Komemoracijom u Jevrejskoj opštini u Sarajevu obilježena je 70. godišnjica oslobađanja zloglasnog nacističkog logora Aušvic.
Tom prilikom je predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci istakao kako je holokaust u kojem je stradalo oko šest miliona Jevreja, tragedija cijelog čovječanstva, nikako samo jevrejskog naroda.
Ceremoniji koja je organizovana povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta 27. januara prisustvovali su članovi bh. državne vlasti, međunarodnog kora, akademske i vjerskih zajednica, nevladinog sektora i druge zvanice, prenosi BHRT.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić ispričao je sjećanje na njegovu davnu posjetu Aušvicu, kada je zaključio da čovjek jedino može poželjeti da se nikada nikome takvo što ne dogodi. Izrazio je zadovoljstvo što je Savjet ministara BiH ustanovilo godišnje obilježavanje Dana sjećanja na holokaust.
"Jedan od razloga zbog kojeg “posebno mi u BiH imamo razloga da se sjećamo, jeste činjenica da je mnogo ljudi stradalo i ovdje tokom Drugog svjetskog rata i u zadnjem ratu na tlu BiH", kazao je predsjedavajući Predsjedništva.
Profesor istoričar iz Njemačke Mihael Brener na komemoraciji je održao predavanje “Duga sjena Aušvica. Život Jevreja u Njemačkoj” .
Objasnio je kako i zašto je u prvim godinama po završteku Drugog svjetskog rata, kad u nekim zemljama istočne Evrope još nije bila prošla opasnost po Jevreje, oko 20.000 njih ipak odlučilo da se skloni u Njemačku, “zemlju ubica”, kako je tada govoreno, u vrijeme kad niko nije vjerovao da će na njenom tlu ikada više postojati jevjerski život, a kamoli da će zajednica rasti najbrže, ne računajući izraelsku.
Ti ljudi sklonili su se u takozvanoj “američkoj zoni” u Njemačkoj, jer Izrael još nije bio osnovan kao država, a ni Amerika, o kojoj su razmišljali, nije bila dovoljno otvorena za priliv izbjeglica. Nešto kasnije pridružilo im se još desetak hiljada njemačkih Jevreja koji su se vratili u zemlju nakon bijega na sve strane od holokausta pa je 30.000 ljudi, od nekadašnjih 600.000, koliko ih je živjelo prije Hitlera, ponovo činilo malu njemačku jevrejsku zajednicu. Ostali su tu i kad je Izrael osnovan, a Amerika otvorila granice.
Pad Berlinskog zida zatekao je oko 200.000 članova jevrejske zajednice u zemlji iz koje je poteklo najveće zlo, a Brener to objašnjava uglavnom ekonomskim razlozima, ali i činjenicom da se Njemačka osamdesetih godina prošlog vijeka počela intenzivnije baviti vlastitom prošlošću, posebno nacističkom, pa danas u mnogim njenim gradovima postoje muzeji i na druge načine se organiziraju sjećanja na stradanje Jevreja.
Brener naglašava da kao historičar govori s oprezom o budućnosti tog naroda u Njemačkoj, ali zaključuje da ona danas nije mnogo drugačija nego u drugim zemljama.
“Ali Jevreji su uvijek bili narod nade. Kako bi inače preživjeli proteklih 3.000 godina?, rekao je profesor i zaključio: “Evropa bez Jevreja nije Evropa, mislim da to možemo danas simbolično reći”.