Ove godine navršava se 140 godina od dolaska prvih trapista u Delibašino Selo kod Banjaluke i 100 godina od smrti osnivača samostana Marija Zvijezda oca Franza Pfannera. Ove godišnjice povod su da se opet progovori o njima i njihovim velikim zaslugama za sveukupni razvoj Banjaluke i njenog kraja. Nažalost, riječ je o zaslugama koje su proteklih desetljeća premalo vrednovane i zaboravljene
Obnova crkve nakon potresa
Nakon što je preuzeo dužnost opata Marije Zvijezde, dom Fulgencije preuređuje opatijsku crkvu. Naime, uklanja ogradu ispod kora, korske klupe i dva oltara premješta iz glavne lađe u pobočne, a ambonu daje novo mjesto ispred oltara i okreće ga prema narodu. Tako je ova redovnička crkva potpuno stavljena u službu vjernicima okolnih mjesta.
Orgulje su premještene na centralni kor. Restaurirala ih je početkom 1969. godine firma "W. Eisenbartha" iz njemačkog grada Passau.
Trapisti su željeli 1969. godine svečano proslaviti stotu obljetnicu utemeljenja svoga samostana. Obnovili su opatijsku crkvu iznutra i izvana i tako je pripremili za svečanu posvetu. Crkva je posvećena 28. rujna (septembra) 1969. godine. Posvetio ju je mons. Alfred Pichler, biskup banjalučki, uz sudjelovanje nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. dr Franje Smiljana Čekade i mons. Severina Perneka, biskupa dubrovačkog. U slavlju je sudjelovao i generalni poglavar reda dom Ignace Gillet, te još šestorica trapističkih opata, kao i brojni drugi crkveni uglednici. Istoga dana s. Imakulata Malinka održala je svečani koncert na obnovljenim orguljama.
Ova proslava bila je poput blagog dodira neba za izmučenu trapističku zajednicu u Mariji Zvijezdi.
Potres
No, zla kob ponovno se nadvila nad njima, ali ovaj put i nad cijelom Banjalukom. Potres! Kroničar piše: "Banjaluka, nedjelja Krista Kralja, 26. listopada (oktobra) 1969. godine, prvi veliki udarac potresa od 8 stupnjeva u 16.34 sati. Bila je upravo popoldanja sv. Misa, koju je služio o. Anto Artner, a ministrirao fra Pero Škvorc. Na kraju molitve vjernih, nisu stigli odgovoriti: 'Amen' od tutnjave i trešnje. Narod je ostao u crkvi, nitko nije bio ranjen. Najstrašnije je bilo gledati baldahin nad glavnim oltarom, koji se savijao, ali još nije pao. Tada je narod izašao iz crkve, svi preplašeni i žalosni. Misa se nastavila na groblju kod Križa. Manji potresi su se nastavljali jedan za drugim… Ponedjeljak, 27. listopada (oktobra), drugi jaki potres oko 9 sati prije podne. Na crkvi otpale dvije dume. Dio samostana (Ortopedija) prema šumi najviše oštećen. Baldahin i oltari porušili su se. Dio baldahina probio u kriptu…"
Nakon potresa ostao je prizor koji je zastrašivao. Crkva se nije srušila zahvaljujući kvaliteti gradnje i materijala u njoj ugrađenih, ali bila je teško oštećena. Ono malo redovničkih odaja bilo je potpuno uništeno. Što sada?
Ipak, nešto je budilo nadu. Kip blažene djevice Marije, koji je stajao u apsidi svetišta crkve nije pao, niti je oštećen. To je bio znak nade.
Zajednica seli u Kloštar Ivanić
Već 28. listopada (oktobra) u Zagreb k franjevcima otpremljeni su najstariji članovi samostana. Samostan posjećuju biskup Pichler i opat imedijat dom Otto Assfalg iz Mariawalda u Njemačkoj. Veliki vojnički šator je montiran 1. studenoga (novembra) u vrtu samostana. No, pod šatorom se ne može dugo ostati. Opat Fulgencije donosi 4. studenoga (novembra) odluku da se redovnička zajednica seli u franjevački samostan u Kloštar Ivanić. Istoga dana putuje dio zajednice, a sutradan i ostali. Svi, osim dvojice, koji ni sada ne žele otići i ostaviti Mariju Zvijezdu: o. Anto Artner i br. Mohor Dvojmoč.
Naime, kako će se uskoro vidjeti, opat Fulgencije očito više nije imao snage iznova graditi na ruševinama. On se već tada zauvijek oprostio s Marijom Zvijezdom i odlučio je život sa svojom redovničkom zajednicom započeti na novom mjestu.
Dolaskom u Kloštar Ivanić trapisti pomalo uređuju zapušteni samostan, otvaraju novicijat i školu za oblate. Opat Fulgencije traži od Svete Stolice da uspostavi opatiju u Kloštru Ivaniću i uspijeva u tome. Dana 2. svibnja (maja) 1970. godine Sveta Stolica je potvrdila opatiju Marija Zvijezda u Kloštru Ivaniću, a samostan u Banjaluci postao je filijala. O tome piše dom Otto: "Do takvog stanja došlo je poslije potresa 1969. godine. Tada je bilo potrebno pronaći sklonište za smještaj zajednice. Kasnije je to sklonište postalo i sjedište opatije, a Marija Zvijezda postala je podružnica. Uvjet 'sine qua non' tog premještaja bijaše: da se Marija Zvijezda mora održati. Ako bi zbog malog broja redovnika zajednica morala odlučiti živjeti samo na jednom mjestu, Marija Zvijezda ne bi trebalo da bude ni u kom slučaju zatvorena ili napuštena bez nove odluke zajednice i bez izvještaja o tome, bilo ocu Imedijatu ili o. Generalu".
Očito je da borba za opstanak Marije Zvijezde u Banjaluci nije bila ni najmanje lagana. Osim o. Ante i br. Mohora, koji su bili stupovi opstanka samostana, zatvaranju Marije Zvijezde usprotivili su se i bivši njeni članovi, koji su živjeli u austrijskom samostanu Engelszell, kao i sam opat imedijat Otto Assfalg, koji je do imenovanja opatom bio član Marije Zvijezde i želio se u nju vratiti.
Upravo redovnici iz Mariawalda i Engelszella pružili su najveću potporu o. Anti da se upusti u obnovu teško oštećene opatijske crkve. Pokazalo se da ljubav čini čuda.
Crkva je uz pomoć spomenutih samostana, međunarodnog "Caritasa" i brojnih drugih dobročinitelja obnovljena. Kroničar piše: "'G.p. Tempo' iz Zagreba izveo je radove prema sanacionom projektu 'Industroprojekta' - inžinjeringa iz Zagreba. Ing. Sergije Kolobov dao je svoj najveći udio u tom poslu". Radovi su započeli u siječnju (januaru) 1970. godine i uglavnom su završeni u kolovozu (avgustu) 1971. godine.
Pojedina braća vraćaju se nakon toga u Mariju Zvijezdu. Nastanjuju se u malim sobicama iznad sakristije, kao i u kućici koja je sagrađena u vrtu samostana.
Marija Zvijezda postaje župa:
Biskup banjalučki mons. Alfred Pichler ustanovio je 69. svibnja (maja) 1973. godine župu Marija Zvijezda i prvim župnikom imenovao je o. Antu. Kapelanom novoosnovane župe imenovan je o. Antun - Tonči Goričanec. Svečano proglašenje nove župe bilo je 10. lipnja (juna) 1973. godine. Opatijska crkva postala je tako i župnom crkvom. U vrijeme osnutka župa je brojala oko 2.500 duša.
Biskup Pichler posvetio je također novi oltar u obnovljenoj crkvi 8. prosinca (decembra) 1973. godine. Oltar je izrađen po nacrtu o. Klausa, redovnika iz Mariawalda. Po njegovim nacrtima preuređeno je cijelo svetište crkve. Mramor su ugradili majstori iz Pazina. Kroničar bilježi i ovo: "Uz posvetu novog oltara definitivno su uređene i dvije kapelice: sv. Josipa je sada kapelica Presvetog Oltarskog Sakramenta, a kapelica sv. Male Terezije postade kapelicom krštenja. Ozvučenje crkve je istog dana stručno postavio ing. A. Matasić iz Zagreba".
U jesen 1975. godine dovršena je obnova četiri velika reljefa u poprečnoj lađi crkve, koji su u potresu potpuno stradali. Radove je izveo Restauratorski zavod Hrvatske. Oni su pozlatili i monogram u apsidi crkve.
Tijekom proljeća i ljeta 1976. izgrađena je špilja Gospe Lurdske u dvorištu crkve. U nju su ugrađeni pojedini dijelovi baldehina nad oltarom, kojeg je potres srušio.
U to vrijeme opat Fulgencije počinje ozbiljno pobolijevati. U veljači (februaru) 1977. u Kloštru Ivaniću posjećuju ga opat Otto, imedijat Marije Zvijezde i dom Vinzenz, generalni prokurator reda, koji žele napokon riješiti razdvojenost redovnika na dva samostana. Kroničar bilježi: "Opat Fulgencije ne popušta nimalo, nego se razilaze sva trojica". Povratak u Banjaluku za njega, nažalost, nije ni tada dolazio u obzir.
No njegovo zdravstveno stanje bilo je sve teže i on umire 27. svibnja (maja) 1977. godine. Istoga dana lijes s njegovim tijelom prebačen je u Banjaluku. Pokopan je na samostanskom groblju 30. svibnja (maja) 1977. godine. Sprovodne obrede predvodio je biskup Picher, a nazočio je i preosvećeni gospodin Andrej, episkop banjalučki, s trojicom svojih svećenika.
Preostali redovnici, nakon smrti opata Fulgencija, vratili su se iz Kloštra Ivanića do 1. studenoga (novembra) 1977. godine. Tako je završila trapistička "odiseja" u Kloštru Ivaniću.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.