HAG - Dragan Kapetina, svjedok odbrane Radovana Karadžića, izjavio je danas pred Haškim tribunalom da prvi predsjednik Republike Srpske /VRS/ u julu 1995. godine nije znao šta se dešavalo u Srebrenici.
Kapetina je rekao da ga je Karadžić pozvao u kancelariju na Palama, tražeći informacije o Srebrenici, jer nije mogao da stupi u kontakt sa komandantom ili sa načelnikom štaba u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske /VRS/, ni sa Drinskim korpusom ili sa ministrom odbrane.
"Karadžić je djelovao ljut zato što nije mogao da stupi u kontakt sa Glavnim štabom ili sa ministrom i nije mogao da podnese da se nešto dešava, a da ga o tome ne informišu saradnici", rekao je Kapetina, koji je od maja 1992. radio u Ministarstvu odbrane Republike Srpske.
Svjedok je mogao samo okvirno da odredi datum ovog sastanka, od 5. do 10. jula 1995. godine.
"Imao sam utisak da je predsjednik imao neke informacije, ali ne pouzdane, o tome šta se dešava i shvatio sam da je informacije dobio od međunarodnih zvaničnika, a ne od domaćih. Zbog toga je tražio da mu se objasni situacija", izjavio je Kapetina.
U ranijoj izjavi, na koju se pozivala tužilac Kerolin Edžerton, svjedok je, opisujući Karadžićevo ponašanje, naveo da je on "bio bijesan, da je čupao kosu i obarao stolove i stolice".
Tokom svjedočenja, Kapetina je ovaj opis ublažio, rekavši da Karadžić "nije bukvalno čupao kosu, već provlačio prstima kroz kosu, kao što to često radi i u sudnici, da je nehotice oborio tabure, prevrnuo stolicu i šutnuo neku garnituru".
Prema iskazu Kapetine, Karadžić je glasno pitao: "Kome to treba u ovom trenutku? Ko je to naredio? Ko su ti idioti?", i rekao je da je tražio "da se ne preduzimaju ofanzivna dejstva prema zaštićenim zonama, jer njihov status treba rješavati zajedno sa rješavanjem konačnog statusa BiH".
Tužilac Edžerton je tvrdila da je Karadžić "zavarao" svjedoka, budući da je u uvodnoj riječi rekao da je naredio ulazak VRS u Srebrenicu, odnosno da je "lagao ili svjedoka, ili u uvodnoj riječi, što su preneli svi svjetski mediji".
Karadžićev pravni savjetnik Piter Robinson prigovorio je da se radilo o "pitanju iz kategorije: kada si prestao tući svoju ženu", a sam svjedok je ponovio da ga je Karadžić "pozvao isključivo zbog toga što je htio da čuje ima li on informacija od vojnih ili državnih organa".
Edžerton je na kraju osporavala i da je do sastanka uopšte došlo, ali je Kapetina insistirao da se nije radilo o sastanku koji se unosi u protokole i ponovio da je moguće da je do susreta došlo u kancelariji predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika.
Dragan Kapetina je od 1985. radio u Sekretarijatu, kasnije Ministarstvu odbrane Republike BiH, a od 1990. je bio glavni republički inspektor za odbranu BiH.
Poslije prvih višestranačkih izbora, svjedok je zapazio da su na sva ključna mjesta u Ministarstvu postavljeni muslimani i Hrvati.
U martu 1992. napustio je posao i vratio se u svoje selo u opštini Hadžići, iz bezbjednosnih razloga, a odatle je, mjesec dana kasnije, sa svojoj porodicom otišao u Srbiju. Njegovi roditelji su ostali u porodičnoj kuću u Hadžićima, na teritoriji pod muslimanskom kontrolom.
Svjedokov otac je odveden u logor Silos u Tarčinu, gde je preminuo u novembru 1992. od posljedica užasnih uslova i mučenja, navodi se u izjavi svjedoka.
Tužilaštvo se protivilo da Karadžić ispituje svjedoka o dokumentu "Varijanta A i B", ukazujući da nije jasno na kojoj je funkciji on bio u vrijeme njenog objavljivanja i da je ranije izjavio da do razgovora sa tužiocima 2004. godine nije ni znao za dokument.
Karadžić je insistirao da svjedok može da potvrdi da je "Varijanta A i B", kao "uputstvo za vanredne situacije", izrađena na stručan i profesionalan način i u skladu sa zakonima.
Karadžić je vijeće uvjeravao da mora da prihvati priručnik na čijoj je izradi radio Kapetina, tvrdeći da se "bez priručnika ne može objasniti situacija u BiH, a vijeće neće moći da razumije šta je tamo bilo zakonito da se radi".
Tokom ispitivanja svjedoka, tužioci su u jednom trenutku požalili da ne dobijaju prevod na engleski, što je Karadžić prokomentarisao riječima: "Vjerujem, koliko je Srba ovdje, da ste već naučili srpski".
Pred kraj današnjeg zasjedanja, na klupu za svjedoke je izveden Radovan M. Karadžić, koji je radio kao profesor književnosti u Čapljini do početka rata, kada je protjeran iz mjesta gdje je živio.
Svjedok je rekao da optuženog poznaje od djetinjstva i da se on uvijek "uzorno ponašao: bio je među najboljim đacima i studentima i izuzetan ljekar, koji je u Sarajevu, gdje su živjeli muslimani i Srbi, proveo veći dio života".
"Nikada ga nisam čuo da kaže nešto što bi ukazivalo da neprijateljstvo prema muslimanima", rekao je profesor Karadžić, koji je od aprila 1991. bio predsjednik Opštinskog odbora SDS-a u Čapljini, predsjednik srpske opštinske skupštine, predsjednik Kriznog štaba, a zatim i član Srpskog nacionalnog vijeća za Hercegovinu i član Glavnog odbora SDS-a.
Dvojica Karadžića su se sastala 15. jula 1995. godine, četiri dana po ulasku VRS u Srebrenicu. Svjedok je rekao da tom prilikom nije bilo riječi o pogubljenjima zarobljenika iz Srebrenice i da nije imao utisak da je predsjednik Karadžić znao za nezakonito ubijanje zarobljenika.
Iskaz profesora Karadžića se nastavlja sutra.