SARAJEVO - Svjedočeći u svoju korist, optuženi Nihad Hamzić je izjavio da je, koliko je mogao, pomagao i štitio zatočenike u logorima u Derventi i Bosanskom Brodu, a da je samo jednom ošamario par zatvorenika.
U logoru Rabić kod Dervente, optuženi je, kako je naveo, jednom ili dvojici zatvorenika opalio šamar, jer je bio potresen pogibijom pripadnika Vojne policije Harisa Haurdića.
"On mi je izdahnuo na rukama nakon što ga je pogodio geler granate. Nisam ih udario iz mržnje. Proradile su emocije. I zatvorenici su plakali i palili svijeće nakon Haurdićeve smrti, jer to je bio zlatan momak", posvjedočio je Hamzić pred Okružnim sudom u Doboju.
On je naveo da je od 29. aprila 1992. godine bio pripadnik Vojne policije tadašnje Teritorijalne odbrane (TO), koja je kasnije postala Vojna policija Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Hamzić je ispričao da su zatvorenici u Rabiću bili podijeljeni u dvije grupe - na jednoj strani je bilo oko 30 njih u vojnim uniformama, zarobljenih u akciji "Čardak", koju su izveli pripadnici Riječke brigade Hrvatske vojske (HV), dok je u drugoj grupi bilo "između 80 i 100 civila srpske nacionalnosti s područja Dervente, koji su uhapšeni zbog razmjene, jer se saznalo da i druga strana ima logore za civile nesrpske nacionalnosti".
Prema Hamzićevom kazivanju, po dvojica pripadnika Vojne policije su čuvala stražu ispred hangara i morali su otključavati vrata kada dođe neko od zapovjednika ili ljudi sa strane koji su imali ovlaštenja da ulaze u Rabić.
"Među njima je bio Tekila, pripadnik Zbora narodne garde (ZNG). Mislim da je on s područja Gračanice. Dolazili su pripadnici Riječke brigade i drugi dobrovoljci u pijanom i drogiranom stanju. Da ih nismo pustili unutra i naši životi bi bili ugroženi jer su to bili naoružani ljudi, s metkom u cijevi", ispričao je Hamzić.
On je dodao da se mogao suprotstaviti ljudima koje je poznavao.
"Nisam dozvolio jednom od braće Bundavica da uđe u logor nakon što im je poginuo otac. U Rabić su dolazili i ljudi da iskale svoj bijes na zatvorenicima nakon stradanja članova njihovih porodica", rekao je optuženi.
On je kazao da, prije njegovog dolaska u Rabić, zatvorenici nisu četiri dana imali hranu i da se "zahvaljujući njemu, to promijenilo".
"Stražari nisu mogli uticati na količinu hrane, niti na uslove u logoru", rekao je optuženi.
Optužnica tereti Hamzića da je, na dužnosti komandanta čuvara u logorima Rabić i Polje na području Dervente i logoru Tulek (opština Bosanski Brod), fizički i psihički zlostavljao zarobljene civile.
Optuženi je naveo da su stražari i zatvorenici iz Rabića prešli u fabriku stočne hrane u Polju nakon što se Derventi približila Vojska Republike Srpske.
"Rabić je bio mila majka za Polje. Tu su zatvorenici prošli kroz pakao. Nakon dolaska Dalmatinca, koji se predstavio kao komandant svih logora u Posavini, i njegove pratnje iz Šibenika, zatvorenicima su odmah oduzete sve cigarete. Po njihovom naređenju, mi stražari smo ih dovodili na ispitivanje. Kasnije smo ih vraćali u svakakvim stanjima, povrijeđene, krvave, sa ožiljcima po licu", prisjetio se Hamzić.
Optuženi je rekao da je u Polju bio desetak dana i da je zatvorenicima davao cigarete kada ih je vodio u toalet, dok je u trećem logoru, Tuleku, koji je bio formiran u skladištu nekadašnje Robne kuće "Beograd" u Bosanskom Brodu, bio tri dana.
"Žao mi je ljudi koji su doživjeli takvu sudbinu u logorima. Spreman sam da odgovaram za ona dva šamara. Nisam učestvovao u formiranju logora i zarobljavanju ljudi. Nisam nikome kliještima čupao nokte i polomio rebra, kao što je navedeno u optužnici", istakao je optuženi.
Suđenje se nastavlja 13. decembra, kada će Optužba i Odbrana iznijeti završne riječi, javio je Justice Report.