Evropska unija u narednih sedam godina za naučnoistraživačke programe izdvojit će oko 54 milijarde eura, kaže Slovenac Janez Potočnik, evropski komesar za nauku i istraživački rad.
Pravo na ova sredstva imaju zemlje članice i potencijalne članice EU, a Potočnik je u Sarajevo donio ponudu za pristupanje naše zemlje ovom programu.
NN: U protekla dva dana u BiH ste prezentirali evropsku politiku za nauku i istraživanja, za što će iz budžeta EU u narednih sedam godina biti izdvojeno oko 54 milijarde eura. Kako BiH može dobiti dio tih sredstava?
POTOČNIK: U stvari, program je 54 milijarde eura za sedam godina. To je najveći program u svijetu kada govorite o saradnji, jer jedan od uslova je da mora biti više od jednog partnera. Dio ovog programa su države članice EU i zemlje koje su odlučile postati članice. One imaju ista prava i iste obaveze kao članice EU. Dakle, kada govorimo o pravima, to znači da je program otvoren za sve. Međutim postoje prava, ali i obaveze. Sve zemlje moraju platiti ulaznice za to. Moja je politika da sve zemlje koje imaju evropsku perspektivu treba što prije da uđu u ovoj program.
NN: Koje uslove BiH treba da ispuni kako bi pristupila ovom programu?
POTOČNIK: Sve zemlje zapadnog Balkana već su zatražile članstvo u ovom programu, a uslovi za sve su isti. Pokušao sam napraviti uslove koji su ugodni za sve i koji bi osigurali da niti jedna zemlja ne dobije manje od onoga što u stvari plaća. Koliko sam razumio, jedini problem u BiH jeste da su sredstava za nauku i obrazovanje raspoređena od države do nižih nivoa vlasti. Uslovi su bili da za početak BiH dobije 80 odsto rabata. To znači da će platiti samo 20 odsto onoga što većina država plaća. Mi želimo voditi politiku koja bi bila dovoljno atraktivna za ulazak u ovaj program. Slovenija je, primjerice, bila članica ovog programa od 1994. godine, a u EU smo ušli deset godina kasnije. Kada sjedite za političkim stolom, onda jednakopravno možete razgovarati sa svima, ali kada želite da jednakopravno konkurirate svima u EU, treba znati da su mreže između istraživača veoma bitne i dugoročne. Ako uporedimo stanje danas i 1990. godine, onda je najbolji pokazatelj da je BiH prije 17 godina u nauku ulagala 1,5 odsto BDP-a, dok je to danas na nivou 0,05.
NN: Ima li BiH kapacitete da ispuni uslove pristupanja ovom programu i iskoristi sve beneficije koje on nudi?
POTOČNIK: Najiskreniji odgovor jeste da na nekim područjima ima, ali na većini nema. Upravo o tome se i radi, jer govorimo o izgradnji kapaciteta. Jedan od naših novih programa, koje mogu koristiti zemlje članice, jeste finanisranje reintegracije istraživača. Ako je neko više od tri godine u SAD, mi mu platimo da se vrati nazad i plaćamo ga određeni period da radi u nekoj od država članica. Reintegracija je upravo nešto što je za BiH veoma važno. Jer, kao što ste sami pitali, kapaciteti su veoma važni i reintegracija bi mogla pomoći u izgradnji ljudskih i infrastrukturinih kapaciteta.
NN: Da li to podrazumijeva i reformu obrazovno-naučnog sektora u BiH?
POTOČNIK: Upravo sam o tome razgovarao s domaćim dužnosnicima. Dakle, važno je da se napravi strategije razvoja naučno-istraživačkog rada, kao i zakon o nauci. To je nužno napraviti, jer morate znati gdje idete i kako doći do toga. Danas u Evropi oblast naučno-istraživačkog rada ima veoma veliki značaj, jer ako ćete otvoriti bilo koji ozbiljni politički dokument, to je na pravom mjestu. Mi tačno znamo da jedino oni koji imaju znanje vrijede. Za mene je, kad govorim o BiH, najvažnije da država stane na svoj noge u svim oblastima, a temelj za to je znanje.
NN: Da li je formiranje državnog ministarstva nauke potrebno kako bi bili realizirani projekti iz programa EU koji se odnose na naučno-istraživački rad?
POTOČNIK: Za nas u EU je najvažnije da imamo jednu adresu za pregovore i razgovore o svim programima i politikama. Kako će to unutar zemlje biti podijeljeno, to nije naš posao. Ali, svima mora biti jasno da EU neće razgovarati sa 14 adresa, nego samo s jednom. Mnoge zemlje EU imaju različito unutrašnje uređenje i to je njihova stvar. Međutim, u svim zemljama mora postojati jedan koji može govoriti u ime svih.
NN: Postoji li politička volja i želja u BiH da budu ispunjeni uvjeti neophodni za dostupnost sredstava iz fonda od skoro 55 milijardi eura?
POTOČNIK: Mislim da bih mogao reći da postoji. Želja postoji, ali da li se i dovoljno radi da se naprvi sve što je potrebno - to je već druga priča. Ponovit ću da je od presudne važnosti da budu urađene konkretne stvari, a to su zakoni, stretegije i akcioni planovi.
NN: Hoće li Slovenija lobirati i podržavati približavanje zemalja ovog regiona bez rigorozne kontrole ispunjavanja svih uslova, u tom kotekstu i, na primjer, potpisivanje sporazuma sa BiH bez reforme policije?
POTOČNIK: Postoje dvije stvari koje su u ovom procesu veoma važne. Niko nikome neće progledati kroz prste, jer svi uslovi moraju biti ispunjeni. Druga stvar je da Evropa uvijek održi obećanje. I mi u Sloveniji smo ponekad imali osjećaj da dajemo mnogo više koncesija nego što dobijamo od EU. Ali, to nije tako. Mi smo samo prolazili transformaciju u moderno društvo. To isto moraju proći sve zemlje. Mi smo sretni zbog toga, jer danas imamo moderno društvo i stabilnu zemlju.
Integrisanje zemalja zapadnog Balkana u EU
NN: Slovenija od 1. januara 2008. godine preuzima predsjedavanje EU. Hoće li integrisanje zemalja zapadnog Balkana u EU biti prioritet predsjedavanja?
POTOČNIK: Danas predstavljam EU, a ne Sloveniju, i zato ću na ovo pitanje odgovoriti citirajući stavove i politike koji su vrlo jasni. EU je imala problema sa svojim ustavom, ali danas imamo ugovor. To znači da je vrijeme da se vratimo integracijama i proširenju. U tom kontekstu, zemlje zapadnog Balkana će biti prioritet i Slovenije i EU. To je jasno. Danas treba da se vratimo ispunjavanju obećanja datih na samitu u Solunu.