Sve više dolazimo u situaciju da ustavni okvir postaje smetnja za kvalitetniju reformu pravosuđa, pogotovo na najvišim nivoima pravosudne vlasti, smatra Amir Jaganjac, predsjednik Vrhovnog suda FBiH. Naglašava da ne postoji sistem koji omogućava usaglašavanje kaznene politike.
`Neophodna nam je krovna institucija, odnosno Vrhovni sud BiH, bez obzira da li će to biti klasični Vrhovi sud, ili neka vrsta obavezne konsultacije između postojećih vrhovnih sudova. Konsultacije su neophodne radi jedinstvene primjene zakona, pa i ujednačavanja kaznene politike`, ističe Jaganjac.
Kao alarmantan podatak navodi da je prije rata Vrhovi sud godišnje u Sarajevu sudio maksimalno pet krivičnih djela ubistava, dok danas nedjeljno ima jedno do dva ubistva.
NN: Kako ocjenjujete dosadašnju reformu pravosuđa?
JAGANJAC: Najvažniji uspjeh reforme prvosuđa je formiranje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Ovo regulatorno tijelo nam omogućuje da budemo potpuno odvojeni od politike.
NN: Šta se pokazalo kao dobro, a šta pogrešno?
JAGANJAC: Urađeno je mnogo više dobrih stvari nego što je bilo propusta. Ima stvari koje su se mogle uraditi i bolje. Sve više dolazimo u situaciju da ustavni okvir postaje smetnja za kvalitetniju reformu pravosuđa, pogotovo na najvišim nivoima pravosudne vlasti. Moramo razmišljati o tome kako da učinimo pravosuđe još kvalitetnijim.
NN: Kako su, prema Vašoj ocjeni, promjene u pravosudnom sistemu uticale na kaznenu politiku?
JAGANJAC: Nemamo sistem koji omogućuje usaglašavanje kaznene politike. Vrlo često tužioci vole reći da sudovi treba da usaglašavaju kaznenu politiku i to je tačno. Međutim, u Federaciji imamo deset kantonalnih sudova, a Vrhovni sud dobija od deset do 15 odsto predmeta počinjenih na teritoriji FBiH.
NN: O kojim predmetima je riječ?
JAGANJAC: Dobijamo samo najteža krivična djela: ubistva, razbojništva, najteže oblike zloupotreba, i najteže oblike krivičnih djela iz oblasti saobraćaja, te ratne zločine koji ne spadaju u nadležnost Suda BiH.
NN: Šta se može učiniti da se u praksi ujednači kaznena politika?
JAGANJAC: Neophodna nam je krovna institucija, odnosno vrhovni sud BiH, bez obzira da li će to biti klasični vrhovi sud, ili neka vrsta obavezne konsultacije između postojećih vrhovnih sudova. Mora se donijeti propis kojim ćemo usaglasiti našu kaznenu politiku. Kod nas su neki rokovi zastare tri godine, u RS jedna, ili obratno. Bitno je poremećeno pravo građana. Te stvari treba ujednačiti. Mi izvanredno sarađujemo s kolegama iz Banjaluke, ali treba neka obavezujuća forma. Država koja nema neku formu vrhovnog suda teško da može ujednačiti kaznenu politiku.
NN: Koliko kaznena politika utiče na povećanje krivičnih djela?
JAGANJAC: Da li je kaznena politika adekvatna ili ne, ne može se reći samo na osnovu toga da li se krivična djela vrše u većem obimu ili ne. U kantolanim sudovima, u posljednje dvije do tri godine došlo je do opadanja krivičnih predmeta. Naravno da kazna treba da utiče preventivno na smanjenje krivičnih djela, ali se bojim da smanjeni broj predmeta krivičnih djela nije rezultat smanjenja kriminaliteta, jer ga ima sve više i više.
NN: Ko je onda odgovoran za takvo stanje?
JAGANJAC: Tužilaštva još nisu uspjela da se u dobroj mjeri organizuju i ekipiraju. A sudovi imaju sve manje krivičnih predmeta. Bojim se da kriminal uvijek ide ispred pravde. Primjera radi, predsjednik sam Komisije za imenovanje vještaka, a mi nemamo zvanične vještake za hakere koji upadaju u kompjuterske sisteme. A neminovno je da će taj vid kriminala biti u ekspanziji.
NN: Koja je razlika u kaznama prije rata i danas?
JAGANJAC: Prije rata u zakonu nije bilo predviđeno krivično djelo pedofilije, ali su se sigurno takva krivična djela dešavala. Za takva djela bi trabalo izricati najteže kazne, jer je za njih teško naći olakšavajuću okolnost. Prije rata smo godišnje u Sarajevu sudili maksimalo pet krivičnih djela ubistava, a sada nedjeljno imamo jedno do dva. Promijenile su se moralne kategorije, svako ima pištolj.
NN: Kako komentarišete povremene međusobne optužbe između policije, tužilaštava i sudova?
JAGANJAC: Svako misli da je njegov dio posla urađen kako treba. Policija uvijek smatra da je njihov dio posla najteži i da ga oni urade savršeno. Mi u prosjeku imamo dvadesetak odsto oslobađajućih i još dvadesetak presuda koje ukidamo, jer prvostepeni sud nije uradio svoj posao kako treba. Nedavno smo imali dva predmeta ratnih zločina, gdje su prvostepeni sudovi proglasili ljude krivim i dali im visoke kazne zatvore. Žalbe su bile kvalitetne da ukažu na propuste prvostepenih sudova, da smo mi morali ukinuti te presude.
NN: I za neka teža krivična djela izriču se niske kazne?
JAGANJAC: Zakon je za zloupotrebu polažaja propisao malu kaznu, do pet godina. Za krivično djelo teške krađe prije rata je bila predviđena kazna od jedne do deset godina, a sad je zakonom za to isto krivično djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Zakonodavac je već prepolovio kaznu.
NN: Da li ste zadovoljni radom i rezultatima Vrhovnog suda FBiH?
JAGANJAC: Vrhovni sud FBiH je u zadnje četiri godine ostvario impresivne rezultate na smanjenju zaostalih predmeta. Naišli smo na puno razumijevanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, koje nam je dalo 69 dodatnih sudija. Ovaj sud je jedan od rijetkih koji nema financijske probleme.
Muameru Topaloviću najveća kazna
NN: Koja je najveća kazna predviđena Krivičnim zakonom FBiH?
JAGANJAC: To je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju do 45 godina. Ovu kaznu nismo nikad izrekli. Najtežu kaznu od 35 godina izrekli smo Muameru Topaloviću za ubistvo tri člana katoličke porodice za Božić. Prvostepeni sud je bio Kantonalni sud u Mostaru, a mi smo tu kaznu potvrdili.