SARAJEVO - Mnoge izbjeglice oboljele su zbog loših uslova u kolektivnim centrima u BiH, a niko od nadležnih ne radi ništa na poboljšanju bar higijenskih uslova za ove ljude, upozoravaju u Uniji za održivi povratak i integracije BiH.
Abaz Dudić, stanar kolektivnog centra "Višća" u Živinicama, jednom od oko 60 ovakvih centara u BiH, kaže da mu je teže tu živjeti nego što mu je bilo u logoru "Batković" kod Bijeljine tokom proteklog rata.
"U logoru sam makar imao kupatilo. Sada imam 52, a kada sam došao iz logora imao sam 72 kilograma pa vi vidite kako je živjeti ovdje. Nema ljudskog smještaja. Voda je loša, ne mogu čestito u WC, živimo u sobici. Svaki dan neko od stanara ode u bolnicu", istakao je Dudić koji je u "Višći" od 1996. godine.
Želja mu je, dodaje, samo da napravi kuću pa da živi na svom.
"Tu sam sa ženom i sinom. Žena je dvije godine prije mene došla u kolektivni centar. Penzioneri smo, sin ne radi. Imam 50 KM mjesečno. Da mi je da vidim ko može da živi s tim parama. Niko iz centra ne radi, osim privatno, ali i to danas ima, sutra nema", kazao je Dudić.
U Uniji za održivi povratak ističu da uz sami centar "Višća", gdje živi oko 60 porodica, protiče rijeka zagađena fekalijama. Napominju da je u ovu rijeku prije tri godine upao jedan dječak iz centra, dobio infekciju i umro, a njegova majka je zbog toga mentalno oboljela.
"Uslovi života u kolektivnim centrima su ispod svakog nivoa. Higijenski uslovi su loši, vlaga je, hladno, a puno je beba, djece, omladine, starih i bolesnih. Mnogi su oboljeli. Negdje nema vode, negdje nema struje, ne kreči im se, nemaju prilaza. To bi trebalo poboljšati, ali se na tome ne radi. Država i entiteti rade samo da se tim ljudima naprave kuće i da se izmjeste", rekla je Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak.
U ovoj organizaciji napominju da u BiH ima još oko 60 koletivnih centara i oko 2.500 porodica koje u njima žive. Među njima je, dodaju, manji broj onih čije su kuće obnovljene, ali se ne žele vratiti jer nemaju osnovnih uslova za to poput vode, struje, škole, prilaza pa se radije odlučuju ostati u kolektivnim centrima.
Kažu i da su u ruševnim zgradama i kolektivnim centrima zatekli i oko 300 osoba koje su prije rata bile podstanari i nemaju status izbjeglica, te da se za njih počinju graditi takozvane socijalne zgrade.
Prema informacijama iz entitetskih ministarstava za izbjeglice i raseljene osobe, u posljednje dvije do tri godine godišnje se zatvori oko 15 kolektivnih centara, a izdvoji se oko četiri miliona KM za gradnju kuća ljudima koji u njima žive. U resornom ministarstvu RS kažu da uslovi u kolektivnim centrima jesu loši, ali se ne izdvajaju značajnija sredstva za njihovo poboljšanje.
U federalnom ministarstvu tvrde da je poboljašnje uslova u kolektivnim centrima nadležnost kantona, ali i da ne treba ulagati u centre nego ih treba zatvarati.
U oba ova ministarstva smatraju da se ljudi kojima su napravljene kuće teško odlučuju da odu iz kolektivnog centra jer ih je strah.
"U kolektivnom centru imaju grijanje, djeca idu u školu, ljekar kako-tako dođe u kolektivni centar, a tamo gdje se vraćaju ne čeka ih posao", kazao je Sulejman Alijagić, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene osobe FBiH.