BERLIN - Potjernica na osnovu koje je uhapšen Jovan Divjak ne mora nužno biti politički motivisana od strane sadašnje političke garniture u Srbiji, smatra stručnjak za područje Balkana Norbert Mapes-Nidik.
„Ukoliko tražimo motive Beograda za hapšenje Jovana Divjaka, moramo se vratiti tri godine unazad, jer je ova potjernica izdana 2008. godine. Tada je vladi u Beogradu bilo jako stalo do međunarodne reputacije, a takođe je postojala opasnost da radikalne stranke dođu na vlast. To je valjalo spriječiti i tada je izdana i ova potjernica. To ne mora da znači da za hapšenje postoje motivi i sadašnje politike Srbije i o tome ne bi trebalo špekulisati dok se o slučaju ne dobije više informacija. Osim toga u Srbiji djeluje posebna Komisija za ratne zločine i ona, barem njenim velikim djelom, radi nezavisno“, objašnjava Norbert Mapes-Nidik, dugogodišnji dopisnik mnogih značajnih njemačkih i austrijskih glasila sa Balkana, te autor nekoliko knjiga o temama iz Jugoistočne Evrope.
Mapes-Nidik predviđa da će bivši general Armije BiH uskoro biti pušten na slobodu, te da svakako neće biti izručen Beogradu. „U slučaju Ganić Srbija doista jeste ukazala na to da je Ganić u Londonu, ali prema trenutnim informacijama Srbija u slučaju Divjak od 2008. nije ništa poduzimala i pretpostavljam da se radi o izvjesnom pravosudnom automatizmu. Na stolu je potjernica, Divjak mora biti uhapšen, ali se cijela stvar, takođe automatski, jako brzo može i razjasniti“, objašnjava Mapes-Nidik.
Erhard Busek, bivši koordinator Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu i sadašnji predsjedavajući Evropskog foruma Alpbah, te Bečkog privrednog foruma, eventualno izručenje penzionisanog generala Armije BiH Jovana Divjaka Srbiji smatra problematičnim, jer tamo, kako kaže, objektivan proces ne bi bio moguć. „Sumnjam da bi se u Srbiji mogao voditi objektivan proces, a razlog za to vidim u opštem stanju u javnosti. To se, međutim, ne odnosi samo na Srbiju, isto bi bilo i u obrnutom slučaju. Smatram da se ovakvim slučajevima treba baviti Hag“, objašnjava Busek, dodajući da je Srbija, s obzirom na činjenicu da osumnjičeni za ratne zločine Ratko Mladić, Hagu još uvijek nije izručen, u posebno lošem svjetlu. „Na austrijskim vlastima je sada da provjere da li bi izručenje Srbiji bilo ispravno, da li je tamo moguć nezavisan proces, ili je bolje da se Divjak izruči BiH. Ipak, sve što se dešavalo nije se dešavalo u Srbiji, već u BiH“, kaže Busek.
Busek dodaje da se ne smije zaboraviti ni, kako kaže, unutrašnjo-politička dimenzija koju hapšenje generala Divjaka ima u Srbiji. „Divjak je bio jedan od rijetkih takoreći srpskih komandanata u Armiji BiH i mislim da u ovom slučaju važnu ulogu igra i želja za osvetom“, kaže Busek. Mapes-Nidik smatra sa druge strane da se u ovakve špekulacije ne treba upuštati. „Kada se detaljnije analizira istorija ovih naloga za hapšenje, onda ništa ne ide u prilog toj pretpostavci. Na 19 optužnica koje su izdate nalaze se imena ljudi koji su se nalazili u mogućem, odnosno pretpostavljanom komandnom lancu. I jedan od njih je Jovan Divjak. Mislim da u tom slučaju njegova nacionalnost ne igra važnu ulogu“, smatra Mapes-Nidik.
Vezano za sporazum BiH i Srbije o saradnji u krivičnim predmetima prema kojem bi u ovakvim slučajevima trebalo doći do ustupanje predmeta, a za čije sprovođenje u praksi, kako je izjavio ministar pravde BiH, Bariša Čolak, nedostaje obostanog povjerenja, Mapes-Nidik smatra da je razlog tome činjenica da u BiH, kako je rekao, „sukob, u principu, još uvijek traje“. „U zadnje vrijeme se, istina, desilo dosta pomirujućih gesti, međutim paralelno uz te geste treba da teče i istraživanje istine. Pomirenje bez istine nije moguće“, kaže Mappes-Niediek.
Tako se on, slično prijedlozima Nataše Kandić, direktorke Fonda za humanitarno pravo, zalaže za stvaranje ekspertske grupe sa stručnjacima iz BiH, Hrvatske i Srbije, koji će se baviti ovakvim slučajevima. Osim toga, Mapes-Nidik smatra da je ovaj slučaj dobar povod da i bosanska strana detaljnije analizira slučaj „Dobrovoljčka“, jer se to, po njemu, još nije desilo. „Kaže se da je bilo grešaka u naredbodavnom lancu. Međutim, šta to znači? Ko je pucao, ko je davao naredbe da se puca? Neko ih je morao izdati, jer vojnici nisu pucali svojevoljno. Dati tačne odgovore na ta pitanja bilo bi takođe jako važno, kako za međudržavne odnose, tako i za samu BiH.“