HAG - Optuženi Radovan Karadžić tvrdio je danas pred haškim Tribunalom da je Željko Ražnatović-Arkan u proljeće 1992. došao u Zvornik "kao heroj" iz Bijeljine, gdje su ga muslimani "blagosiljali".
Karadžić je to rekao unakrsno ispitujući zaštićenog svjedoka optužbe KDŽ-555, koji je u to vrijeme bio policajac i član Kriznog štaba Srpske demokratske stranke u Zvorniku.
U glavnom iskazu KDŽ-555 je svjedočio da je napad na Zvornik, aprila 1992, naredio Ražnatović, koji je prethodno pretukao neke lokalne srpske zvaničnike.
Pored Ražnatovićevih ljudi, u akciji su učestvovale i dobrovoljačke jedinice nazivane po vođama - Niški, Pivarski, Žućina grupa. Po riječima svjedoka, bili su tu i Beli orlovi, kao i dobrovoljci iz Loznice i Vukovara.
Tadašnji predsjednik SDS i Republike Srpske, Karadžić, optužen je za teške zločine koje su u Zvorniku u ljeto 1992. nad muslimanima počinile te paravojske, uključujući masovna ubistva, nezakonito pritvaranje, mučenje, pljačku i progon.
Unakrsno ispitujući svjedoka, Karadžić je danas sugerisao da je Ražnatović u Zvorniku boravio "dva puta, kratko", a KDŽ-555 je precizirao da je Ražnatović u gradu bio "dva puta po jedan sat, a njegov predstavnik, major Pejić - sedam dana".
Karadžić koji se brani sam, potom je sugerisao da je Ražnatović "u Zvornik došao kao heroj iz Bijeljine, gdje su ga muslimani primali u kuće i blagosiljali zato što je za 24 sata prekinuo tu krizu".
Svjedok je potvrdio da Ražnatović "jeste došao kao heroj".
Do smrti, 2000. godine, Ražnatović je bio na optužnici Tribunala za ratne zločine nad muslimanima u BiH, uključujući Bijeljinu i Zvornik.
Na sugestiju Karadžića, svjedok je potvrdio da vlasti u Zvorniku nisu imale kontrolu nad dobrovoljačkim jedinicama koje su počinile zločine nad muslimanima. KDŽ-555 je izjavio i da su članovi opštinskog kriznog štaba i jedan od ministara bosanskih Srba bili izloženi maltretiranju dobrovoljaca sve dok ih u julu 1992. nije pohapsila specijalna policijska jedinica.
Iskaz svjedoka da su se Srbi u Zvorniku uoči rata u BiH naoružavali uz pomoć tadašnjeg visokog zvaničnika Srbije Radmila Bogdanovića, Karadžić je nastojao da ospori tvrdnjom da Bogdanović u to vrijeme nije bio ministar unutrašnjih poslova, već zadužen za saradnju sa Srbima van Srbije.
Svjedok je ponovio da je Bogdanović, pošto su ga uvjerili da postoji opasnost od naoružanih muslimana, predstavnike Srba iz Zvornika uputio na Radoslava Kostića, jednog od tadašnjih komandanata srpske Teritorijalne odbrane u SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem, koji im je obezbijedio oružje.
Karadžić je sugerisao da Kostić u to vrijeme nije bio pripadnik MUP Srbije, a KDŽ-555 je to prihvatio.
Po Kostiću, koji je ubrzo poginuo u Istočnoj Slavoniji, naknadno je nazvana baza Jedinice za specijalne operacije Službe državne bezbednosti Srbije u Kuli.
U nastavku suđenja, tužioci su pred sudije izveli sljedećeg zaštićenog svjedoka koji će, pod pseudonimom KDŽ-340, sutra svjedočiti o ratnim zbivanjima u Zvorniku.
Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i još osam bosanskih opština; za progon muslimana i Hrvata širom BiH; za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i za uzimanje osoblja UN za taoce 1992-95. godine.