Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi "Mačevi i plugovi", koja je je nedavno objavljena opširno, ali i precizno donosi svoje viđenje stanja u BiH tokom 2002. i 2003. godine, govori o pogreškama i propustima te podjelama međunarodne zajednice u vezi s određenim pitanjima u BiH. U dijelovima privatnog dnevnika iznosi detalje koji su ga posebno pogodili ili iznenadili tokom boravka u BiH.
Prijetnje visokom predstavniku
Britanska vlada smatrala je od samog početka da visoki predstavnik, Pedi Ešdaun treba imati ličnu zaštitu tokom svog mandata u Bosni i Hercegovini. Obezbijedili su tim od osam članova, pripadnika vojnih snaga, najčešće iz jedinica kraljevske vojne policije, koji su se mijenjali svakih šest mjeseci. Oni su, kako u svojoj knjizi iznosi Ešdaun, bili izuzeti profesionalci koji su mu pružali cjelodnevnu zaštitu, a neki su njemu i njegovoj supruzi postali lični prijatelji. Da je London bio u pravu pokazalo se u nekoliko slučajeva.
`Početkom marta (2003. godine), dok su rasle napetosti zbog predstojećeg rata u Iraku, vođa mog tima za ličnu zaštitu rekao mi je u povjerenju da je bezbjednosna policija primila informacije da sada postoji ozbiljna prijetnja za moj život i da će oni morati promijeniti moje navike`, piše Ešdaun.
`Prema ovim informacijama grupa povezana sa stranim islamskim ekstremistima, koja stoji iza mudžahedinskih jedinica iz bosanskog rata, izabrana da uradi taj posao. Balkan je uvijek pun prijetnji i glasina o prijetnjama i ja sam bio prilično siguran da je ovo jedna od njih. Ali njihov je posao bio da procijene rizike, a moj da se pridržavam njihove profesionalne procjene`, stoji u knjizi.
Ešdaun dalje piše šta mu je savjetovala njegova lična zaštita.
`Rekli su da mogu nastaviti naviku koju sam imao od kada sam došao u Sarajevo, da idem pješke do posla, ali trebali bismo promijeniti raspored i rute s vremena na vrijeme`, navodi Ešdaun i dodaje:
`Kasnije tokom mjeseca stvari su postale ozbiljnije i pretpostavljalo se da bi se prijetnje mogle odnositi i na moju ženu Džejn, stoga je i ona trebala dobiti zaštitu. Ovaj nivo mjera trajao je dva ili tri mjeseca prije nego što smo se mogli opustiti i vratiti starim navikama.`
Britanski diplomata navodi da su tokom njegovog četvorogodišnjeg mandata u BiH bile još dvije prijetnje po njegovu sigurnost koju su bezbjednjaci shvatili ozbiljno, računajući i onu u koju je bila uključena nagrada od dva miliona evra. Za jednu od njih smatra se da potiče od korumpiranih bosanskih biznismena/političara sa vezama u Čečeniji, a druga je od grupe srpskih kriminalaca za koje se vjeruje da su bili bliski sa onima koji su izvršili atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
Samo mjesec dana ranije, krajem januara, pored krize unutar BiH, postojale su tenzije i sa međunarodnom zajednicom.
`Sjedinjene Američke Države, putem NATO operacija, privele su bosanskog muslimana Sabahudina Fijuljanina sa sumnjama da je povezan sa Al Kaidom. Prije mog dolaska, u januaru 2002. godine, šest bosanskih državljana prebačeni su u Gvantanamo pod okolnostima za koje sam ja mislio da su veoma upitne pod bosanskim zakonom. Veoma jasno sam dao do znanja američkoj administraciji, prije dolaska u Bosnu, da ako se tako nešto dogodi dok sam ja visoki predstavnik neću ostati tih. Asistencija SAD i podrška mom mandatu bila je izuzetno velikodušna i jedan od stubova na kojima sam gradio većinu svojih djela u Bosni. Ali moj posao bio je da insistiram na uvođenju zakona u BiH i koliko god sam trebao američku podršku, ovo je trebalo biti na prvom mjestu. Izgledalo je da se sada situacija ponavljala`, opisuje Ešdaun neke od događaja tokom njegovog mandata koje nisu detaljno isnošene u javnost i nastavlja:
`Pokazane su mi informacije koje povezuju ovog čovjeka sa Al Kaidom i rečeno mi je da ga američki sekretar odbrane Donald Ramsfeld želi u Gvantanamu. Ponovio sam da se to može desiti samo ako se desi u skladu sa bosanskim zakonom, a ako ne da ću se ja tome javno suprotstaviti. Na kraju sam morao priznati da ja nisam odgovoran za NATO trupe u zemlji i da ne mogu ništa učiniti da to zaustavim ako ga Sjedinjene Države jednostavno odvedu. Nakon što je kratko zadržan u Tuzli, Fijuljanin je oslobođen. Zadovoljan sam što mogu reći da moje američke kolege nisu dozvolile da ovi prosti razgovori i manje napetosti nanesu štetu mom dugoročnom odnosu i vrijednoj pomoći koju je pružio Vašington`, zaključuje Ešdaun.