RIJEKA - Prošlog ljeta dominirala je tema ratifikacije graničnog sporazuma između BiH i Hrvatske, kojeg su 1999. godine potpisali predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman, prenosi "Novi list".
Više mjeseci trajala je burna rasprava o najavi hrvatskog premijera Zorana Milanovića da će hrvatski parlament napokon potvrditi taj kontroverzni Sporazum, ali to se nije dogodilo. Godinu dana kasnije čini se da je Vlada Hrvatske odustala od ratifikacije.
Konačna odluka nije još donesena, međutim, u Banskim dvorima ističu da ovo pitanje nije na dnevnom redu.
"Sve smo manje zainteresovani za ratifikaciju, jer o tome u BiH zapravo nemamo s kim razgovarati. U susjednoj, vrlo složenoj državi zapravo ne postoji politička volja za ratifikaciju tog Sporazuma, pa je onda upitno trebamo li mi to učiniti", rekao je za "Novi list" visoki funkcioner hrvatske Vlade.
Početkom septembra 2012. Milanović izjavio je da će Vlada, u brzom, razumnom vremenu, uputiti Sporazum u saborsku proceduru, ali prvo je to prebačeno za ovu godinu, zatim za period nakon evropskih i lokalnih izbora, a sada je sve izvjesnije da će brižljivo pripreman dokument, kojim se definiše hiljadu kilometara dugačka granica između BiH i Hrvatske, ostati mrtvo slovo na papiru.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, kako navodi list, protivnik je ovog Sporazuma koji je naglasio da da će njegovi poslanici u državnom parlamentu zaustaviti ratifikaciju, zbog nezadovoljstva graničnim rješenjima oko rijeke Une, a bez glasova barem jednog dijela poslanika iz RS ratifikacija nije moguća.
Ali, ni političke snage u BiH nisu dosad, osim načelne podrške Sporazumu, napravile konkretne korake u pravcu ratifikacije. Samo je ministar saobraćaja I komunikacija BiH Damir Hadžić povremeno upozoravao Hrvatsku da ratifikuje sporazum Izetbegović-Tuđman, jer će se inače granica određivati međunarodnom arbitražom, no dalje od toga u BiH se nije išlo.
U Hrvatskoj je opozicija Sporazumu raznovrsna i snažna.
Razlog su dvije hridi u Malostonskom zaljevu, Veliki i Mali Škoj, te vrh poluostrva Kleka koji bi pripali BiH.
Zato je kampanju protiv ratifikacije vodio vrh Crkve, tvrdeći da bi se Hrvatska time odrekla dijela suverenog teritorija. S jednakim je argumentima nastupalo više kartografskih stručnjaka kao i opozicija na čelu s HDZ-om.
Iako je njihov utemeljivač Tuđman potpisao Sporazum, HDZ-ovci godinama odbijaju da ga potvrde.
Jedan od njih, Vladimir Šeks, čak je doveo u pitanje Tuđmanovu uračunljivost u trenutku kad je stavljao svoj potpis, objašnjavajući da je on tada već bio teško bolestan, pa je doveden u zabludu.
U HDZ-u je samo Jadranka Kosor, čija je vlada 2010. takođe razmatrala mogućnost ratifikovanja Sporazuma, naglašavala prije godinu dana da ta stranka ne može ignorisati nešto što je potpisao Tuđman.
I takav tvrdi stav parlamentarne opozicije sigurno je uticao na odlučnost Milanovićeve vlade da Sporazum pošalje u Sabor.
Iako je hrvatski premijer izražavao spremnost i da, u skladu s tumačenjem da u ovom slučaju nije riječ o promjeni nego tek o utvrđivanju granice, isključivo glasovima poslanika Kukuriku koalicije, običnom većinom, sprovede ratifikaciju.
Zadnji je put taj postupak propao 2005., kad je Vlada Hrvatske na čijem je čelu tada bio Ivo Sanader, nakon završetka višegodišnjeg posla detaljnog iscrtavanja granice na čemu je radila zajednička komisija Hrvatske i BiH, predložila zakon kojim bi se Sporazum potvrdio.
Taj prijedlog, međutim, nije ni došao u Sabor, jer su se pobunili HDZ-ovci s juga Hrvatske, primarno iz Dubrovačko-neretvanske županije, pa se Sanader povukao.
Prema svemu sudeći to će sada napraviti i Milanović.