Magnetofonski snimak sastanka Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i predsjednika i članova parlamentarnih stranaka, održanog 18. jula 1992. godine (4)
X: Dosadašnji tok razgovora pokazao je da se samo o prvoj tački, tj. o vojnim pitanjima do ovog sastanka došlo je na inicijativu opozicionih stranaka i on je bio... ne toliko našom željom da mi sada postavljamo sad neka pitanja na koja bismo dobili više ili manje zadovoljavajuće odgovore. Već nekim drugim razlozima.
Mi znamo da odlučuje Predsjedništvo o tim stvarima, odnosno funkciji Skupštine. I shvatamo da smo ovdje u nekakvom konsultativnom smislu.... utoliko smatramo da bi prije nekakvih odluka koje bi trebalo da obilježe, prekretnicu političku i historijsku BiH. Kao što je bilo donošenje Platforme, smatram da bi bilo mjesta ako ništa da se prije publikovanja toga, sličan skup sastavi da se razmijene mišljenja.
Za ovu drugu tačku ja neznam postoji li neko uvodno izlaganje, izvinite, gospodine predsjedniče - tako da bi možda bilo mjesta da mi sačekamo po Vašem izlaganju i da idu jedno za drugim, jer je ova rasprava bila predviđena u vojnim pitanjima je bila u velikoj mjeri rasprava o političkim pitanjima. I ponašanju političkih partija, mislim da je trebalo sačekati to Vaše izlaganje, da bi upotpunilo neke. Ali budući da sam ja uzeo riječ, i želeći da izbjegnemo.... taj opšti zahtjev za povremeno konsultativnim sastancima sa predstavnicima stranaka, smatram a to je formalan zahtjev što je naša stranka uputila, da upravo i.... kompenzacije civilne vlasti i izbjegavanje sličnih nesporazuma treba što prije, i što je to moguće. Dakle, gdje je to moguće, preispitati rekonstrukciju civilne vlasti na onim principima na kojima je zateknuta rekonstrukcija u Republici. Drugi naš problem, da se to nastavi tamo gdje je to moguće, tamo gdje je nesporno priznavanje civilne vlasti, dakle bez ikakvih... BiH, za uključivanje tzv. opozicionih stranaka u sve strukture vlasti.
U Londonu je bio prisutan jedan ratni zločinac dok je moja država... predsjednici jedne tvorevine koje ova država ne priznaje i jedan niz... Gospodine predsjedniče, Vi možete uvijek računati na našu podršku, kada ste vi predsjednik države izabrani u skladu sa zakonom, i predstavljate na određen način sve građane ove države. Ali predstavljanjem zajednica u kojoj bi neko ovlašten predstavljao i Bulatovića i Jovanovića i Mirkovića (ne čuje se) a istovremeno daje za pravo agresoru da kaže da će to na kraju ipak izaći na njegovo. Koliko to djeluje na moral boraca i da li je uopšte trebalo ratovati ako postoje tri nacionalne zajednice u kojoj samo treba da se dogovore, - prema tome, samo govorim na osnovu empirijskih saznanja po gradu kojim se… Prema tome, mislim da su to za jednu veliku situaciju kakva je u Bosni i Hercegovini suviše velika ljuljanja čamca... i bojim se da voda koja tom prilikom ulazi u čamac da... Jednostavno, u tome je potrebno staviti tačku i prekinuti koliko god bilo privatno to četrnaestodnevno primirje a iz izlaganja pukovnika Divjaka vidimo da to sa vojnog stanovišta nije pretjerano privatno i jednom se ipak oduprijeti se ipak neosnovanim zahtjevima međunarodne zajednice koliko god da svi mi znali smo raditi... u ovom trenutku (ne čuje se izlaganje g. Grebe - nejasno je). Znate, ako iz jednog oficijelnog izvora čujemo da je Radovan Karadžić skrenuo s uma i da mu se ruke tresu, da mu se... vilica, a naveče ga vidimo na kanalu S, onda po drugi put saznamo da je ubijeno 500 ljudi u Višegradu, što je i istina i onda tome nećemo vjerovati. Takva anarhija u informativnim sredstvima u opštinskim, regionalnim i teritorijalnim štabovima, informativnim službama u kojima se sad već javljaju urednici, redatelji i glavni urednici, mislim da na ovim prostorima nije zabilježeno, i to je prva oblast u kojoj je potrebno uvesti reda.
ZDRAVKO GREBO: Mislim da je nužno shvatiti jednu činjenicu. Agresija na ovu zemlju izvršena je organizirano. A pokret otpora... dominantno spontano. Ako tako razumijemo stvar, onda moramo razumjeti sljedeće - da spontanitet ne može dugo da traje. On mora preći u organizaciju. A to znači uvodjenje reda tamo gdje je moguće. Treba razumjeti tu dvije stvari - tamo gdje je ostala... vlast i gdje je ona organizirala otpor i tamo gdje se ….agresijom ….i gdje je...
Ja ovdje hoću da govorim direktno. Mi ne smijemo ući u jednu opasnost pa da kažemo, oprostite na direktnom izrazu, Srbi i Hrvati su raspoloženi da ratuju do posljednjeg Muslimana. Ako se tako bude stvar odvijala, onda će rat biti mnogo teži. Govorim to zbog toga zato što još uvijek postoje mogućnosti da se vrši integracija snaga koje su neminovno za oslobođenje zemlje - i u uvjetima u kakvim jeste.
Da bi se to postiglo, na prostorima gdje je to moguće, nema čekanja, mora se uspostavljati određen red. I mislim da je tu moguće brže raditi.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Hoćemo li spojiti ove dvije tačke da razmatramo, očigledno se koliko god ljudi pokušavaju... pređu na politička i obrnuto. Pa ako hoćete da u nastavku toga napravim nekolilko uvodnih napomena u vezi sa političkom situacijom kod nas.
Ovi razgovori u Londonu, donesen je jedan broj rezolucija Savjeta bezbjednosti, ne znam, mislim da se i UNPROFOR pojavio poslije našeg viđenja, nešto se ne sjećam tačno, ali ne mogu da lociram vrijeme. Važni su ovi razgovori u Londonu koji su bili i protivrječne ocjene toga da li je trebalo tako da ide ili ne. Šta uraditi. Mi smo kao i što znate stalno bombardovali institucije međunarodne, prije svega Savjet bezbjednosti, a onda i neke druge institucije i neke ugledne pojedince oko nekih stvari, što se tiče BiH da ih animiramo (prekidi u snimanju) Da li je generalno bila izabrana opcija ili nije. Evo procijenite sami. U razgovorima koje sam ja imao sa jednim velikim brojem ljudi. Donedavnih ljudi, ja sam procijenio da vojna intervencija ne predstoji brzo, i to sam više kazao. Nažalost, tjerali su me Predsjedništvo da upućejemo te zahtjeve na koje smo redovno dobijali negativne odgovore, uključujući i ovaj posljednji juče Herdov, je li. Ja lično sam procijenio da nema govora o nekoj brzoj intervenciji. Svijet nije spreman na to. Jednostavno nije zreo zato. Treba valjda jedna duga obrada javnosti, u Americi prije svega, a onda i nekim važnim zemljama Evrope, neka mjerodavna obrada javnosti, koja bi učinila da političari procijene. Političari koji donose odluke, da će im rejting porasti u toj javnosti, ako se odluče za intervenciju, odnosno im neće opasti ako se ne odluče. Dakle, trebala je takva jedna. Meni se čini po razgovorima koje smo imali sa novinarima da to nije još uvijek tako. Još uvijek je u Americi popularniji predsjednik koji će kazati ja ne šaljem svoje momke u BiH, nego onaj koji kaže da šalje. Klinton je, eto, prevalio preko usta da bi on poslao vojnike, i on je, dakle, njegova je procjena izgleda u tom pogledu nešto drugačija. Dakle, nije javnost na to pripremljena. Moraćemo vjerovatno do jeseni pričekati na tako šta god. Ja sam još negdje prije dva mjeseca rekao da ja tako nešto ne očekujem prije septembra. Ali odista očekujem tako nešto u septembru mjesecu. Trebaće valjda da prođe još nekakav mjesec dana, mjesec i po da to bude zrelo. Da li smo mi mogli čekati dotle, da li smo trebali sve drugo otklanjati, jer je iz Amerike bilo poruka ne prihvatajte otvaranje aerodroma, jer to može da osujeti dolazak intervenciju. Ja sam procijenio da mi ovdje ne možemo jednostavno da živimo. Ovdje smo bili ugušeni. Jednostavno nas drže u šaci. Za vrat ovdje. Sarajevo je bilo negdje na granici snaga.
Treba uvući međunarodnu zajednicu u humanitarnu pomoć i garanciju za humanitarnu pomoć. I u toj oblandi, u tom nekakvom pakovanju, možda bi američka, atlantska i druga javnost prihvatila intervenciju kada ta humanitarna pomoć bude napadnuta. To je nekakav moj način razmišljanja bio. I sada, ovo juče u sklopu toga da objasnim ovu odluku gore u Londonu. Nije suština u primirju. U primirje niko ne vjeruje. Vi znate - suština je na onoj drugoj tački. Prikupljanje oružja. Zašto imamo rezoluciju Savjeta bezbjednosti, ako ima rezolucija EZ-e, dakle, ili povlačenje oružja armije vani. Ili njeno prikupljanje i stavljanje pod međunarodnu kontrolu. To je sada postala nekakva odluka - koja je ušla u jedan međunarodni dokument, upućen je zahtjev Savjetu bezbjednosti da osigura sprovođenje ove druge odluke. Ja mislim da je to, pored ovoga, jedan drugi način prikrivenog uvlačenja svijeta u vojnu intervenciju BiH. Do toga neće doći. Srpska strana, ili ova strana uslovno srbijanska strana, jer kažemo da Srbija vodi rat ovdje, preko nekih ljudi unutar BiH. Dakle, srbijanska strana nije spremna da to preda. Mi ćemo sada početi da je bombardujemo u kratkom roku. Daće svijet, postoji odluka i postoji saglasnost. Postoje odluke i rezolucije, i saglasnost da se to uradi. Direktna vojna intervencija, ja sam protiv nje da ne ide, i činilo mi se da treba osigurati na ova dva načina to. Mi sad idemo na to da tražimo osiguranje kopnenog puta Split – Sarajevo - Goražde. Kasnije bi tražili - da se na tom dijelu osigura. Podsjećam vas da je Buš rekao u svom govoru. Naime, u razgovoru sa mnom on je rekao: "Gospodine Izetbegoviću, ne računajte na to da ćemo mi poslati naše momke da tamo ginu." Ja sam rekao da to i ne očekujemo, ali mislimo da bi jedna zračna akcija bila dovoljna da ne bi razvele rat ovdje. A bile bi dovoljne da stvore jedan balans. Rekao sam da se na ovom stanju debalansa u oružju nije moguć nikakav mir. To je jedna potpuna neravnoteža u oružju. I ta situacija stvara ovdje, onemogućuje dolazak mira u BiH. Taj debalans se mora ispraviti na taj način ili da nam vi date oružje i da se izravnamo unaprijed s njima. Onda ćemo mi biti spremni za pregovore. Ili da njih pustite na niži nivo uništavajući njihova skladišta i njihova koncentracija artiljerije itd. On u to nije htio ući. A rekao je da će -
.... ovu drugu verziju, ali je rekao da kopnene naše akcije ne dolaze u obzir, jer on se boji pogibija tamo. Međutim, ja u svom popodnevnom govoru za koji sam čuo kasnije da ispoljen nakon našeg teksta, ovaj rekao da će se humanitarni konvoji osigurati.... Nezavisno od toga koliko bi to koštalo. Bez obzira ono što mi kažemo ovdje u Bosni, pa ko je sada to. Humanitarni konvoj. Mi mu upravo spremamo pismo, jer ova akcija za Goražde još uvijek ne ide. Pozivamo ga da ispuni obećanje koje je dao pred svijetom. Da će Amerika - Amerika je rekla da će Amerika osigurati to. Nezavisno od toga da li će to koštati. To je jedan put da se međunarodna zajednica u to uvuče. I to je bio neki motiv da mi uprkos svih tih sumnji koje smo imali u pogledu sastanka prihvatimo. To je jedan razlog, a drugi je razlog jednostavno danas najveća optužba nekooperativnost. Mi nismo imali izbora jednostavno. Ja sam se pravo da vam kažem preznojio onog trenutka kada sam htio da Karington saziva konferenciju. Dok je ne saziva, nema problema. Mi tvrdimo imamo situaciju, BiH je napadnuta, i agresor Srbija i Crna Gora. I jasno da bi bilo najnormalnije da smo rekli mi nemamo šta sa tim ljudima da razgovaramo. Međutim, mi to lako prenosimo i kažemo da je Karadžić faktički Miloševićev čovjek tu. Ali nismo znali, ovdje je kolektivna pamet, šta je trebalo u stvari odgovoriti na zahtjev da se dođe u London. Šta je sada odgovor? Da li smo mogli i smjeli rizikovati da ne dođemo. Ja mislim da bi situacija bila vrlo nepovoljna i da bi mnoge naše inicijative koje sada idu bile onemogućene. Bile bi odbijene prigovorom da smo mi sami sebi onemogućili rješavanje stvari. Jer odbijamo politički put rješavanja stvari. Jer to je nekakav politički put - vi nešto politički da rješavate stvari. A meni se učinilo ako krenemo da rješavamo politički stvari, onda možemo da kažemo e, dajte nam ovdje u ovoj stvari vojnu podršku. Evo, mi smo rekli hoćemo skupljanje oružja. To smo postavili ovdje u Sarajevu, to je ponovoljeno gore. I sad prihvaćeno. Jer je bilo prošli put odbijeno. Kada sam ja Karingtonu ovdje postavio taj uslov on je otišao do Karadžića na razgovor. Karadžić je rekao: "To ne dolazi u obzir!" On je otišao. Ovdje se vratio. I rekao: "Ja sam potpuno razočaran." Totalni neuspjeh razgovora itd. Onda su tražili da se bez uvjeta dođe na te pregovore. Tada je Karadžić potpisao da će predati oružje. Da to uradi JNA da dadne odgovarajući izvještaj, stanje ovdje Panić ovdje kada dođe. Panić je uostalom takve izjave dao ispred Jugoslavije. Dao takve izjave na više mjesta, ne može ih povući u svim prilikama. A onda smo tražili, ako ste pažljivo pročitali odluku jučer. Poziva se Savjet bezbjednosti da osigura aranžman i uslove da se ova tačka ispuni. Savjet bezbjednosti će donijeti nekakvu odluku. Najvjerovatnije će... nekom prijetnjom da se to mora ispoštivati. Ako ne bude ispoštivano, da nama preostaje da tražimo akciju Savjeta bezbjednosti. A to je po mom mišljenju uslov mira u BiH.
Mislim da će doći vrlo brzo ukidanje embarga za uvoz oružja u BiH. Ja sam rekao juče Herdu vrlo jasno. "Uzećemo oružje od crnog djavola". Neka to znate. Ja sam rekao: "Vi ako nam ne pomognete tu, mi ne želimo nešto dana izgubiti u nekom pregovaranju. Jer protivnik smatra Bosna ima na raspolaganju još cijeli avgust pola septembra. Nakon toga ulazi u zimu. Ima da umre. Svi će naši gradovi pomrijeti bez stakala na prozoru, bez grijanja, bez aerodroma koji će biti u magli."
Ja sam njemu vrlo jasno kazao.
"Molim Vas, mi idemo u jednu razumnu demokratsku, građansku opciju. Nemojte nas tjerati do zida. U protivnom mi ćemo uzeti oružje ko god nam ga dadne. Ko god na svijetu. Crni đavo da nam ponudi oružje, mi ćemo ga uzeti ovdje. I donijeti ga ovdje i boriti se za slobodu, ovdje, odnosno boriti se za opstanak na neki način." Mislim da je on kasnije rekao: "Da, situacija je vrlo teška." U vezi zime predstojeće. Ja kažem nama predstoji zima, hladnoća i glad će ubiti ove ljude, gradove. Još je ovo podnošlivo sad. Sad ima nešto i hrane, jer dolazi preko aerodroma. Hladno nije, ali se može živjeti. Ali kroz pola godine stvar bi bila sasvim drugačija. Dobro, ja vam rekoh kakva su naša razmišljanja bila, kada smo pristali na ove stvari. Mislimo da izdejstvuje je to jedini način, da se ide... prisustvo vojnih snaga vanjskih, kroz zaštitu humanitarnih konvoja koji će biti napadani sasvim sigurno. Uvuče vojna akcija. Da će vojna akcija postepeno, polako na mala vrata ući u Bosnu. I da se na ovom pitanju prikupljanju oružja, koje će najvjerovatnije biti na više mjesta da se pokuša izvesti da se pokuša dobiti vojna intervencija. Direktna za sada najverovatnije ne.
A onda, eto, mi smo smatrali da je situacija ovdje u gradu vrlo teška. Grad zatvoren. Ja mislim da bi umiranje bilo na veliko. Mi smo dobili već preko 2 mil. kg hrane i lijekova. Recimo 200 tona lijekova. Došlo u Sarajevu, koje ćemo moći - uputiti i nekima drugima. Ali 2 mil. kg hrane to je pet-šest kg po glavi stanovnika. Ja ne znam kako se ona dijeli. Pravo da vam kažem, ima tu nekih problema. Ali zbog toga što postoji zloupotreba, ne ukidaj - ne možemo mi sada kazati ne treba nama nikako ta pomoć. I ne dijeli se pošteno. Znam da neko dobije porodični paket veliki, a neko onaj vojnički tamo. Dakle, ali mislim da su to stvari koje će se savladati polako. Ali su 2 mil. kg hrane do sada, sa ritmom otprilike sa 100 t dnevno 100-200 t dnevno, da je to nešto bez čega Sarajevo ne bi moglo da opstane. To je velika koncentracija. 300.000-400.000 ljudi koji su ostali bili bi bez ičega tu. Mi smo jednostavno morali ući na to, kao na prvu pomoć koju treba dati čovjeku. Pa ćemo onda vidjeti kasnije šta treba raditi. Ali da se prva pomoć pruži.
Evo, dakle, od aktuelnih pitanja molio bih da još malo razmotrimo posjetu Panića Sarajevu, ako hoćete da imate kakvih ideja oko toga. Do njih će doći u naredna dva-tri dana i posjeti Hrvatskoj. Hrvatskoj se ide, ako je moguće da se riješi problem izbjeglica. To je vrlo akutan problem. Velike su pare odobrene sada 50 miliona dolara kako da se to podijeli, jer naše su izbjeglice velikom dijelom u Hrvatskoj. (Nastaviće se)