vrše raketiranje B. Broda i B. Šamca. Ove su opštine u rukama Armije BiH.
Što se tiče tuzlanske regije u posljednjih 10-15 dana vode se neprekidne borbe sa Majevice i Ozrena na prostor Tuzle. Međutim, i u ovom dijelu jedinice Armije RBiH postižu značajne uspjehe u rejonu Majevice, u rejonu Srebrenice. Srebrenica je oslobođena 80 odsto i očekujemo da ovih dana može biti i potpuno oslobođena. Cijenimo da taj dio aktivnosti može se ostvariti prema Bratuncu i prema Zvorniku i Kalesiji. Inače, u ovom dijelu je najteže stanje u Gradačcu i u Brčkom. Jer do dvije trećine ovih teritorija, teritorija ove opštine, je u okruženju. Najžešći napadi u ovoj regiji su na Brčko i Gradačac i to neprekidno vrše raketiranje uz upotrebu artiljerije, i VBR. Što se tiče goraždanske regije i Goražda opština Goražde je i dalje teritorija na kojoj i sa koje teritorije agresor želi da produži svoja dejstva prema Sarajevu. Goražde je napadnuto iz pet pravaca. Odbrana je do sada uspješna od Armije RBiH. I karakteristika za ovu regiju je da se aktiviraju nove jedinice OS BiH koje se pripremaju za ofanzivna dejstva težišno prema Goraždu. Posebno imamo podataka da su te jedinice i aktivnosti oko Višegrada i da se u narednih nekoliko dana mogu formirati, objediniti i upotrijebiti za deblokadu Goražda i šireg dijela Višegrada.
Najpovoljnije stanje je u rejonu Srebrenice gdje su, rekao sam, do 80 odsto teritorije slobodne i postoje objektivni uslovi da se ova teritorija oslobodi. Što se tiče regije Zenica ona je, da kažemo, relativno stabilna situacija. Težište je u rejonu Travnika, Turbeta. To je ona linija sa koje i na kojoj žele da se uspostavi nekakva linija odbrane od strane ekstremne snage SDS. Uspješno se brani Travnik i Turbe, a osnovni napadi su iz Donjeg Vakufa, iz padinskih dijelova Vlašića prema Travniku.
Okupator vrši posebno raketiranje Bugojna i napad na Bugojno se izvodi i sa pravca Kupreških vrata i iz Donjeg Vakufa i u ovoj zeničkoj regiji najteža situacija je baš u rejonu Bugojna. Podrazumijevaći da je i Travnik pod stalnim dejstvima agresora. U ovom dijelu zeničke regije pa i regije Sarajevo kojoj pripada - mislim širem prostoru - imamo dosta slobodnih snaga posebno u centralnoj Bosni u rejonu Busovače, Kiseljaka, Fojnice, Kreševa, koje ne učestvuju direktno u oružanoj borbi. Tražimo odgovor zbog čega? Inače, da vam kažem da se snage HVO u Zenici, Žepči i Zavidoviću uključuju u oružanu borbu s ostalim pripadnicima kao što je to slučaj i u Hercegovini. Znači, zajedničko dejstvo snaga HVO i drugih sastava Armije Bosne i Hercegovine. Isto tako, HVO se uključuje u oružanu borbu u tuzlanskoj i dobojskoj regiji. (Nastaviće se)