BIHAĆ - - Već sedmi dan Šefika Đuzel (64), interno raseljena osoba, ne dobija kruh uz varivo koje diže u Javnoj kuhinji "Imaret" u Bihaću.
Šefikinu sudbinu dijeli 250 korisnika ove kuhinje, a kruh ne dobija ni 150 njih iz općine Cazin, za koje se hrana šalje iz Bihaća.
"Mjesečno nam je potrebno oko 4.500 KM da bi za ovoliki broj korisnika pripremili kako-tako podnošljive obroke uz dvije šnite kruha. 'Imaret' je kuhinja Dobrotvornog društva 'Merhamet', pa ne možemo računati na novac iz općinskih ili kantonalnog budžeta", kaže Alen Prošić, direktor kantonalnog "Merhameta" USK-a.
On dodaje da je poslije najnovijeg vala poskupljenja osnovnih životnih namirnica porastao interes za usluge javne kuhinje.
"Evidentirali smo novih 250 zahtjeva samo u Bihaću, ali tim ljudima ne možemo pomoći. Nemamo novca ni za nabavku kruha, pa hranu dijelimo bez ovog osnovnog prehrambenog artikla", kaže Prošić.
"Nekako bih ja i predeverala bez kruha, ali ovdje dobivam hranu za još pet članova moje porodice. Niko ne radi, a imam i sina demobilisanog borca. Da mi ga država bar zaposli, mogla bih razmišljati o našem povratku u Kulen Vakuf. Tamo sam imala kuću, a zemlja je ostala. Već 16 godina nikako da uđemo u program povratka, pa makar bio i neodrživ, jer je ovako u Bihaću neizdrživo", glasom punim beznađa priča Šefika Đuzel.
U Šefikinom oku juče je zaiskrila iskra nade, koja se pretvorila u zahvalnost dvjema mladim ženama. Nenajavljeno dvije studentkinje su pred kuhinju donijele 20 vekni kruha po pola kilograma. Ni po koju cijenu nisu željele reći svoja imena. Kažu: "Sevap je". Jedan kruh je dobila i Šefika.