BANJALUKA - Dio zemljišta na najatraktivnijoj lokaciji u Banjaluci, između Narodnog pozorišta RS i Banskog dvora, prodavan je i isplaćen dva puta u posljednjih sedamnaest godina i korisnicima i nasljednicima te zemlje.
Prvi put dio zemljišta je otkupila Gradska uprava 1991. godine od korisnika i isplatila ih, a drugi put tu istu parcelu prometovali su nasljednici vlasnika zemljišta i to 2005. godine bez znanja i ponude preče kupovine Gradskoj upravi.
Vidljivo je to iz dokumentacije koja je u posjedu `Nezavisnih` a odnosi se na 1.281 metar kvadratni zemljišta, takozvani parkić, čija tržišna cijena trenutno iznosi oko 1.000 KM po kvadratu.
Nakon prometovanja zemljišta Gradska uprava izmijenila je regulacioni plan na toj parceli i odustala od izgradnje kulturnih objekata, Dječijeg pozorišta i biblioteke i predvidjela izgradnju samo poslovnog objekta, što je izazvalo dosta komentara u javnosti.
ISTORIJAT PARCELE U GRUNTU
Vlasnik pomenute parcele k.č. 14/11 (stari premjer) koja se u zemljišnim knjigama u Banjaluci vodi pod brojem 91 bio je Mladen Ćurčija, bivši pekar. On se nakon Drugog svjetskog rata seli s porodicom u Beograd gdje je i umro 1966. godine.
To zemljište je nacionalizovano 1965. godine i uvedeno u grunt kao društvena svojina. Od tada Mladen Ćurčija je imao pravo korištenja te svojine i nisu vršene izmjene tog prava u gruntovnici sve do 29. septembra 2005. godine.
Tada je na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Banjaluci br. 0-1061/05, a nakon provedene ostavinske rasprave, uknjižena svojina na nasljednike i to na Milicu Mint (rođena Ćurčija) i Ljiljanu Ćurčija iz Beograda, unuke Mladena Ćurčije sa po 1/3 dijela parcele. Takođe sa 1/6 dijela uknjižuju se praunuka Vina Ćurčija iz Zagreba, kćerka Ivane Roszkowski i Mladena Ćurčije, koji je unuk ostavitelja Mladena Ćurčije. Sa 1/6 dijela uknjižuje se i Ivana Roszkowski iz Zagreba koja je snaha ostavitelja Mladena Ćurčije.
Svi nasljednici su prodali zemlju odmah nakon ostavinske rasprave Mirku Triviću i Branku Kovačeviću iz Banjaluke na osnovu kupoprodajnih ugovora. Trivić i Kovačević se u grunt uknjižuju 26. oktobra 2005. godine s pravom svojine sa po 1/2 te zemlje.
ISTORIJAT PARCELE U KATASTRU
Podaci Područne jedinice u Banjaluci Republičke uprave za imovinsko-pravne poslove su potpuno drugačiji i nisu usaglašeni sa gruntovnicom.
Prema tim podacima, parcela po starom premjeru k.č. 14/11 podijeljena je po novom premjeru na više njih i to: 3347 s pravom korištenja trgovačkog preduzeća `Vetprom`; 3345 i 3350 kao posjednik bivši SIZ stanovanja; 3349 kao posjednik Gradska uprava Banjaluka. Ovi podaci su na zahtjev `Nezavisnih` dostavljeni 22. avgusta ove godine.
Iz parcele k.č. 14/11 ranije je izdvojena manja parcela po starom premjeru 14/23 a po novom premjeru 3346. Kao posjednik te parcele u katastru se vodi Josipa Knapić. Istina, u gruntu je zabilježeno da je odbijeno da se ovaj dio parcele uknjiži sa Mladena Ćurčića na Josipu Knapić ali nije naveden razlog i datum kada je zahtjev odbijen. I ova parcela je porometovana i kupili su je Trivić i Kovačević.
Takođe, na ovoj parceli su bili izgrađeni objekti, koji su naknadno srušeni, ali u gruntu nikada nisu izvršene izmjene tako da se u takozvanoj `A` listi (posjedovnici) zemljišnih knjiga na parceli 14/11 vode kuća i dvorište (1255 metara kvadratnih) a na parceli 14/23 poslovna prostorija bez zemlje (26 metara kvadratnih).
EKSPROPRIJACIJA ZEMLJIŠTA
Skupština opštine Banjaluka je 1972. godine utvrdila opšti interes za to zemljište i usvojila regulacioni plan po kojem je na njemu bila predviđena izgradnja Dječijeg pozorišta i biblioteke. Nakon toga izvršena je eksproprijacija dijelova te parcele i plaćanje naknade korisnicima tog zemljišta.
`Nezavisne` su u posjedu rješenja opštine Banjaluka donesenog 11. novembra 1991. godine kojim se vrši eksproprijacija zemljišta na parceli 14/11 i to dijela 3349 (20 metara kvadratnih) po novom premjeru od korisnika zemljišta i vlasnika objekta Ratka Krište iz Banjaluke. Takođe, `Nezavisne` posjeduju i nalog za isplatu opštine Banjaluka, odnosno Fonda za uređenje građevinskog zemljišta, kojim je izvršeno plaćanje Radavanu Krišti u iznosu od 1.560.487 tadašnjih dinara na ime naknade za eksproprisane nekretnine. Nakon toga kao posjednik te zemlje u katastru se vodi Gradska uprava Banjaluka. Ista ta parcela bila je predmet kupopradaje od strane nasljednika Mladena Ćurčije i Mirka Trivića i Branka Kovačevića.
Kako saznajemo, i drugi korisnici parcela na toj zemlji bili su obeštećeni eksproprijacijom a dokumentacija se nalazi u arhivi grada.
Od Gradske uprave do juče nismo dobili odgovor, kako je moguće da dođe do prometovanja zemlje koju je već grad isplatio.
Saznajemo da Gradska uprava još nije pokrenula bilo kakav pravni postupak za dokazivanje vlasništva nad tom parcelom.
Stručnjaci za imovinsko-pravne poslove kažu da je iz dokumenata vidljivo da Gradska uprava nikada nije proslijedila rješenje o eksproprijaciji u grunt i zatražila uknjiženje te parcele dodajući da ovo nije jedini slučaj.
`Grunt i katastar uopšte nisu usaglašeni. U konkretnom slučaju radi se o klasičnoj neažurnosti Gradske uprave ne u ovom već i u ranijem periodu`, tvrde oni dodajući da sud ne priznaje katastarske posjedovne listove kao dokaz već samo ono što je upisano u grunt.
IZMJENE REGULACIONOG PLANA
Gradska uprava je izvršila izmjenu regulacionog plana na ovom području nakon prometovanja te zemlje i predviđena je izgradnja poslovnog objekta s četiri sprata.
Verica Kunić, načelnica Odjeljenja prostornog uređenja grada, u pisanom odgovoru `Nezavisnim` navodi da je `plan usvojen na sjednicama Skupštine grada održanim 30. marta i 2. aprila 2007. godine`.
`Po starom regulacionom planu na tom prostoru bila je predviđena izgradnja objekata kulture`, navedeno u dopisu, ali nije odgovorila zašto se odustalo od izgradnje Dječijeg pozorišta i biblioteke.
`U elaboratu izmjene regulacionog plana definisano je da je neophodno da na toj lokaciji budu objekti za javnu upotrebu i da nije dozvoljeno da budu namijenjeni za stanovanje. Udio administracije mora se kretati u obimu u kome predstavlja prateće funkcije. Od sadržaja trgovine moguće je u ovim objektima locirati samo prodaju ekskluzivne robe, a udio trgovine ne smije biti prevladavajući`, nevela je Kunićeva.
Izmjenu i ovog regulacionog plana, kao i većine ostalih, radio je Urbanistički zavod RS čiji je vlasnik kontroverzni banjalučki biznismen Jovo Vidović.
Međutim, kako saznajemo, još niko nije podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole a stručnjaci procjenjuju da Odjeljenje za prostorno uređenje ne može ni izdati građevinsku dozvolu upravo zbog neusaglašenosti u katastru i gruntovnici.
Gradu nije bilo ponuđeno pravo preče kupovine
Gradskoj upravi niko od nasljednika Mladena Ćurčije nije ponudio zemlju na kupovinu iako im je to bila zakonska obaveza, već su je odmah prodali Mirku Triviću i Branku Kovačeviću.
Takođe je nepoznato kako su Trivić i Kovačević uspjeli uknjižiti zemlju u gruntovnici bez odluke Skupštine grada da se odriče prava preče kupovine.
Vito Mikić, rukovodilac Zemljišno-knjižnog odjeljenja Osnovnog suda u Banjaluci, kaže da se ne može, prije ponude Gradskoj upravi po pravu preče kupovine, vršiti prometovanje tog zemljišta.
`Ako se radi o klasičnoj prodaji zemljišta koju vrši fizičko lice fizičkom licu, grad ima pravo preče kupovine i mora postojati ponuda. Ali, postoje izuzeci jer sve zavisi od vrste konkretnog slučaja`, kaže Mikić.
Na pitanje kako je moguće uknjiženje u gruntovnicu Mikić kaže `da postoje i drugi vidovi otuđenja zamljišta i da se prometovanje mimo ponude gradu može obaviti putem raznih ugovora, rješenja, presuda, vanrednih ugovora o regulisanju međusobnih odnosa, ugovora o poklonu, poravnanja i drugih pravnih poslova`.
`Izmjena Zakona o građevinskom zemljištu vrlo je česta i u toj oblasti ima neusklađenosti`, kaže Mikić dodajući da nije upoznat o kojem slučaju se tačno radi.
Branko Kovačević, koji je s Mirkom Trivićem kupio zemlju od nasljednika Mladena Ćurčije, potvrdio je da vlasnici nisu nudili Gradskoj upravi pravo preče kupovine.
`Vjerovatno je njihova obaveza bila da to zemljište prvo ponude Gradskoj upravi, ali koliko znam nisu to učinili. Poslije kupovine bio sam zabrinut zbog toga i advokat mi je provjerio taj slučaj i rekao da se ugovor, ako nema tužbe od strane Gradske uprave u roku od godinu dana nakon prodaje, smatra pravno valjanim. U ovom slučaju su prošle skoro dvije godine od prometovanja zemljišta, a Gradska uprava se nije oglasila adekvatnom tužbom`, kaže Kovačević.
Zanimljivo je da je u gruntovnici čitav postupak proveden za manje od mjesec dana od uknjiženja nasljednika do uknjiženja kupaca te zemlje Trivića i Kovačevića.
Nasljednici se uknjižuju 29. seprembra 2005. samo šest dana nakon što je provedena ostavinska rasprava. Prvi ugovor o prodaji svog dijela s njima potpisuje Milica Mint 5. oktobra a oni se uknjižuju 14. oktobra. Drugi ugovor potpisala je Ljiljana Ćurčija 30. septembra a oni se uknjižuju 14. oktobra. Treći ugovor sa Vinom Ćurčija i Ivanom Ruszkowski Trivić i Kovačević zaključuju 24. oktobra a u gruntovnicu se upisuju 26. oktobra.
`Radi se o prosto nevjerovatnoj brzini za gruntovnicu. Ljudi znaju čekati i po nekoliko godina na uknjiženje`, tvrde stručnjaci za imovinsko-pravne poslove.