Goran Popović, jedan od bivših najbližih saradnika predsjednika SDSa Dragana Čavića, a danas samo član banjalučkog odbora te stranke, potpisao je pismo funkcionera SDSa, kojim se traži ostavka lidera stranke zbog loših izbornih rezultata.
Popović, u intervjuu za `Nezavisne`, ističe da je SDS na oktobarskim izborima užasno poražena, ali da se stvar može spasiti tako što bi se izvršila `politička hirurška intervencija`.
`Čavićevo povlačenje je nužan uslov za jedinstvo i opstanak stranke`, smatra Popović, koji je godinama slovio za jednog od najbližih Čavićevih saradnika, pa čak i kao njegova siva eminencija.
NN: Da li je tačno da ste potpisali pismo istaknutih članova SDS-a za povlačenje predsjednika stranke Dragana Čavića i zbog čega?
POPOVIĆ: Tačno je. Moj potpis motivisan je podrškom progresivnim promjenama unutar same stranke. Posebno me raduje da je omladina SDS-a podržala promjene, shvativši da im neko oduzima pravo na kreaciju, ideju, stav i da će sa ovakvom politikom uskoro predstavljati politički marginu.
Moj potpis znači i solidarnost sa ljudima koji su, kao i ja, eliminisani iz političkog života i svih društvenih procesa. Zato sam među prvima sa zadovoljstvom potpisao.
NN: Za Vas se smatra da ste na listi zabranjenih prvaka SDS-a bili samo dekor, jer ste slovili kao Čavićev čovjek?
POPOVIĆ: Govoriti o dekoru, a biti na listi zabrane političkog djelovanja i u izolaciji dvije godine, s posljedicama koje još osjećam, je licemjerno. Udaljen sam sa mjesta prvog čovjeka Gradskog odbora SDS-a Banjaluka, udaljen iz politike i suočen s brojnim problemima. Da nije bilo razumijevanja na Banjalučkom univerzitetu, gdje radim kao predavač na Ekonomskom fakultetu, bio bih bačen na dno dna. Takvo dekorisanje ne bih preporučio ni najvećim neprijateljima.
NN: Da li ste Čavićev čovjek?
POPOVIĆ: Čavićev čovjek ne mogu biti jer se politikom ne bavim tek nekoliko godina i to upravo u vrijeme njegovog političkog zenita. Već godinama mu nisam dao nijedan politički savjet, jer on to od mene nije tražio, niti sam učestvovao u bilo kakvim kadrovskim ili drugim kombinatorikama, jer sam jednostavno od svega odsječen iz meni dobro poznatih razloga. Iskreno, nije ni pogriješio, jer se sa većinom stvari nisam ni slagao. Ako tome dodamo da sam kontinuirano maltretiran po različitim osnovama, nerijetko i u stranci, onda sam, kao i mnogi drugi, eklatantan primjer žrtve.
NN: Koji su to dobro poznati razlozi?
POPOVIĆ: Još nije trenutak da se o tome govori.
NN: Neki kažu da je SDS reformisana. Šta mislite o tome?
POPOVIĆ: Dio mogućih reformi u SDS-u se desio prije sedam-osam godina. A ovo stanje nazivati reformama je politička halucinacija. Situaciju jak lider - slaba stranka još niko u političkoj istoriji nije nazvao reformom, ali jeste diktaturom.
NN: Kako gledate na trenutnu situaciju unutar SDS-a?
POPOVIĆ: SDS je užasno poražena, i još gore, učinila je samoj sebi dugoročnu štetu. Međutim, stranka još ima šansu, za razliku od nekoliko pojedinaca u njoj, da u istoriji ovog naroda ne bude zapisana crnim slovima. To se može spriječiti samo političkom hirurškom intervencijom. Šteta koja je napravljena se ne može popraviti provizornim frazama i jeftinom kozmetikom.
Pojedinci iz stranke su pokvarili odnose sa svima, uključujući i stubove svake ozbiljne srpske opcije na ovim prostorima. Uzmimo samo DSS i Vojislava Koštunicu, Vladu Srbije, velikodostojnike Srpske pravoslavne crkve, gotovo sve medije u Republici Srpskoj i brojne druge institucije i pojedince. Od prijatelja su napravili neprijatelje. Zato i podržavam Mladena Bosića, funkcionere i stranačke odbore, omladince, stare članove i sve druge koji se bore za demokratske promjene u SDS-u.
NN: Bojite li se posljedica, jer ukoliko opstane na čelu stranke postoje naznake da će Čavić pribjeći sankcijama prema neposlušnima?
POPOVIĆ: Ovu situaciju ne shvatam imperativno, već kao normalnu političku igru, iako sam još veoma oprezan. Jasno je da je njegovo povlačenje nužan uslov za jedinstvo i opstanak stranke. U suprotnom, nema izlaza ni za stranku, ni za njega. Ako bi ipak došlo do raspuštanja nekih odbora i isključenja pojedinaca iz stranke, onda meni tu i nije mjesto. SDS u cjelini, a posebno u Banjaluci, bi tada vjerovatno i formalno postala privatno d.o.o.