BANJALUKA - Našavši se u ćorsokaku, Vašington odlučuje da kod Slobodana Miloševića igra na kartu Ričarda Holbruka koji 17. jula 1996. godine stiže u Beograd u misiju kojom treba da izdejstvuje uklanjanje sa vlasti Radovana Karadžića, ali nikako njegovo izručenje u Hag.
Tvrdi to Florens Artman, bivša portparolka Haškog tužilaštva, u svojoj knjizi `Mir i kazna`.
Ona dalje navodi izjavu koju je medijima 15. jula 1996. godine dao Holbrukov portparol:
`Isporučiti ih u Hag sa lisicama na rukama bilo bi dobro rješenje. Jedan od naših ciljeva je da ih vidimo u Hagu. Ali, evo šta ja mislim. Budimo pragmatični i realni: ja vjerujem da bi za početak bilo dobro da, na primjer, Karadžić bude isključen sa svog posla i funkcija u okviru stranke. On treba sam da se odrekne, ili da na to bude prisiljen, svoje uloge i tako neće imati uticaja. Svi mislimo da bi idealno bilo kada bi oni obojica bili daleko od Bosne, tako da više ne bi vršili uticaj u toku izborne kampanje`.
Piše da se prvi susret Holbruka i Miloševića, 17. jula 1996. godine, završava neuspjehom. Amerikanac odlazi, ali se sutradan poslijepodne, vraća u srpsku prijestonicu. Milošević je pozvao dva srpska zvaničnika iz Bosne, Momčila Krajišnika i Aleksu Buhu, sa kojima pregovori traju deset sati. Sporazum koji je predložio Holbruk, zahtijeva udaljavanje Karadžića iz vlasti i stranke čiji je predsjednik. On traži i da Karadžić napusti Bosnu.
`Zašto ga ne pošaljete kod majke ili kod brata švercera u njegovo rodno selo u Crnoj Gori`, pita Holbruk, tokom razgovora. Ali, niko se od osoba u sali ne usuđuje da traži od Karadžića da ode, jer on ne želi da napusti BiH ni rukovođenje strankom. Karadžić je ostao u Palama i nastavio da radi, a njegovoj nacionalističkoj stranci prijeti opasnost da bude zabranjena na izborima i raspuštena.
Sporazum je konačno zaključen. Milošević šalje šefa svojih tajnih službi, Jovicu Stanišića, helikopterom u Pale da uzme Karadžićev popis. NATO snage ga čekaju i sprovode do Karadžićeve kuće i on potpisuje dokument. Stanišić se noću vraća u Beograd. Narednog jutra, Holbruk saziva konferenciju za štampu. Pred TV kamerama on maše deklaracijom koju je Karadžić potpisao i parafrazira:
`Od jutros, Radovan Karadžić nije više predsjednik Republike Srpske, povukao se sa svog položaja i svih funkcija. Karadžić prihvata isto tako trenutno i definitivno da odustaje od svih političkih aktivnosti. Neće se pojavljivati u javnosti, na radiju ili televiziji, i ni na koji način neće učestvovati na izborima. On odlično zna da je upravo potpisao kraj svoje političke karijere. I, od danas, Karadžić se povukao sa mjesta predsjednika SDS-a i odrekao se svih funkcija, ovlašćenja i odgovornosti koje odatle proističu.`
`Sporazum je predviđao da Karadžić u potpunosti nestane iz političkog života, a da u zamjenu za to, SDS učestvuje u izborima. Kada je dobio konačan tekst sporazuma, Holbruk je izjavio da SDS ide na izbore, a da za Karadžića Haški tribunal više se ne postoji`, potvrđuje Aleksa Buha, koji je bio prisutan razgovoru u Beogradu.
Ričard Holbruk to poriče.
`Mi želimo da vidimo Karadžića i Mladića, koji su optuženi za ratne zločine, kako odgovaraju za svoja djela u Hagu. To je naš dugoročni cilj. Pošto ne možemo pozvati snage NATO-a da nam pomognu u postizanju našeg cilja, moraćemo ići u etapama. U prvo vrijeme, Karadžić treba da napusti Pale jer sve dok je on u Palama, čak i ako je nevidljiv, čak i ako ostane van političkog i javnog života, moje kolege i ja nećemo se prijatno osjećati`, objašnjava on 22. jula 1996. godine na jednoj američkoj televiziji.
Kada se 60.000 vojnika razmjestilo u Bosni i Hercegovini, početkom 1996. godine, najmoćnija vojska na svijetu nema pravo da vodi ofanzivne akcije da bi uhvatila optuženika u bjekstvu. Ratko Mladić, još uvijek glavnokomandujući srpskih snaga u Bosni podsmijeva se ovom konsenzusu `da se ništa ne radi`. On je sebi priuštio u martu 1996. jednodnevno skijanje na sarajevskim planinama i kaže pred televizijskim kamerama da se uopšte ne boji da će biti uhapšen.
Radovan Karadžić živi u Palama kao slobodan čovjek. Svakoga dana odlazi iz svoje vile u kancelariju, praćen ravnodušnim pogledom NATO-ovih patrola. Još je predsjednik srpskog entiteta u Bosni. On nastavlja svoju političku aktivnost, učestvuje na sjednicama srpskog parlamenta u Bosni i na sastancima svoje stranke čiji je predsjednik. Tajni ugovor od 5. novembra 1995., ako je bio autentičan, do tada nije bio poštovan.
Prema riječima porodice i osoba bliskih Karadžiću, američka vlada je toga dana razmatrala Karadžićevu sudbinu sa njegovim ovlaštenim predstavnikom u Dejtonu Aleksom Buhom. Taj tajni ugovor je zatim sažet na jedan list papira i faksom poslat Karadžiću koji je ostao u Bosni. Taj faks predstavljen kao `Aneks zapisnika sa sastanka Alekse Buhe sa Ričardom Holbrukom`, čiju su autentičnost američki rukovodioci uvijek poricali, objavljen je u dva navrata u banjalučkim novinama. Prilikom objavljivanja potpisi Karadžića i Holbruka, grube imitacije, bili su dodati na dnu dokumenta.
Ugovor kao i retranskript sadrži tri dijela: obaveze Radovana Karadžića prema američkoj vladi, zatim njene obaveze prema Karadžiću i, najzad, uslovi primjene sporazuma. Karadžić se obavezuje da će definitivno napustiti svaku javnu funkciju u roku od 90 dana, da će se odmah odreći (dakle, 5. novembra) donošenja bilo kakve političke ili ekonomske odluke ili one koja se odnosi na vojne operacije, premještanja stanovništva. Karadžić će morati postati nevidljiv: `On će se nalaziti na usmeno dogovorenom mjestu između dvije strane` obavezujući se `da neće napustiti bivšu Jugoslaviju`. On će dobiti od američke vlade `sumu od 600.000 dolara u lokalnoj moneti` za narednih pet godina, kao i `prebivalište u vlasništvu` i imaće na raspolaganju `najmanje šest osoba za njegovu bezbjednost`. Najzad, američka vlada će obavijestiti Karadžića `o svakoj opasnosti koja bi mogla ugroziti njegovu sigurnost`. Ugovor će moći `biti raskinut uz zajedničku saglasnost` ili jednostrano `na inicijativu Vlade SAD`.
Nadeždin: Sporazum postoji
BEOGRAD - Vlado Nadeždin, bivši šef Kabineta nekadašnjeg ministra inostranih poslova SRJ Milana Milutinovića, tvrdi da su Radovan Karadžić i Ričard Holbruk 1995. godine potpisali sporazum u kome se navodi da Haški tribunal nije nadležan za Karadžića.
`Sporazum postoji, potpisan je 1995. godine. Tada sam bio šef Kabineta ministra Jugoslavije za inostrane poslove Milana Milutinovića, i video sam taj dokument. Potpisnici su Ričard Holbruk i Radovan Karadžić`, rekao je Nadeždin za Radio Slobodna Evropa.
`Dokument ima nekoliko tačaka, u zaglavlju je predsednik Republike Srpske, Kabinet predsednika, u levom uglu je potpis Radovana Karadžića, a u desnom Ričarda Holbruka. Najvažnija tačka, od njih tri ili četiri, jeste da Haški tribunal nije nadležan za Radovana Karadžića`, rekao je Nadeždin.
Nadeždin je potvrdio da je dao izjavu Specijalnom tužilaštvu Srbije za ratne zločine, koje ispituje osobe koje imaju saznanja o ugovoru Karadžić - Holbruk.
Dodao je da je ugovor sačinjen u četiri primjerka, te da bi trebalo da se i danas nalazi u Ministarstvu inostranih poslova Jugoslavije, sada Srbije, ali nije mogao da kaže gdje je taj dokument potpisan.
`Te detalje ne znam, gde i kako, da li u Palama ili u Sarajevu. Holbruk je tada leteo sa svojom šatl-diplomatijom na relaciji Sarajevo - Beograd, Pale - Zagreb itd`, rekao je Nadeždin.
Na pitanje novinara kako taj dokument može biti nađen, Nadeždin je odgovorio da ne zna i da to treba pitati `Holbruka, Amerikance i one koji su zainteresovani da se dokument skloni`.
Holbruk: Karadžić plasirao laž
VAŠINGTON - Bivši izaslanik SAD za Balkan Ričard Holbruk ponovo negirao da je Radovanu Karadžiću ponudio dogovor prema kojem su SAD dale garanciju da neće biti privođen ako napusti politiku.
Holbruk je za AP rekao da svakih pola godine neko iznese takvu tvrdnju i dodao da je to dezinformacija `u starom sovjetskom stilu`. On je naveo da vjeruje da je Karadžić prvi raširio takve tvrdnje, a da se u to povjerovalo pošto nije uhapšen.
`Karadžić je to počeo da tvrdi 1996. kako bi spasio obraz`, rekao je Holbruk za AP.