SARAJEVO - U zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije i dalje dominira politika podjele zbog čega na pitanje kako doći do pomirenja na ovim prostorima teško da se može naći odgovor, saglasni su predstavnici regionalne akademske zajednice kojima je jedno jasno - to je pomalo nemoguća misija.
Na nekada zajedničkom prostoru i dalje je prisutan fenomen da su pojedinci u isto vrijeme i heroji i ratni zločinci, a godinama unazad svaka od zaraćenih strana želi da dokaže da je baš ona u pravu i nije kriva za dešavanja devedesetih godina, prenosi Radio Slobodna Evropa mišljenje učesnika programa "Pred licem pravde".
Dijametralno suprotni stavovi i 17 godina od završetka rata nameću pitanje da li su pomirenje i pravda mogući u regionu i koji su načini da se sprovedu u djelo, na šta profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović odgovara da će "puno trebati da zaista dođe do pomirenja, ako ikada uopšte i dođe".
"Današnje generacije odrastaju uz mržnju koja je po intenzitetu mnogo jača od one 1992. godine. Problem je jer se svaka presuda Haškog tribunala prima tako kao da se sudilo jednom narodu, a ne pojedincu", kaže Seizović.
Apsurd je, objašanjava, što već godinama svaka od zaraćenih strana misli i želi dokazati da je baš ona u pravu i to je jedan od razloga što udruženja žrtava proteklog rata imaju potpuno različite stavove o ratnim dešavanjima.
Bosansko-hercegovački reditelj Dino Mustafić objašnjava da platforma pomirenja nije isto što i "platforma zaborava".
"Smatram da jedna od stvari u nekoj budućoj platformi pomirenja mora biti njegovanje empatije. Druga stvar je obrazovni sistem, što je posebno teško pitanje u BiH u kojoj još imamo na sceni klasičnu segregaciju, ili svojevrsni etnički aparthejd. Jedini način da njegujemo kulturu sjećanja i empatije je jedan ozbiljan reformski zahvat u obrazovnom sistemu", ocjena je Mustafića.
Za profesora Univeriziteta u Banjaluci Miloša Šolaju problem predstavlja to što je, kako kaže, na ovim prostorima, posebno u Bosni i Hercegovini, prisutna kolektivna svijest i što je politički sistem sagrađen na pricipima kolektiviteta.
"Svi su u BiH istovremeno i pobjednici i poraženi - kako im kad treba. Mi istorijski nismo došli do tačke u kojoj se možemo na određen način razumjeti. To svaki dan vidimo, zatvaramo se u nacionalne institucije, a dogovaramo se na vrhu elita. Pa hajdemo onda s tim pomirenjem i pravdom u vrh elita, da vidimo šta će oni", poziva Šolaja.
Pomirenje nema alternativu, saglasna je većina i to nije sporno, ističu intelektualci i podsjećaju na jednu od dobrih inicijativa - osnivačima Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava (REKOM).
"Otvoreno pitanje je da li zapravo pomirenje znači to što neki pominju 'što manje preispitavanja sopstvene i tuđe odgovornosti u vezi sa prošlošću, to je lakše doći do pomirenja', do toga da pomirenje podrazumijeva poštovanje drugoga kao sugrađanina, a ne prihvatanje i pristajanje na to da živimo jedni pored drugih", navela je koordinator REKOM-a Nataša Kandić.
Šolaja misli da je Haški tribunal svojim zadnjim presudama, bez obzira kako ih neko tumači u smislu pravnih mehanizama," zabio glogov kolac i u REKOM i u ovaj proces".
"Ako haški tužilac kaže da Tribunal nije pokazao pravednost s kojim mi to povjerenjem prilazimo Haškom tribunalu?", jedno je od pitanja koja "muče" profesora Šolaju, jednog od onih kojima je jasno da je pred REKOM-om težak zadatak.